Igre oko „prijestolja“

1. dio

Covid talog

U koroni, baš kao i u svim drugim krizama hrvatskoga društva i ne samo njega, isplivale su na površinu brojne ljudske opačine. Bogati se u svijetu jagme za cjepivom i gomilaju viškove cjepiva. Nema tu ni humanosti, ni prosvjećenosti 21-og stoljeća, ni pravde niti demokracije. Nema ni divne europske bez-graničnosti. Sve je palo. Opet su se digle granice. To je poznata atavistička i najstarija ljudska jagma i sebičnost. Čak i suicidalna jer procijepljenost ima smisla jedino ako je većinska na svim kontinentima. Inokosne zabrane pojedinih bogatih država, njihove blokade i propise, sve to virus lako preskače. Jako je teško ovih dana reći: ništa ljudsko nije mi strano.

Europska unija, kao mehanizam kojeg „vodi“ nekoliko desetaka ljudi a broji tisuće i tisuće bogato plaćenih birokrata, pokazala se (i opet) nekompetentnom, nesposobnom i nemoćnom. Pala je na velikome ispitu. To je zato što naše članstvo u EU nije imalo alternativu... Pa tako nazovi hrvatska politika već tjednima drži vlastite građane zatočenicima ugovora s EU. Manifestira svoju punu odanost propasti RH suvereniteta i ne želi građanstvo zaštititi djelotvornim i poznatim cjepivima iz Rusije ili Kine. Čak ni kada se te države same nude. Ali, u istom tom položaju, suverena EU Madžarska, i te kako zna i može. Izbavitelju čak ni taj primjer ništa ne znači. Kad u lipnju budete slušali političke rezultate o „mnogo boljoj“ turističkoj sezoni, sjetite se ove rupetine, veće od svih zemljanih na Banovini, s izostalim procjepljivanjem iz siječnja i veljače. Rupetine koju nam Izbavitelj i njegovi mali Izbavitelji sada tako zdušno umanjuju i pokušaju nadoknaditi cjepivima „koja će uskoro doći“. Sjetite se tada koliko su nam oni realni turistički rezultati mogli biti osjetno veći i bolji.

A nakon svih bajki kako smo s EU potpisali ugovor o isporuci cjepiva i kako ga ne možemo kršiti, jučer je Izbavitelj mrtav hladan, kao da se ništa nije događalo, kao da izjave o ugovorima nisu pljuštale, izjavio slijedeće: „Rusija je spremna isporučiti Hrvatskoj cjepivo ali čeka se odluka HALMED-a!“ Toliko o vjerodostojnosti ali i istini o kockanju s hrvatskim životima. Tako rupa u cijepljenju u hrvatskoj i dalje raste, sasvim bezobzirno prema životima ali i turističkoj sezoni. Prema grani na kojoj jedinoj sjedimo. Da o malim poduzetnicima i ne govorim...

U RH, u kojoj se Izbavitelj danonoćno bori protiv korupcije, a politika se ne miješa u pravosuđe, politika je ta koja postavlja i imenuje glavne suce. Samo glavne. A oni onda one niže... Nadalje, moćnici se slučajno cijepe preko reda, ali samo zbog viška cjepiva. Onog sasvim nepoznatog hrvatskim građanima. Oni se u stvari žrtvuju kako bi olakšali stanje s manjkom cjepiva. Privilegirani se cijepe po mob-pozivima jer čekaonice ambulanti nisu prepune ljudi. Ne možete znači otvoriti vrata i pitati tko se od starijih želi cijepiti, nego to treba zivkanjem „organizirati“. Jučer (samo od onoga što su priznali) „bilo ih je tek 14 sa strane“. Tek. A danas? Bilo je još divnih izjava tipa: „Cijepili smo i stotinjak ljudi koji su gotovo kampirali pred KBC-om Zagreb“. Tako su kriteriji postali ne imate li starosnu dob i komorbiditete ili ne, kakve preporuke odašilje Stožer, nego kampirate li ili ne?

Pomoćnica ravnatelja HZJZ dr. Capaka, Marija Bubaš izjavila je kako nema cijepljenja preko veze, uvijek se traže osobe koje pripadaju prioritetnim skupinama. Kako se traže kad vidimo da je Slavko Linić iz Rijeke došao u Zagreb i osobno zvao svog prijatelja Šostara tražeći cijepljenje. Tko je tu koga tražio? Usput smo saznali i od kada se to Linić i Šostar poznaju, znači nema preko veze?? Što se više opravdavaju to dublje tonu.

Privilegirani tako cijepe svojtu, političku ili obiteljsku, javnici iz Stožera, bez konzultacija s tim istim Stožerom cijepe svoje temeljem vlastitih privilegija. Kratko jednogodišnje druženje s političarima već je izbrisalo moralni integritet i poštenje. I sad se svi iz obrane hvataju za stručnost i znanstvenost, za skromnost, za društvenu važnost, za ženski spol, za vjeru, za ugroženost one starije osobe, za njegovanje te osobe, za izloženost na prvoj crti, žale se na novinarsku hajku. Da, to jest hajka, no sve to nije tema. Tema je smije li se preskočiti bolesnike od raka, tisuće drugih starih bolesnika s komorbiditetima i iskoristiti svoj položaj pa samovoljno cijepiti sebi svojtu, prije svih drugih? Kažu li tako preporuke tog istog Stožera – cijepite svoje ukućane? Ako kažu, onda se trebalo pozvati na te preporuke. A ne zatim drsko to prekoredno cijepljenje pokušavati opravdati: Pa i vi novinari nazočni ovdje tražili ste me da se cijepite preko reda. I zatim (vrlo hrabro) ne reći ništa kad se ti isti novinari jedan za drugim odmah izjašnjavaju kako oni nisu zvali.

Odličan odgovor svim ovim „sve je u redu“ cijepljenjima je primjer iz Splita. Predstojnik Klinike za infektologiju KBC Split prim. dr. sc. Ivo Ivić kazao je kako njegova majka još uvijek čeka poziv svoga liječnika na cijepljenje.

Politika je odavno ušla u cjepivo i predstavlja njegovu najopakiju nus pojavu. Kaos je to hrvatski a nama posvudašnji. Kaos u kojem VIP-ovci i opet caruju. Ipak, najgori su političari i moćnici a manji bi problem imali biti zdravstveni radnici. No, kako to da se o bolesti i cijepljenju u mnogim zemljama vode oštre znanstvene polemike i okrugli stolovi, sukobljavaju se različita mišljenja a u Hrvatskoj vlada neviđen „sklad“ tj. političko-znanstveno jednoumlje. Izlazi li netko u RH s brojem umrlih u 2019-oj i usporedbom s 2020-om? Pita li se tko gdje je nestala svako-sezonska, „obvezna“ gripa?

Netragom je nestala i nabavka ratnih zrakoplova. Raspisan je međunarodni natječaj, okončan je, Vlada se obvezala početkom siječnja odabrati i oglasiti najpovoljniju ponudu. Ide druga polovina veljače... je li ponuđačima dan konačni odgovor? Je li objašnjeno otkazivanje kupnje? Odgađanje? Ima li pravo hrvatska javnost čuti konačno stajalište Vlade, čini se nema. Što corona i potresi imaju sa zauzimanjem stajališta?

Pokazalo se naime da je mala, ratom opustošena, bombardirana, Haagom izudarana, potpuno nedemokratska, izvan-unijska i siromašna Srbija europski rekorder u procjepljivanju. Njezina savezništva izdižu je čak dvadeset mjesta na svjetskoj ljestvici po naoružanju nad Hrvatskom a koja je uznosito u NATO-u i EU. I sve to, svake godine masno plaćamo. U ljudstvu i životima i u financijama. Sada vidimo i u velikim rizicima od korone. K tome Srbija bilježi i najveći porast investicija. Toliko o tome iz čega će nas sve i kako, Izbavitelj izbaviti... Dovodi nas do ruba provalije i ponosno bi naprijed.

Tandem biciklisti

Znate li odgovoriti na pitanje: Kako se zove HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba? Vjerujem kako mnogi pojma nemaju. E baš to, tradicija je HDZ-a. Kad Izbavitelj u sjeni sklopi koaliciju s nekim drugim tada izbaci na površinu „svog“ kandidata. To se zove likvefakcija. Kandidata za kojeg je siguran kako nema šanse pobijediti. Taj smo igrokaz, već ne jednom odgledali.

Kako da Bandić ostane gradonačelnik? Pa svima je jasno: treba imati što više protukandidata. Što više no name političara. Zelenih u politici. Jer Bandić je etablirani političar, njegove su političke trgovine notorno poznate, metode rada trapave, populizam takav da mu šteti zdravlju ali, kad dođe do pitanja novca ili koalicije - tu grješaka nema. Novo svjetsko čudo: predizbornu gradnju sljemenske žičare, kako i dolikuje, treba nastaviti. Do 2023. I osoviti na cjenovni vrhunac: viši od milijarde kuna. Kako ta žica i to žicanje odlično napreduje, možda gradnja i tada bude produljena. Konačno, navedena godina nije izborna. A nismo mi ni Švica ni Esterajh. Dakle kako? Tako da Izbavitelj točno zna da se na Bandića može osloniti. Pa će se sada, na lokalnim izborima, Bandić osloniti na Izbavitelja a zatim će mu to
vratiti na parlamentarnima. A možda, jedan drugome, i odmah. Ovisi koju se žicu uzme. Čemu riskirati s nekim novim? (misle obojica). As simple as that.

Branko Bačić, potpredsjednik stranke i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a

Osim vrlo osebujnog dijalekta, kojeg nije uspjelo ni visoko obrazovanje ispeglati, Branko Bačić je političar koji je mnogo toga usvojio od svog ljubljenoga vođe. Jedna od tih divota je i dizanje obrva ali ne na poanti rečenice nego onda kad ima problema s pronalaženjem ili vrlo lijepih riječi o Izbavitelju ili osuđujućih spram oporbe. Dakle gradivo, još nije usvojio. Dizanje obrva, kao i u Izbavitelja, služi tome da nas u istinitost izrečenog svakako uvjeri. Inače je to provjereni način (dječjeg) fuliranja.

Sveprisutni će nam Bačić, koji se tako rado odaziva sirenskome zovu tv kamera, ljuljati glavom i zažmiriti na oba oka ako ga neko novinarsko prisjećanje pogodi. Da bi ispravio tvrdnju koja mu se evidentno ne sviđa ne će se libiti niti od poduke. U tu svrhu naginjat će se prema naprijed i klimati glavom kao da klanja. Objasnit će tada didaktički, i upadljivo nacrtati novinaru, da on nije rekao što je rekao, već će tom đačetu od novinara (a to je hrvatska javnost) ljutitom podukom istjerati svoju istinu na promašenu čistinu. Možda će rečenicu završiti i s motoričkom repetitivnošću: Je li tako? Je li tako... a u čemu zločesti logopedi vide elemente dječje govorne apraksije. Znate vi njih.

Taj naturščik, u svom najbogatijem ulomku grimasa (osim trajnog udvaranja Izbavitelju na sve načine i u sva vremena) osim podizanja obrvica, u stanju je svojevrsnoga transa. Još se doduše ne zna zašto i koliko ali to izgleda kao da pogledom hvata pticu koja mu je u taj čas, visoko i na tren, zaklonila sunce. Prevrne hitro očima, pogleda ukoso gore i bi odmah pametniji. Taj govor tijela vrlo me podsjeća na neke dalmatinske žene starije srednje dobi kad biste ih upitali je li vama ljepši muškarac Robert Redford, Paul Newman ili Jean Paul Belmondo? One bi taj čas pale u afan i na samu divnu pomisao, isto bi tako prevrnule oči, digle obrve i egzaltirano glasno ispalile: Ma su meni svi tri prelipi muškardini!

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.