Na red došla i Akademija

Kada se u hrvatskom društvu sustavno ruše jedna po jedna vrijednost i autoriteti, bilo je pitanje samo vremena kad će na red doći i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Napad na ovu instituciju poveo je akademik Adolf Dragičević, koji je zatražio ni manje ni više nego ukidanje HAZU-a i uspostavu nove Akademije. Dragičević je vodstvo HAZU-a prozvao kao fundamentalno zaostalo, frapantno zastarjelo i diletantsko, te je izrekao još niz javnih optužbi na račun HAZU-a, birajući rječnik kojim se koliko god je moguće više ruši dignitet Akademije. A, odgovor na pitanje od kuda akademiku Adolfu Dragičeviću toliko "hrabrosti" može biti to što su njegovi odnosi s trenutnim predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem daleko od prosječnih. Primjerice, predsjednik Republike bio je jedan od govornika na promociji Dragičevićeve knjige "Svjetski izazov Hrvatskoj - Četiri velike izgubljene bitke dovoljne da se izgubi rat za opstanak", a i podržao je Hrvatsku udrugu za promicanje novog obrazovanja i znanja primajući prošle godine njezino izaslanstvo u Predsjedničke dvore, s akademikom Adolfom Dragičevićem kao jednim od istaknutih članova.

Nova Akademija

Kako bi nova Akademija kao zamjena za HAZU po Adolfu Dragičeviću trebala izgledati možda najbolje govori ono što se čulo na spomenutoj promociji knjige u svibnju 2005. kojoj je nazočio Predsjednik Mesić. Urednica knjige bila je udovica Stipe Šuvara, Mira Šuvar, a uz nju su još govorili akademici Ivo Perišin i Vladimir Stipetić, recenzent Goran Družić, autor Adolf Dragičević i kao što smo već spomenuli, predsjednik Republike. Akademik Perišin istaknuo je kako promjene dovode do ukidanja zemljopisno nacionalnih društava i da je novo vrijeme počelo gaziti sve one koji toga nisu svjesni, a među njima i Hrvatsku. S tim u svezi prozvao je domaće jezikoslovce "koji ne shvaćaju da u novom vremenu odumire i hrvatski književni jezik, na čijem se mjestu rađa veličanstveni svjetski projekt", a izvan grupe pravovjernih našli su se i potpisnici Izjave (HAZU-a) o položaju hrvatskoga jezika kao i oni koji su potpisali Izjavu o stanju hrvatske kulture i nacije.

Govor predsjednika Republike na promociji nije bio toliko izravan kao onaj akademika Perišina, ali je bio jasna podrška radu akademika Adolfa Dragičevića. Izdvojili smo zadnji dio govora sa zaključkom:

Nama ne trebaju nikakvi čuvari revolucije koji će, kao bogomdani nadglednici, bdjeti nad nacijom i državom. Nama treba da institucije sistema rade svoj posao, a da gospodarstvo osigura temelj i osnovu života i daljeg razvoja. Nama treba da se na svim poljima okrenemo budućnosti, da shvatimo da ništa više nije kao što je bilo i da u tom promijenjenom svijetu izborimo svoje mjesto kao samostalan i ravnopravan subjekt međunarodnoga života. Svakome tko želi razmišljati na tragu ovih i ovakvih ideja, knjiga rasprava, intervjua i eseja akademika Dragičevića bit će dragocjen i dobrodošao poticaj za dalje promišljanje naše sadašnjosti i, još više, naše budućnosti.

Medijski dio posla

Na Dragičevićeve grube napade HAZU-a nadovezali su se standardni medijski jurišnici. U Jutarnjem listu tako mogli smo pročitati i za hrvatske uvjete rijetko viđenu vrstu članka u kojem je Ante Tomić HAZU i akademike portretirao kao mafijaše. Članak nosi naslov "Građani, čuvajte se Zrinjevačkog klana", a njegov početak koji ovdje navodimo jasno pokazuje o kakvom se portretu radi:

Glasine o mogućim novim smaknućima došle su nam ovih dana iz gangsterske organizacije koja se dosad klonila velikih potresa. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, takozvanom Zrinjevačkom klanu, tiho su se bavili svojim nečasnim rabotama pod željeznom rukom velikog bossa Milana Moguša zvanog Mile Rotterdam. Biznis je bio strogo razdijeljen i činilo se da su svi zadovoljni.

Iako već čujemo od nekih kako se radi o zgodnoj novinarskoj zafrkanciji, duhovitosti i tome slično, rado bi pročitali članak istog autora na račun, recimo britanskih akademika u britanskim novinama. Je li bi to onda isto tako bilo smiješno i zafrkancija, ili bi to bila provokacija s namjerom rušenja digniteta cijenjene britanske institucije, čime je nanesena uvreda kako akademicima tako i građanima?

Ne treba dvojiti da kada građani čuju napade kao što je onaj akademika Adolfa Dragičevića i čitaju tekstove kao što je onaj Ante Tomića da prema akademicima i onome što oni govore i predstavljaju razvijaju određenu odbojnost. Koliko se to učestalije ponavlja toliko je šteta veća. Zato ne treba očekivati da je ovo zadnji napad na HAZU. Jedno slovo čini razliku.

M.M.