Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Zakonodavac Kraus

Nije tajna da dr. Ognjena Krausa nikada nismo čuli kako govori o pobjedničkoj Hrvatskoj vojsci. KrausNije tajna da istoga nikada nismo čuli kako govori o žrtvama u Vukovaru ili Škabrnji. Nismo od njega nikada čuli ni ime agresora. Nije tajna ni da ga nikada nismo čuli kako govori o junačkoj obrani ne samo Vukovara, u kojoj su se istakli hrabri pripadnici HOS-a, Hrvatske vojske. Odakle mu, dakle, moralno pravo jadikovati što se slabo posjećuje Jasenovac? Isti taj logor za koji se Kraus zalaže da se nikada ne istražuje jer njemu je, iz jugoslavenske mitomanije, sve poznato. Povijesna istraživanja, neumoljive rezultate, on ne priznaje. Tako ga nikada nismo čuli ni da govori o tom logoru i logorašima koji su stradavali od 1945. do 1949. Izgleda to nisu žrtve. Ako prešućuje žrtve u drugim narodima, odakle mu moralno pravo zahtijevati poštovanje žrtava samo u svome narodu? A Krausu je do naglašavanja da smo dva naroda. Može li se poštovanje uopće zahtijevati?

Za razliku od dr. Krausa mi poštujemo sve žrtve, ali ne zaboravljamo kakve su bile obje Jugoslavije, tko nas je napao i tko izvršio novu krvavu agresiju. Mi ne želimo niti ćemo ikada zaboraviti junake HOS-a čija je hrabrost ušla u legendu hrvatskoga naroda. Jer Krausa ne smetaju simboli zločinačkoga komunizma, crvena petokraka pod kojom je ubijan cvijetVukovar. Od njega nikada nismo čuli osudu Titova zločinačkog režima. Je li zato čudno što je Google pun negativnih članaka o njemu?

Često je citirana izjava u kojoj Kraus kaže: „Mi ne možemo biti u istoj koloni dok se izjednačavaju žrtve, naglašavam, Bleiburškog polja i rasnih zakona NDH i logora Jasenovac.“ Izjava je dana povodom obilježavanja dana proboja logoraša. Krausa tim povodom smetaju i udžbenici izdavača Alfe i dvoje povjesničara. Smetao ga je i voditelj odjela za informiranje HDZ-a (A. Rora) pa kaže, sasvim neumjesno, povodom obilježavanja dana proboja iz Jasenovca: sve dok su u školama u upotrebi navedeni udžbenici i dok je na mjestu voditelja narečeni, „mi ne možemo u istu kolonu“. Iz tih izjava je jasno kako Kraus politizira nad žrtvama, postavlja ultimatume, čak želi i politički kadrovirati. Žrtve mu očito nisu na prvome mjestu.

Kad kaže: „ne možemo biti u istoj koloni“ on kaže da se izjednačavaju žrtve, znači priznaje da to sve jesu žrtve. Možda je Bleiburške žrtve slučajno nazvao žrtvama, možda mu se omaklo a možda se izrazio tako da ne bi morao kazati: ubijeni, strijeljani bez suda, pobijeni, vojska i civili, likvidirani kao razoružani... Izjava o koloni nedvojbeno Jasenovacpodsjeća i na vukovarsku Kolonu sjećanja. Kraus to podrazumijeva? Ima li on i za nju neke ucjene, zahtjeve, lekcije ili ultimatume? Postavlja li uvjete da bi bio u toj, istoj koloni? Podjele koje sadi Kraus, koje on vidi, osim toga potpuno su u suprotnosti s vrlo dobrim odnosima koje država Hrvatska ima s državom Izrael. A kako to da ih imamo? A po Krausu je RH usporediva s NDH-om? Samo u njegovoj glavi... Što je dakle to što Kraus vidi a moćni Izrael ne?

Da, mi smo očito u NDH-oj, zato se rabin Kotel Da-Don, gradeći mostove, i može pohvaliti s dvije godine dugom listom čekanja za upis djece u zagrebačku židovsku osnovnu školu. Vrlo obrazovan, nasmijan i druželjubiv rabin jasno pokazuje što je to tolerancija ali i kako ga je Zagreb primio. Kao erudit, predstavlja otvorenu prijetnju mrzovoljnom i docirajućem, tolerancijski nedoučenom Krausu. Da je Izrael bio zadovoljan goldsteinima i krausima, ratarima podjela i pljeve, zar bi nam slao svoje mlađe snage, odlične predstavnike obrazovanih Židova?

Ovakvim se dugogodišnjim izjavama dr. Kraus očito želi opasno odvajati od hrvatskoga naroda, opasno jer želi širiti podjele kao predsjednik Židovske općine Zagreb i koordinator Židovskih općina Hrvatske. Želi optuživati i prozivati a ne komemorirati žrtve. Tako se ne gradi tolerancija i ne stvara povjerenje, tako se ne širi pijetet. Ništa nije naučio ni od rabina Luciana Moše Prelevića. Ako mu žrtve nisu prve, želi li on pobjednicima nametnuti poraz, onaj koji sanja HOSvelikosrpska politika? Želi li on i poslije i dalje i iznad Jugoslavije, širiti njezine mitove o divnoj crvenoj zvijezdi, ljepoti kape sa tri roga i tako biti djelić Memoranduma 2?

Kad ste primjerice čuli zakonodavca Krausa da priznaje žrtvu hrvatskih logoraša srbijanskih koncentracijskih logora? To nisu žrtve? Nećemo u istu kolonu? Prozivanjima svih Hrvata ne gradi se boljitak. Dijeliti žrtve na svoje i druge, nije tek sebično i kontradiktorno, to je i poništavanje suštine samog pojma žrtve. Ako na Bleiburgu po Krausu nije bilo nevinih žrtava, onda je to ne samo otvoreno razaranje svakog pijeteta nego je to i odobravanje zločinačkog Titova režima. Je li upravo to provirilo i u novo-starom Krausovu pokušaju donošenja zakona kojim se u crvenu petokraku ne smije dirati ali HOS-ov Za dom spremni treba zbrisati. Neka na krivotvorenoj povijesti krivotvorimo novu? Kraus se napokon i politički svrstao uz SDP-e koji kao stranka „socijaldemokrata“ jednako jako ljubi svog Ukrajinca Tita.

Opće je poznato da je njihov Tito i kroz Pokret nesvrstanih obožavao arapski i muslimanski svijet te Jugoslavija nikada nije uspostavila diplomatske odnose s Izraelom. Šutite i o tome da je Tito „pustio“ Židove da se isele u Izrael ali ne prije nego se potpisom odreknu svih svojih nekretnina. Šutite o (i) tome da je Vaš drug Tito još duboko poslije rata, sve do 1963. rušio sinagoge po Jugoslaviji i srušio ih na desetine. Vječni vam je problem jedna jedina: ona u Zagrebu, za rata.

U knjizi “Stogodišnji teror Jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj” auktor dr. Josip Jurčević navodi Titovo rušenje sinagoga te dodaje: “Tito je prema CIA dokumentima i engleskoj dokumentaciji u samom vrhu svjetskih zločinaca. Ostavio je oko 2.000 masovnih grobnica ispunjenih pretežno hrvatskim starcima, ženama, djecom i nedužnim Terorseljacima (Ranković, drugi čovjek odmah iza Tita, na sjednici CKJ u Beogradu je 1951. izjavio da je poubijano preko 500.000 Hrvata) i brojne logore smrti.” Tu nije bilo i Židova?

Čak i pošteni Srbi u članku “Srpske sinagoge kojih nema” pišu: “Znamo da su postojale sinagoge u Pančevu, Vrbasu, Novom Bečeju, Kikindi i u mnogim drugim manjim gradovima širom Srbije…” srušene su “u toku ili nakon Drugog svetskog rata.” Živana Krejić o Židovima u Srbiji i sinagogi u Pančevu piše: “Veliko hapšenje Jevreja u Banatu odigralo se u noći između 14. i 15. avgusta 1941. godine, kada su hapšeni i odvođeni uglavnom u logore u Beogradu i Zemunu. Žene i deca su bili prebačeni u logor „Sajmište” i drugi u logor „Topovske šupe”, dok su ostali bili ugušeni ili ubijeni, a neki su streljani…” Bili su ugušeni, ističem… Godine 1956. srušena je velika, vrlo lijepa sinagoga u Pančevu…

U članku “Sećanje na vojvođanske sinagoge kojih više nema” piše kako je sinagoga u Kikindi srušena 1952/53 ali iznosi se i ovaj zastrašujući podatak: “U Vojvodini je pre Drugog svetskog rata bilo 76 sinagoga a danas ih ima samo tri…”

Kraus je notorna hrvatska priča. U amalgamu s povijesnim krivotvoriteljima u Hrvatskoj, bijesnim borcima protiv povijesne znanosti i revizije koja joj je konstitutivna i naravno imanentna. Ako revizija znanosti nije nužna, vrijedi li to tako i u Krausovoj medicini? Je li ostao na onoj urologiji iz 1945? No on na žrtvama želi sagraditi svoj značaj a ne na urologiji. On ima političke ambicije, iz sjene. Kao i Pupovac, vječnim optužbama želi bolji život. Za sebe. Pita li se: uz kakve opće štete?

Nad Jazovkom, na Golom i Grguru, nad Hudom Jamom... nema kolone, kako to da se Ognjen Kraus „civilizacijski“ ovdje nikada nije pojavio? Kako to da ga nema u Maclju gdje nema državnoga protokola? Nije tajna da dr. Krausa nikada nismo čuli da Tita i Hudu Jamu spaja u istoj rečenici. Ni riječi o arhipelazima gulazima koje je posijala krvava petokraka. U njima nije bilo stradalih Židova? Ali njega se to uopće ne tiče... preko sporednih žrtava do onih probranih? Kako dakle takva osoba može osnivati ikakve komisije? Kako takva osoba uopće misli da može biti zakonodavac? I to na način da proskribira hrvatsku obranu i nastoji zabraniti obilježja jedinica koje su obranile Hrvatsku. Kako to da ne spominje Daksu, Orsulu ili Jakljan nego uvijek žrtve s jednog mjesta? Sam si ruši kredibilitet i otvara kontradikcije i prijepore.

Nikada nije priznao da je pozdrav Za dom spremni ledio krv u žilama oružano nadmoćnome neprijatelju. Koliko su dečki dugo izdržali i kakvu žrtvu u krvi i životu podnijeli. Iznijeli slabo odjeveni i naoružani u obrani Vukovara i kako neprijatelj, sve do danas, ne vjeruje da ih je bilo tako malo. Zabrana će samo pogoršati stvar, verbalni i ideološki sukob dobit će svoj policijski, sudski a moguće i još gori nastavak. Ovdje se dira u sam Hrvatski domovinski rat.

Krausi i goldsteini ne žele znati koliko se neprijatelj bojao HOS-ovaca. Nikada se nisu poklonili junacima Hrvatske vojske, tolikim poginulima kojima imaju biti zahvalni što sjede tu gdje sjede već četvrt stoljeća. U Zagrebu. Jer Hrvatske i dakako Zagreba ne bi bilo. Vrlo je uljudbeno opasno, nakon groznog iskustva 2. sv. rata, ponovno pokušati nametati odium među narodima. Živjeti s narodom a odricati mu i pobijati junaštvo njegovih ponajboljih sinova, hrvatskih branitelja.

Na kraju, treba reći: čuli smo mnoge HOS-ovce koji ne žele imati baš nikakve veze s 2. sv. ratom, kao što neki drugi slave 10. travnja, ustaške ratne vođe iz Drugoga rata te „poginulu braću“. Što je više bjesnila iz neradničke fronte, više histerije u raznih padobranskih teršelićkih i sumnjivih svjedoka puhovskih to će više biti ovih drugih reakcija. U 45 godina mega-zločinca Tita, partizanski genocid, nije se smjelo ni povodom ikojeg stravičnog lokaliteta, niti spomenuti bez posljedičnog utamničenja. Zločinci, baš niti jedan, do danas nisu osuđeni. Za vrijeme Hrvatskog domovinskog rata ta suđenja nisu bila moguća. No, sasvim je stravično da od 1998. do danas, u punih 22 godine, nitko od komunističkih zločinaca nije odgovarao. Pa čak ni mesar ljudi Simo Dubajić, koji je svoja masovna klanja često opisivao a još 2006. i priznao u knjizi. Navodio je 23.000 do 30.000 pobijenih. Optužnica ga nije stigla, podignuta je tek 2009. nekoliko mjeseci prije smrti, kad se već znalo da je dugo i teško bolestan. Za vođenje četnika u tzv. Krajini „nije“ se znalo.

Sve to nije opravdanje, ali svatko razuman svjestan je činjenice kako ovakve goleme nepravde koje vuku korijene kroz cijelo XX stoljeće i evo već kroz dva desetljeća u 21-om, ne mogu i ne će proći bez protureakcije. Upravo zato razni krausi, goldsteini, trešelićke i puhovski, kao publiciteta vječno gladni a prestarjeli aktivisti ili nisu svjesni koju vatru izazivaju ili namjerno žele sukobe demonstranata i novu 1971-vu: ponovno krvave glave i na hrvatskim ulicama.

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 3-12-2021, 16:28:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.