Neznanje koje se danas bogato nagrađuje - savjetnik i ministar

Trakavica oko Šprajcovog Dnevnika se u Hrvatskoj nastavlja na najvišoj razini, pa se po tom pitanju oglasio i novi ministar branitelja Predrag Matić Fred. Ivo JosipovićOsoba koja pretendira uređivati odnose među braniteljima u sljedeće četiri godine tako ne zna što bi bilo spornoga u interpretacijama pada Vukovara emitiranih s Prisavlja netom poslije obilježavanja 20. obljetnice pada, štoviše, rečenicom "istina se ne smije prešućivati" poručuje i kojoj bi se „istini" trebali prikloniti.

Učenik i učitelj

Ako ćemo vjerovati Večernjem listu za koji je dao intervju, Predrag Matić Fred tek je u zadnji čas saznao da će s mjesta savjetnika za branitelje predsjednika Ive Josipovića prijeći na ministarski položaj. Ono gdje ćemo sigurno vjerovati Večernjem listu je da je na Pantovčaku u dvije godine dobio odličnu podlogu za političku i ministarsku ulogu koju sada treba odraditi. A da je đak dostigao učitelja dokazao je praktički u svom prvom ministarskom intervjuu.

Vukovarskih branitelja bilo je puno. Jedna od najčasnijih titula u današnjoj Hrvatskoj titula je Vukovarski branitelj. Mnogi su na žalost poginuli i ubijeni, mnogi su teško stradali u srbijanskim logorima, ali hvala Bogu, ima ih još puno među nama.

Lov u mutnom

Današnja situacija podsjeća na gostovanje Josipa Manolića na OTV-u prije dosta godina, kad je na traženje voditelja emisije da prokomentira tada javnosti otkrivene činjenice da je Kontraobavještajna služba JNA odgovorna za bombe pred židovskom općinom u Zagrebu i na Mirogoju, odgovorio da se to „ionako već dugo zna". Ne bi li bilo logično i normalno da su tada predsjednici Vlade i države to jasno i nedvosmisleno rekli putem HTV-a? U tom slučaju, naravno, ne bi bilo „nedoumica" i „različitih tumačenja", kojima smo, nažalost, stalno svjedoci.

Ne bi li sada bilo logično, i u državnom interesu Republike Hrvatske i svih njenih građana, da predsjednik države Ivo Josipović jasno i glasno kaže, u središnjem Dnevniku HTV-a, pa da se to nekoliko puta u istom terminu reprizira, istinu o djelovanju Kontraobavještajne službe JNA u svezi Vukovara 1991., kad je ta istina potvrđena i od samog Haaškog suda? Nije li dovoljna već i činjenica da se hrvatski junak, kojeg nitko ništa ne pita, Mile Dedaković, - Jastreb, nije mogao javiti u studenom 1991. nikome iz Vukovara, budući da u Vukovaru tada i nije bio (vodio je obranu sektora Vinkovci-Vukovar-Županja iz Vinkovaca), kao što to jasno kaže drugi hrvatski junak Branko Borkovič – Mladi Jastreb? Ne bi li to u svojim uvodnicima trebali reći i svi „nezavisni" hrvatski mediji? Naravno da je odgovor na ta pitanja DA.(djl)

Među nama su i dva zapovjednika obrane Vukovara koji su nebrojeno puta potvrdili kako su konstrukcije Kontraobavještajne službe JNA o padu Vukovara bile zaista samo konstrukcije. Postoje i svjedočenja bivših pripadnika Kontraobavještajne službe JNA koja detaljno opisuju kako su obavještajni materijali nastajali i koja im je bila svrha - poraziti protivnika - mladu hrvatsku državu. I prof. Miroslav Tuđman, koji je bio na čelu SIS-a, nedavno je ponovno potvrdio obavještajnu pozadinu "istine" o padu Vukovara. Dakle sve se zna.

Ono čega ima manje među vukovarskim braniteljima su osobe poput Predraga Matića Freda koje uz sve nabrojano što se zna ipak i dalje ne znaju. Ali zato nije bilo koji vukovarski branitelj bio savjetnikom za branitelje predsjednika Ive Josipovića, niti je bilo koji vukovarski branitelj ministar u vladi Kukuriku koalicije. Savjetnikom i ministrom postao je samo jedan jedini vukovarski branitelj - Predrag Matić Fred.

Predrag Matić Fred tek je jedan u nizu neznalica koje je njihovo neznanje visoko odvelo. Ništa manja neznalica nije bio ni prof. dr. Ivo Josipović u nebrojenim gostovanjima na Prisavlju, prije nego što je postao predsjednikom, kada je iskazivao i proklamirao potpuno nepoznavanje političke ulogu Haaškoga suda, političkih ciljeva Tužiteljstva i dalekosežnih političkih posljedica haaških presuda. Pa se ovo neznanje Ivi Josipoviću višestruko vratilo, slično kao i njegovom prethodniku, koji je svoj meteorski uspon doživio nakon Haaga, kroz klupe za svjedoke koji znaju što treba znati.

Zašto Vukovar?

Na kraju se možemo zapitati kako to da je "istina" o Vukovaru, dvadeset godina nakon ulaska JNA i četnika u taj grad, postala u Hrvatskoj prvorazredno političko pitanje? Odgovor je na žalost nemilosrdan.

Haaškim suđenjima zadan je strateški udarac glavnoj hrvatskoj oslobodilačkoj operaciji "Oluji", Vukovar - obljetnica -sjećanjesimbolu hrvatske pobjede, samosvojnosti i vjere u sebe. U političkom smislu, "Oluja" je danas već osuđena i odrađena te jedino što se čeka je zadnji čin političke egzekucije kroz haaške drugostupanjske presude.

Ono što je donedavno bilo nedirnuto bio je Vukovar, kao simbol hrvatske žrtve. Hrvatska svetinja i hrvatski ponos, zbog nevjerojatne hrabrosti iskazane u potpuno neravnopravnoj borbi protiv elitnih postrojbi JNA. Sada i to treba dovesti u sumnju, obezvrijediti, okrenuti protiv Hrvata samih, baš kako su to 1991. godine za svoje ciljeve bili zamislili djelatnici Kontraobavještajne službe JNA. A tko može bolji biti za ulogu svjesnog ili nesvjesnog promicanja novog zadatka na starim konstrukcijama od nekog tko je 1991. bio vukovarski branitelj? Nitko. I zato je on do sada bio savjetnik, a od sada je ministar.

M. M.

 

 

 

PRILOG

HRT u 'mreži za fašističku Hrvatsku'

I nakon više od 20 godina tonski zapisi iz Domovinskog rata izazivaju burne sukobe i medijske ratove. U posljednjem slučaju, koji je ovih dana uživao veliku medijsku pažnju, zbog snimke razgovora između tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba zaratili su djelatnici hrtHrvatske radiotelevizije. Kako je javnosti već poznato riječ je o uredniku i voditelju središnjeg 'Dnevnika' Zoranu Šprajcu i njegovom javnom obračunavanju s Programskim vijećem HRT-a, nakon kojeg je zaradio suspenziju.

Podsjetimo, vijećnicima je bio sporan prilog autora Hrvoja Zovka emitiran u 'Dnevniku' koji je uređivao Šprajc, na obljetnicu pada Vukovara. Korištenje tonskog zapisa razgovora između tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i zapovjednika obrane Vukovara Tonski zapisiIako se u prvom planu ove nove medijske sapunice u produkciji HRT-a prezentira sukob Šprajca i Programskog vijeća, sasvim je evidentno kako je sada, kao i prije šest godina ključan isti problem - porijeklo tonskih zapisa iz Domovinskog rata koji su pohranjeni u arhivi HRT-aMile Dedakovića Jastreba članovi Vijeća nazvali su zlonamjernim i tendencioznim, tvrdeći da je ta snimka falsificirana te da je montirana negdje drugdje. Urednik Šprajc im je u svom odgovoru kazao kako su iste snimke objavljene i prije šest godina na HRT-u, te da stoga u njihovom ponovnom objavljivanju ne vidi ništa sporno.

Iako se u prvom planu ove nove medijske sapunice u produkciji HRT-a prezentira sukob Šprajca i Programskog vijeća, sasvim je evidentno kako je sada, kao i prije šest godina ključan isti problem - porijeklo tonskih zapisa iz Domovinskog rata koji su pohranjeni u arhivi HRT-a. Iz tog problema proizlazi pitanje zbog čega članovi Programskog vijeća, ukoliko imaju saznanja da su određeni materijali pohranjeni u arhivu HRT-a nevjerodostojni, odnosno falsificirani, ne naprave reviziju arhivske građe i izbace sporni sadržaj.

'Labrador' i 'Opera'

O samom porijeklu tonskih zapisa iz Domovinskog rata, posebice onih s vukovarskog ratišta, možda je najviše detalja otkrio bivši djelatnik Uprave državne bezbednosti Mustafa Čandić, svjedok tužiteljstva na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu.

U svom svjedočenju 2002. godine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, ovaj danas zaštićeni svjedok s prebivalištem u Njemačkoj otvoreno je govorio o propagandno-psihološkom ratu koji je Služba za državnu bezbednost sa sjedištem u Beogradu vodila za vrijeme Domovinskog rata na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Geoffrey Nice, tužitelj koji je vodio proces protiv Miloševića tražio je od pokajnika Čandića da mu objasni kako su operativno funkcionirale operacije 'Labrador' i 'Opera' u kojima je svjedok i sam sudjelovao i koje je organizirao.

Izdvajamo dijelove Čandićeva svjedočenja u Haagu iz 2002. godine u kojima je među brojnim primjerima naveo i presretanje razgovora Mile Dedakovića s vojnom središnjicom u Zagrebu, te njihovo montiranje i falsificiranje.

'Presretali smo i falsificirali razgovore Dedakovića i Tusa'

Svjedok Čandić: Operacija 'Opera' ili pre operativni poduhvat nazvan 'Opera', bio je prirodni nastavak operacije koja se zvala 'Labrador'. Ono što se desilo u Zagrebu je bilo to da je uspostavljena snažna mreža među pripadnicima Državne bezbednosti države Hrvatske i visokih zvaničnika unutar HDZ partije. I unutar ove operacije 'Labrador' bilo je preduzeto nekoliko konkretnih operacija, terorističkih akata zapravo i kada su hrvatske vlasti saznale o operacijama ove vrste u Zagrebu, oni, članovi operacije 'Labrador' su sa svim dokumentima pobjegli za Beograd. Po njihovom dolasku u Beograd, što znači u drugoj polovini avgusta, uspostavljeno je odjelenje za propagandni rat, propagandno ratovanje i ono je ukratko nazvano 'Opera'. Njihov štab je bio lociran u aviocentru, blizu odsjeka komande vazdušnih snaga i protivvazdušne odbrane.

Tužitelj Nice: Nekoliko pojedinosti. Prvi detalj, zapravo pojedinost, može, ali ne mora da bude povezana s bilo kojom od ovih operacija. Da li je akcija na židovskom groblju u Zagrebu bila povezana s bilo kojom od ovih operacija koje su imaleUdbate nazive?

Svjedok Čandić: Časni Sude, tačno je da je u okviru operativne akcije 'Labrador', znači dok su ovi suradnici, odnosno suradnička mreža postojala u Zagrebu i djelovala na groblju Mirogoj u Zagrebu, tačno je da je izvršena teroristička akcija miniranja jevrejskih grobova na groblju 'Mirogoj'. Cilj je bio da se hrvatska vlast predstavi i pokaže kao profašistička, odnosno da se stvori animozitet Jevreja prema hrvatskoj vlasti u Zagrebu. Još dalje, bio je planiran i teroristički akt na sinagogu u Zagrebu. Međutim, on nije izveden iz razloga što su akteri 'Labradora' morali pobjeći za Beograd jer im je prijetila opasnost od hapšenja.

Tužitelj Nice: I na kraju, u vezi s operativnom akcijom 'Labrador: koji je oficir bio zadužen za ovu akciju? Koji dijelovi KOG­a su bili u nju uključeni?

Svjedok Čandić: Glavni oficir koji je bio zadužen za operativnu akciju 'Labrador' je bio načelnik odjeljenja bezbjednosti, pukovnik Slobodan Rakočević u Zemunu, dok su operativci Drugog detašmana kontraobavještajne grupe u Zagrebu, prije svega potpukovnik Ivan Sabolović i major Čedo Knežević, bili ljudi koji su držali na vezi suradnike u Zagrebu, znači operativce Službe državne bezbjednosti koji su izvodili ove akcije, odnosno dostavljali izvještaje o svemu što se dešavalo u Zagrebu i u vrhu vlasti Republike Hrvatske.

Tužitelj Nice: Možda, ali bolje da nam svedok to kaže. Gospodine Čandiću, da li se ovo ime vezuje za neko mesto i zašto je upravo to ime izabrano za ovu operativnu akciju?

Svjedok Čandić: Za svaku operativnu akciju i za niže nivoe obrade daju se tajna imena koja se upotrebljavaju u korespondenciji, odnosno prepisci između nižepotčinjenih i pretpostavljenih organa bezbjednosti.

U ovom slučaju, operativna akcija 'Labrador' dobila je to svoje ime, tajno ime 'Labrador', asocirajući na psa koji se zove labrador, psa tragača, jer je ta grupacija suradnika na prostoru Zagreba i u širem regionu, pored ovoga što sam iznio, smjestila na više mjesta eksploziv, naoružanje i sve ono što im je potrebno za izvođenje daljih terorističkih akata na prostoru Zagreba i šire.

Tužitelj Nice: Isto pitanje u vezi s operativnom akcijom 'Opera'. Da li je postojao neki poseban razlog zašto se to ime koristilo za tu drugu operaciju?

Svjedok Čandić: Pa, 'Opera', to je, rekao sam maloprije, skraćeni naziv 'Odjelenje za propagandni rat'. To je bio viši nivo od operativne akcije 'Labrador', jer je trebao da posluži za djelovanje, za psihološko propagandno djelovanje na čitavom prostoru Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Tužitelj Nice: Dajte nam, molim vas, nekoliko konkretnih primjera aktivnosti te operativne akcije 'Opera'. Prvo možda u vezi s propagandom i podsticanjem na etničke nemire, odnosno širenje dezinformacija u tu svrhu. Kakve su stvari rađene u tom smislu?

Svjedok Čandić: Pa kad je riječ o 'Operi', ja moram prvo da kažem da sam od jednog od ključnih aktera 'Opere', Radenka Radojčića, saznao da su izrađeni detaljni i konkretni planovi 'Opere' za prostor Republike Bosne i Hercegovine, odnosno prvo Republiku Hrvatsku, pa onda i Bosnu i Hercegovinu. A on mi je konkretno isprMile Dedakovićičao, a ja sam bio i svjedok toga, za tih nekoliko izvedenih operativnih akcija u okviru 'Opere'. Kao prvo, ja ću pomenuti jednu akciju koja je imala za cilj da se hrvatska vlast prikaže fašističkom, jer se na prostoru Srbije uz granicu s Republikom Hrvatskom nalazilo dosta hrvatskog življa, znači Hrvata koji su živjeli u Srbiji i koji su svakodnevno bili terorisani od strane dobrovoljačkih jedinica Šešelja, Arkana i braće Jović iz Pazove. Znači, bacane su im bombe kašikare u dvorišta, u kuće i tako dalje i bili su zastrašivani. Mnogi od njih su bježali u Hrvatsku. I da bi to ispalo da njih niko ne tjera, izvedena je akcija gdje je u dnevniku TV Beograd, centralnom djelu dnevnika puštena informacija, odnosno razgovor između dva čelnika HDZ­-a. Jedan čelnik HDZ­-a predstavljao se kao čelnik HDZ-­a iz Zagreba, a drugi čelnik HDZ-­a bio je čelnik HDZ­-a iz Iloka. Ja sam po glasovima, gledao sam taj dnevnik, TV dnevnik, po glasovima sam poznao da su ti akteri, ta dvojica čelnika HDZ-­a, bili, u stvari, s jedne strane Radojko Radojčić, a s druge strane potpukovnik Ivan Sabolović. Poznao sam njihove glasove. Čelnik HDZ-a iz Zagreba je dao naredbu čelniku HDZ-a iz Iloka da mobiliše kompletno hrvatsko stanovništvo u Srbiji, znači uz granicu s Republikom Hrvatskom i da se u roku od dva dana svi upute prema Zagrebu. Čelnik HDZ­-a iz Iloka u tom razgovoru kaže da je to nemoguće, da će to biti jako teško.

Tužitelj Nice: Da li je to na ispravan način prezentirano na televiziji ili je bila riječ o dezinformacijama?

Svjedok Čandić: Pa to je bila, kao što sam rekao, bila je dezinformacija, taj razgovor je bio sastavljen unapFranjo Tuđmanrijed, izmišljen. Razgovor te dvojice ljudi, aktera 'Opere', Ivana Sabolovića i Radojka Radojčića je bio iskorišćen da bi se insceniralo kao stvarnost, kao da su to pravi akteri HDZ-­a iz Zagreba i Iloka.

Tužitelj Nice: A svrha svega toga je bila da se, na koji način utječe na publiku, odnosno kakav utisak da se kod njih stvori?

Svjedok Čandić: Pa svrha, cela svrha je bila da se stvori kod slušateljstva, odnosno kod naroda, prije svega u Srbiji, da je hrvatska vlast fašistička i da želi čiste etničke prostore, znači prostore u kojima će živjeti samo Hrvati, odnosno prostori na kojima će živjeti Srbi.

Tužitelj Nice: U Arhiva HRT-aUkoliko u cijelosti uzmemo u obzir svjedočenje Mustafe Čadnića, pripadnika tajnih službi iz Beograda i njegove navode o depešama UDB-e diljem regije pa tako i u Zagrebu, uistinu se treba zapitati kakvi su sve materijali pohranjeni na Prisavlju, od kojih se neki već dugi niz godina uzimaju kao vjerodostojni, a možebitno su nastali u raznim kontraobavještajnim operacijama u vrijeme Domovinskog rata i poraćaredu. Druga kategorija primjera akcije 'Opera' odnosi se na prislušne uređaje. Možete li da nam objasnite, da nam date neki primjer na koji način su oni postavljali te uređaje i u koju svrhu? Što je bila svrha svega toga?

Svjedok Čandić: 'Opera' je imala jako širok asortiman raznih tehničkih sredstava za prisluškivanje i sve im je bilo dostupno, od informacija do tehnike, tako da su mogli da montiraju razgovore odnosno snimke kako to njima ide u prilog, odnosno shodno planu koji je bio napravljen, kao što sam rekao, za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. I uvijek je bilo to skopčano, taj dio propagandnog djelovanja onoga što se čuje, odnosno pročita, s nečim što se izvede na terenu, a što je u domenu terorističke akcije.

Tužitelj Nice: Dajte nam jedan primjer. Kako su se prisluškivali razgovori i koja je prava svrha toga bila?

Svjedok Čandić: Konkretan primjer prisluškivanja razgovora jeste, evo, navešću primjer razgovora između Mileta Dedakovića Jastreba, branitelja Vukovara i generala Antuna Tusa u Zagrebu. Na osnovu u više navrata prisluškivanih razgovora između ove dvojice, napravljen je jedan razgovor, znači s isječcima, u kome Mile Dedaković Jastreb od Antuna Tusa traži pomoć u naoružanju, a ovaj mu kaže da ne računa ni na kakvu pomoć i da je prepušten sam sebi, da se bori kako zna i umije.

'Za sve je odgovorna Manolićeva komisija'

Ukoliko u cijelosti uzmemo u obzir svjedočenje Mustafe Čadnića, pripadnika tajnih službi iz Beograda i njegove navode o depešama UDB-e diljem regije pa tako i u Zagrebu, uistinu se treba zapitati kakvi su sve materijali pohranjeni na Branko BorkovićPrisavlju, od kojih se neki već dugi niz godina uzimaju kao vjerodostojni, a možebitno su nastali u raznim kontraobavještajnim operacijama u vrijeme Domovinskog rata i poraća.

- Mene sve ono što izlazi na HRT-u užasava jer je riječ o notornim lažima. Ponavljam, kada je riječ o snimkama razgovora između Tuđmana i Dedakovića obična je laž da je Jastreb u to vrijeme bio u Vukovaru, kada je svima poznato da se nalazio u uredu u Vinkovcima. To je samo jedna u nizu laži objavljenih na javnoj televiziji. Po pitanju prisluškivanja, montaža i falsifikata, moram reći da je UDBA djelovala i u Zagrebu stoga ne treba čuditi ukoliko na HRT-u postoje takvi falsifikati - zaključio je Branko Borković dodavši kako se cijeli slučaj oko Vukovara ne bi događao da nije bilo Manolićeve komisije.

Mladen Prenc
dnevno.hr

 

Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4

Današnja situacija podsjeća na gostovanje Josipa Manolića na OTV-u prije dosta godina, kad je na traženje voditelja emisije da prokomentira tada javnosti otkrivene činjenice da je Kontraobavještajna služba JNA odgovorna za bombe pred židovskom općinom u Zagrebu i na Mirogoju, odgovorio da se to „ionako već dugo zna“. Ne bi li bilo logično i normalno da su tada predsjednici Vlade i države to jasno i nedvosmisleno rekli putem HTV-a? U tom slučaju, naravno, ne bi bilo „nedoumica“ i „različitih tumačenja“, kojima smo, nažalost, stalno svjedoci.

 

Ne bi li sada bilo logično, i u državnom interesu Republike Hrvatske i svih njenih građana, da predsjednik države Ivo Josipović jasno i glasno kaže, u središnjem Dnevniku HTV-a, pa da se to nekoliko puta u istom terminu reprizira, istinu o djelovanju Kontraobavještajne službe JNA u svezi Vukovara 1991., kad je ta istina potvrđena i od samog Haaškog suda? Ne bi li to u svojim uvodnicima trebali reći i svi „nezavisni“ hrvatski mediji? Naravno da je odgovor na ta pitanja DA.

Sri, 13-11-2019, 21:31:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.