Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

Oprašivanje i zaprašivanje, a ne sučeljavanje

Dva tzv. predsjednička programa, onaj Milanovićev i onaj KG Kitarović isprazne su frazetine i populizmi. Neki čak govore i da su isti. Bome i jesu, ali po isluženosti. I Milanoviću i KGK puna su usta njihovih uspjeha, šteta samo što ih građani ne vide. Najtužnije je to što ni svi tv i drugi intervjui kandidata dosad, uopće ne Debatadotiču ona pitanja koja bi biračima morala odgovoriti na ono najvažnije: koliko će eventualni budući predsjednik biti otporan na vanjske pritiske? A to je pitanje svih pitanja. O tome je jedini dao kategoričnu izjavu Miroslav Škoro: „Nisu utjecali na mene do sada - ne će ni odsada! Nitko mi ne će govoriti što trebam raditi.“

Milanović je zatvorena propala priča, dovoljno je upitati ga za koga je i što radio, tko ga je plaćao proteklih godina; upitati kome je i zašto išao na ruku i pred svijetom nas obrukao sa svojim famoznim Lex Perković. Njegov sinoćnji (ponovljen) pokušaj opravdanja kako je Perkoviću trebalo suditi u Hrvatskoj jednostavno ne drži vodu. Sudilo se i presudilo i Perkoviću i Mustaću i Pratesu u Muenchenu upravo zato što bajno hrvatsko pravosuđe nije pokretalo ništa. I ne samo da nije podizalo optužnice nego nije ni davalo naznake Milanovićda se to sprema učiniti. Prema tome, stvar je opravdano preuzela Njemačka, na čijem je ozemlju uostalom, zločin i počinjen.

Milanovića samo treba pustiti da govori, on će sam sebe ukopati. Tako je nedavno prepametno izjavio kako kao premijer nije smio vrijeđati one koji su ga pljuvali...m ali kao predsjednik to ne će biti slučaj! Koju rečenicu kasnije kazao je da će biti predsjednik normalne Hrvatske. I još: da će biti predsjednik svih! Ovakav galimatijas i oksimoron, kadar je ulijepiti samo Milanović.

Slučaj predsjednice je drugačiji. Za mandata, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović učinila je cijeli niz gafova. Po njima će njezin mandat ostati trajno zapamćen. Ali je zato ispunila svoj velik djevojački san.

Prvi je državnički gaf što je pod pritiskom, inače nedopuštenih političkih snaga, morala pozvati u Zagreb osvjedočena četnika Aleksandra Vučića i tako je okrunila svoju izdaju hrvatskog biračkog tijela. Još je veća glupost bila kad je KGKposlije izjavljivala kako je očekivala pomak Srbije u otkrivanju masovnih grobnica, ali ju je Srbija razočarala. Halo? Naravno, klela se kako ta šetnja četnika po Pantovčaku i njegove zastave na Markovu trgu, ali i na hotelu Dubrovnik na Trgu bana Jelačića, nije bila iznuđena i pod pritiskom. No, nikada nije demantirala a vijest je procurila u novinama, kako su pritisak na nju izvršila dva američka veleposlanika: jedan u Beogradu, drugi u Zagrebu. Po bratstvu i jedinstvu. Dakle, škvadra u veleposlanstvu, koju matična država prihvaća ili odbacuje i čija je osnovna zadaća unaprjeđenje ekonomske i svake druge suradnje među dvama zemljama, uzurpira sebi pravo kreiranja vrha politike u RH. I ne samo kreiranja već i ucjenjivanja. I... naša predsjednica... hrvatska predsjednica... koja tako žuđeno vjeruje u Hrvatsku, popušta pod tim trećerazrednim pritiscima i prima novovjekog Aleksandra, u stvari srpskog novog sv. Savu, četnika Vučića, sa svim počastima u Zagrebu.

Da stvar bude gora, ubrzo nakon tog jalovog „susreta“ šalje majke stradalnice Domovinskog rata da same, na koljenima, pođu Vučiću moliti za podatke o svojim najmilijima. Sramota i nepopravljiva moralna šteta koja je pri tom nastala, u Hrvatskoj uopće nije raspravljana. Dakle, umjesto da se država putem svojih institucija, pravosuđa, policije Vučići politike trajno bori i djeluje na crti otkrivanja istina o zločinima, žrtvama je (ali i svima nama) sramno poslana ponižavajuća poruka: To je vaša stvar i vaš problem, idite moliti Vučića da vam kaže gdje su pokopani vaši najmiliji...

Drugi politički gaf, od kojega se predsjednica nikada ne će moći oprati, zbio se u Izraelu. Umjesto da taj svoj (vrlo rijetki) državnički posjet kapitalizira za svoju domovinu, Grabar Kitarović se osramotila, ali što je važnije, osramotila je i sve nas i suverenu Hrvatsku.

Za vrijeme govora Benjamina Netanjahua, izraelskog premijera, zauzela je stav đačeta. Kao malo đače, dok je on govorio, predsjednica jedne suverene države brzo vadi notes i fingira kako zapisuje njegove mudre misli! Predsjednica, a đače. Možete li zamisliti predsjednika Tuđmana u toj poziciji u Izraelu? Ili pri bilo kojem drugom susretu na vrhu? Takav sluganski, ponizni mot, dezavuira i samog domaćina, jer koga on to prima u državnički posjet? Marionetu? Dodvoricu?

Treći u nizu gafova nastupio je doduše već onda kada je predsjednica jasno pokazala i više puta dokazala da je izdala svoje biračko tijelo. U nedostatku ikoje čvrste inicijative svojim je dotadanjim (ne)djelovanjem išla na ruku polutanima i ljevičarima i protuhrvatima. Kada je zbog toga bila jasno i argumentirano javno kritizirana, predsjednica je do te mjere izgubila glavu da je brojne hrvatske ljude nazvala marginalcima. Što je to drugo nego izdaja birača? Ako se neki političar odriče dijela svog biračkog tijela, što više konzervativnog dijela, koji ga je i postavio na tu činovničku dužnost, to je najbolji znak da se isti pogubio. Predsjednica je ionako pobijedila iznimno tijesno i bez Izboriglasova konzervativnog dijela ona bi ostala nitko i ništa. Manje od marginalca. Kriminal oko imenovanja hrvatskih veleposlanika najbolje pokazuje koliko je podložna Plenkoviću. Zbog svega toga, ova Mamićeva plesačica i Bandićeva slastičarka, na najboljem je putu u pun, hrvatski, politički zaborav. Lamatala ona ili ne odnedavno rukicama, na sasvim tragikomičan način.

Predsjednica se nije založila čak ni za to da se zbog stalnih verbalnih paljbi iz četničkoga Beograda povuče hrvatski veleposlanik. Nije držala ni da je nužno otkazati gostoprimstvo srbijanskoj veleposlanici u Zagrebu nakon što je dokazano da je konzulat Srbije u Rijeci sudjelovao o kosovsko-obavještajnoj podvali kojom se imalo ne samo uništiti uglednog gorskog spašavatelja nego i proskribirati cijelu tu, izuzetno časnu, službu. Zar ne bi trebalo pokazati minimum državnosti kada ta ista veleposlanica ne želi primiti hrvatsku notu i ekspresno ju poslati mami, u Beogradski pašaluk? Što je poduzela predsjednica? Baš ništa, njoj je samo do ispunjenja njezina djevojačka sna.

Umjesto što ističe svoje genijalne poteze, KGK bi daleko bolje bilo da se pogleda u zrcalo i kaže s kojim se to svjetskim državnicima sastala u ovih punih pet godina „svojega“ mandata? Susreta među onim najvećima i s kojima je sklopila trajno savezništvo kakvo je Vučić upravo verificirao danas s Francuskom, a jučer i s Rusijom, dok je ona birala jednu iz tri šlepera haljina, koje je potrošila u mandatu. Ispunila je tako svoj djevojački san: da mijenja dvije nove haljine/kostima dnevno i uredno ih pokazuje zatečenu mnoštvu.

Na kraju koja riječ o jučerašnjem zaprašivanju, a ne sučeljavanju. Tri četvrtine pitanja koja su mudri HTV-ovi politički novinari smislili, uopće nisu u nadležnosti predsjednika Republike. Ta pitanja tek hrane daljnje kvazi antifašističke, a pune ideološke predrasude i stare hrvatske podjele.

Od preostalih devet kandidata treba odbaciti četvoricu sivih: Zagorca Nedjeljka Babića kojemu je od presudne važnosti da nam kaže kako je njemu i rodni Kumrovec i rodno Veliko Trgovišće podjednako udaljeno. To je zaista bilo presudno da nam objavi. Drugi sivi kandidat je Dejan Kovač, a treći je propali stand-up komičar Dario Juričan alias Milan Bandić. Još se nije odlučio koji je. O njegovoj ispraznoj duhovitosti dalo bi se govoriti. Ali u kabareu. Bliže cirkusu je i četvrti kandidat - Ivan Pernar koji iznosi gulaš od svih svojih stajališta. Od onih istinitih do polutočnih do promašenih i ekscentričnih. Čini se kao da boluje od poremećaja pozornosti i izostanka koncentracije uz logoreju. Istovremeno.

Među preostalim kandidatima dvije su frustrirane žene. Strši Katarina Peović koja je grizla i lijevo i desno (bez Peovicrezultata), a čiju iskompleksiranost mogu shvatiti, čija iziritiranost vlastitom marginalnošću je vidljiva, a mržnja joj je spram svega hrvatskoga velebna. Sve skupa kad se zbroji, pokazuje se kako takva osoba ne da ne može postati predsjednicom RH, ne da ne može biti direktorica neke tvrtke, nego ne može, od sure mržnje, postati ni mali poslovođa u još manjem dućanu. Svoju veliku frustriranost spram predsjednice iskazala je i Dalija Orešković uklapajući se dobrim dijelom u tipičnu uličnu deračinu i zaslijepljenost Peovićeve.

Kandidat Anto Đapić iznio je veliku količinu stajališta s kojima se možemo složiti, no on nosi i dva utega. Predsjednik republike naime treba i fizički, a ne samo psihički predstavljati Kolakušićdržavu. Možemo se mi debeljaci postaviti na glavu, ali s morbidnom debljinom, kako to zove medicina, ne može se predstavljati nikoga i ništa do li sebe sama. Osim toga, tu je i velika i opravdana zabrinutost za zdravlje ovog kandidata jer tolika debljina sobom nosi vrlo dug popis bolesti koje prijete. Đapić osim svega, kao drugi uteg, ima i svoju raskolničku prošlost s HSP-om, pa ako nije bio u stanju voditi stranku, kako bi državu?

Eksperimentator i imperator zvan Mislav Kolakušić jučer nije ponovio svoju glavnu glupost kampanje kako će otpustiti 100.000 ljudi u isto toliko obitelji te kako će tako unesrećiti gotovo 300.000 ljudi. Umalo pa 10 % biračkoga tijela! Ali je zato ponovio dvije svoje temeljne i karikaturalne kontradiktornosti: „Hrvatska ima jako loše zakone, trebamo ih sve promijeniti“ i drugo: „Treba poštivati zakon i postaviti ćirilične ploče u Vukovaru.“ Dakle, iako po njemu treba mijenjati sve zakone, Kolakušić ne kaže kako treba promijeniti i taj zakon o Vukovaru jer je on područje posebnoga pijeteta, jer Škoroje grad žrtva i jer ćirilica nikada prije nije bila na vukovarskim pločama. Kolakušić ne kaže kako bi prvo trebalo poštivati zakon o obrazovanju u Vukovaru po kojem postoje zajedničke škole, zakon po kojemu se uči ista povijest o obrambenom Domovinskom ratu, a ne o nekakvom građanskome. To ne kaže ali kaže da je zakon o pločama takav, ne kaže da bi ga mijenjao. On bi ga petrificirao i provodio.

Zadnji u abecednom redu kandidata bio je Miroslav Škoro za kojega ću samo reći da je s decentnošću gospodina odslušao sve te maligne i druge blesavoće i uvjerljivo poentirao na žarišnim točkama hrvatskoga društva. A one su sve logične i domoljubne. Ostalim kandidatima, među kojima je bilo i uličarenja, pokazao je nužnu distancu i punu osobnu indignaciju uz usredotočenost na svoje, na naše, teme.

Javor Novak

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Uto, 25-02-2020, 19:30:59

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.