Duhovi prošlosti - Budimir Lončar - Povratak na srž jugo-ino-politike
Nakon dugogodišnjeg izbivanja na naslovnim stranicama hrvatskih tiskovina prošli tjedan ponovo je uskrsnuo Budimir Lončar. Za one malo mlađe podsjećamo da se radi o čovjeku koji je bio dugogodišnji provjereni kadar jugoslavenskih obavještajnih službi, a svoju jugoslavensku karijeru je završio kao ministar vanjskih poslova u saveznoj vladi Ante Markovića. S takvim referencama postaje posebnim savjetnikom Predsjednika Republike za međunarodne odnose tijekom drugog mandata Stjepana Mesića. Medijsko ukazanje Budimira Lončara uslijedilo je nakon silne galame koja se podigla oko izjave vojnog ordinarija Jurja Jezerinca, u kojoj je on, ne spominjući izravno stranke, sugerirao jasno za koga ne bi trebalo glasovati. Nakon medijske pripreme i Mesićevih izjava, na koje se isto nažalost opet treba osvrnuti, posebni savjetnik predsjednika za međunarodne odnose dobio priliku dijeliti lekcije nikome drugome doli vatikanskoj diplomaciji. Vjerojatno kao nagradu tvorcu za uspješno završen projekt kojim su se hrvatske predizborne iskrice podigle na razinu diplomatskog skandala. I to, kuda veće sreće, baš s u jugoslavenskoj saveznoj administraciji mrskim Vatikanom, kao jednim od najodgovornijih čimbenika za priznanje Hrvatske, i jednim od rijetkih saveznika koje Hrvatska ima na svjetskoj sceni.
No vratimo se korak unazad. Glavna poluga kampanje, ako i inače, bile su izjave predsjednika Stjepana Mesića koje mediji, htjeli - ne htjeli, moraju prenijeti. Tako je primjerice Mesić ustvrdio kako je Jezerinac "obećanja nekih stranaka nazvao sotonskim", što jednostavno nije točno. Osim što se upustio u sitne manipulacije Mesić se i zaprijetio: "Ako se nastavi s takvim izjavama, poduzet ćemo sve potrebne mjere. U vojsci ne može biti onaj koji se bavi politikom. To sam pokazao pred hrvatskim generalima, a učinit ću i ubuduće. Ne miješam se u crkvene poslove." Time nas je u svojoj bahatosti trenutni predsjednik još jednom podsjetio da nas je čim je došao na vlast jednim potezom pera riješio skupine jednih od najzaslužnijih generala za pobjedu u Domovinskom ratu (Janko Bobetko, Ante Gotovina, Krešimir Ćosić, Mirko Norac, Davor Domazet, Ivan Korade, Damir Krstičević, Ivan Čermak, Ivan Kapular, Nojko Marinović, Ivan Basarac, Miljenko Filipović). Mesićev cinizam je tim veći jer se danas odlično vidi koliko su spomenuti generali i ratni zapovjednici bili u pravu kada su upozoravali: "Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskoga rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to netko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije."
Skandal koji je nastao mogao je završiti razgovorom Budimira Lonačara s apostolski nuncijem Franciscom Javierom Lozanom u Predsjednikovom uredu, što bi se moglo i nazvati i nekakvim uspjehom, ovisno s koje strane se gleda. No, predsjednikovim ljudima vrag nije dao mira, pa su zaobišli osnovne običaje pri izdavanju priopćenja u svezi ovakvih sastanka. Zbog toga se oglasio vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj izjavom koju mediji nisu mogli prešutjeti kao u doba Jugoslavije, na što se valjda nije računalo: "Biskup Srakić i kardinal Bozanić iznenađeni su načinom i sadržajem toga priopćenja. Apostolski nuncij ih je izvijestio da sadržaj priopćenja nije bio usuglašen i zajednički prihvaćen. Oni smatraju da samo priopćenje nije razjasnilo povod zbog kojeg je održan sastanak u Uredu Predsjednika Republike. Naime, dobiva se dojam kao da je po dobro poznatoj praksi iz bivših vremena insceniran slučaj kako bi se dala određena poruka našoj javnosti...(IKA)". Da bi zadnja ostala Predsjednikova, iz njegovog ureda su poručili kako Predsjednik Republike ni na koji način ne osporava pravo crkvenih dostojanstvenika da u svako vrijeme i na svakome mjestu propovijedaju nauk Crkve, ali čvrsto stoji na načelnome stajalištu da je izravno uplitanje Crkve, odnosno predstavnika vjerskih organizacija, a osobito vojnoga ordinarija, u predizbornu kampanju u uvjetima demokratskog društva nedopustivo i neprihvaljivo, te da – objektivno gledano - ograničava slobodu odlučivanja građana prilikom donošenja političkih odluka. Po čemu poruke koje upućuje Katolička crkva mogu ograničavati slobodu odlučivanja građana valjda ni piscima ove tvrdnje ne bi bilo lako objasniti. Prije će biti da je problem u tome da poruke Katolička crkve djeluju na mišljenje građana Republike Hrvatske suprotno od politike i stila koji Hrvatskom šire Predsjednik i njegov ured.
Nakon ovdje opisanog vanjskopolitičkog "uspjeha" dvojca Mesić-Lončar, za ovaj tjedan očekujemo neki novi skandal. Po našoj statistici, predsjednikov ured afere stvara u prosjeku 1,2 tjedno. Koja je sljedeća?
M. M.
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Karamarko: Sve taštine i pobjednika i poraženih moraju biti anulirane .................(23. svibnja 2012.)
- Osječki HSP obilježio obljetnicu rođenja Ante Starčevića .................(23. svibnja 2012.)
- "Povelja mira i prijateljstva" Slobodanu Langu .................(22. svibnja 2012.)
- U Zadru je danas održana svečana primopredaja 65 stanova hrvatskim ratnim vojnim invalidima i članovima obitelji poginulih branitelja u Domovinskom ratu. .................(22. svibnja 2012.)
- Vrhovni sud će u "slučaju Hrastov" video-vezom ispitati svjedoka iz Srbije .................(22. svibnja 2012.)
- Ministar Jovanović najavio "zakonodavnu oluju" .................(22. svibnja 2012.)
Zadnji komentari
- Karamarko 971: Kujundžić 860
Ne valja Karamarka prije nego...
23.05., 14:17, Boljunac - Karamarko 971: Kujundžić 860
U vezi poticanja raskola u HDZ...
23.05., 14:13, zmijicamala - Argentina i Indija - stravični...
Na pocetku 70-tih godina xx st...
23.05., 14:11, SJENA - Karamarko 971: Kujundžić 860
Imao sam stalno na umu točan ...
23.05., 14:00, Boljunac - O novom vodstvu HDZ-a - prve r...
Dok oni zbog kojih je HDZ post...
23.05., 13:57, H7 - Karamarko 971: Kujundžić 860
Zanimljivo razmišljanje iako n...
23.05., 13:49, zmijicamala - Argentina i Indija - stravični...
..tu je profesor dr i francusk...
23.05., 13:43, MIJO F - Karamarko 971: Kujundžić 860
Kujundžić je na putu da se paš...
23.05., 13:34, Kolduš - Vrhovni sud će u slučaju Hras...
Umjesto da je junački karlovač...
23.05., 13:11, Mirogoj - Argentina i Indija - stravični...
Postaviti se u ulogu Boga i mi...
23.05., 12:49, horvatbaor - Pomognimo branitelju kojem su ...
Ovo su zaštičeni računi,za kun...
23.05., 12:31, srobnik - K. Marušić: Karamarko se treba...
ili kad srestvo opravdava cilj...
23.05., 12:19, Delić - Pomognimo branitelju kojem su ...
Što se tiče navedenog računa, ...
23.05., 12:03, kbunjevac - K. Marušić: Karamarko se treba...
Karamarko je čovijek kontinuit...
23.05., 11:49, Fantom47 - K. Marušić: Karamarko se treba...
..a da Vi malo odete k' liječ...
23.05., 11:45, MIJO F - Pomognimo branitelju kojem su ...
Neznam više kuda,moja Ana osta...
23.05., 10:32, srobnik - K. Marušić: Karamarko se treba...
Što ćemo sa služenjem Mesiću? ...
23.05., 10:25, Cetina - O novom vodstvu HDZ-a - prve r...
Ne mogu opet a ne komentirati....
23.05., 10:23, Lovro - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
..u METROPOLU..haha :P a6.spho...
23.05., 10:16, MIJO F - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
Braćo i dragi prijatelju Damir...
23.05., 10:01, MIJO F - Srbija pokazala što i kako mis...
Iz Njemačkih novina. Ove nedje...
23.05., 09:52, Mislav098 - Karamarko 971: Kujundžić 860
U prvom krugu glasovanja Krama...
23.05., 08:43, Boljunac - K. Marušić: Karamarko se treba...
DUHOVNI PROFIL KRITIČARA MASON...
23.05., 08:22, Ivan Budimir - Karamarko 971: Kujundžić 860
Politika je uvijek tajna, pore...
23.05., 08:17, Boljunac
Najave
- 1
- 2
Tko je na vezi?
- Kolduš
- 1 korisnik
- 80 gostiju
KOMENTARI ČITATELJA
Naravno od ortodoksnih komunista se i ne moze ocekivati drugo vec povijesni Staljinov poklič "Zaustavite Reuters", kojim se zeli prekrojiti istina. Kako su komunistički "provjereni kadrovi", već u, biološki gledano, poodmakloj dobi, hrvatima preostaje samo da budu strpljivi...
Nema iole poznatijeg jugoslovenskog političara starije generacije, koji u svojoj uspešnoj karijeri nije prekorašio i stepenicu ministarstva unutrašnjih poslova. Biti policajac bila je čast, a poslednjih godina Jugoslavije i sramota jugoslovenskih i srpskih političara. Neki od njih su zato i skrivali te podatke iz svoje biografije. Rad u kontraobaveštaj noj i obaveštajnoj službi JNA, zatim SID-u SSIP-a i SDB SSUP-a, odnosno Ozni i Udbi, predstavljao je često samo jednu od stepenica u političkoj karijeri mnogih naših visokih funkcionera. U KOS-u su svojevremeno radili Nijaz Dizdarević, Mitja Ribičić, Otmar Kreačić Kultura, Nikola Ljubičić, Budimir Lončar, Stane Dolanc, Josip Manolić, Anton Tus, Sveto Letica, Božidar Grubišić, Boško Šiljegović. SID je osnovao Edvard Kardelj i njegovi obaveštajci su bili diplomate Maksimilijan Baće, Antun Vratuša, Zdenko Svete, Edo Brajnik, Faik i Raif Dizdarević, Veljko i Arso Milatović, Aleš Bebler, Milivoje Maksić, Branko Mikasimović, Cvijetin Mijatović, Josip Vrhovec, Janko Smole, Borisav Jovic. Za Oznu, Udbu, odnosno SDB su radili Josip Đerđa, Janez Zemljarič, Vladimir Rolović, Svetislav Ćeća Stefanović, Franjo Herljević, Joze Smole, Milan Mišković, Josip Manolić, Josip Boljkovac. Rezidenti Kominterne bili su Josip Broz Tito, Ivo Lola Ribar, Josip Kopinič, Ivan-Stevo Krajačić, Zdenka Kidrič i Andrija Hebrang. Osnivaci Ozne bili su Josip Broz Tito, Aleksandar Ranković i ruski pukovnik Timofejev. Svi su oni punih pedeset godina bili gospodari života i smrti ljudi u drugoj Jugoslaviji.
Vec tada, Krajačić počinje da stvara tajna dosijea o jugoslovenskim komunističkim kadrovima, koja je čuvao sve do svoje smrti 1986. godine. Ostavio ih je u nasledstvo svojim pulenima, među koje Vladimir Dedijer ubraja Josipa Vrhovca, Fabijana Trga i Budimira Lončara.
Da bi se odškolovali u takvom duhu novi politički policajci, vlada Jugoslavije je u Beogradu, na Topčideru 1949. otvorila Višu školu Udbe FNRJ. Njen direktor je jedno vreme bio Budo Miličević, a zatim i David Laušević. Predavači na školi su bili profesori Jovan Đorđević i Radomir Lukić, ali i policajci, jer je predmet državnu bezbednost predavao Edo Brajnik. Uspesni polaznici su bili i Budimir Lončar, i Ivica Kojić, i Branislav Pendić, i Milorad-Mića Japundža, i Obren Đorđević. Vecina studenata Udbe kasnije je zavrsila Pravni fakultet u Beogradu. Najvaznija lekcija za njih u ovoj policijskoj skoli bila je da se konkretni stavovi i odluke Partije i države u Udbi izvrsavaju bez pogovora. Operativac tajne policije nije uopšte razmišljao zbog čega je neka politička ili policijska odluka doneta. Pripadnici jugoslovenske tajne policije su razmišljali jedino kako što bolje da realizuju postavljeni zadatak. Polazilo se od toga da partijski forumi misle o ostvarenju strateških ciljeva revolucije. Udba je bila njihova sluzbena i privatna sudba. Tako se prema svom poslu odnosila većina pripadnika Udbe, pa je za njih policijski progon svojih sugrađana, pa cak i rođaka, bio deo svakodnevnih poslova i zadataka. Udba je po svojoj suštini bila klasicna politička policija.
U glavnom gradu Chilea, Santiago de Chileu, održavao se redoviti «Cumbre Iberoamericano» , sastanak na vrhu iberoameričkih zemalja; dakle, sve latinskoameričk e države španjolskog i portugalskog govora južno od meksičko-američ ke granice, uz predstavnika španjolske vlade i španjolskog kralja Juna Carlos Burbonskog. U subotu navečer je bila svečana, završna sjednica, na kojoj je predsjednik Venezuele, populist Hugo Chávez, sasvim neočekivano bivšeg predsjednika španjolske vlade José Marìu Aznara nazvao «fašistom» (navodno Aznar nije htio dati podršku tek nadošlom na vlast Chávezu)!
Na to je skočio predsjednik aktualne španjolske vlade i predsjednik PSOE (Partido Socialista Obrero Español - Socijalistička rdanička partija Španjolske), José Luis Rodríguez Zapatero, inače uvjek vrlo miran i staložen političar, sav bijesan i ljut, zgrčenog i crvenog lica, i dobacio je Chávez neka ne govori tako, da Aznar nije nikakav fašist. Nu, Chávez je nastavio po svojemu, tada skče španjolske kralj Juan Carlos (poslije se ustanovilo da se dogovorio tako s Zapaterom jer su znali da će tako govoriti Chávez) i sasvim nediplomatski grune Chávezu: «Callate, chachalaca!» (Kaljate, čačalaka! – 'Zaveži, kokoši!' ;chachalaca: neka vrsta vrlo bučne meksičke kokoši; u žargonu: brbljavac) i napustio je dvoranu.
Bivši španjolski premijer i bivši predsjednik španjolske vlade (na izborima u ožujku 2005. PP /Partido Popular – Narodna Stranka/ je izgubila izbore u korist PSOE, i Aznar je podnio ostavku na mjestu predsjednika stranke PP; sada je predsjednik stranke Mariano Rajoy) José Marìa Aznar je «smrtni neprijatelj” socijalista Zapatera, i njihovi odnosi su U ŠPANJOLSKOJ na “nož”. Nu, sada su izvan zemlje, sada su SVI ŠPANJOLCI i socijalist i mason Zapatero nije dopustio da se pred njim na takav način vrijeđa jedan španjolski poiltičar i jedan Španjolac. Jer ta Chávezova uvrjeda ide svim Španjolcima.
Možete li virtualno zamisliti (ja ne mogu!) sličnu situaciju s hrvatskim političarima, da su na nekom skupu, recimo, Milanović i Mesić, i netko u dvorani dovikne da je «Tuđman fašist», ne da Mesić i Milanović ne bi stali u obranu bivšeg Tuđmana, nego bi se još pridružili u napadu: «Kako da ne, Tuđman je i gori nego fašist, on je ustaša. On je dijelio i napao Bosnu, on je protjerao mirne srpske civile iz Krajine On je diktator. Itd. itd.» Eto to su Hrvati! Može Zapatero biti ovakav ili onakav, ali neke stvari, kao pripadnik španjolskog naroda, ne može sebi dopustiti.
I danas je, čitava politički vrlo šarolika španjolska javnost, dala punu podršku riječima Zapatera i kralja Juana Carlosa Burbonskog i njegovom napuštanju svečane sjednice Cumbrea.
Ili jesi ili nisi! (Kako bi rekao Golub, neki nikada nisu).
Razvoj strategije kaosa u Hrvatskoj možemo pratiti na različitim nivoima, a jedan su i mediji.
Tko još pamti naslovnicu GLOBUSA od 11. studenoga 1991. godine: "MESIĆ NOVI PREDSJEDNIK HRVATSKE?"
Ništa nije slučajno!
Ne da relativiziram ovaj slučaj: jasno je tu da je biskup Jezerinac u pravu. I sigurno nije on mogao predvidjeti što će proizaći iz jedne njegove propovijedi.
Ali objektivno je ovaj slučaj dobro došao Mesiću i biračkoj rulji SDP-HNS-a. Sada imaju neku točku oko koje će se homogenizirati i naelektrizirati.
Piscu ovih redaka potpuno je svejedno tko će pobijediti na ovim jednostranačkim "izborima".
Biskup Srakić: "Ja sam prostudirao malo Ustav RH, i tu nisam našao da takve ovlasti ima Predsjednik. Tu se jasno kaže (čita Ustav) - Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja".
Prema tome, kad se kaže da se daje svima, TKO JE ONDA ISKLJUČEN? Nema nikoga u državi tko smije uprijeti prstom i kazati -TI SE NE SMIJEŠ BAVITI POLITIKOM."
Odavno je Mesić ioznad Ustava!
Budimir Lončar je očigledan dokaz Mesićeve izdaje hrvatske politike. Lončar je bio protiv Hrvatske u kojoj je rođen. Služio je Beogradu, Moskvi i Londonu protiv Hrvatske. Na međunarodnom planu 1991. godine bio je najotrovniji protivnik priznanja RH. Protivno našim nastojanjima da se obustavi agresija i prizna Hrvatsku, borio se do posljednjeg trenutka za interese Velike Srbije. Nama je teškoće pravio Carrington koji je vodio Mirovnu konferenciju za jugoslaviju, ali naš glavni najveći otrovni neprijatelj bio je Budimir Lončar.
U proljeće 1992. godine na summity nesvrstanih u Denpasaru, Bali, Indonezija, bio je žestoki protivnik da Hrvatska dobije status promatrača. Nesvrstani su nam trebali zbog njihovih 77 glasova u UN jer nam je predstojao ulazak u UN. Lončar je sijao otrov protiv Hrvatske.
Da nije bilo pronuncija Svete Stolice i indonezijskog ministra vanjskih poslova ne bismo ušli u dvoranu, a zahvaljujući njima smo ušli, održali pozdravnu riječ, iskazali našu molbu za status zemlje promatraća i zatražili podršku za ulazak u UN. Dan poslije konferencije Indonezija me je kao ministra vanjskih poslova obavijestila da je njihova Vlada odlučila priznati Hrvatsku, Sloveniju i BiH. Bio je to naš trijumf a teški poraz za Koprivnjaka, još jednog 'Hrvata' (tadašnjeg jugo ambasadora u Indoneziji), i strašnog Lončara..."