Tko o čemu, Mesić o poštenju

Tko o čemu, Mesić o poštenju

Ne prođe ni jedan tjedan a da iz tvornice skandala na Pantovčaku u medijski prostor bude izbačena jedan do dva nova proizvoda. Tako je kraj prošlog tjedna obilježila kritika predsjednika Mesića na temu veza koje postoje između članova trenutne HDZ-ove Vlade i Instituta građevinarstva Hrvatske. Mesić pri tome kao da je čitao portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Naime, u svojoj kritici uputio je vrlo slične primjedbe kao i mi na portalu kada smo krajem srpnja ove godine pisali o aferi s ministricom Matulović-Dropulić. No, dok je naše pisanje proizašlo iz želje da se glasno ukaže na potrebu oštre borbe protiv korupcije, sukoba interesa, i amoralnosti na najvišim razinama hrvatske izvršne vlasti, u slučaju predsjednika Mesića motivi su, kao i obično, potpuno druge naravi.

Predsjednik Republike Hrvatske, naime, osjetio se povrijeđenim kada je predsjednik Hrvatske Vlade odlučio zanemariti njegovo mišljenje da o gradnji pelješkog mosta treba odlučivati službeno Sarajevo. Naime, Stjepan Mesić ima sluha za potrebe svih naroda i narodnosti na području bivše Jugoslavije, i u skladu s tim ne pada mu napamet primjerice hrvatske nacionalne interese predodrediti bilo kojem drugom interesu. U skladu s doktrinom koja je vlada u bivšoj državi, naučio je da hrvatske partikularne potrebe treba žrtvovati svakom prilikom kada oni ugrožavaju ideju bratstva i jedinstva, jednog od temeljnih mitova zadnje Jugoslavije.

Stotinjak tisuća mrtvih u prvoj polovici 90-tih prošlog stoljeća ništa tu promijenili nisu. Zato smo već 2000. godine na srpskoj radio postaji mogli čuti kako predsjednik Republike Hrvatske objašnjava da "nakon ovog rata, svi se svima trebaju ispričati". Ili kako pri posjetu Crnoj Gori 2004. godine zaključuje da "Hrvatska i Crna Gora nikad nisu ratovale". Sada doživljavamo da predsjednik Mesić svim sredstvima izravno i neizravno brani ideju po kojoj bi sarajevski političari moraju odlučiti da li Hrvatska smije izgraditi na svom teritoriju most koji će povezati poluotok Pelješac s kopnom.

Zato je, kako bi se osvetio svojeglavom premijeru Sanaderu, Mesić u jeku predizborne kampanje odjednom uočio činjenicu da je Institut građevinarstva Hrvatske nije državna, kako to ime sugerira, već privatna tvrtka. Odjednom je primijetio da postoji sukob interesa u slučaju ministrice Matulović-Dropulić koja s jedne strane prima ministarsku plaću na račun poreznih obveznika, a s druge strane na račun istih tih poreznih obveznika je zaradila u zadnje tri godine 18 milijuna kuna - u obliku dionica tvrtke koje svoje kapitalne poslove dobiva od države.

I što će sada biti s junacima naše priče. Ništa posebno. Mesić će nastaviti živjeti od navodne potrage za poštenjem koja ulazi polako u osmu godinu. Sanader će dobiti ili izgubiti izbore, vjerojatno neovisno o tome što Mesić ima za reći. A ministrica Matulović-Dropulić opet će vrlo brzo pasti u zaborav. Može slobodno otići u mirovinu. Naime, s novcima koje je namaknula sljedećeg ministra bi vrlo lako mogla postaviti i sama.  

M. M.