Kuc – kuc

Nemoguće stvari postaju moguće. Što bi rekla Milka iz staroga vica: „mrtve patke lete“. Izbavitelj nam daje sve od sebe. Zadivljujuće, otkrio je i usvojio Muenchausena. Sad je na jednoj auto-cesti. S obzirom da će obnova trajati desetljećima Izbavitelj je tražio panaceju. Za svoj, ne za buduće mandate. I našao ju je u novom muenchausenovskom projektu. Nastavku gradnje sisačke auto-ceste. Zašto? Pa radove na prvih sto metara možda mu uspije završiti pri kraju sadašnjega mandata. Ako bude prije, a bit će, to će biti isto takva crna auto-cesta ali od industrijskoga tekstila. On naime dolazi u rolama.

Obnova razrušenog Zagreba, s obzirom da smo si sami krivi, još nije ni započela. Pa tek se bliži prva godišnjica razaranja. Odnosno mi još ni ne znamo koliko se Vlada pomno, a papirnato trudi. Bruje pisači, zuje kopiraonice, rastu pismohrane. Nego. Kako će onda sa Sisačko – Moslavačkom županijom biti drugačije? Zapljeskao bih od sreće odmah, zbog tog započetog početka. Mislim ako će započeti. Svejedno kada.

Da bi se ljudima pružilo krov nad glavom s vodom, grijanjem i odvodnjom, potrebno je da zasjedne multidisciplinarno tijelo, interdisciplinaran kadar, nositelji međusveučilišne suradnje, obrtnička i gospodarska Komora, sve komora do komore. I da osvane što više natječaja za što više uhljeba. Pa ne može to preko noći. Hljeb naš svagdašnji. Trebaju ljudi Comorru, osnovati tvrtke s dugogodišnjim iskustvom. A tu je i operativa. Prijavite svakog tko ju dira. Jer, nije tražila. Tek će tad će, a da kad će, Izbavitelj prvi, Mudri i jedini reći: Neka bude zakon! Ne želimo bezakonje. To bi nam sada bilo ono najgore što nam se moglo dogoditi.

Izbavitelj nam zato daje sve od sebe: da bi Zagrebu bilo lakše i bolje, najavljuje ono do sada nezamislivo: izlaznu auto-cestu do Siska. Svi na Banovinu! Dvostruka je korist i ta što će građani brže moći van i iz Petrinje. Dakle obostrano. Cesta započeta odavno, obustavljena gradnja davno, razlog nedovršenja građanima mutan i nepoznat, smjer neprofitabilan... i u svemu tome, dobro je što nitko nije odgovoran. Konačno, bio je to do sada drugi prioritet kao njihova treća alternativa. Sve sami mediokriteti. E, ali sada... tu na scenu stupa Izbavitelj (zasad još mimo kugle). „Statističari“ su u Petrinji deficitaran kadar i upravo zato on nema novca za te inženjere. Za sada. Dok oni, volonterski, ne dovrše posao. Logično. Što još može statički (po)činiti?

Obnova će, kako je vidovito već i najavljeno, trajati desetljećima. Ukratko, nula političkih bodova za Izbavitelja. Jer on, srećom, ne će ni izbliza toliko trajati. Nije da ne bi htio. Zato: mi radimo – mi gradimo. Cesta gradi nas! Opće je poznato da ljudima u Sisku, Petrinji, Glini, Majskim poljanama, Strašniku... sada najviše treba auto-cesta. Još se ne zna koliko će mostova i vijadukata imati ali će mnogi tada napokon moći spavati na sigurnom. Pod mostovima. S obzirom da je Izbavitelj oduševljeno kazao, nakon svih potresa, kako je jako dobro da su građani u ovim situacijama ostvarili koheziju i zajedništvo, a ne samo koheziju, velika je vijest (koju još nije stigao objaviti ali Vlada već sprema nacrt zakona za saborsku proceduru) da će se Petrinjci i Zagrepčani tako napokon i noću naći zajedno. Na skupnom ležišću. Što ćeš više, odlična je vijest i da ono, ilitiga mostarina, ne će biti niti naplaćivana. Država će nas se odreći.

Izbavitelj je puno naučio i od svog bivšeg ministra, koji se zaklinjao u gradnju Sveučilišne bolnice u Blatu. Njezina je gradnja naravno odavno već započela i hortikultura već izuzetno brzo napreduje. Čim padne kiša i sva se hrđa sjaji. Već se vide i prve konture svih sraslih objekata i njihovih prostorija. Pod vedrim nebom. Tu je dakle ministar Kujundžić, možda i samo djelomično, pretjerao jer je presnažno započeo jedan po svemu presudan krajobrazni projekt koji ne će moći biti okončan u Izbaviteljevu mandatu. S obzirom da se u pranju stisnuo Kujundžićev mandat, Izbavitelj je i izvukao i prihvatio njegov poučak: ne gradi preko mandata! Gradi kraće. Auto-ceste. I zato nam sad on i daje sve od sebe. Sve sami prioriteti. A nigdje alternative.

Kucnuo je i taj čas. Pukla glamurozna, saborska, šoping lista od većine. Izbavitelj se jako naljutio. Kuc – kuc. „Ide vrijeme, dođe rok: Eto vraga skok na skok“. Ili možda ovaj isto stari (ove godine nadam se obilježavamo 140-tu obljetnicu Šenoine smrti) adekvatan opis: „Vrag će na to: Pomoć laka; Svega blaga preko mjere, Al znaš da ruka svaka, Drugu ruku mije...“ I tome je izgleda došao saborski kraj. Osim što se Izbavitelj pohvalio dugim pamćenjem i zajecao: „To im ne ću nikada zaboraviti“. Upleo je, upregnuo je k tome i bolest jednog zastupnika u svoj imperatorski stil i kvazi suosjećajnu notu. Kad pogledate, vrlo ružno. Zaista. Ali takva je nemoć političara. Ružna. Ponekad ružnija čak i od njihove moći. Kuc – kuc. „Ko bi gori, sad bi doli...“

Bio je to memento opozicije, kojeg ne pozdravljam zbog teme glasovanja, ali koji je djelotvorno opekao. Prodrmao stolicu Izbavitelja. Za tren se učinilo da i on, sada stisnut, mora trkom napolje. Noću, na veliku nuždu. Na ledeno i otvoreno, kao toliki ljudi u tolikim razrušenim hrvatskim mjestima. Jašta da to promrzlo iskustvo, opoziciji, nikada ne će zaboraviti.

A kako bi nam svoje hudo pamćenje zorno dočarao Izbavitelj pred kamerama kuca o govornicu. O njegovoj se vlasti radi. Kuc – kuc. Ne ću zaboraviti. Kuc – kuc. Ja sam zlopamtilo. Kuc – kuc. S time se ne možete igrati. Tri puta kuca samo smrt. Kuc – kuc. Tkoo jee?

Njegove su nas geste i grimase gorko uveseljavale već i ranije ali sada se odao i motorici. Pridodanoj dosadašnjoj patetici. U tom pejorativnom stand up-u uskoro nam je očekivati i brojna mu pomagala. Predlažem hiromantski šešir za nastavak, kako bi glumac diletant i nadalje osvajao naslovnice i prve tv minute. Poslije dođu duge trepavice. Konačno, ono obećano treba i održavati. Zalijevati, kao svaki brak. Treba novinarima sebe darivati, ulagati cijeloga sebe. Kuc – kuc. Ovo mi ne će nikada zaboraviti.

Javor Novak

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.