Suvremeni biljeg ili mjesto okupljanja?

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, a radi se o strukovnoj udruzi koja okuplja hrvatske povjesničare umjetnosti, odnosno povjesničare umjetnosti Hrvatske, uputila je u ponedjeljak apel predsjedniku Vlade Ive Sanadera u svezi projekta izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. U njemu se vrlo oštro napala odluka gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića po kojoj se odustalo od prvobitnog nacrta arhitekta Nikola Bašića i krenulo u financijski višestruko manje ambicioznu izgradnju crkve s novim arhitektonskim rješenjem. O ovom apelu hrvatski mediji su opširno izvijestili, a u Jutarnjem listu smo tako mogli pročitati i da povjesničari umjetnosti smatraju kako bi Bašićeva crkva, "magistralno postavljena na platou Udbine iznad Krbavskoga polja, bila “suvremeni biljeg” u prostoru". No, kako obično crkve služe ne za suvremene biljege u prostoru već kao mjesto okupljanja vjernika, ovakva argumentacija nas se nije nimalo dojmila. No, ima toga još.

Novom projektu Crkve hrvatskih mučenika povjesničari umjetnosti Hrvatske prigovaraju i to što posjeduje elemente crkvice Sv. Križa, o kojoj je Ljubomir Škrinjar baš jučer u svojoj krasnoj reportaži napisao kako se radi o jednom od najpoznatijih spomenika hrvatskog predromaničkog graditeljstva s oblikom koji nije bio pravilo u crkvenom graditeljstvu Zapada. No, za Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, koje na svojim internetskim stranicama usput budi rečeno ističe kako mu je cilj organizirati i unaprediti djelatnosti na području poznavanja hrvatske kulturne baštine u zemlji i inozemstvu, "najmanja katedrala u svijetu" ne predstavlja nikakvu inspiraciju vrijednu pažnje. Upravo obrnuto, elemente crkvice Sv. Križa, koji se daju prepoznati u novom rješenju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini ocjenjuju "falsifikatom bez vrijednosti" za koji, kako kazaše, s povijesno-umjetničkog i svakog drugog aspekta nema opravdanja. Tako dolazimo do paradoksalnog zaključka kako bi se crkva posvećena hrvatskim mučenicima kroz povijest trebala sramiti jednog od bisera crkvene arhitekture iz najranije hrvatske povijesti.

Recimo nešto i o financijskim sredstvima. Apel Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske u svezi izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini upućen je predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu "jer ona u velikom dijelu financira ovaj projekt". To baš nije točno, jer je prema našim saznanjima sama Vlada bez ministarstava do sada dala 3 milijuna kuna, što je (pohvalnih) 10% od prikupljenih sredstava. No, čak i kada bi Vlada bila jedina koja financira izgradnju Crkve na Udbini, logika po kojoj bi ona trebala na teret hrvatskih državnih obveznika izabrati rješenje Nikole Bašića od 176 milijuna kuna, umjesto novoga od 30 milijuna kuna, i to protiv Katoličke Crkve kao nositelja cijelog projekta, je odista još jedan hrvatski apsurd. Znači li to da bi zbog taštine uvrijeđenog Nikole Bašića i strukovno udruženih povjesničara umjetnosti Hrvatske građani i vjernici od sada trebali graditi šest puta skuplje od onoga što se želi? Ili da ćemo naše kuće od sada morati graditi po šest puta višim cijenama onda kada se arhitekt kojeg smo unajmili odlučio za suvremeni biljeg u prostor. Prije će biti da neki osim sa suvremenim biljegom u prostor imaju i ozbiljnih problema i s bijegom zdravog razuma.

M. M.

Crkva hrvatskih mučenika - stari projekt

Crkva hrvatskih mučenika - novi projekt