Svim hrvatskim braniteljima, časnicima, policajcima i domoljubima čestitam pobjedničku VRO Bljesak. Sjećamo se žrtava, poštujemo ih, zahvalni smo na slobodi. Pamtimo žrtve bestijalno pobijenih dvanaest hrvatskih mladih policajaca u Borovu selu i trinaestog policajca kraj Zadra. Pamtimo i zločin raketiranja civila u Zagrebu. Slava svim žrtvama!

Divota prašine

Figurice

Još jedna, najnovija Izbaviteljeva rekonstrukcija Vlade RH, uopće to nije. Niti je Izbaviteljeva već je Uskokova, niti je rekonstrukcija već je obična popuna. Kao u vojsci: važno je da se rupe popune, bilo kime. Izbavitelj mijenja ministre kao figurice na šahovskoj ploči, ionako će, očito je, sve njihove odluke donositi on. Zato je i svejedno tko dolazi i kojim ministarstvom tobože upravlja. Dražesna je zato obvezna sličica Vlade na saborskom stubištu. No, bilo bi logičnije kad bi se Izbavitelj uslikao s cijelom četom i kazao: evo, to su svi moji ministri i ja.

Ne samo da mijenja ljude kao figurice nego i ovim novima, koji su tek došli, šalje ružnu poruku da su privremena zamjena. Tjednima je pokušavao negirati da mu Uskok rekonstruira Vladu a sada to i sam potvrđuje tvrdnjom kako će smijenjene ministre odmah vratiti u Vladu ako optužnica protiv njih ne bude podignuta. Divna je to poruka novim ministrima. Kako bi rekao trbuhozborac Bačić: sve fino sve lijepo, dodao bih: i nadasve poštujući ljudsko dostojanstvo. Usput naravno, stari ministri nikad više ne će biti vraćeni. Ljutit Izbavitelj samo uzaludno trenira svoj prkos spram javnosti i grčevito nastoji umanjiti odlučujuću rolu Uskoka, koja mu je uspješno, vrlo ultimativno nametnuta i koja mu je nedavno oduzela toliko ministara. Je li to i sve od Uskoka? Svuda na Zapadu u takvim bi uvjetima pala Vlada ali ne i kod Izbavitelja jer on se, naravno, zaklinje u EU. Istražuju se još i bivši ministri i HDZ-ovi čelnici, no ništa zato. Stvarno smo Europa. Za Izbavitelja se tako već kao i za drugi druže Tito - govori: „nije on to znao“.

Opći rast

Izbavitelj igra i jednu drugu prozirnu igru vezanu naravno uz rad Vlade a to je da se stalno hvali koliko su narasle plaće i mirovine. To je toliko prozirno da to već i mala djeca vide: nikada ne kaže koliko su narasli troškovi života, nego iznosi samo jednu stranu jednadžbe – onu koja njemu, za tu potpunu dezinformaciju, treba. U Izabavitelja tako nikada nema stavke standard, je li on raste ili pada u hrvatskih građana? Bit će raste. Nikada u njega nema čvrsto povezanih parametara: koliko povećanje plaća i mirovina prati velika poskupljenja i visoku devalvaciju već se samo nabacuje postotcima porasta od 10 %, 20% i više.

Mlat po standardu hrvatskih građana, nastavlja se nakon corone i potresa te energetskog udara sada, a još jačeg najesen, no sve će tek eskalirati uvođenjem eura u siječnju 2023. Malo se pisalo o toj posljednjoj krpici suvereniteta koju udarom eura gubimo, baš kao što nam Izbavitelj i guverner HNB-a i blagoglagoljivi financijaš Marić, sustavno i stalno šire uspavanke o tobože neznatnoj predstojećoj inflaciji. No, tu se često zaboravlja još jedan segment: dok imamo monetarni suverenitet Vlada je dužna djelovati i intervenirati pa čak i u tzv. slobodno hrvatsko tržište. Nekakvom zonom, kao getom, udarom eura, ne samo da gubimo monetarni suverenitet nego ga predajemo u ruke mehanizmu Europske centralne banke (ECB), tom za nas, jednom potpuno neadekvatnom mehanizmu. Izbavitelju to jako odgovara jer skida znatnu odgovornost s njega, imat će mnogo manje posla, nama će prodavati kako su mu ruke vezane i kako smo mi europsko tržište. To što će ECB provoditi ekonomsku i monetarnu politiku vodećih zemalja EU, s čijim se jakim gospodarstvima, nota bene, ne možemo ni uspoređivati, njega i HNB ni ne zanima. Jače nego do sada, oni će godinu-dvije biti tek EU transmisija i tko zna gdje će on i Boris Vujčić zatim otperjati...

EU će biti slijepa

Kad se govori o inflaciji, referentnim vrijednostima, stabilnosti cijena... ocjene donosi jedino HNB, kao da jedina ima oči i novčanik. Tako se, od travnja prošle godine do ovogodišnjeg, govori o inflaciji od samo 4,1 % što je vrijedno gorkih, ali jedino podsmjeha. Priznaje se već sada da i prije konverzije, RH probija referentne vrijednosti inflacije i kriterije ali se šalje poruka kako nam je odbijenica malo vjerojatna. Nadaju li se financijski magovi da će EU biti suženoga vidokruga, pa će gledati samo famozno referentno razdoblje a pravit će se da ne vidi RH bujajuću inflaciju tijekom više godina? A ona se, očito je, pogubno, dvoznamenkasto kotrlja...

Koliko su stvari postavljene naopako govori nam i najava HNB-a: uskoro započinje službena kampanja. Nakon što smo preparirani da je euro gotova stvar, slijedi nam još jedno pranje mozga: kampanjom za euro. I još se neuvjerljivo dodaje kako bi ta kampanja građanima trebala približiti sve aspekte zamjene kune eurom. Bit će to silno objektivna kampanja, slutim. Naročito u svim onim napuhanim pozitivnim aspektima, nećemo o prešućenima. Sjećate se laži pri ulasku u EU: „Ako ne uđemo u EU ne će biti novaca za mirovine“? Koji su sve rizici forsiranja eura na hrvatski način, znat ćemo tek kad nam bude kasno. Do tada, slušat ćemo dobro izbalansiranu laž, jer sve je ionako već odlučeno bez nas. Euro čak ulazi u hrvatski opticaj (kao neodvojivi blizanac s kunom) i prije nego stigne odluka Europske komisije i Europske središnje banke!

Kad se događaju gospodarske krize, ratovi, energetske krize i sve druge, zna se tko plaća najveći ceh – nikada oni najbogatiji. Tako ćemo i mi, od siječnja, plaćati europski ceh, pa ne će valjda Francuska i Njemačka voditi monetarnu politiku tako da to prije svega pogoduje Hrvatskoj?! Niti će im biti neki čimbenik obraćanja pozornosti što inflacija u RH divlja. Ako smo do sada bili tek djelomična, uskoro postajemo sto postotna kolonija, bez monetarnog, vojnog te jasno političkog suvereniteta. Dok budemo grcali u inflaciji, moći ćemo jesti „pripadnost europskoj zajednici demokratskih naroda“, pa tko preživi...

„Još se ne zna“

Najnoviji sedativ javnosti, povodom nametanja eura glasi: Mogući su svi scenariji, gdje se opisuje proces i moguće prepreke ulasku u eurozonu iako je politička odluka u RH već odavno donesena a izglasavanje u Saboru neupitno. U povlačenje hrvatske kune, Izbaviteljeva politika ne bi ni ulazila, da se svjetlo iz EU već nije zazelenilo. Kao najveću prepreku vidi se visinu hrvatske inflacije, spekulira se i s mogućnošću da EU ne odobri konverziju ali se brzo kaže kako se u sve to ne vjeruje. Još se nešto prešućuje: Europskoj uniji u interesu je proširenje eurozone na što veći broj malih zemalja. Što je više „sporednih“ zemalja to će se gubitci velikog europskog gospodarstva razdijeliti svima. Proglašavati zato odbacivanje nacionalne suverene valute, kune i forsirano uvođenje eura (sa sto lica) ili famozan ulazak u eurozonu, nekakvim političkim uspjehom ili dostignućem, velika je obmana. Mi se nudimo da budemo ošišani kao ovce, pa zar to EU ne bi trebala prihvatiti?

Jači smo i od Rusije

U tom nizu. corona, inflacija, potresi, euro... Izbavitelj zaboravlja na dvije stvari: prva je da se ne treba špičiti s Putinom jer niti su sve zemlje EU poslale oružje Ukrajini, niti su to učinile sve zemlje NATO-a. Kud se dakle gura? Drugo je nastavak Izbaviteljevog špičenja: niti su sve zemlje EU protjerale većinu svojih ruskih veleposlanika, niti su to učinile sve članice NATO-a. Dakle zašto to (tako neodgovorno i opasno) radi Izbavitelj?! I slijepac bi rekao: provocira dodatne sankcije maloj Hrvatskoj. Bugarska i Poljska već su ostale bez ruskog plina, što ako Putin zatvori ventil i Hrvatskoj? Čujemo „ohrabrenje“ kako imamo LNG. Krasno, baš kao da građanima išta znači „izbor“ između: nema plina i nema cjenovno dostupnog plina. Da li i to podsjeća na Izbaviteljeve poteze slona med porculanom?

Izbavitelj ili njegovi ministrići dva puta tjedno slikaju se na otvorenju neke cestice, mostića ili lukobrana, za pačiće male stvaraju sliku kako je cijela Hrvatska jedno gradilište, kako se radi li ga se radi. Izbavitelj dođe na gradilište, skupi mudro zgužvane obrve, pa ih naglo digne uvjerljivosti radi, pa prstom nešto pokaže što ne vidimo, namršten pregleda ploču radova i zagleda se u Wild west. Podbode konja i gotovo - svršila je vijest. Pelješki most i vojni neboder na zagrebačkom Černomercu, otvarat će ako treba i po treći, četvrti put, uzet će možda i prerezane vrpčice za uspomenu a što neboder uopće još nije u funkciji - nije bitno. Kao iz onog vica s Đugašvilijem i najboljim sovjetskim radnikom kad je isti upitao: A kad ću ja napokon dobiti tu daču? Visarionovič mu odgovara: E druže, vidim ja da ti ne čitaš novine, ti si daču već dobio...

Prašina u ustima

Pored svih stvari s kojima se Izbavitelj hvali čudi me da se već nije pohvalio i padom broja blokiranih. Po podacima Fine taj broj je od 2013. do 2016. rastao s 300.000 na 327.000 a od 2016. do 2019. padao je s 327.000 na 251.000. No to je bila i ostala velika vojska ljudi, očito je, ona koja jedva preživljava a njoj treba dodati i sve one koji su otprije u komi po kreditima. Kad se ovim strašnim brojkama doda broj umirovljenika s plaćom manjom od 3.000 kn, koji su dakle u siromaštvu, kad se doda one koji rade a ne primaju plaću ili primaju minimalnu, tada dobivamo sliku „uspješne“ Izbaviteljeve Hrvatske. Tog slavnog najdugovječnijeg predsjednika Vlade. Nikada sve te podatke nećete naći na jednom mjestu jer bi se pokazalo kako je trećina Hrvatske u siromaštvu. I u tim uvjetima Izbavitelj šamara Rusiju, a nas inflacijom i eurom.

Parafrazirat ću jedan dobar lead: Djeca nisu kriva jer majku ili oca ne mogu birati, ali građani jesu krivi što im je Izbavitelj predsjednik Vlade. Tako dolazimo do zbroja: corona + inflacija + potresi + energetski udar + euro + moguće ruske sankcije Hrvatskoj, pored postojećih Europi = zbroj. A za taj zbroj Izbavitelj očito misli da se njemu ne će dogoditi. No, zbroj svega ovoga ne može biti drugačiji nego kao izlazak na ulice. U najvećim demonstracijama koje je Hrvatska ikada vidjela. Jer Izbavitelj se uljuljkao s košćicom od 4% povišenja plaća, misleći da je sve time riješio. Ah ti sindikati, ti vječni podizvođači svih vlada u RH, odnedavno su i prigodno dekorirani predsjedničkim odlikovanjima...

Performeri

Na svu ovu najtežu gospodarsku situaciju od rata i opočetu značajnu recesiju, kako reagira opozicija? Oni se bave aferama, prepucavanjima i sotoniziranjem, građani im nisu ni na kraj pameti. Njima je dobro, ma kakvo onda opće dobro? Oni reagiraju performansima, što u Saboru što u Skupštini grada Zagreba, nose brašno u vrećici koje glumi kokain, nose plinsku masku, glumataju zagađenje (čak masku ne znaju ni staviti na glavu)... Ako itko u nas može ispaliti baš sve što želi, uključujući i vrijeđanja pa i psovke, onda su to zastupnici; nikome odgovorni, to su pravi naturščici u hrvatskoj politici i njihovo je pribjegavanje performansima otužno. Počesto posežu za performansima pa svašta nanose za govornicu. Kao kad kažemo djetetu: Donesi svoje igračke pa ćemo se igrati.

Javor Novak