Koruptivna zmija u njedrima duboke države

Iako mnogi dijele skepsu kako od afere Janaf ne će biti ništa i da će se sve pretvoriti u standardnu hrvatsku višegodišnju pravosudnu trakavicu, ona je možda više nego ijedna afera do sad otkrila naličje duboke države u Republici Hrvatskoj.

U središtu afere našao se Dragan Kovačević, „čovjek koji se u rodnom kraju, pa ni u Zagrebu ni po čemu nije izdvajao, ni intelektualno ni svojim radom“, kako ga je novinarima opisao znanac iz rodnog zavičaja. Njegov uspon, objašnjava se, počinje ženidbom s kćeri visokorangiranoga komunističkog dužnosnika i poslije Račanova ministra. Godine 2001. izabran je za ravnatelja Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja, a bio je i član Uprave Zagrebačkog holdinga. Kao HNS-ov kandidat, čelnikom Janafa postao je 2012. nakon izborne pobjede Kukuriku koalicije. Da u Hrvatskoj birači mogu birati koga hoće, ali da će sve ostati po starom, potvrđuje podatak kako ga je Plenkovićeva vlada još jednom izabrala za predsjednika Uprave Janafa početkom ove godine.

Sada bismo mogli govoriti o nekulturi i primitivizmu, bolesnom sustavu vrijednosti, mediokritetstvu koje se nadoknađuje punim moralnim deficitom ili o teškoj sirovosti da se novcem kupuje grobno mjesto među preminulim zaslužnim osobama, mogli bismo pitati na koncu gdje i kakav kućni odgoj neki u Hrvatskoj dobivaju. No slučaj Dragana Kovačevića dodatno je zanimljiv, jer je Kovačević imao poseban tajni klub u Slovenskoj 9 u Zagrebu za sebe i „prijatelje“.

Čak tri Plenkovićeva ministra, posjećivala su spomenuti klub koji je radio mimo zakona. Ali bilo je tu i mnogih drugih pripadnika društvene „kreme“. Kako doznaju mediji, iza šanka stajao je brojač novca, na ulazu su bile kamere, a pri ulasku su se morali ostavljati mobiteli. Zato vjerojatno ne treba previše obrazlagati o kakvom se opskurnom mjestu radilo, u koje pristojni ljudi pod takvim uvjetima nikad ne bi ulazili. A u klupskom društvu bio je i današnji predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, koji u nekoliko istupa u javnosti nije uspio skriti svoj bijes zbog USKOK-ove akcije.

No najbahatiji od svih ispao je ponovno haaški krivokletnik, diler zaštićenih transkripta, osoba koja je neki dan za strani medij Srbe nazvala najvećim žrtvama rata u Hrvatskoj, čovjek koji nekad pjeva, a nekad samo otvara usta, kojemu kuverte s donacijama netragom nestaju iz džepova, čovjek sa stotinama afera, a nikad suđen. „Ne sjećam se kada sam bio u Klubu, možda je to bilo usred korone. No, ako si na distanci, sve je u redu, a mi smo bili na distanci... Bio sam na poziv svog prijatelja, direktora Janafa, ali ne sjećam se detalja“, rekao je novinarima Stjepan Mesić i još jednom pokazao koliko malo drži do hrvatske javnosti i koliko smije i može prkositi njenoj inteligenciji.

Korupcija u malim zemljama

Korupcija u malim zemljama posebno je pogubna jer su velike razvijene zemlje i njihove službe tijekom stoljeća prakse razvile posebne tehnike kako tu korupciju iskoristiti za vlastite interese. To što hrvatska javnost nije znala za postojanje kluba u kojem su se tajno okupljali odabrani pojedinci s cijeloga političkog spektra, bez razlike, ne znači da Google Locator nije u svakom trenutku bilježio čiji su mobiteli ostavljeni na ulazu u klubu u Slovenskoj 9 i koliko dugo su ondje zajedno bili.

To što hrvatska javnost ni dan danas ne zna tko su bili suradnici jugoslavenskih tajnih službi i kako su se stekli prvi milijuni, ne znači da to ne znaju i srpske obavještajne službe sa svim jugoslavenskim arhivima u Beogradu. Te su službe naslijedile praktički dobar dio bivšega obavještajnog sustava i zato vjerojatno i dan danas imaju dobro organiziranu mrežu u Hrvatskoj, od skupljača hrestomatija do labradovaca i operovaca.

Posljedice koruptivne zmije u njedrima hrvatske duboke države već su danas fatalne. Nemoral, klijentelizam, veze i namještanja natječaja i radnih mjesta glavni su razlozi što nam mladi školovani ljudi, u potrazi za perspektivom, u stotinama tisuća odlaze preko granice. Odgovor duboke države na sve to može se iščitati iz nedavnog HDZ-ova i SDP-ova saborskog konsenzusa oko nekontroliranog uvoza jeftine radne snage od sljedeće godine, uz dodatno rušenje cijene rada u Hrvatskoj. Afera Janaf samo je zorno pokazala kako zlo u Hrvatskoj jednostavno i primitivno funkcionira.

(mm)