Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Neznatna izborna prednost

Hrvatska je u prvome krugu izabrala. U želji što objektivnijeg mogućeg sagledavanja što se zaista dogodilo u nedjelju, navest ću četiri krucijalne točke. Nesumnjivo je prva točka to da je Zoran Milanović, od Izbori 2019prve neslužbene izlazne ankete pa sve do samoga kraja službenoga prebrojavanja, uvijek i nedvojbeno vodio. I to je potpuna katastrofa po Hrvatsku.

Drugo je mišljenje Ruže Tomašić koja je istaknula kako se Hrvatska boji promjena. Treća je točka tvrdnja Zlatka Hasanbegovića kako je ovo povijesni trenutak za hrvatsku demokraciju jer se po prvi puta uz bok duopola i partitokracije uzdigao kandidat koji je ne samo izvan tih stranaka, već nema niti vlastitu stranačku mašineriju iza sebe. Četvrto je moje stajalište kako je Miroslav Škoro nedvosmisleno potučen.

Slabo nas može utješiti sljedećih nekoliko činjenica: razlika između vodeća tri kandidata od 2 do 3 % na razini je statističke pogrješke. Kad se odmaknemo od ukupnosti i od zbroja, razlika među kandidatima po županijama iznosi tek nekoliko tisuća glasova, a u nekim županijama čak je riječ o samo nekoliko stotina glasova. To je još očitije kad se spustimo na razinu gradova. No kažem, sve je to slaba utjeha.

Malo je čudo ovih izbora da je Mislav Kolakušić, neobilazeći Hrvatsku, nepojavljujući se nego tek kojih dvadesetak Izbori 2019. rezultatiputa na televizijama, uspio dosegnuti, kao potpuno nov kandidat kakav je i Škoro, čak gotovo 6 %. Pokazalo se i još jednom, da je HSLS, kao stranka, mrtav i da nema svoju stranačku mašinu pa tako ni nezavisni kandidat uz njihovu podršku Dejan Kovač, ne može iznjedriti baš nikakav imalo vrijedan predsjednički rezultat.

Osobno, iznenadilo me koliko se ljudi s tzv. Milanom Bandićem spušta na najniže grane. Koliko hrvatskih građana smatra da je to nekakvo osvježenje izborne kampanje. Koliko ljudi drži da je njegovo ironično, a nemaštovito zalaganje za korupciju zgodno i duhovito. Koliko je mnogo birača izabralo tog protuzakonitog pajaca Darija Juričana alias Milana Bandića. O nekakvoj relaksaciji poje čak i brojni „naši“ bajni tv i politički analitičari. Ako je predsjedničkim kandidatima sve dopušteno, ako su oni izvan i iznad svih hrvatskih zakona, onda predlažem da se na sljedećim izborima natječe i nekakav kandidat koji otvoreno zagovara i popularizira preventivno ubijanje ili utamničenje svih svojih neistomišljenika. Upravo ista takva krasta na hrvatskom društvu je i Juričanova korupcija. Zašto onda ne i ovakav moj protuzakoniti paroksizam? Kad već granice (razaranjima) najsvečanijeg dana demokracije, u nas nisu određene.

Ove ćemo izbore pamtiti po gubitnicima. Ponovno ne bih htio biti subjektivan i emocionalan pa ću navesti više kriterija koji nam mogu što realnije oslikati ove predsjedničke izbore, sedme po redu. Za ocjenu koji su to najveći gubitnici, mogu nam pomoći ovi kriteriji: a) stajalište medija prema kandidatima, b) kampanja prije službene kampanje, c) sama pojava u medijima naročito na tv, d) potrošen kapital u kampanji, e) dosadašnje iskustvo iz natjecanja u predsjedničkim kampanjama ili pri drugim izborima, f) staž na političkoj sceni i g) stranačka podrška i mašinerija.

Anto Đapić, od sedam ovih kriterija, imao je samo dva: najduže je na političkoj sceni, bio je saborski zastupnik, vođa ZokiHSP-a i gradonačelnik Osijeka, prema tome nije novost u političkoj borbi. Međutim ostvario je katastrofalan rezultat, zapravo najlošiji od svih kandidata.

Zoran Milanović, od tih sedam kriterija, imao je gotovo svih sedam: mediji su ga favorizirali od početka i vijesti gotovo uvijek započinjali njime. Prvi je od svih kandidata započeo svoju vrlo dugu pretkampanju pa tek onda i onu službenu. Često se pojavljivao u medijima, potrošio je kapital od kojega je veći samo onaj KG Kitarović. Ima znatno iskustvo u političkoj borbi i na parlamentarnim izborima te time i drugi najduži staž na političkoj sceni. Imao je vrlo snažnu stranačku mašineriju iza sebe, a on ima i osmi kriterij: ne znamo tko mu je sponzorirao kampanju i tko stvarno stoji iza njega. Ne Kolindaznamo za koga je radio, radi ili će raditi. Predstavlja nam se vrlo lukavo, s onim: nitko ne će biti građanin drugoga reda.

Kolinda Grabar Kitarović, od sedam kriterija imala je na svojoj strani tri i možda pola četvrtog. Naime, mediji su ju uvijek imali na drugome mjestu uz nekakvo polu-polu stajalište o njoj. No, uvjerljivo je najčešće i najduže bila nazočna u medijima. Zapravo konstantno. Potrošila je uz to i uvjerljivo najveći kapital. Iza nje stoji snažna stranačka mašinerija. No, predsjednica je na ovim izborima poražena. Neumjesno skandiranje: pobjeda! – pobjeda! Gromoglasno iza njezinih leđa dok se završno obraćala, običan je neukusan i iracionalan, a tragikomičan i sasvim kompromitirajući uradak ideološki isprane i zadojene stranačke mladeži. Jednoumna je to Hrvatska kakvu ne želimo vidjeti, a pogotovu nikada više (poslije 1945.) i živjeti.

Na kraju, Miroslav Škoro jedini nije imao ama baš niti jedan od ovih kriterija na svojoj strani. I ne samo to, nego je Škorogotovo svih sedam otvoreno imao protiv sebe. Imao je izrazito negativno stajalište medija (i tajnih službi) protiv sebe. Zapravo nije imao nikakvu ozbiljnu kampanju prije one službene. Imao je od sva tri ozbiljna kandidata najmanju pojavnost u medijima. Potrošio je uvjerljivo najmanji kapital, njegov staž na političkoj sceni vrlo je kratak i nije imao dosadašnjih iskustava s izborima. Nije imao stranačku mašineriju iza sebe.

Uz predsjedničke kandidate najveći smo gubitnici bili i mi u gledalištu dvaju televizija. Hrvatska radiotelevizija tako je inaugurirala ime Pule, koju ona od sada promiče i piše kao Pula-Pola. Gledatelji su gubitnici i po tome što im HRT po stoti put servira političkog analitičara, u stvari isluženog polit-komesara, Branka Caratana. Gledatelji RTL televizije isto su tako bili na gubitku, jer im i ona već po stoti put servira političkog analitičara, u stvari isluženog polit-komesara i odbačenog i dezavuiranog haškog svjedoka, Žarka Puhovskog.

Zaključno, ovakva loša politička situacija ne može ni u drugome krugu iznjedriti društvene prilike zbog kojih bi se mlade obitelji makar samo umanjile iseljavati. Hrvatska nije dorasla promjenama koje joj se nude na političkoj sceni. Da je Milanović pao na četvrto mjesto, Kolakušić došao do trećeg, a Škoro i Grabar Kitarović otišli u drugi krug, mogli bismo se nadati određenim i značajnijim promjenama na hrvatskoj političkoj sceni. Ali, od te smo situacije (voljom izialih birača) ostali vrlo udaljeni. Ne na razini tek neke statističke grješke, već s uvjerljivih 5 % (Milanović - Škoro).

Ovakva loša politička situacija međutim, ne smije nas obeshrabriti. Ne možemo se sada ponašati kao mile gere i po po obrascu: moj kandidat je izgubio - za mene su ovi izbori završili. Ne možemo baš ničim braniti stajalište koje sam Škoročuo od komentatora i na ovaj mreži: ako Škoro ne uđe u drugi krug ja ne izlazim na izbore! Štoviše, smatram propustom Miroslava Škore što u svojem oproštajnom govoru nije športski pozvao sve svoje simpatizere da u drugom krugu daju svoj glas Kolindi Grabar Kitarović. Tako postupa odgovoran političar kome je Hrvatska na srcu, a taština daleko.

Pošteno je reći i to da je na ovome portalu u proteklih pet godina izneseno nebrojeno žarišnih točaka i odurnih događaja u Hrvatskoj, a koji su se odvijali iz tjedna u tjedan i na koje smo (ne samo ja) nego mnogi od nas ovdje, trajno upozoravali. Ovi izbori nisu ništa drugo nego upravo materijalni dokaz ispravnosti takvih naših kritika. Hrvatska jest, već dva desetljeća, pod čizmom kvaziantifašista. Dovoljno je reći: sraman progon hrvatskih branitelja a neprocesuiranje poznatih (čak i imenovanih) okupatora i ratnih zločinaca. Dovoljno je reći kakve je filmove podržavala ministrica Koržinek Obuljen, kroz HAVC i HTV. Dovoljno je reći kome sve Plenković trgovački od nevladinih organizacija i privilegirane srpske manjine i HNS-a, plaća ogromne godišnje svote. Dovoljno je reći koga sve plaća i ugošćuje Bandić i u koje on sve protuhrvatske kanale novac trajno upumpava.

Onima, kojima treba tumačiti ovakav izbor za drugi krug i ovakvo moje zalaganje, treba samo reći neka ne misle tek na sebe, već i na svoju djecu i unuke. Njima ostaviti Milanovića za predsjednika ravno je zločinu. Milanovića tipa „mi ili oni“, Milanovića tipa „Lex Perković“, Milanovića tipa „ovo je slučajna država“... Milanovića kojemu su Pula i Rijeka pune totalitarne utvrde... Konačno, za Milanovića će glasovati i Pupovac i njegov SNV, već je to najavio. Treba li išta više reći? Prema tome, nužno je glasovati protiv Milanovića, protiv novih i perfidnih ideoloških čistki, protiv svih starih i budućih komunjarskih uhljeba, koji će i dalje grabiti tek za svojim (protuhrvatskim) kriterijima. Oni Hrvatsku nisu ni stvarali oni ju niti ne vole. Tu promjene nema. Ma kako Milanović snishodljivo (prigodno izborno) vikao Hrvatska! Hrvatska!

I ovi izbori pokazali su kako antifašistička nejač, „deca komunizma“ te unuci i unuke žestoko i grčevito ustaju na stražnje noge kada su izbori i kada trebaju obraniti sve svoje privilegije za još pet godina i do u četvrto koljeno. I ovi su izbori pokazali kako je njihova partijska stega (zasad) jača od hrvatske jedinstvenosti. Upravo zato, trebamo se obraniti maksimalno koliko možemo i s kandidatkinjom s kojom to sada jedino i možemo.

Ne glasati za Kolindu Grabar Kitarović u drugome krugu znači omogućiti tzv. antifašistima da nas i pljačkaju i lažu i optužuju u godinama sve do slijedećih izbora. Za našu djecu i unuke bio bi to dugotrajan poraz i težak presedan. Presedan s dugoročnim posljedicama. Protuhrvatski mediji već su mnoštveno i hitro otpočeli lov na Škorine birače, somnabulirajući kako će dio njih iz protesta glasovati za Milanovića jer žele da KG Kitarović izgubi. Što se babi htilo...

Svima, koji su vrlo utemeljeno na proteklim izborima dali svoj glas Miroslavu Škori kao i ja, toplo i argumentirano poručujem: dajmo sada odgovorno svoj glas, u drugome krugu, na koji ćemo zasigurno izaći, predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. A naše buduće političke ciljeve, u dugih i predstojećih 60 mjeseci poslije izbora, nitko nam ne brani da ostvarujemo okupljanjem oko stranke Miroslava Škore. To je demokracija. Progutajmo zato brzo ovo izborno razočaranje i ne odričimo se zbog njega Hrvatske.

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 20-02-2020, 09:06:32

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.