Što je cilj suđenja u Zagrebu? 

sudac Mladen MrčelaNakon svjedočenja visokih hrvatskih časnika na suđenju u Zagrebu Ademiju i Norcu, o čemu je više puta pisano na ovom portalu, na red su došli stanovnici medačkih sela koja su bili zahvaćena operacijom Hrvatske vojske. Ono što je rekao jedan od dva svjedoka u srijedu 26. rujna ledi krv u žilama. Naime, Stevo Jović iz Divosela ustvrdio je da su mu ženu živu nabili na kolac, i onda bacili u septičku jamu. Ovo strašno svjedočanstvo prenijela je većina hrvatskih medija bez ikakvih komentara. No, budući da ovakvo što prelazi gotovo sve što se svih ovih godina moglo čuti o zločinima počinjenim u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, svjedočanstvo Steve Jovića zasigurno zaslužuje poseban komentar. Njega je čulo više milijuna naših sugrađana, a naravno o njemu izvješćuju i mediji izvan hrvatskih granica. Tako je već u srijedu srpska izvještajna agencija Tanjug objavila: "Stevo Jović iz Divosela, čija je supruga živa nabijena na kolac, a s još nekoliko civila izvađena je iz septičke jame, svoj iskaz potvrdio je slikama i dokumentacijom na kojoj je lista pobijenih civila koji su svi bili stari, nemoćni i bolesni".

Sudbina žene Steve Jovića ipak nije toliko jasna kao što to hrvatski (i srpski) mediji sugeriraju. Naime, Stevo Jović jezovitu priču o nabijanju na kolac ne temelji na nečemu što je on vidio. Po njegovim navodima, tijelo njegove žene pronađeno je 2000. u septičkoj jami u Obradović Varoši u Gospiću. Kako je ubijena njegova žena zaključio je na temelju izvješća zagrebačkog Zavoda za sudsku medicinu i po dokumentima Haaga: "Živa je nabijena na kolac i liječnica je rekla da nije mogla biti predana u razmjenu jer bi se vidjelo da je mučena". Nekadašnji milicajac Stevo Jović, međutim, nije pobliže objasnio svoj način zaključivanja. Čini se da ni sudac Marin Mrčela, koji predsjedava sudskim vijećem, nije našao za shodno rasvijetlili ovo važno pitanje. Optužba je pala, neka je mediji bez suvišnih potpitanja prenesu. A nije da sudac Mrčela ne zna ispitivati svjedoke. Primjerice, drugog svjedoka Slavicu Bjegović ztapitao je da li je od optuženih traži odštetu za poginule roditelje, na što mu je ona morala objasniti elementarnu činjenicu da o tome ne može govoriti jer ne može reći jesu li krivi ili nisu.

Treba biti vrlo jasan. Svaki zločin treba razjasniti neovisno tko su žrtve, a tko su počinitelji. Da bi znali o čemu pričamo, odnosno znalo koja je gornja granica zločina u Meda;kom d\epu koji se spočitava hrvatskoj strani, pročitajmo što o tome piše Savo Štrbac u publikaciji njegovog Veritasa koja je objavljena ovaj mjesec:

U ovoj agresiji (oslobađanju Medačkog džepa, op. ur.) stradalo je 88 Srba: 46 vojnika, 6 milicionera i 36 civila od kojih 26 starijih od 60 godina. Među njima je i 17 žena. Hrvatska strana je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 leša. U ovoj akciji ranjenika uopće nije bilo. Upravo ta činjenica i rezultati pregleda tijela na srpskoj strani (razbijene lubanje, mnogobrojne prostrijelne rane iz neposredne blizine) upućuju na zaključak da se radilo o sustavnom ubijanju zarobljenih i ranjenih. Pripadnici UNPROFOR-a su, nakon što su u izravnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18 leševa, od kojih je većina bila izmasakrirana (odsječeni pojedini dijelovi tijela) ili zapaljena (za života bacani u vatru). Dva leša su izvukli pripadnici SVK a jedan leš je pronađen u travnju 1995. godine. U svibnju 2000. godine istražitelji pronalaze i nove dokaze o zločinu u "Medačkom džepu" - jedanaest leševa skrivenih u septičkoj jami u nekad srpskom dijelu Gospića, od kojih je šest indentificirano DNK-a metodom. Od 84 pronađena posmrtna ostatka, osam je ostalo neindentificirano, dok se još uvijek traga za četvoricom. Sva tri sela su opljačkana a zatim sravnjena sa zemljom po sustavu "spržene zemlje".

Ako su nad srpskim civilima tijekom akcije Medački džep počinjeni zločini to treba raščistiti, a počinitelje kazniti. No, kako suđenje u Zagrebu smjestiti u ovaj okvir nije jasno. Prvo, sudi se po zapovjednoj odgovornosti, dok neposrednih izvršitelja navodnih zločina uopće nema na optuženičkoj klupi. Početak suđenja kroz izjave nekih visokih časnika, počevši od generala Stipetića, pretvorio se u unutarnjopolitički obračun kroz tezu o dvostrukoj zapovjednoj liniji. Nejasnu ulogu kanadskog bataljuna UNPROFOR-a sudsko vijeće i prije suđenja odlučilo je ostaviti takvom, odbivši u predraspravnom postupku uvrstiti dokumentaciju o oružju i municiji koju su koristili pripadnici HV-a, MUP-a i UNPROFOR-a. Sada, kroz svjedočanstvo Steve Jovića u medije potpuno nekritično odlaze jezovite optužbe na račun hrvatskih vojnika, po kojima su oni nadmašili i surovost četničkih bandi.

Sada kada je očito da cilj suđenja u Zagrebu nije kažnjavanje odgovornih za navodne zločine počinjene u Medačkom džepu netko može postaviti pitanje - a što je? Reklo bi se da za odgovor na to pitanje i ne treba biti posebno politički iskusan.

M. M. 

 

Ubijali su, uništavali groblja, spomenike i otrovali bunare 

Dva dana smo se sakrivali u šumi. Moja žena Anđelija i Milan Jović otišli su po vodu, ali se nisu vratili. Kad smo nekoliko sati kasnije čuli pucnjeve i rafal, pobjegli smo - ispričao je Stevo Jović (78) koji je u rujnu 1993. u vrijeme operacije u Medačkom džepu živio u jednom od tamošnjih sela, Divoselu.

Žena mu je mučena, što zna po izvješću zagrebačkog Zavoda za sudsku medicinu i po dokumentima Haaga.

- Živa je nabijena na kolac i liječnica je rekla da nije mogla biti predana u razmjenu jer bi se vidjelo da je mučena - rekao je Jović. Tijelo joj je pronađeno 2000. u septičkoj jami u Obradović Varoši u Gospiću. On sam je nakon pet dana, ranjen u koljeno, uspio doći do srpskih položaja. Dva sina su mu bila u Hrvatskoj vojsci, jedan je i poginuo kao hrvatski vojnik.

Umirovljeni policajac Stevo Jović i Slavica Bjegović prvi su svjedoci sa srpske strane koji su svjedočili na suđenju generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu. Stevo Jović je pričao kako je često morao spavati izvan kuće jer su ga pridošli četnici zbog sinova u HV-u smatrali ustašom, pa se bojao da će ga ubiti.

Jović je svjedočio kako je 9. rujna iz Divosela pobjegao u šumu s nekoliko susjeda. Jednog od njih spasio je Joso Mraović, lički Tuđman. Nikola Matić u jednom se trenutku odvojio od njihove grupe i na putu prema Bilaju naišao je na vojnu policiju HV-a.

- Rekao im je da ide kod Škuke, Jose Mraovića, ličkog Tuđmana. Policajci su ga pratili, došao je kod Škuke, koji ga je prebacio u Senj. Kasnije je Matić razmijenjen - ispričao je Jović, napominjući da niti su svi Hrvati ustaše, niti su svi Srbi četnici.

Operaciju u Medačkom džepu usporedio je sa 1941. kad su ustaše, kako je rekao, zaklale 634 Srba s tog područja. - Jedina razlika između ustaša i onoga što se sada dogodilo je što su ovi sada uništili 90 posto spomenika i groblja i zatrovali bunare - ispričao je Jović.

S Jovićem je bila Milka Bjegović, koja je poginula od granate. Njezina kći Slavica Bjegović, koja danas živi u Srbiji, rekla je da su tijelo oca Nedjeljka pronašli haaški istražitelji u Obradović Varoši.

Sudac Marin Mrčela pitao ju je traži li odštetu od optuženih, no ona je rekla da o tome ne može govoriti jer ne može reći jesu li krivi ili nisu. Ni Jović neće tražiti odštetu. Istaknuo je da ne optužuje generale, no njihovi podčinjeni morali bi znati tko su počinitelji i oni bi morali doći pred lice pravde. To je važno zbog suživota, rekao je, za koji se nada da će ga doživjeti njegovi unuci.

Snježana Pavić
Jutarnji list

 

Srbin na suđenju Ademiju i Norcu: Supruga mi je živa nabijena na kolac  

Stevo Jović, nekadašnji milicajac koji je u mirovinu otišao još 1977. godine, svjedočio je danas među prvo troje stanovnika medačkih sela na suđenju Rahimu Ademiju i Mirku Norcu za ratne zločine u Medačkom džepu u rujnu 1993. godine.

Dvojica Jovićevih sinova bili su pripadnici Hrvatske vojske, jedan od njih je i poginuo, a on je sa suprugom ostao u zaseoku između Divosela i Čitluka. Ispričao je kako je imao problema s pridošlim četnicima zato što su mu sinovi bili u “ustaškoj vojsci” te da stanovništvo nije prihvaćalo te četnike, ali im se nisu smjeli suprotstaviti.

Na dan kad je počela akcija oslobađanja Medačkog džepa, 9. rujna, Jović je sa suprugom i suseljanima bježao kroz šumu.

Bijeg iz sela

Počela je pucnjava, gorjele su kuće pa smo pobjegli – kazao je Jović. U bijegu je njegova žena, s još nekima, otišla po vodu, ali nisu se više vratili. Jović kaže da su znali da su ubijeni, a što se točno dogodilo, razjasnilo se, kaže, 2000. godine, kad su njezini posmrtni ostaci izvađeni iz septičke jame u Gospiću.

Supruga mi je živa nabijena na kolac i bačena u septičku jamu, a o tome i UNPROFOR ima dokumente – rekao je Jović. Kaže kako izmasakrirana tijela tih ljudi nisu bila razmijenjena kako bi se prikrila mučenja. Na pitanje zašto se nisu predali, Jović kaže kako tada ne bi dobro prošli.

Svi koji su se predali bili su zaklani. Da smo se mi predali, isto bi bilo – rekao je Jović. Tvrdi i da su sve žrtve bile starci, bolesni ili nemoćni.

Živjeli u miru

Kazao je i da su ustaške bojne 1941. godine na tom području u samo jednom danu ubile 634 osobe, dok su “ustaše 1991. godine porušili i groblja, spomenike, kuće, zatrovali bunare”. Prije rata, kaže Jović, Srbi i Hrvati tamo su živjeli u miru.

Ne krivim ni Ademija ni Norca, oni su bili ili zavedeni ili srbomrsci – rekao je Jović.

Na svjedočenje je Jović došao s dokumentacijom i slikama kojima potkrepljuje svoj iskaz.

O tome što se događalo u rujnu 1993. godine u tim selima svjedočila je i Slavica Bjegović. Njezin je otac ubijen na kućnom pragu, a majka na izlasku iz sela.

Silvana Perica
Večernji list

{mxc} 

Čet, 19-09-2019, 07:03:17

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.