Puno ozbiljnije od klasične cenzure

Puno ozbiljnije od klasične cenzure

Mi koji sudjelujemo u radu ovog Portala svakodnevno smo svjedoci prešućivanja vijesti i događaja vezanih u osobe iz javnog života koje nisu politički podobne, odnosno dio, kako se to nekada govorilo, "poštene inteligencije". Već sama naša udruga i njezin rad odličan su primjer upornog i sustavnog medijskog prešućivanja, i pored toga što ona okuplja više od tisuću intelektualaca, među kojima ima akademika, vrlo cijenjenih književnika, umjetnika, znanstvenika, itd. Inicijative, tribine i priopćenja HKV-a nikako ili se vrlo šturo pojavljuju u novinama, nikada na televiziji, čime je osigurano da Hrvatsko kulturno vijeće, pa onda i ono što ono ima za reći, ostane velikim dijelom skriveno široj javnosti. No, osim same udruge, na "crnoj listi" su i njezini članovi, pa čak i onda kada njihovo djelovanje uopće nije povezano s radom Hrvatskoga kulturnog vijeća. I ne treba se zavaravati kako je članstvo u udruzi kao što je Hrvatsko kulturno vijeće razlog ovakvoga prešućivanja. Zatajivanje je puno šire, masovnije i ozbiljnije, i obuhvaća zapravo sve one koji ne pripadaju "poštenoj inteligenciji", bili oni ili ne bili u Hrvatskom kulturnom vijeću, odnosno vezani uz nekakvu sličnu inicijativu.

Za to koliko je cenzura medijskog prostora temeljita i beskrupulozna moglo bi se navesti bezbrojno primjera, a mi ćemo se osvrnuti tek na jedan koji je trenutno aktualan. Dokumentarni film filmskoga i televizijskoga redatelja i člana Hrvatskoga kulturnog vijeća Miroslava Mikuljana "Sam", i scenaristice Marije Peakić Mikuljan (člana Upravnog odbora HKV-a), Međunarodni žiri izabrao je za najbolji film festivala do 60 minuta na 11. Međunarodnom festivalu turističkog filma –ITF'2008 CRO. Festival je održan od 15. do 18. listopada u Splitu pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske gospodina Stjepana Mesića. No, čitatelji ovog Portala ni u jednim novinama u Republici Hrvatskoj neće naići na informaciju da je ovaj film nagrađen u tako respektabilnoj međunarodnoj konkurenciji. To neće čuti niti na Hrvatskom radiju, a još manje na Hrvatskoj televiziji.

Postavlja se pitanje kako se u ovakvim okolnostima autori mogu radovati ovoj nagradi kada je praktički prešućena u javnosti. Kako mogu naći sredstva i motivaciju za neki novi projekt ovako visokoga dometa kada njihovo djelo, temom namijenjeno prvenstveno hrvatskoj javnosti, zbog potpune medijske blokade do te javnosti ne može doći čak i kada se radi o filmu koji je proglašen najboljim između četrdesetak nominiranih filmova od 152 filma pristigla na Festival iz 45 zemalja sa svih kontinenata. A s filmom "Sam" ne događa se to prvi put. Recimo, na Danima hrvatskog filma održanim u Zagrebu od 25. do 30. ožujka film nije bio ni uvršten u program.

Jasno je kako u ovom i nebrojenim drugim slučajevima ne trpe samo autori, već i javnost kojoj vrijedan dio stvaralaštva hrvatskih umjetnika ostaje nepoznat. Općenito, u uvjetima kada postoji "poštena inteligencija" i ona druga besramno cenzurirana, hrvatska kultura se jednostavno nema šanse normalno razvijati. Postavlja se pitanje do kada će trajati ova mučna atmosfera prešućivanja i izbjegavanja istinskog dijaloga o problemima suvremenog hrvatskog društva? Do kada će hrvatskom narodu koji se izborio za hrvatsku samostalnost, a iznad svega za slobodu govora i stvaranja, odnosno za istinsku demokraciju - praktički zabranjivati javno djelovanje i pristup medijima?

M. M.

Vezano:

Premijera filma "Sam" Miroslava Mikuljana
Neshvatljivi kriteriji za uvrštenje na Dane hrvatskoga filma
Filmski kritičar Duško Popović o filmu "Sam"