Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Sada i u vašim kinima: JANAF šou

Spektakularno i kroz sve vijesti provučeno, uhićeni su Kovačević, Grgić, Barišić… vjerojatno će JANAFih biti još. Zapravo tema me ne zanima. Zašto? Pa zbog toga što je to tek šou za medije, točnije za neuku javnost.

Ovakvih smo se predstava do sada nagledali, tijekom godina, i previše: lisice na rukama, ulazak u kombi pravosudne policije, skrivanja lica od tv i foto kamera, blickanje bliceva i prijenosnih jakih reflektora, paradiranje odvjetnika optuženih, davanje njihovih nikakvih izjava za javnost, kočoperenje Devčića pred sudom pa zatim „nove“ vijesti o optuženima, „novo“ glagoljanje odvjetnika, snimanja ulazaka optuženika u vozilima u Remetinec, u zatvor. A onda? Onda duga debela šutnja, godinama. I tek tu i tamo pokoja vjestica iz pravosudnog hlada.

Novine naravno, odrade „svoj“ posao, osumnjičene odmah optuže i da… još je nešto ovdje, uvijek isto i vrlo nezanimljivo nazočno, baš kao da je to ono najnormalnije: u sve medije odmah procure mailovi, snimke telefonskih razgovora optuženika, cvebe prisluškivanja (i to prije pravomoćne osude!) rezultati pretrage njihovih stanova, objava njihovih prihoda, ušteđevine, nekretnina, sve. Doslovno sve. I to s mjesta i s lica istrage! Što rade nadležni organi koji organiziraju pretrese? Jesu li (i) oni dionici curenja? Jesu li tu te manufakture (ras)prodaja informacija? Prijavljuju li oni Josip Rimacuopće takva kaznena djela? Kako to da nisu u stanju spriječiti curenje? Ili je sve to već unaprijed masno plaćeno da iscuri? Diže nakladu i opetovano ruši milu nam i jedinu pravnu nam i još državu.

Tako je nedavno bilo i u aferi Rimac. Postavio sam javno pitanje kako detalji istrage mogu „iscuriti“ u medije i prije nego su optužnice podignute? Kako novinari znaju i na čiji poziv dolaze pred sudove, pred poduzeća, pred stanove u kojima će policija tek započeti pretres, istragu, uhićenja i ispitivanja?

U aferi Rimac i sam predsjednik tzv. Vlade iskazao je svoju značajnu zabrinutost. Što me odmah dojmilo. On je, zamislite, već primijetio da podatci cure. On je čak označio i nekoliko jedino mogućih izvora iz kojih (uvijek) procuri. I? Je li što poduzeo u skladu sa svojim ovlastima, je li otvorio pitanje nadzora? Je li naredio istragu? Je li se založio za institut nevinosti tako dugo dok se osumnjičenicima ne dokaže krivnja? Je li pozvao medije da ne prejudiciraju krivnju? Sve ga to otvoreno pitam s obzirom da nam je on pravnik. Je li tražio da se prekine s praksom kupovanja informacija? Ne. Baš ništa od svega. On je nemoćan. Donositelji i prodavatelji informacija medijima, očito su država u Uskokdržavi. Ali jača od formalne države. I tako već (podmazano) desetljećima. Svi nadležni, koji ne poduzimaju ništa, su i umočeni i odgovorni.

Vrhunac je zamućivanja slike visoko koruptivnog stanja u RH kada iz Uskoka i iz policije javnosti stiže ovakav odgovor: Ne znamo nakon toliko dugotrajne i zahtjevne istrage kome bi bilo u interesu kompromitirati istragu? Kome? Pa valjda onima iz sustava koji trguju informacijama. Teško da su to policajci pozornici ili dostavljači po sobama Uskoka. Riba smrdi od glave. Dodaju i da se vode dva sudska procesa a o njima javnost baš ništa (godinama) ne zna. Pa kako to? Tko su osumnjičenici? Kako to da njihova imena i tv slike uhićenja nemamo? Je li to možda zato što su iz sustava? Ili zato što imaju svoje moćne zaštitnike, feudalce?

Nadalje, državni nam službenici u istoj rečenici govore kako je u istrage uključen iznimno uzak broj stručnih ljudi da bi zatim hrabro dodali kako je isto tako iznimno teško ustanoviti od kuda i od koga cure informacije!? Smijali bismo se grohotom ovakvim asteničnim argumentima da oni istovremeno nisu puna slika jada u hrvatskim državnim institucijama. Jesu li tu nekima vezane ruke?

Zgodan je i pokušaj vrha policije koja se pokušava braniti ovako: Morate znati da je policija jako veliki sustav i mogućnost ljudske grješke je velika. E sad uvjerite me u tu masno naplaćenu i medijima prodanu „grješku“. Dobro da nam ne kažu kako su to tek slučajnosti. Već su nam prije pokušali reći slijedeće: ako se je curenje dogodilo! A nego što čitamo po novinama? Što su to ako ne uhićenja koja desetljećima gledamo? Kako novinari imaju informaciju kada i gdje? Te nalog: idite i snimajte. Sve je ovo ništa drugo nego otvorena nemoć sustava unutar samoga sustava. Nemoć tim više što oni curenje informacija ne žele priznati nego ponavljaju ono famozno „ako je došlo.“ Za njih znači, još i nije došlo…

Po sto puta nam repriziraju viđen šou s krupnim ribama: šou s uhićenjem Kutlea, Mamića, Sanadera, Ivana Čehoka, Nadana Vidoševića, Bandića, Horvatinčića, Todorića, Rimčeve, Kovačevića… te posebno onog referendumskog zlaćanog zeca Andreja Plenkovića, Lovre Kušćevića. Ništa više o njemu ne čujemo. Ma kako to? Gricka mrkvice na LisiceBraču? A recite, tko je slijedeći pedro, poslije janafovaca, koji danas imaju javnosti prisilno odglumiti i političarima što bolje poslužiti za najdražu predstavu vlasti pod skupnim naslovom: „neka institucije rade svoj posao“?

Najduhovitiji je pak pokušaj iskupljenja pravosuđa kojim se pokušava ustvrditi kako korupcija počinje još u predškolskim vremenima i kako je cijela stratosfera društva za nju odgovorna pa tako i svi mi a pravosuđe je tek zadnja karika u lancu. Drugim riječima, kriv sam što postoji korupcija jer sam dio društva koje je izvaninstitucionalno (!) istu bilo dužno spriječiti?! Koja patka. Pa kako su se proveli, od tog istog sudstva, hrvatski zviždači?

Ne zagovaram talionsko načelo ali podsjećam da u islamskim društvima preprodaje droge gotovo pa i nema. Tamo se za to reže ruka ili glava. To nam ne treba ali da postoje visoke kazne, oduzimanje imovine svima u doticaju a to znači zbog sumnje na njih i rodbini, zabrana (ikada više) rukovodećega rada i mnoge druge oštre represivne mjere, sigurno bi dale rezultate. Oštre, jer smo zadnji po borbi protiv korupcije. Tvrdim da bi tada korupcija u RH bila mnogo niža nego u europskim zemljama a što sada baš nikako nije slučaj. Izgleda vani, sami građani sprječavaju korupciju.

Konačno, zašto se represivne mjere u prometu stalno pooštravaju i hvalimo se postignutim rezultatima? Zašto na pitanju prometa ne trubimo kako je potrebna tek preventiva, obrazovanje i informiranje a ne puka represija?

Osim toga, pravosuđe nije zadnja karika u lancu borbe protiv, nego pospana karika u lancu koruptivna kriminala. Jedino, što je u svim ovim pokušajima opravdavanja neučinkovitog sustava notorno točno, to je da je za sprječavanje korupcije u hrvatskome društvu, nužna politička volja. Dodao bih: a nje gotovo da uopće nema. Politička se volja skriva iza „neovisnosti“ sudstva a sudstvo iza politike. Zato nam je tako kako nam je.

Ono što je znakovito a što ne čujemo ni od Uskoka, ni od svih drugih pravosudnih tijela, ni od policije ali niti od naših pravnih stručnjaka je jedna jednostavna rečenica koju, kako čujemo izgovara čak 95 % hrvatskih ljudi koji nemaju povjerenja u hrvatsko pravosuđe: Sramota je, što smo po borbi protiv korupcije, na začelju same Europske unije. Tek nakon tog priznanja zapravo bi dalje mogao teći razgovor zašto je to toliko porazno u nas, pod kojom Vladom RH i zbog koga. Koliko je Plenkovićeva Vlada smanjila indeks korupcije u RH?

Kutle i Mamić su, kako znamo, uspješno pobjegli, Todorić isto pa se vratio i sada se tobože brani. Žalim svakog optuženoga zbog medijske represije nad njim dok mu se ne dokaže krivnja ali ovo što izvodi Todorić, nešto je najuzaludnije do sada viđeno. On odbacuje odvjetnike!, on se brani sam. A kako to izgleda?

On napada Vladu, skupinu Borg, govori o pljački Konzuma i njega osobno, on tu vidi zavjeru i… i neprekidno govori. Govori u vjetar. Možda želi sagraditi elemente za svoju tužbu protiv svih navedenih? Što je najgore po njega, tom Agrokordrugom tužbom, koju on priželjkuje, ne će si baš nikako pomoći u tužbi broj jedan. Onoj protiv njega. Može on čak drugu tužbu i dobiti ali u ovoj prvoj, zbog pljačke, on sam čini baš sve da je glatko izgubi. Razumijem njegovu frustraciju, i otac mu je završio u zatvoru. Todorić kaže stradao je kao hrvatski rodoljub, drugi kažu zbog obične privredne pljačke…

Obrana nije obrana kad optuženik radi to što radi: ne brani se od konkretnih optužbi protuargumentima i novim činjenicama, nego iziritirano, povrijeđeno, tašto i uzrujano i nemoćno a sasvim uzaludno, konfabulira o teoriji zavjere. Time je unaprijed sam sebe osudio na propast. Ako se već mislio braniti sam, onda je medije morao iskoristiti i servirati im teške dokaze protiv svojih progonitelja. To što jednako isprazno nastavlja tvrdoglavo dalje, samo dokazuje da on takvih dokaza jednostavno nema. Ali tvrdoglavi se dalje. Sve u korist vlastite štete.

Ne može se na optužnicu da su izvlačili milijune kuna iz tvrtke, odgovarati medijima (!) da je riječ o pljački od skupine Borg, upravljane od Vlade i da je sve namješteno i inscenirano, da mu pakuju i da su ga opljačkali. To jednostavno nije tema optužnice, to nije meritum, o tome se na sudu ne će ni govoriti. Umjesto da je odavno već angažirao jako međunarodno odvjetničko društvo, koje će obranu stručno koordinirati a domaći odvjetnici znalački odraditi obaranje svih točaka optužnice, on se koprca sam. Osudit će ga glatko za radnje koje mu stoje u optužnici a koje on sam, tako gorljivo i jalovo ignorira! I još odbacuje pravnu pomoć! Pomalo pravno sasvim samoubilački. Ima on, ima izgleda plan, samo još za njega ne zna.

I da se vratim na početak, njegov diletantski performans mediji spremno gutaju i prenose. Vlastima, kojima treba s vremena na vrijeme što veći šou za puk, odgovara baš takav razvoj stvari: Todorić marno diže prašinu, on izvodi svoj privatni promašen šou, na korist njihovoga. Uzaludno se gradi žrtvom jer iz takva njegova nastupa, kruha jednostavno nema a niti ga može biti.

Da su to sve predstave, govore nam svi prethodni slučajevi od kojih je najgori onaj Horvatinčića. Mnogi će reći ma gori Horvatinčićsu slučajevi Kutlea i Mamića jer su se branili sa slobode a onda dobili „tip“ kada zbrisati hrvatskome pravosuđu. No Horvatinčić čak nije niti morao bježati, on pije jutarnju kavicu kao „teško bolestan čovjek“ i unatoč pravomoćju, već mjesecima izbjegava odlazak u zatvor. Kako sada stvari stoje, on u zatvor ne će niti ući. Nikada. Čovjek se (kavicama) liječi o teške bolesti. Ne prijeti mu čak ni kućni pritvor. Gle čuda, „mrtve patke lete!“, rekla bi Milka Planinc. Liječnici su mu preporučili što češći boravak na suncu pa se on, zdravlja radi, drži preporuka. Tko ne bi, ne?
Poučeni smo, svim ovim krupnim slučajevima, da što se više prašine u početku svake pojedine afere diže, to je veća vjerojatnost da će brže pasti u (programirani) zaborav. Mediji i javnost brže će se zasititi a onda se s tim slučajevima počinje upravljati ne brže od puževa koraka. Tako se naime, sve manipulacije (sviju strana) i izigravanja zakona mogu krasno sprovesti u djelo. Lijepo nadugačko i polako. Pričeka se prvo da ispliva neka nova afera, a zatim koliko kome. Konstantno se može vući javnost za nos i bacati pred nju neku novu kost... Pa Sanadera je ljudima ionako već preko glave, baš kao i Mamića, kao i Horvatinčića…

Koloseum vječno traži žrtve, zato neka uvijek nove igre počnu! Samo, u koloseumu su se vrlo rijetke žrtve izvukle žive a ovdje imamo igre bez ikakvih posljedica. Ako plate. Ovdje žrtve redovito optrčavaju krug medijskim koloseumom i zatim netragom nestaju. Baš kao i nekada, baš kao i uvijek u nas. Nestaju s radara ovdje i sada.

Ima jedna prekrasna tamno plava ptica u prašumi, koja slično mašući pred očima družice izvodi svoje udvaranje, ljubavni ples… a zatim… Tako se i ovim pravnim predstavama maže pred očima puka a onda okrivljenik nestane i areni se ponudi neka nova žrtva. Po mogućnosti uhićivana sa specijalcima. I to smo naime odgledali, zar ne, kako ih zamaskirani policajci vodoravno nose Zrinjevcem. Kako ih unose na sud, baš kao da je riječ o opakim teroristima s dinamitom na prsima i detonatorima u rukama. A gdje su ti optuženici danas? U javnim kuhinjama? Gule krumpire? Kako pravomoćno.

I tako u nedogled. JANAF (naf naf, not enough) sada, Rimčeva jučer. Ali nju ste već zaboravili, zar ne? Zato, idemo dalje, u nedogled. Jer „show must go on“.

Javor Novak

 

Uto, 20-10-2020, 13:23:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.