Duhovi prošlosti - Budimir Lončar - Povratak na srž jugo-ino-politike 

Nakon dugogodišnjeg izbivanja na naslovnim stranicama hrvatskih tiskovina prošli tjedan ponovo je uskrsnuo Budimir Lončar. Za one malo mlađe podsjećamo da se radi o čovjeku koji je bio dugogodišnji provjereni kadar jugoslavenskih obavještajnih službi, a svoju jugoslavensku karijeru je završio kao ministar vanjskih poslova u saveznoj vladi Ante Markovića. S takvim referencama postaje posebnim savjetnikom Predsjednika Republike za međunarodne odnose tijekom drugog mandata Stjepana Mesića. Medijsko ukazanje Budimira Lončara uslijedilo je nakon silne galame koja se podigla oko izjave vojnog ordinarija Jurja Jezerinca, u kojoj je on, ne spominjući izravno stranke, sugerirao jasno za koga ne bi trebalo glasovati. Nakon medijske pripreme i Mesićevih izjava, na koje se isto nažalost opet treba osvrnuti, posebni savjetnik predsjednika za međunarodne odnose dobio priliku dijeliti lekcije nikome drugome doli vatikanskoj diplomaciji. Vjerojatno kao nagradu tvorcu za uspješno završen projekt kojim su se hrvatske predizborne iskrice podigle na razinu diplomatskog skandala. I to, kuda veće sreće, baš s u jugoslavenskoj saveznoj administraciji mrskim Vatikanom, kao jednim od najodgovornijih čimbenika za priznanje Hrvatske, i jednim od rijetkih saveznika koje Hrvatska ima na svjetskoj sceni.

No vratimo se korak unazad. Glavna poluga kampanje, ako i inače, bile su izjave predsjednika Stjepana Mesića koje mediji, htjeli - ne htjeli, moraju prenijeti. Tako je primjerice Mesić ustvrdio kako je Jezerinac "obećanja nekih stranaka nazvao sotonskim", što jednostavno nije točno. Osim što se upustio u sitne manipulacije Mesić se i zaprijetio: "Ako se nastavi s takvim izjavama, poduzet ćemo sve potrebne mjere. U vojsci ne može biti onaj koji se bavi politikom. To sam pokazao pred hrvatskim generalima, a učinit ću i ubuduće. Ne miješam se u crkvene poslove." Time nas je u svojoj bahatosti trenutni predsjednik još jednom podsjetio da nas je čim je došao na vlast jednim potezom pera riješio skupine jednih od najzaslužnijih generala za pobjedu u Domovinskom ratu (Janko Bobetko, Ante Gotovina, Krešimir Ćosić, Mirko Norac, Davor Domazet, Ivan Korade, Damir Krstičević, Ivan Čermak, Ivan Kapular, Nojko Marinović, Ivan Basarac, Miljenko Filipović). Mesićev cinizam je tim veći jer se danas odlično vidi koliko su spomenuti generali i ratni zapovjednici bili u pravu kada su upozoravali: "Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskoga rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to netko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije."

Skandal koji je nastao mogao je završiti razgovorom Budimira Lonačara s apostolski nuncijem Franciscom Javierom Lozanom u Predsjednikovom uredu, što bi se moglo i nazvati i nekakvim uspjehom, ovisno s koje strane se gleda. No, predsjednikovim ljudima vrag nije dao mira, pa su zaobišli osnovne običaje pri izdavanju priopćenja u svezi ovakvih sastanka. Zbog toga se oglasio vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj izjavom koju mediji nisu mogli prešutjeti kao u doba Jugoslavije, na što se valjda nije računalo: "Biskup Srakić i kardinal Bozanić iznenađeni su načinom i sadržajem toga priopćenja. Apostolski nuncij ih je izvijestio da sadržaj priopćenja nije bio usuglašen i zajednički prihvaćen. Oni smatraju da samo priopćenje nije razjasnilo povod zbog kojeg je održan sastanak u Uredu Predsjednika Republike. Naime, dobiva se dojam kao da je po dobro poznatoj praksi iz bivših vremena insceniran slučaj kako bi se dala određena poruka našoj javnosti...(IKA)". Da bi zadnja ostala Predsjednikova, iz njegovog ureda su poručili kako Predsjednik Republike ni na koji način ne osporava pravo crkvenih dostojanstvenika da u svako vrijeme i na svakome mjestu propovijedaju nauk Crkve, ali čvrsto stoji na načelnome stajalištu da je izravno uplitanje Crkve, odnosno predstavnika vjerskih organizacija, a osobito vojnoga ordinarija, u predizbornu kampanju u uvjetima demokratskog društva nedopustivo i neprihvaljivo, te da – objektivno gledano - ograničava slobodu odlučivanja građana prilikom donošenja političkih odluka. Po čemu poruke koje upućuje Katolička crkva mogu ograničavati slobodu odlučivanja građana valjda ni piscima ove tvrdnje ne bi bilo lako objasniti. Prije će biti da je problem u tome da poruke Katolička crkve djeluju na mišljenje građana Republike Hrvatske suprotno od politike i stila koji Hrvatskom šire Predsjednik i njegov ured.

Nakon ovdje opisanog vanjskopolitičkog "uspjeha" dvojca Mesić-Lončar, za ovaj tjedan očekujemo neki novi skandal. Po našoj statistici, predsjednikov ured afere stvara u prosjeku 1,2 tjedno. Koja je sljedeća?

M. M. 

{mxc}