Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 (Ne)Hrvatski tjednik
(prvi kadar drugi put)

Kada u samo pola godine Hrvatski tjednik (gl. urednik Ivica Marijačić) donese drugu sramotnu naslovnicu, tada to ne samo da nije slučajno nego je od ljudi koji razmišljaju svojom glavom, nužno odrediti se prema toj provali primitivizma, negaciji uljudbe, ali i prema sasvim konkretnoj i nedopustivoj uvrijedi i nepravdi. Reakcije na to Medvedne prestaju i ako je to ono što je glavni urednik HT-a htio – to je senzacionalistički i tabloidno i uspio: podijeliti hrvatski korpus.

Prikazati brigadnog generala Hrvatske vojske kako ga, kao medvjeda, Plenković vodi na lancu, a Pupovac u pozadini dobošari uz svoju „glazbu“, znači prijeći sve granice dobrog ukusa, ali i pravde i ljudskosti. Štoviše, uzeti jednu takvu karikaturu (da li je i naručiti?) za naslovnicu informativnog tjednika kakav je Hrvatski tjednik, dno je dna. To nisu hrvatski interesi. To je feralizacija hrvatskih interesa i puno nehrvatstvo, ovdje nažalost, Hrvatskoga tjednika.

Isti tjednik već dugo uporno „šilji“ hrvatske probleme i perpetuira crnilo u hrvatskom medijskome prostoru. Osobno bih osim tih negativnih tema, mnogo radije čitao i o prosperitetnim mladim hrvatskim ljudima koji uspijevaju preskočiti i hrvatsku hobotnicu od birokracije i hrvatskog polipa od korupcije. Koji uspijevaju stvoriti proizvod i izvoziti hrvatsku pamet. Jer nema ih malo. Nisu malobrojni, ali su zahvaljujući ovakvoj logici (i) Hrvatskoga tjednika - potpuno nepostojeći i nevidljivi. To vrlo vjerojatno ne diže nakladu, niti puni osobne džepove, ali je to nešto daleko važnije - upravo to je svehrvatska potreba: istaći dobro i podići moral hrvatskome narodu u nevremenima. Umjesto toga, Hrvatski tjednik iz broja u broj traži senzacije, skandale, dodatno šilji hrvatske probleme i tako dodatno sije defetizam i puno malodušje u hrvatskome narodu. Meni je to dojadilo, meni je toga dosta. Više ne čitam taj i takav Hrvatski tjednik, mada mi redovito stiže na moju novu adresu. Mogu mi ga slobodno prestati slati. Odričem i potpisujem se.

Nije potrebno braniti umirovljenog brigadnog generala i ministra Tomu Medveda, on to najbolje može učiniti sam. Ono što mi moramo i trebamo reći su prije svega činjenice: u Domovinskom ratu, ratujući godinama, kada je hrvatskom čovjeku bilo najteže, gospodin Tomo Medved stekao je jedan od najviših mogućih zapovjednih (!) činova, čin brigadnoga generala. Netko može možda, u vihoru rata, i slučajno zaraditi jedan čin, ali napredovati od najnižeg do najvišeg čina, izrastati u visokog zapovjednika, to mogu samo neupitni junaci. Ili su oni upitni Hrvatskome tjedniku?? Misli li on i njegov (karikaturama sklon) glavni urednik da je opravdano vući takvog junaka po blatu, koji je Plenkovićponavljam, ratovao godinama. Blatiti ga na temelju jednog jedinog prijepodneva u Gruborima? Kano da čitam i gledam moralno karikaturalne te vrjeđalačke, a četničke Nobocty…

Odmah ću reći što se Grubora tiče, najneodgovornije i najsramotnije je postupio predsjednik Vlade Plenković koji je uoči dana proslave velebne Oluje pristao na paralelizam s Gruborima. O njemu su tjednima trubili mediji: Oluja jednako Grubori. Zato je nužno naglasiti istinu: sjajna i povijesna VRO Oluja trajala je samo 84 sata, a ubojstva u Gruborima dogodila su se čak 20 dana poslije!

Ostajem otvoren za nekoliko scenarija tog zločina (u očekivanju pravomoćja). Prvo, opće je poznato kada oslobodilačka vojska prođe velikim terenom, u pozadini harače kriminalci, zločinci, ubojice, protuhe i pljačkaši. Oni pljačkaju a svjedoke koji bi ih mogli prepoznati ubijaju. Brišu tragove. Oni se, prema potrebi, presvlače u odore one vojske koja im tada i za tu rabotu treba. Drugo, ostajem otvoren i za tvrdnju da su stvarno zločin počinili hrvatski vojnici, lako moguće osvetnički. Ljudski možemo shvatiti, ne i opravdati, da netko tko je gledao kako mu kćer i ženu siluju, pale dom, ubijaju roditelje, ne može kršćanski pravedno prosuđivati već zbog tako teških osobnih tragedija vapi za osvetom. Treće, uvijek se sjećam svog tadašnjeg susjeda u Novoj Vesi, hrvatskog mučenika, legendarnog zastupnika Hrvatskog državnog sabora i dvostrukog doktora znanosti Šime Đodana. On je, u svom glasovitom saborskom govoru, povodom početka muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH, kazao kako su na mjestu prvog sukoba, u grmlju, pronađene britanske i francuske odore. Nikada više nije govorio u Saboru… Prema tome, kao treću soluciju, dopuštam mogućnost i da je zločin u Gruborima, Hrvatskoj vojsci i državi, politički podmetnut.

U medijskoj kampanji pred samu 25-tu proslavu VRO Oluje u Kninu, išlo se prije svega na ono poznato Gruboripetokolonaško, „da, ali“. Išlo se na to da je Oluja bila i zločinački pothvat, što je palo čak i u Haagu. Ono u čemu je nemjerljiva krivnja Plenkovića je to da se a priori prihvatilo da su Grubori krivnja Hrvatske vojske. A za to još nismo čuli ni dokaze, nekmoli presudu. U tim vremenima talambasanja pred samu proslavu, nismo čuli jesu li i tko su ti zločinci koji su za Grubore pravomoćno osuđeni. Gdje su oni? Služe li kaznu? Nismo čak čuli ni koliko ih je. Ne znamo ni jesu li oni stvarni a ne presvučeni pripadnici Hrvatske vojske. Ako sve to jesu, zašto se o njima šutjelo? Očito je dakle da je najveća, zapravo jedina krivnja na Plenkoviću, koji je pristao na politički kalkulativnu i pokvarenu ravnotežu krivnje a sutra će možda pristati i na sam termin građanski rat.

Nastavljajući svoj blistav ratni put u miru, gospodin Tomo Medved odlučio se ući u politiku. Imao je ideju, volju i motiv, znao je što i kako želi napraviti, sada kao političar, kao ministar svojih hrvatskih branitelja. Kad se pogleda njegov saldo, sada već i duži od četiri godine, njegov ukupan ministarski trud i rad, imamo li mi tomu opravdanih zamjerki? Kategorički tvrdim kako nemamo.

U mandatu ministra Medveda locirano je najviše jama s posmrtnim ostacima hrvatskih branitelja ali i nevino pobijenih vojnika, civila i svećenika u Titovim zločinačkim jamama poslije II. sv. rata. Donesen je i nov zakon o hrvatskim braniteljima… Možemo li mi sada, neodgovorno i primitivno, baš kako to radi Hrvatski tjednik, taj višegodišnji marljiv i uporan rad obezvrjeđivati zbog jednog jedinog prijepodneva u Gruborima? Je li ministar Medved bio taj koji je pristao na Oluja jednako Grubori? Je li on inicirao i vodio razgovore s prijetvornim Pupovcem oko Knina i Grubora? Je li ministar Medved odredio da su zločin počinili pripadnici Hrvatske vojske? Ne. Ministar Medved, došao se u Grubore pokloniti žrtvama i osudio je zločin. Ništa dalje, ništa više.

Lako je sada reći: ja u Grubore nikada ne bih išao, ja kao Plenković nikada ne bih pristajao na vezivanje VRO Oluje za Grubore, ja do pravomoćne sudske presude nikada ne bih pristajao da su taj zločin počinili hrvatski branitelji. No, da je to tako kazao ministar Medved, ne bi li to dovelo u pitanje njegov osnovni, mučan i težak ali neprocjenjiv višegodišnji zahuktali rad na otkrivanju svih posmrtnih ostataka? Ne bi li to potaknulo veliko gubljenje vremena i stalno objašnjavanje po medijima što je mislio kada je mislio? Nije li potpuno logično da je ministar posvećen upravo tome svom velikome cilju istraživanja, rekao bih i viteškome?, i da mu je on, prirodno, daleko važniji od jednog jedinog govora u Gruborima?

Hrvatinama kojima nitko i ništa nije dovoljno dobar, koji za tren junaka odluče baciti u blato, ali i koji nikada ne će voditi hrvatsku politiku te mudracima u Hrvatskome tjedniku treba reći i sijedeće, navesti (i) taj primjer… Upravo je g. Miomir Žužul, u briljantnom nedavnome intervjuu Višnji Starešini a što je (hvala uredništvu) prenio i naš portal, pomno opisao kako je predsjednik Tuđman morao donositi odluke ali i teške kompromise kako bi ostvario svoj najveći i najosnovniji cilj: u dvije etape osloboditi cijelu okupiranu domovinu. Prema tome izgleda da u HT-u ne znaju da je politika umijeće mogućega. I ne samo da je to, nego se nažalost ne zna i ne shvaća i ne želi shvatiti kako i u najtežim vremenima, nešto treba žrtvovati da bi se ostvarila ukupna pobjeda i puno oslobođenje Hrvatske. Nije li upravo ministar i brigadni general Medved učinio isto to s odlaskom u Grubore? Vagao je i prevagnuo: viši cilj trajno ostvari(va)ti, niži kompromis (jednokratno) odraditi?

Čak možemo pretpostavljati i da bi taj govor u Gruborima, mogao otvoriti neka vrata na Istoku, koja su do sada, u dugim desetljećima, bila i ostala čvrsto zavarena. Možemo pretpostavljati da će se ponetko od okupatora, tko zna i ima informacije, možda javiti s lokacijom na kojoj leže ljudske kosti. Mogućnost je to, koju baš uvijek vrijedi pokušati otvoriti. Da će se netko javiti s dragocjenom lokacijom za buduća istraživanja u kojima ima velik uspjeh ministar Medved. Je li dakle govor i nastup u Gruborima nešto apriori negativno, štetno i beskorisno? Štetno? Kome i za koga?

Ovakvom neuljudnom, primitivnom i vrjeđalačkom naslovnicom Hrvatski tjednik ne poštuje junaka Domovinskog rata, ponovno šilji hrvatske probleme i od balvana u svome oku ne vidi ono mnogo važnije: što sve čini ministar Medved i s kakvim rezultatima. Osim što HT time izravno i gadno vrijeđa brigadnog generala Hrvatske vojske gospodina Tomu Medveda, to je, između svega rečenoga, i utuživo.

Ne želim kalkulirati pada li Hrvatskome tjedniku naklada ili je u pitanju tek glad za onom povećanom, ali sa sigurnošću mogu reći da je s ove dvije naslovnice o kojima sam pisao, Hrvatski tjednik postao odista (ne)hrvatskim. I kao takav, svakako će izazvati osipanje i gubitak pretplatnika. Mene svakako. I to odmah.

Javor Novak

NAPOMENA: Stavovi izneseni u ovoj kolumni su osobni stavovi autora.

Uto, 20-10-2020, 13:28:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.