Sila Boga ne moli - Uz donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije

Sila Boga ne moli - Uz donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije 

Premijer Sanader pokazao je još jednom kako je na ljestvici vrijednosti ništa osim njega nije važno. Recept i rezultat uvijek su isti. Manipulacije, skrivanje istine od javnosti, iskrivljavanje činjenica, podmetanja i sila. Rezultati? Zadnji njegov uspjeh izbor je za potpredsjednika Međunarodne demokratske unije (IDU) koja okuplja stranke centra i desnog centra iz cijelog svijeta, 26. lipnja u Parizu. Dakle, nakon izbora u rujnu prošle godine za potpredsjednika Svjetskog udruženja demokršćanskih stranaka (CDI) još jedna veliki korak naprijed za našeg premijera. No, sve to treba platiti. A moneta za potkusurivanje je Republika Hrvatska koja nezaustavljivo tone u sve veći kaos, anarhiju i apatiju. Točnije, Republika Hrvatska postala je, usudili bismo se reći, žrtveno janje za zadovoljavanje Sanaderovih osobnih ambicija u europskim, odnosno svjetskim okvirima. Jer, budući da Sanader nije zapravo nitko i ništa u tim okvirima, svoju poziciju može graditi jedino dajući na račun hrvatskih interesa ustupke svugdje gdje se to od njega traži i ne traži. Ovo drugo, kao uvijek novi dokaz potpune vjernosti svojim vanjskim "prijateljima" koji će ga možda malo potapšati po ramenu sljedećom prilikom kada se s njima susretne.

Prevareni ostaju Sanaderovi glasači. Sada već po drugi puta. Prvi puta Sanader ih je prevario prije izbora kritizirajući politiku u odnosu prema Haaškom sudu, da bi dolaskom na vlast potpuno okrenuo kaput. Drugi puta je zapravo Sanader više imao sreće s pojavom Milanovića, nego što su mu glasači zaista vjerovali. Birajući između dva zla, glasači su u dvojbi između Sanadera i Milanovića izabrali ono koje im se činilo manjim. Od HDZ-a Sanader je napravio monolitnu stranku u kojoj se kao u nekadašnjem Savezu komunista nitko više ne usudi ništa reći. Bilo kakva kritika povlači trenutno isključenje, a i posao onda kasnije više nije siguran. Demokršćanstvo i državotvornost samo su dio folklora koji je Sanader prigrabio i zloupotrijebio kako bi mazao oči javnosti.

Zadnji presedan koji će hrvatski građani morati otrpjeti i živjeti s njim je tzv. Zakon o suzbijanju diskriminacije, kojem Sanader sada već tjednima u tišini priprema teren kako unutar stranke, tako i u javnosti. O ovom zakonu bilo je već puno riječi na ovom Portalu, posebice, i danas objavljujemo jedan iz serije tekstova Ivice Relkovića (Hrvatsko odgovorno društvo) na tu temu. Serijal razotkriva bezbrojne gluposti, manipulacije i laganja koje prate njegovo donošenje. Dovoljno je reći kako spomenuti zakon po riječima predlagača ide iznad svih zahtjeva i standarda EU, odnosno nitko od europskih političara nije toliko destruktivan primjenjivati ga u vlastitoj zemlji. Ali zato postoji Hrvatska s premijerom Sanaderom na čelu.

I pored konspiracije koja je pratila prijedlog Zakon o suzbijanju diskriminacije, njegovi kritičari su se pojavili. Jedan od njih je i Katolička Crkva u Hrvatskoj, koja možda nema Sanaderovu silu, ali ima vjerodostojnost i brigu za opstojnost hrvatskog naroda. Zadnje vijesti govore kako je Sanaderovo okruženje ovaj problem riješilo u svom stilu, laganjem. Pa je zbog toga čak Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije bio prisiljen danas (3. srpnja) izdati priopćenje s kojim se demantira izjava potpredsjednice hrvatske Vlade Jadranke Kosor:

"Hrvatska biskupska konferencija uputila je Vladi svoje primjedbe i prijedloge na prijedlog Zakona, koje su prema nama dostupnim informacijama usvojene samo djelomično s time da u svojem bitnom dijelu nisu prihvaćene. Stoga ističemo da HBK s Vladom RH nije usuglasila stavove oko spomenutog Zakona niti su razjašnjena temeljna pitanja vezana za ovaj prijedlog Zakona. U tome smislu spomenute izjave potpredsjednice Vlade smatramo izvrtanjem činjenica i manipulacijom imenom Hrvatske biskupske konferencije."

I što više reći? Kakva vlast, takav zakon - sve krivo. A, sila boga ne moli. No, kaže se isto, svaka sila za vremena. Premijeru Republike Hrvatske predviđamo kako na trećim izborima ne će i treći puta prevariti građane. Onda u tom trenutku može zaboraviti i na svoje europske i svjetske prijatelje. Odbacit će ga kao zadnju krpu.

M. M.