O preustroju HV-a

O preustroju HV-a

Razgovarali smo s nekoliko djelatnih vojnih osoba i pregledali neke dokumente objavljene na internetskim stranicama Ministarstva obrane Republike Hrvatske kako bi pobliže saznali na koji način se Hrvatska vojska primiče tzv. NATO standardima. Naši sugovornici skrenuli su nam pozornost na loš materijalni položaj u kojem se većina zaposlenih u vojsci nalazi, odnosno na vrlo male plaće. Primjerice, mjesečna plaća vojnika iznosi oko 3.900 kuna, što bi se teško moglo nazvati primamljivim. Ništa bolje nije ni s većinom časnika, primjerice, bojnik na ruke dobiva tek oko 6.000 mjesečno.

Napominjemo kako je Ugovorom o službi u Zboru narodne garde iz 1991. godine gardistu (vojniku) bila utvrđena plaća od tri prosječne plaće u RH, što bi u skladu s današnjom prosječnom plaćom u Hrvatskoj iznosilo oko 14.000 kuna. Nadalje, navedenim ugovorom bilo obećano rješavanje stambenog pitanja u najkraćem mogućem roku, što se danas djelatnim vojnim osobama više nigdje ne spominje. Tako uslijed neriješenog egzistencijalnog i stambenog pitanja znatan broj djelatnih vojnih osoba trenutno "živi na kotačima".

Dosta prigovora čuli smo na sustav napredovanja, koji se odvija po nejasnim kriterijima. Uostalom, dovoljno je pogledati tko danas čini vrh kopnene vojske, pa da stvari po ovom budu jasne. Kao rezultat lošeg materijalnog položaja i manjka perspektive, po procjenama naših sugovornika, u Hrvatskoj vojsci događa se proces negativne selekcije. Naime, sposobniji pojedinci pokušavaju i uspijevaju naći posao izvan vojske, dok u njoj ostaju oni koji nemaju gdje drugdje. Tako dolazimo do podatka da je prosječna starost vojnika 33 godine, što je previše ako se želi govoriti o NATO standardima.

Na internetskim stranicama Ministarstva obrane Republike Hrvatske, koje usput budi rečeno više izgledaju kao internetske stranice za neki buvljak nego za neko ministarstvo, potražili smo "Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2006. – 2015.". Radi se o dokumentu, zaključenom u lipnju 2006., u kojem je podrobno opisan plan preustroja Hrvatske vojske koji se već danas provodi:

"Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2006. – 2015. dokument je kojim se operacionalizira vizija Oružanih snaga prikazana u Strateškom pregledu obrane. Strateškim pregledom obrane određene su četiri temeljne misije Oružanih snaga: zaštita suvereniteta Republike Hrvatske, obrana Republike Hrvatske i saveznika; sudjelovanje u operacijama odgovora na krize u inozemstvu; sudjelovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja; te pomoć civilnim institucijama u zemlji."

Izdvojili smo neke od najvažnijih točaka spomenutog dokumenta:

"- veličina OS RH koja neće prelaziti 16 000 djelatnih vojnih osoba, 2 000 civilnog osoblja, 2 000 dragovoljnih ročnika (ukupni godišnji kontingent) i do 6 000 pripadnika ugovorne pričuve;

- OS RH će se popunjavati isključivo dragovoljcima najkasnije od 2010.;

- napuštanje teritorijalnog načela organiziranja snaga;

- zapovjedništva grana OS RH imat će primarnu ulogu pripreme snaga, a operacije će voditi Glavni stožer OS RH;

- posebno ustrojeno združeno zapovjedništvo skrbit će se o potpori u segmentima logistike, zdravstva i osoblja;

- kopnene snage bit će nositelj izvođenja združenih operacija OS RH razvijajući i održavajući uravnotežene sposobnosti odgovora na suvremene sigurnosne izazove;

- 8% djelatnih kopnenih snaga bit će angažirano ili spremno za angažiranje u međunarodnim vojnim operacijama, a 40% će posjedovati sposobnosti sudjelovanja u operacijama izvan teritorija RH;

- pripadnici ugovorne pričuve pripremat će se za sudjelovanje i u operacijama izvan teritorija RH;

- pomorske snage razvijat će sposobnost nadzora i zaštite pomorskog prostora RH i potpore kopnenim snagama u združenim operacijama;

- zrakoplovne snage održavat će sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora RH te sposobnosti potpore kopnenim snagama u združenim operacijama;

- sposobnosti OS RH bit će dostignute i održavane primjerenom obukom postrojba i pripadnika OS RH, te nabavom potrebnog naoružanja i opreme."

Ovom prilikom osvrnut ćemo se na dvije točke. Predviđanja o najviše 16.000 vojnih djelatnih osoba unutar Oružanih snaga znači da je Hrvatska vojska predodređena biti malom vojskom. S tim u svezi treba imati na umu kako je i Republika Srbija predvidjela smanjenje svoje vojske do 2010. godine na 27.000 osoba. Zbog toga dosadašnji omjer broja ljudi u Hrvatskoj i Srpskoj vojsci ne će biti bitno promijenjen. Na kraju krajeva, Domovinski rat zorno je pokazao kako sam broj vojnika u nekom sukobu nije toliko bitan, koliko je važna njihova vjera, sposobnost, izvježbanost i opremljenost. Nažalost, prema našim spoznajama sposobnost, izvježbanost i opremljenost Hrvatske vojske trenutno nije na listi prioriteta.

U oči posebno upada odredba "Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske" po kojoj će 8% vojnika biti angažirano u međunarodnim vojnim operacijama, a da će njih još 40% biti spremno to učiniti ako bude trebalo. Dakle, "Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2006. – 2015." ničim ne skriva čemu je zapravo namijenjena Hrvatska vojska u skoroj budućnosti - međunarodnim vojnim operacijama. Ako bi se pitalo njezine pripadnike, to vjerojatno nije tako loša vijest, budući da su primanja vezana uz međunarodne misije višestruko viša nego u Domovini. Primjerice, vojni policajci u Kabulu dobivaju dnevno oko 650 kuna terenskog dodatka, odnosno u pet dana zarade mjesečnu plaću u Hrvatskoj.

Sada, dok Hrvatska vojska nije uključena izravno u sukobe, ovakav angažman u Afganistanu se odista čini primamljivim. No, sigurno će se u budućnosti pojaviti pritisci da se naši vojnici uključe i u borbene akcije, u kojima mogu stradati, i u kojima vode borbe s protivnikom koji ničim nije izravno napao Republiku Hrvatsku. Zato treba već sada postaviti pitanje je li je to ono za što smo se kao narod i društvo borili u Domovinskom ratu?

M. M.

LITERATURA: Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2006. – 2015.