Mlada pravnica protiv svih naših demona

Mlada pravnica protiv svih naših demona

Hrabrost i rasuđivanje koju iskazuje dvadesetosmogodišnja Ana Marija Getoš, asistentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, trebala bi posramiti cijelu hrvatsku javnost. Umjesto da ono što ona govori govore udruge civilnog društva, urednici, komentatori i novinari, uvaženi moralni autoriteti, teret koji je na nju pao smiono je podnijela sama. I ušla je u sukob s onima koji inače nesmetano pustoše Hrvatskom, kako i kada im se prohtje, jer njima je sve dozvoljeno, njih se svi boje. Jedino što posjeduje Ana Marija Getoš u sukobu s najmoćnijima osim hrabrosti je zdrav razum. Scena kada je, naprežući se sakriti svoj unutarnji nemir zbog težine situacije u kojoj se našla, pred kamerama televizije poderala policijski poziv na informativni razgovor ima antologijsku vrijednost. Mlada intelektualka otvoreno se suprotstavila farsi koja se odvija svima nama pred očima u tzv. demokratskoj Republici Hrvatskoj.

Ana Marija Getoš sestra je Gordane Getoš-Magdić kojoj je bila namijenjena uloga krunskog svjedoka u slučaju "Selotejp". Tjednik Hrvatski list je nakon uhićenja Gordane Getoš-Magdić opširno izvještavao o u demokratskom društvu nevjerojatnom tretmanu kojem je ona bila podvrgnuta. Nitko tada nije reagirao. Onda su njezini odvjetnici, nakon što joj je dopušteno bilo s njima se sastati, isto davali alarmantne izjave. Krešimir Krsnik - kao voditelj odvjetničkog tima - izjavljuje: "Zgrožen sam načinom na koji je vođen ovaj pred istražni postupak. Kada proučim sve potankosti, a tek sam u ponedjeljak spis preuzeo, imat ćete priliku pratiti postupak protiv onih koji su protuzakonito postupali u slučaju moje branjenice Gordane Getoš Magdić. Ono što se dogodilo u ovom slučaju je naprosto užasno." No, ni to nije bilo dosta da se nešto poduzme. Nije bilo nikakve unutarnje kontrole. A masovni mediji, udruge za zaštitu ljudskih prava, svi su ostali nijemi - jer se dobro zna kada treba a kada ne treba šutjeti u Republici Hrvatskoj. Nisu se čuli ni vrli međunarodni predstavnici - naši veliki učitelji demokracije.

Kada je istina na suđenju Glavašu o tome kako je policija postupala pri dobivanju prvobitnog iskaza Gordane Getoš-Magdić izbila na vidjelo opet se nije ništa dogodilo. Kao da se to događa u nekoj drugoj zemlji, pa se to nikoga od odgovornih u našoj državi ne tiče. Čak je glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun ustvrdio u jednom trenutku (pa onda povukao) da nikakvih pritužbi na rad policije nije bilo. Zato se išlo i dalje. Pa je Sanja Sarnavka, voditeljica Grupe za ženska ljudska prava B.a.B.e. i članica Vijeća za nadzor tajnih službi dogovorila susret između Ana Marija Getoš i Vladimira Fabera, trenutno savjetnika ministra unutarnjih poslova i člana državne Komisije za pomilovanje. Što voditeljica civilne udruge ima dogovarati sastanke djelatniku MUP-a s članom obitelji osobe protiv koje je taj isti djelatnik MUP-a vodio istražni postupak? I to još usred suđenja. Kako to da se djelatnik MUP-a može kroz sustav pomilovanja nuditi slobodu jednom optuženiku ako bude (lažno!) teretio drugoga, i obrnuto, prijetiti s dugogodišnjom zatvorskom kaznom ako se to odbije učiniti? Kako to da voditeljica udruge za ljudska prava može bezočno lagati na nacionalnoj televiziji u slučaju u kojem su teško povrijeđena ljudska prava, i da kada je uhvaćena u laži nitko ne zatraži njezinu ostavku? Odgovore na to naravno nismo dobili.

Ali dobili smo to da Ana Marija Getoš zbog toga što je prikupila dokaze o svim tim makinacijama i utjecajima na svjedoke na jedini mogući način na koji se to moglo - snimanjem razgovora - biva pozivana na obavještajni razgovor u MUP, za kojeg i dalje nesmetano radi Vladimir Faber. I to isti dan kada se konstituira Hrvatski sabor, gdje će predsjednik Mesić nakon svih informacija koja su prodrle do javnosti ustvrditi potpuno mirno da se nema zbog čega prigovarati Vladimiru Faberu.

M. M.