Provincijalna uvlačenja i engleski Sir

Provincijalna uvlačenja i engleski Sir

U prvom ovogodišnjem broju zagrebačkog tjednika Globus s naslovnice, iznad naslova Junaci 2007., smiješi se u društvu s Danijelom Trbović i Viktorom Žmegaćem s odmjerenom zadrškom Geoffrey Nice, bivši glavni tužitelj u suđenju Slobodanu Miloševiću. U sljedećem broju Globus objavljuje i razgovor sa spomenutim engleskim pravnikom pod naslovom "Odvjetnik koji je Carli rekao ne". Kada je to Geoffrey Nice bivšoj glavnoj tužiteljici u Haagu Carli del Ponte rekao ne iz Globusovog teksta nismo saznali. U svakom slučaju zna se da joj nije rekao ne kada je trebao, dakle dok je s njom surađivao. No, Globusu to nije važno, uz ovakvu opremu teksta uvukli su se još malo Sir Niceu, koji je bio tako ljubazan dati im intervju i slikati se za novogodišnji broj. Iako redakciji Globusa vjerojatno nikada ne će ništa pomoći da se riješe svog provincijskog mentaliteta i pisanja, vrijedi im skrenuti pažnju kako već iz razgovora koji su objavili s Niceom može naučiti kako se može i drugačije funkcionirati.

Što se Haaga tiče Nice nije rekao nikakvu novu činjenicu. Ali je prenio kako na temu Haaškog suda podučava engleske studente, ljude koji će sutra voditi njegovu zemlju:

"Na predavanjima znam pitati engleske studente - Zamislite da je Engleska optužena za genocid nad Škotima i da međunarodno tijelo osnovano u Iranu te sastavljeno od tužitelja iz nekoliko različitih zemalja mora ustanoviti o čemu se radi. Bi li to bilo pravedno? Studenti su šokirani i kažu: Naravno da ne bi!"

Cijela priča o Haaškom sudu stala je tako u jednoj rečenici koju mali Englezi ne će nikada zaboraviti. I to je razlika između Engleske i Hrvatske - tamo se stvari nazivaju pravim imenom ako je to u interesu nacije. Kada su hrvatski stručnjaci na stručnim skupovima HKV-a kritizirali Haaški sud onda o tome nije bilo ni slovca u Globusu, ni u bilo kojim drugim novinama - a da to uče hrvatski studenti da i ne govorimo. Nice se čak i čudi - uvijek mi je bilo vrlo neobično s kojom su lakoćom ljudi iz regije na to (Haaški sud) pristali - kaže.

No, nije Engleska tamo gdje je samo zato što mudro i domoljubno odgaja svoju buduću elitu. Iz razgovora Geoffrejem Niceom jasno se vidi da nije došao u Haag po babi i stričevima nego da je pažljivo izabran. Radi se o osobi koja je bila dobar učenik ("nisam bio štreber, ali sam volio ići u školu") i koja je studirala u dobrim školama - onom istom Oxfordu na kojem se Sanader prošle godine hvalio da je sveo hrvatski nacionalizam na minimum. Nice nadalje otkriva kako je 1970. godine pomagao osnivati turističku agenciju u Dubrovniku i Cavtatu, što znači da je imao bogata osobna iskustva (da ne kažemo obavještajna) s područjem bivše Jugoslavije. Jednom riječju, Geoffrey Nice je vjerojatno bio najbolja osoba za mjesto u Haagu koju je Velika Britanija mogla poslati.

Napokon, valjda da se ne bi pomislilo kako njegov rad u Haagu reflektira kako djeluje engleski pravni sustav, Nice se posebno pohvalio s time kako djeluje englesko pravosuđe kada sudi Englezima: "Zaista se ne mogu sjetiti da je u proteklih četrdeset godina ijedan sudac optužen za korupciju ili da sam makar neformalnim kanalima čuo da je neki sudac korumpiran."

I to je to, kolege iz Europress Holdinga - sve vam piše, samo vi ne znate čitati.

M. M.