Zaokret za 360 stupnjeva

Nakon objavljivanja presude "vukovarskoj trojci" Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću predsjednik Vlade Ivo Sanader brzo se snašao i odletio ravno u Vukovar. Tamo je zajedno sa šokiranim Vukovarcima kod spomen obilježja na Ovčari pred kamerama HRT-a i pomolio, na čemu mu treba skinuti kapu, budući da se zna kako njegovi multi-kulti europski partneri gledaju na hrvatsko katoličanstvo.

Što se konkretnih političkih poteza tiče, ono što je cijela nacija nakon najnovije haaške presude očekivala od svojih vođa bilo je naravno jasno "ne" Haaškom sudu. Ne, takvim presudama, nepravdama, političkim manipulacijama i pisanju neke nove povijesti zbog koje bi Hrvatska mogla još godinama trpjeti. Štoviše, moglo se nakratko osjetiti među običnim građanima i jedno zajedništvo koje se nije osjetilo još od Domovinskog rata.

Nakon pet-šest dana nacija je mogla odahnuti. Predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader govorit će u Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda! I tamo će reći da presuda vukovarskoj trojci nepravedna! Na koji bi to način trebalo promijeniti način rada Haaškog suda nije objašnjeno, ali premijer kada ga se pogleda na televiziji odiše optimizmom.

Dogovor između polaganja vijenaca

No, Sanaderova sreća nije bila dugog vijeka. I drugi drmatori hrvatskom političkom scenom uočili su u govoru u UN-u prekrasnu priliku za skupljanje jeftinih političkih bodova na račun vukovarske muke. Preko Pukanićevog Nacionala u sklopu "ekskluzivnog dnevnika" s East Rivera predsjednik Mesić je poručio: “Svi su drugi već umočeni u predizborne okršaje, a nikako ne bi bilo dobro kada bi se to reflektiralo u zaoštravanje prema Haaškom sudu ili međunarodnoj zajednici, odnosno UN-u koji su osnivač tog suda. Možda bi bilo najpametnije da ja odem na tu sjednicu i da mirno i razložno kažem ono što u ovom trenutku u ime Hrvatske treba reći”.

S njim su se dakako odmah složili u SDP-u. Zoran Milanović je oštroumno ustvrdio da Stjepan Mesić ima prioritet govoriti pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda jer je on predsjednik države i predstavlja Hrvatsku u inozemstvu. Za Sanadera je rekao da se ponaša kao predsjednik HDZ-a, a ne kao predsjednik Vlade, te ga je upozorio da "hrvatski Ustav nije statut HDZ-a, niti je hrvatska država HDZ".

Nakon silnih natezanja Sanader i Mesić su se na kraju dogovorili da ovaj prvi ipak ode u New York. Dogovor je pao jučer na Dan nezavisnosti, valjda između polaganja vijenaca. Nacija je mogla po drugi puta odahnuti.

Sadržaj - nema ga

U cijeloj halabuci, ono što će se reći ili napraviti s svezi Haaškog suda nikada nije ni došlo u prvi plan. Istina, Mesić se u jednom trenutku založio da se Čermaku, Markaču i Gotovini suditi u Hrvatskoj, kao Ademiju i Norcu. No, iz Haaga su mu već sutradan poručili da to ne dolazi u obzir. Sanaderova Vlada je na to obznanila kako je na onomu što ne dolazi u obzir već dugo radila, i da je izlazak Mesića u javnost sa spomenutim prijedlogom bio preuranjen.

Onda su mediji u subotu izvijestili kako je predsjednik Haaškoga suda Fausto Pocar poslao pismo UN-u u kojem se žali da Hrvatska provodi pritisak na neovisnost sudstva. Na ove tvrdnje reagirao je glasnogovornik hrvatske Vlade Ratko Maček, koji je odbacio svaku tvrdnju da je Hrvatska diplomatskom akcijom nakon presude "vukovarskoj trojici" pokušala provesti pritisak na neovisnost Haaškog suda. O kojoj to neovisnosti, nakon svega, govore jedni i drugi nitko nije ni pokušao objasniti.

Kao da je problem u visini kazne

Sve u svemu, kako se sada stvari čine, hrvatski zaokret prema Haaškom sudu svest će se na jedan Sanaderov govor u UN-u: "Reći ću (Sanader) da je presuda vukovarskoj trojci sramotna te da ovakva ne smije ostati. Reći ću tamo i da će, ako ostane nepromijenjena, to značiti da Haaški sud nije ispunio zadaću iz Rezolucije UN-a kojom je 1993. osnovan."

A što ako presuda Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću, bude promijenjena i oni dobiju primjerice doživotnu robiju? Onda je Haaški sud ispunio zadaću iz Rezolucije UN-a kojom je 1993. osnovan? Je li to Sanaderova poruka koju će on izreći u UN-u? A tko će odgovarati za sve ostale ubijene, nestale, mučene, osim onih na Ovčari? I ključno pitanje. Da li će u presudi pisati tko je bio agresor na Vukovar i Hrvatsku? Kojoj su vojsci pripadale stotine tenkova, topova, zrakoplova i vojnika koji su srušili Vukovar do mjere koja se nije vidjela nakon 2. svjetskog rata? Na ova pitanja premijer Sanader nema odgovora. Niti ih treba imati kada ga nitko iz vrle opozicije to ne pita. Ni Zoran Milanović na ovu temu nema naravno nikakvih dosjetki i oštroumnosti kojima bi zadivio glasačko tijelo.

Niti predsjednik Mesić. A njega bi bilo odista apsurdno gledati na Glavnoj skupštini kako kritizira Haaški sud. Sud na kojem je više puta svjedočio za tužiteljstvo protiv vlastite države. Sud kojem su na njegovu političku inicijativu slani svi znani i neznani dokumenti, autentični, a i oni manje autentični. Sud kojem je nesumnjivo puno pomogao obaviti politički posao, i koji sada polako zaključuje svoje rad. Učinkom koji je uništavajući za pravdu i žrtve, ne samo u Hrvatskoj.

No, očigledno nikoga to ne brine, kao što nije ni do sada. Izbori su pred vratima, a bolji smokvin list od ovih malih trzavica s Haaškim sudom hrvatski političari zasigurno nisu mogli ni sanjati.

M. M.

{mxc}