Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Motivacija i kako nam je zatrovati

Što se više približavamo Plenkovićevu raspletu sa samim sobom, što se više bliže HDZunutarstranački pa parlamentarni izbori, eksponencijalno raste panika od Miroslava Škore... u glavnim stranačkim redovima, u ljevičarskim postrojbama i među inokosnim hrvatskim političkim analitičarima kojima je analiza važnija od posljedica. Među potonjima čitljiva je troslojnost: strah da budu prevareni, mudra prognoza prije raspleta političkih zbivanja ili stranačka zaslijepljenost.

Počinjem s ovim zadnjim jer kraj je HDZ-a, između ostaloga, očit odavno. Svakako je nastao smrću jedinog hrvatskog predsjednika. Kraj je zatim jetko odzvonio Sanaderovom čistkom izvorne stranke kada je isti pomahnitao i stao brisati iz HDZ-a čak i obitelj Tuđman. Nastavio je s Hristos se rodi, a još se ne zna je li se u Remetincu razvio u tom slavlju. Svakako je svojim remetinčenjem ne samo obrukao stranku već i unazadio interese ukupnog hrvatskog korpusa. Time je aktualizirao stari, a opravdan strah hrvatskoga čovjeka koji je već u brojnim epizodama iz ranog i srednjeg dvadesetog stoljeća ostajao prevarenim. Zato je i na prošlim Sanaderpredsjedničkim izborima narod primarno sumnjao i strahovao, umjesto glasovao, prvenstveno se protiveći biti prevarenim. Poznata je poslovica: Lakše je prevariti ljude nego ih uvjeriti da su prevareni. I tako je, s Milanovićem, nanesena nepopravljiva šteta.

Odani sljednik Sanaderova djela, Andrej Plenković, te njegova vizija propasti HDZ-a i naravno hrvatskih interesa, nastavlja ubrzano tonuti u duboku dekadansu, blago rečeno. Mnogo je naučio od remetinečkog majstora. Plenković je izdao svoje birače, trgovački je koalirao reanimirajući HNS i nastavio uzdizati Pupovca kao krucijalnog partnera te nametao Hrvatskoj Istanbulsku i Marakešku bulu. Njegovo pozivanje na dr. Franju Tuđmana nije samo prozirna krivotvorina već je i neukusna zloporaba. Njegovu izjavu o desnici tragikomično je uopće i komentirati.

Kraj HDZ-a time nije trenutna kategorija već metak u donji trbuh – duga smrt u mukama. Kada današnji hrvatski Plenkovićpublicisti, svijetlim stranačkim emocijama iz devedesetih, pokušavaju obraniti nemoguće, oni zapravo pokazuju da su žarom djelovali u devedesetima a prespavali su sve ovo u dosadašnjim dvijetisućitima.

Ta HDZ-ova smrt, u epizodama, danas može biti nevidljiva samo stranački zaslijepljenim hrvatskim ljudima i publicistima. Iz tog istog oni promašeno izvlače i tobože prekretničku krivicu Miroslava Škore za dovođenje Milanovića na vlast. Vide neku kiklopsku mržnju spram Kitarović čak i željenu podršku Milanoviću. Nisam niti ću biti ni stranački čovjek ni apologet, pa tako ni Škore niti Domovinskog pokreta. Dok je stranačke stege. Još manje želim braniti političare koji to najbolje (pokušavaju) sami. Ali me zanimaju činjenice. A činjenice su da je Škoro štetno i brzopleto, ali indirektno preporučio glasačima da svoj listić ponište. Pisao sam: zanio ga ego, gorčina izbornog poraza i političko neiskustvo. No tvrditi da je on doveo Zorana Milanovića na Pantovčak, štoviše kategorički tvrditi da je on to upravo i želio, čisti je promašaj (uz zluradu insinuaciju).

Čemu (legitimno) kumuju hrvatski publicisti u drugom sloju sa svojim mudrim prognozama a prije raspleta političkih zbivanja? Svjesno ili nesvjesno oni podgrijavaju nepovjerenje, sumnjičavost i u konačnici: vrlo opasnu političku neodlučnost i izbor. Vraćaju Hrvate na ona razočaranja iz povijesti a zatim i na ovu smrt ideala u epizodama, od dvijetisućite do danas. Ništa tako djelotvorno ne ubija motiviranost i nadu.

Ta samozvana superiornost prognoze, manufakturne optužbe spram Škore koje će biti pogrješno honorirane Škorobojkotom izbora ili nekakvom kvaziintelektualnom odioznošću, između ostaloga dokidaju prirodno stanje demokracije: da se obnavlja i lista.

Tako raste panika od Miroslava Škore po svim ljevičarskim (s)porama. Boje se lustracije, boje se ikoje promjene jer svaka bi mogla ugroziti njihove višedesetljetne privilegije. Crvenoj buržoaziji tako, neki hrvatski publicisti, svojom dugoročnom prognozom, gradeći se mudrima i distanciranima, nudeći ovu ili onu dosjetku i analizu, zapravo otvoreno idu na ruku. Jer sve raščlambe Škorinog promašaja o ne glasovanju idu u džep jedino Čuvarima maršalova groba (Grgur S.). Usput, autorima je naređeno potpisivati tekstove s punim imenom... Te ludičke analize povećavaju i osnažuju ono mnoštvo birača koje već dugo ne izlazi na izbore a upravo je to glavni hrvatski problem. Neki hrvatski publicisti i kolumnisti tako i nehoteć ubijaju motivaciju a samo ona u konačnici može donijeti nasušne nam promjene. Status quo ili trenutni dekadentni status, jezovito je poguban.

U vremenu potkapacitiranih političara koji ne mogu, nisu ni mogli, iznjedriti napredak za Hrvatsku, trošiti tintu na sadašnjeg Čuvara maršalova groba s Pantovčaka, sasvim je izlišno. Ma kako to nekima izgledalo sočno.

Ovo su doista vremena Čuvara maršalova groba, ali ne će trajati. Hrvatski birači na predsjedničkim izborima nisu bili Pantovčakmotivirani, bilo ih je premalo, ogroman broj nije izašao a najsmješniji su mi križatelji izborne liste. To sam, kao mladac, radio za vrijeme zločinca Tita, kad smo imali birati između njega i njega i kada je to bilo opasno i nepoćudno. Ali raditi to danas infantilno je, neopravdano i štetno po Hrvatsku.

Kako sam saznao s ove mreže, na predsjedničkim izborima postojao je i bučan glas onih koji su se deklarirali katolicima. a manifestirali pravim katolicima. Onima kojima je u završnici izbora, navodno vjerom, bilo zabranjeno birati između dva i glasovati za manje zlo... pa su tako doveli na vlast ono veće i potencijalno dvostruko dugotrajnije. Tako nam je, prije proljeća, stiglo vrijeme trpova.

Bila to u njihovim žučnim optužbama i preporukama o ne glasovanju te predstavljenom identitetu, istina ili ne, upravo su te dvije kategorije postavile Milanovića na Pantovčak. Ali prije svega ne glasači. Da su baš svi Škorini birači poslušali njega, a nisu, riječ bi bila o kud i kamo većim brojkama. Ovako tek je oko devedeset tisuća glasača koji su poništili listić. Prema tome oni nisu doveli Milanovića na vlast. Tko jest? Oko milijun hrvatskih glasača nije izašlo na izbore i to su stvarni razlozi koje mnogi hrvatski ljudi ne vide. Ne prepoznaju tko im sve od kolumnista, kako i čime, udara na motivaciju. Motivaciju i nadu koja nas je dovela do nemoguće pobjede u nametnutom nam ratu i koja nas je održala kroz stoljeća.

Zato vrijedi istaknuti još jednu poslovicu: Političare treba mijenjati kao pelene. Hrvatska može naprijed samo s novim ljudima na sceni, a upravo to budi najveći strah u Čuvara maršalova groba. U povijesti, atavistički se boje revizionizma (prirodne agilnosti i razvoja svake znanosti i umjetnosti) a u politici promjena i novih ljudi. Onih, koji nisu pod njihovom kontrolom. No, teško je uvjeriti ljude da su prevareni. Vrijedi se češće rukovoditi ovim citatom: Ako se ikada nađete na strani većine, zastanite i preispitajte svoj stav. Samuel Langhorne Clemens (1835.-1910.) dovoljno je reći Twain, u mnogim je svojim stajalištima bio dvojben ali su mu ona politička duhovita i živa do danas, zar ne.

Treći sloj u hrvatskih političkih analitičara, strah da budu prevareni, nastavlja se na onaj drugi o mudrim prognozama. Taj opravdan i povijesno živ strah shvatljiv je, ali nije racionalan ma s koliko ga argumenata potkrjepljivali. Za razliku od opreza koji vodi mudrijemu, strah je neželjeni inhibitor. Dovodi do paralize slobodnoga mišljenja i u konačnici čini štetu na izborima. Treba li ikome crtati koliko je štete počinjeno na netom prošlim izborima i kolika razaranja mogu nastati ukoliko domoljubna opcija postane zatočenikom Milanovićevih i Bernardićevih „novih“ ministara?

Put u pakao popločan je dobrim namjerama. Za kraj, u ovom Huxleyevu citatu za razmišljanje (A. L. Huxley 1894.-1963.) zamijenite riječ diktatori sa dobrohotni analitičari:

„Današnji se diktatori, u svojoj propagandi, oslanjaju uglavnom na ponavljanje, supresiju i racionalizaciju: ponavljanje fraza za koje žele da budu prihvaćene istinitima, supresiju činjenica koje im nisu po volji, te na poticanje i racionalizaciju onih strasti koje se mogu iskoristiti za ciljeve Partije ili Države.“

Javor Novak

 

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 

Pon, 6-07-2020, 13:08:40

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.