Propovijed biskupa Mile Bogovića s obilježavanja blagdana sv. Jelene Križarice u Rakovici

 

Cijeniti Kristov križ

Sveta Jelena zove se Križarica jer je uz njezino ime vezana predaja da je tražila i našla upravo onaj križ na kojemu je umro Isus Krist. Trojstveni Bog je najjasnije pokazao čovjeku da ga ljubi kada je Sin Božji postao čovjekom i prikazao svoj život na križu za braću ljude. Svaki kršćanin tu istinu ispovijeda kada stavlja na sebe znak križa izražavajući vjeru u Oca i Sina i Duha Svetoga. Nema, dakle, jasnijega znaka Božje ljubavi prema nama nego je upravo Kristov križ. Sveta Jelena je to dobro shvatila. Tu ljubav prema križu prenijela je i na svoga sina Konstantina.

Mile Bogović1. Sv. Jelena Križarica bila je veoma siromašna porijekla a onda je naglo bila uzdignuta. Zbilo se ono što BDM u svojoj pjesmi pjeva: Silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne. Neki stari pisci govore da je radila u štalama. Naišao je vojskovođa Konstancije Klor i uzeo je za svoju ženu. Zacijelo je to bila djevojka dobrih osobina i ljepote kada ju je tako ugledan čovjek uzeo za ženu. Bila je kršćanka. Imali su sina Konstantina. No kada je Konstancije postao car, trebao je otpustiti ženu neugledna roda i uzeti drugu. Dogodilo se da je nakon njega sin Konstantin postao prvi čovjek carstva i on vraća svoju majku na carski dvor. Mogao je Konstantin imati mnogo nedostataka, ali svakako je to da je majku uzeo k sebi za pohvalu i uzor i današnjim mladim obiteljima koje lako zaboravljaju svoje roditelje.

Jelena se ni u svojem siromaštvu nije osjećala poniženom, niti se u carskoj kući uzoholila. Ona je bila svjesna da se po križu postaje velik i zato je s udivljenjem uvijek razmišljala o križu Kristovu na kojemu je dovršeno spasenje svijeta. Predaja kaže da je našla upravo onaj križ na kojemu je Isus razapet. Zato je zovemo Križarica. Ona pripada onoj šutljivoj većini kršćana prvih stoljeća koja je nosila svoj križ strpljivo, nalazila u povezanosti vlastitog križa s Isusovim križem snagu i ljubav prema životu i svakom čovjeku.

Kada se Konstantin vojnički sukobio sa svojim protivnikom Maksencijem pokazao mu se križ na nebu ispod kojeg je pisalo: „U ovom ćeš znaku pobijediti!“ Kažu da je poslije stavio križ na vojničke barjake. Ne bi on znao koja je vrijednost križa da to nije naučio od svoje skromne majke. Nakon pobjede car će iz zahvalnosti dati slobodu kršćanima, uvest će križ u službene prostorije. On će sam dati izgraditi u Jeruzalemu, na mjestu gdje je stajao križ Kristov, velebnu baziliku koja je tijekom povijesti doživjela mnogo izmjena ali i danas ondje postoji.

2. Govor križa nisu svi razumjeli ni u Isusovo vrijeme. Bilo je uvijek protivnika križa i bit će ih. To je postao pokret u vrijeme Francuske revolucije. Ne samo da Bog ne ljubi čovjeka, on i ne postoji. Čovjek se sam treba izboriti za svoja prava. Među prvim simbolima koje je trebalo ukloniti bio je križ. Mnoga ljudska prava prijašnji sustav doista nije poštivao i trebalo je nešto učiniti. No borba protiv Kristove poruke s križa pokazala se borbom protiv čovjeka. Ubrzo se dogodilo  da su borci za ljudska prava, upravo oni, dokidali drugima osnovna ljudska prava, pa je Revolucija pregazila nemilosrdno stotine tisuća ljudi. Borba za ljudska prava, kada je povezana i s borbom protiv Božjih prava, protiv slike Božje u čovjeku, protiv Kristova križa, okrene se protiv čovjeka. Tako je to bilo, biva i bit će.

Poznato nam je kako se iz borbe za neograničena ljudska prava i slobodu razviše antiljudski sustavi fašizam i komunizam. Govorili su: Ne može nas u našoj slobodi i našim pravima ograničiti ni Bog ni Crkva! No, tko će onda ograničiti čovjeka u njegovim grješnim težnjama da bude iznad svakoga, da bude uvijek prvi, da drugome ograničava prava i slobodu? Nije takav autoritet nađen kada je napušten Bog i njegov zakon. Fašizam i komunizam pokazali su kamo vodi liberalizam kad ne vodi računa o nikome iznad i izvan sebe – diktaturi nad čovjekom.

To čišćenje od svetoga bilo je kod nas veoma snažno u vrijeme komunističke diktature. Jeku te racije osjetili smo u vrijeme domovinskog rata kada se pucalo u križeve, rušilo ih se na crkvama, grobljima i oltarima.

Valja reći da je dobro da u sredinama s pretežno kršćanskim stanovništvom križ svuda zauzima počasno mjesto. U nas on pripada ne samo našem vjerskom nego i kulturnom i nacionalnom identitetu. Zato je dobro znati kakav odnos imaju prema križu oni koji nam se nude da će zastupati naša prava. Dakako da nije toliko važno da imamo križeve na javnim mjestima koliko je važno da poruku križa razumijemo i da je vjerno prenosimo. Znamo, naime, da je šutljiva većina znala sačuvati vrijednost križa i u vremena kada se on nije smio javno izlagati.

3. Pokojni papa Ivan Pavao II. je poput sv. Jelene dobro shvatio vrijednost križa kada se on nosi za druge s ljubavlju. Zato je pozvao sve narode da popišu sve one koji su znali živjeti i umrijeti za svoju braću, da popišu svoje mučenike. Nema veće ljubavi od one kad tko život svoj dade za svoje prijatelje. Darovati život zato da bi drugi živjeli, to je najvjernije svjedočenje za onu ljubav koju je Krist prema čovjeku pokazao, koju treba spominjati, činiti na njegov spomen.

Nije Isus rekao apostolima da dobro zapamte što su njemu učinili Pilat, Herod, Juda, farizeji i saduceji. Nisu kršćani bili opterećeni zlim djelima svojih progonitelja, ali su štovali svoje mučenike. Ne trebamo se ni mi danas previše opterećivati suvremenim Pilatima, Herodima, Judama, farizejima i saducejima. Neki smatraju da je već time sebe predstavio kada je protiv, kada je anti. Mi nismo ni antifašisti ni antikomunisti. Mi smo za poruku Kristovu s križa. Zato ćemo izgraditi hram zahvalnosti svima onima koji su ponijeli svoj križ za drugoga. Taj hram nazivamo CHM: Ona se gradi po nadahnuću crkve Sv. Križa, ona je u obliku križa i kad se gleda iz zraka, uz nju će biti spomenik Ivanu Pavlu II. kako s križem u ruci prelazi prag trećeg tisućljeća.

Sveti Pavao je rekao: „A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!“ (Gal 6, 14). Tim Pavlovim očima gledala je na križ Kristov sv. Jelena. Tim očima gledajmo i mi na njega, bez obzira što drugi, na vlasti ili bez vlasti, o njemu mislili.

 

mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski

{mxc}

 

 

 

 

Sub, 20-07-2019, 20:52:22

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.