Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Bago-glagoljanje, snishodljivo dodvoravanje i cenzuriranje

U neuobičajeno dugačkom intervjuu za Novu TV sinoć, predsjednik Vlade doticao se naravno onih tema koje su bile istaknute u novinarskim pitanjima. Tu i tamo iskočio bi iz tog okvira i potaknuo razgovor o nečem drugom. Ono što je sasvim nevjerojatno, novinarski potpuno ne profesionalno je to da se novinar Mislav NovakBago, iz samo njemu poznatih aranžmana, angažmana i trulih kompromisa, nije niti usudio dotaknuti dvaju tema koje upravo plamte, upravo gore Hrvatskom.

Prva je uhićenje gđe. Zorice Gregurić i g. Nikole Kajkićana srbijanskoj granici. Ta (opetovana) strahota zbila se kao da prethodne takve voždovske i srbijanske jurisdikcije nisu već jednom propale i dobile pljusku od EU. Nenad Piskač detaljno je opisao ovaj mučni incident, ali želim podcrtati suštinu, činjenice iz tog članka koje su ključne:

1.) Kajkić i Gregurićušli su u Srbiju, u Beogradu su imali sastanak s Natašom Kandić i Florence Hartmann. Po završetku, izlazeći iz Srbije zaustavljeni su, okružili su ih pripadnici srbijanske granične policije i zapovjedili da izađu iz automobila,

2.) Na pitanje gđe Gregurić zašto su ih zaustavili, rekli su joj da su im hrvatske službe dostavile prijavu protiv Kajkića i nje! Uvjeravali su je da je Kajkić problematičan,

3.) Meta im je bio upravo on i to zamislite, zbog istrage zločina na Ovčari, nećemo valjda o tome?

4.) Oboje su pretreseni i privedeni na razgovor, a automobil je rastavljen do u detalja... baš kao kod kriminalaca i švercera droge. Ama ma bila je to obična, žandarmerijska, pokazna vježba...

5.) „Zanimao ih je najviše motiv zbog kojega se bavim zločinom na Ovčari“, kaže Z. Gregurić, „srbijanske službe baognjazanimalo je i u kakvoj sam svezi s Kajkićem“,

6.) G. Kajkić zatim kaže da su mu prijetili, lovili ga za vrat, a Gregurić je čula da mu spominju i ženu i kćer,

7.) Potom su razgovor usmjerili na uvjeravanje kako u Hrvatskoj vlada razjedinjenost među braniteljima, te su ispitivači navodili kako je Šljivančaninu (mega-zločincu) već presuđeno,

8. „Vidjelo se da su bili instruirani“, kazala je Zorica Gregurić, „podatke kojima su baratali mogli su dobiti samo od naših službi“ ... „zanimalo ih je na koji se način dolazilo do podataka u istrazi zločina na Ovčari“, brinulo ih kako ih skriti?

9.) Gđa Gregurić, predsjednica Udruge zagrebačkih dragovoljaca, branitelja Vukovara, smatra da je bila kolateralna žrtva, a prava je bio g. Nikola Kajkić, predsjednik Nacionalnog sindikata policije MUP-a RH i bivši istražitelj slučaja Ovčara. Htjeli su ga uhititi, zatvoriti i suditi mu u Srbiji za istragu o Ovčari, koju je vodio u Hrvatskoj. Njihovim puštanjem, sve se svodi na zastrašivanje svih kojima je stalo do pune, a ne montirane, ponavljam: ne montirane istine o zločinu na Ovčari, zaključila je gđa Gregurić,

10.) Maltretiranje je započeto u 18, a završilo tek oko 23 sata, čime Hrvatska policija može biti zadovoljna?

Poražene snage u Domovinskom ratu očito su spremne na sve

11.) Zorica Gregorić, kroz udrugu, i Nikola Kajkić kao redatelj/scenarist filma Ovčara – neispričana priča, partneri su i suradnici Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer, koji je prethodno napao predsjednik Republike Srbije i ministar obrane Vlade Republike Srbije. Nakon ovoga incidenta očekujemo da će se pojačati (hrvatske, pitam?) sigurnosne mjere na projekcijama FDF Gordan Lederer, večeras u Brdovcu i sutra u Zaprešiću. Poražene snage u KajkićDomovinskom ratu očito su spremne na sve, u provedbi ciljeva srbijanskoga Memorandum II. Zaključuje Nenad Piskač... a što potpisujem, kao nažalost vjernu, istinsku i punu procjenute sliku s(t)anja.

Zašto sam ovo ponovio i sažeo iz Nenadova članka? Zato što Plenković daje, u ovim mračnim uvjetima i pri ovom PolicijaKakva je to Božinovićeva Hrvatska policija koja odrađuje ovakve zadaće sa srbijanskom milicijom, koja poziva na informativni razgovor prof. dr. sc. emeritusa Zvonimira Šeparovića... jesu li sve to slučajnosti, koincidencije? Tko je toliko glup da u to vjeruje? Je li to bez znanja ili sa znanjem i ravnatelja policije i ministra Hrvatske policije? Kome oni odgovaraju? Hoće li se itko od njih javnosti očitovati? I kada? Ponovno na sedacijski način? Na način kao što zbori ministar zdravstva? „Sve je u reedu“...?? Ili kao što zbori Božinović: „Provedene su ištražnje raadnjee...“.gadnom skandalu velik tv-intervju, a ni jednom jedinom riječi se niti on, niti Bago, ne dotiču ove recentne suverenističke sramote! Plenković se voli kititi dr. Tuđmanom, voli se isprazno kititi žrtvom Vukovara, voli manipulirati braniteljima, ali, kada treba djelovati... „po djelima ćete ih poznati“ – nema ga nigdje.

Srbijanskoj žandarmeriji, Hrvatska policija poklanja hrvatske ljudske mete, vlastite građane... kano žrtvene patke na polodstrel i iživljavanje... i tako valjda pokušava oprati ruke. Nisu maltretirali oni, već je to činila srbijanska milicija. A kako se to moglo prešutjeti? Kako se to smjelo prešutjeti u velikomu intervjuu? U kojem stadiju policijske države mi sada živimo? Na kojoj je hemisferi Plenković, a na kojoj su njegovi ministri? Zna li glava što ruke rade? Igra li policija neku svoju inokosnu igru (još od vremena Jadranke Kosor kao predsjednice Vlade?). Porobljava li iznova hrvatske branitelje? Nisu bili dovoljni srbijanski fašistički logori??

Kakva je to Božinovićeva Hrvatska policija koja odrađuje ovakve zadaće sa srbijanskom milicijom, koja poziva na informativni razgovor prof. dr. sc. emeritusa Zvonimira Šeparovića... jesu li sve to slučajnosti, koincidencije? Tko je toliko glup da u to vjeruje? Je li to bez znanja ili sa znanjem i ravnatelja policije i ministra Hrvatske policije? Kome oni odgovaraju? Hoće li se itko od njih javnosti očitovati? I kada? Ponovno na sedacijski način? Na način kao što zbori ministar zdravstva? „Sve je u reedu“...?? Ili kao što zbori Božinović: „Provedene su ištražnje raadnjee...“.

Afera desetljeća

Druga medijska bomba je izručenje Todorića još sedmoga studenoga (u srijedu) kada mediji javljaju: „Nakon noći iza rešetaka u zagrebačkom Remetincu, nekadašnjeg čelnog čovjeka koncerna Agrokor, Ivicu Todorića, koji je izručen Hrvatskoj, očekuje ispitivanje u tužiteljstvu, gdje će ga suočiti s optužbama i ponuditi mu da iznese obranu.“ Ni na ovu, najveću aferu, aferu desetljeća u RH, Plenković se nije ni osvrnuo, a Bago ga se nije usudio niti priupitati. Kako sukladno.

Nakon što su nas mjesecima tupili s hipotezama što će biti ako će biti izručen, kada će biti, hoće li biti, gdje stanuje, je li skupo stanuje, tko ga brani, kakva je reputacija njegove odvjetnice, ima li on novca, vidno je propao, Agrokorprati ga supruga, djeca su mu u Zagrebu, dvorac je sporan, film o gazdi rekao je sve, njegove su bilježnice opasna enigma... ma što se sve nije ispisalo? I sada, što? Kad je napokon izručen, kad je epilog tu: bježao je, ali je ipak izručen, sada ni Bago ni Plenković ne smatraju da se na to trebaju osvrnuti, makar jednom jedinom rečenicom. Tobože, neka institucije sustava... Ma dajte! Ali gazda je sada tu, među njima, i ne će im biti nimalo lako s njim. Izgleda baš DrugoviTi dogovorni drugovi, slatkoglagoljaju o božićnici i uskrsnici, o divnoj Vladi, koja eto povisuje sve čak za tri puta... i Plenković će dodati... još će dodavati, puno i mnogo štaub šećera, njegovih vizionarskih uspjeha i promašenih rezultata ove Vlade, u ovoj zemlji, a koje narod kao pozitivu uopće ne vidi. Zato i iseljuje. I to je jedan-jedni parametar kojeg treba valorizirati, prihvatiti i naglašavati.kao da se u Kinu išlo samo i jedino da bi se pobjeglo od svih ovih skandala u Hrvatskoj. Kao da netko drugi preuzima vlast u Hrvatskoj, dok je stvarna vlast eutanazirana i u ionosferi. Plenković ju je izgubio odavno, na svojoj deklamatornoj i šupljoj vjerodostojnosti i sada vlada tek osobnom hagiografijom. Bago (mu) je tu.

Umjesto jednostavnog razgovora o međunarodnom izručenju i posebno detaljnom, a opetovanom uhićenju, maltretiranju i poniženju države (ne sudionika) na granici, umjesto teme Agrokor, koja nedvojbeno ulazi u krešendo, Bago-glagoljivi upada svađalački u riječ i stvara punu kakofoniju, kojom se uopće ne razumije, niti Plenkovića, niti njega. Ti dogovorni drugovi, slatkoglagoljaju o božićnici i uskrsnici, o divnoj Vladi, koja eto povisuje sve čak za tri puta... i Plenković će dodati... još će dodavati, puno i mnogo štaub šećera, njegovih vizionarskih uspjeha i promašenih rezultata ove Vlade, u ovoj zemlji, a koje narod kao pozitivu uopće ne vidi. Zato i iseljuje. I to je jedan-jedni parametar kojeg treba valorizirati, prihvatiti i naglašavati.

I to je nekakav ekskluzivni, a velik razgovor? Predsjednik Vlade govori. Već se bojim! Kazao je Čačić, u vjerojatno njegovoj, životno najduhovitijoj izjavi. Koja katastrofa od koktel-lakiranja: cenzuriranja, prešućivanja i obmanjivanja! Sad vi čitatelji slobodno zaključite u kojem mi to obliku novo-totalitarizma živimo. I je li to možebitni sumrak hrvatske, ionako retardirane, demokracije i puno ruženje i rđavljenje nabujale policijske države? Jesu li sve ovo tek slučajnosti ili je to projektirani nastavak detuđmanizacije, konačnog obračuna s braniteljima, sa svima namaali prvenstveno i najbjednije od vlasti: s vukovarskim žrtvama agresije? S mučninom zaborava Ovčare.

Mrak i neznanje

Gdje mi to živimo? I u što su nas vratili? U 1971.? U 1948? U mrak i neznanje. Što je to tako važno i žurno Andrej CrnoNulaIma li g. Plenković ikoji susret, a da on nije bio susret važan, dobro pripremljen i uspješan?? Kada ćemo napokon opipati tu uspješnost? Je li se to ikada dogodilo? I zato su te Plenkovićeve fraze tako vjerodostojno i isprazne. Zato mu trebaju veliki intervjui jer drugih pokazatelja nema, nula, pa onda razgovorom za televiziju treba stvoriti postignuća. Proizvesti nepostojeće rezultate i buduće pobjede na izborima. Jadni mi ako mu se to obistini.Plenković odradio u Kini, a što se nije moglo odraditi elektronskom poštom, hrvatskim javnim natječajima, telefonom i faksom, pozivima odabranih kineskih delegacija hrvatskoj, vrućim kontaktima primjerice s mnogoljudnim Kineskim veleposlanstvom u zagrebačkim Šestinama? Što je to Vlada, na čelu s predsjednikom, osobno i tako prevažno dogovorila u Kini? Koji su to poslovi, osim što se Plenković snažno upoznao s podatkom da je Huawei globalna tvrtka... nemojte mi reći... veća od... i sva impozantna... Je li zato išao u Kinu? Zato smo platili taj put?? Koje je poslove donio Hrvatskoj? Dogovorio je budući srdačan susret? Isprazan kao i ovaj, bez ikakvih gospodarstvenih parametara? Zašto je letio, kao njegovi uzaludni prethodnici? Zašto radi kao što je isto to radio i Milanović, kao što je isto to radio i Mesić? Da im stražnjica vidi puta, da prostite...Da ženi pokažu Kinu? Da izbjegnu domaće vruće kaše? Ili je nešto lukrativnije, osobno, a treće, što ćemo saznati kao u slučaju Fižulić, koji je punio svoje dućane kineskim ugovorima, sklapanima dvolično, upravo za obnašanja hrvatske državne dužnosti? Ili možda nije? Ali je propao... mislim Fižulić, kao biciklist populist, što me nadasve očaralo.

Ima li g. Plenković ikoji susret, a da on nije bio susret važan, dobro pripremljen i uspješan?? Kada ćemo napokon opipati tu uspješnost? Je li se to ikada dogodilo? I zato su te Plenkovićeve fraze tako vjerodostojno i isprazne. Zato mu trebaju veliki intervjui jer drugih pokazatelja nema, nula, pa onda razgovorom za televiziju treba stvoriti postignuća. Proizvesti nepostojeće rezultate i buduće pobjede na izborima. Jadni mi ako mu se to obistini.

Što više govori - više se, tako sporo-govorno i flegmatično, blamira. Kako se može govoriti o uspješnosti Vlade u situaciji kada godinama imamo PDV od čak 25 %? Trabunjati o nekakvom gospodarskom rastu, koji je niži od stope kamata našeg kreditnoga duga?? Na sve što hrvatski građani kupe plaćaju takav, ogroman harač državi. Da bi se oni provjetravali na 10.000 metara! Što dalje lete, izgleda, to bolje. Šteta, dalje od Kine ne znaju i ne mogu. Boli. Od Japanaca ih valjda steže glava, hvata panika, previše su organizirani i uspješni.

Pravosuđe

Je li to možda demografski pogubna mjera, taj pljačkaški PDV? Je li on faktor demoraliziranja mladih? Pa naravno dda jest. Na potrošenih 200 kn državi plaćamo čak 50 kuna! Za što? Koju su nam uslugu, pri baš svakoj kupnji pružili? Funkcionira li pravosuđe, imaju li hrvatski građani u njega povjerenja? Statistike su porazne, osim ako ih nije naručio ministar Bošnjaković, koji se pohvali (i kad ga ne pitaju) kako upravo on podiže osnovicu sudačkih plaća. Ma, samo da nam suci nemaju slabe plaće, od toga strahujem. Vječni nam je to prioritet, ma majka svih... To što profesori rade za tringelt, zagrebački rečeno, to što liječnici rade u austrougarskim kasarnama, naročito u adaptacijama, podrumima i potkrovljima u Vinogradskoj i na Svetome Duhu u Zagrebu, a o drugim tzv. provincijskima da i ne govorimo, to nije važno. Sucima smo povisili osnovice plaća. Kada ste čuli našeg vrlog ministra da se pozabavio stvarnim statistikama? Primjerice: koliko još ima neriješenih predmeta starijih od... koliko ima stegovnih mjera protiv sudaca, koji ne rade dobro. Gdje se sve to, inkontinuo, može pratiti i čitati? Ili su svi mahom genijalni?

Koliko ima sudaca koji ispunjavaju normu, a koliko onih koji kasne? Još je pučki pravobranitelj pok. Malčić izvještavao o sucima koji sramote profesiju. Koliko je zatim prvostupanjskih odbačenih presuda? I zašto? Koliko je Bošnjakovićlukrativnih sudskih umreženja s odvjetnicima uparenim sa stalnim sudskim vještacima? Koliko sudaca u korpusu recimo Zg Općinskoga suda ne zadovoljava norme? Ili su svi oni na visinama?

Ali, ministar Bošnjaković ne smatra se dužnim javnosti podastrijeti ovakve vrste podataka, nema on za njih snage, on tek i samo služi pravosuđu, ne narodu. Veži konja gdje ti gazda kaže! Ako baš zagori, pa naručit će se lakir-anketa, oglasit će se Sessa, Udruga sudaca, tušta i tma i dokazivat će nam se kako mi sve to ne razumijemo. Imamo krive kriterije. Mrzimo suce ili imamo neriješene predmete. Krivi smo mi, dakako. Jer mi smo svi tukci, diletanti, pravo i pravda dva su pojma, da-da, hvale se naši vrhunski doturi i strukovnjaci.Na čast im. Dva pojma u jednom neradu. I naći će oni svi zajedno onda neko pero, neki zarez, neki reper, po kojemje hrvatsko pravosuđe, u segmentu NN, prvo u Europi...pa i šire. Kao i u šugoslaviji: od igle do lokomotive, ukratko sve, ali i ništa. Tako se gleta, farba, maže i laže javnost, dok traje (izdašni) politički mandat. Tako se zaprašuju narodni pojedinci, nevažni komarci.

Plenković je to naučio još zarana, u studentskim danima, kroz njegovo i Josipovićevo druženje u Europskoj udruzi studenata prava (ELSA): „Bio sam predsjednik ELSA-e Zagreb 1991.,“ – napisao je Plenković, „prvi predsjednik ELSA-e Hrvatske 1992., a 1993. predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e sa sjedištem u Bruxellesu.“ Studentsku praksu obavio sam 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu.“ No, nigdje Domovinskog rata. I sad se pitate što je to ELSA?

Nevidljivi ciljevi

A to što ministar Kujundžić ne radi ništa, osim što baca pijesak u oči i patetičnim, a patronizirajućim, dubokim impostiranjem glasnica, pokušava uvjeriti nas, da je sve divno, da je sve blago, jer njemu jest divno dok je na položaju, na kojem, dok je Plenkovića, on ne mora baš ništa niti služiti. On se koristi. Besprizorno nam nudi izgradnju Sveučilišne bolnice, dječju bolnicu, ma čudo jedno od traljavosti (odavno potrošene) ideje. Njegove novo-fantomske ideje, bez projekta, bez sredstava, bez plana, bez odgovornosti. Lete eterom. Kao u literarnoj fantazmagoriji: ciljevi su veliki - problem je samo što su nevidljivi. Eto, tek tako dokono, on se Blata dohvatio kujunBolnicaOn će graditi u Blatu? A što će graditi na starome, raspucalom betonu? Na vodom, kišom, mrazom i snijegom te vjetrom uništenim prizemljima i podrumima tijekom tolikih godina gradnje komunjarskih Potemkinovih sela? Kojoj djeci, kojim pravom će pokloniti ovakav gnjili „sadržaj“? Pljesniv odjeljak, koji je u gorem stanju nego svi njemački bunkeri po cijeloj nam jadranskoj obali. Tu će biti dječja bolnica? Ideja rudimentalis još onamo od početka 90-ih. On će graditi... Ma kako se samo usudio ponavljati i reći?nemaštovito, misli da se dosjetio, mada je tema potrošena do besvijesti i natrag. Kao da to nismo s gađenjem odbacili kao podlu floskulu još prije dva desetljeća... tri desetljeća... komunjarskih stoljeća.

On će graditi u Blatu? A što će graditi na starome, raspucalom betonu? Na vodom, kišom, mrazom i snijegom te vjetrom uništenim prizemljima i podrumima tijekom tolikih godina gradnje komunjarskih Potemkinovih sela? Kojoj djeci, kojim pravom će pokloniti ovakav gnjili „sadržaj“? Pljesniv odjeljak, koji je u gorem stanju nego svi njemački bunkeri po cijeloj nam jadranskoj obali. Tu će biti dječja bolnica? Ideja rudimentalis još onamo od početka 90-ih. On će graditi... Ma kako se samo usudio ponavljati i reći?

I sada, kad ministar Marić govori o sredstvima koje će „dobiti“ zdravstvo, kad Plenković glagolja o sredstvima koje će „dobiti“ zdravstvo, a koja su manja nego prošle godine, gdje je tu razlog ekstazi? Tko tu koga farba? Dr. Kujundžić će doći u svoj resor i jednoga dana pročitati na zaslonu da mu je proslijeđeno toliko i toliko milijuna, kao što će dobiti informaciju i koliko se novca slijeva u njegov resor od povećanih trošarina na duhan. I?? Gdje je tu on? Njegova stručnost, poslovnost, okretnost i inovativnost? Gdje je tu njegov fundamentalni posao ministra? Gdje je tu napredak (a godine prolaze i idu, „othode gospoda“) gdjeje tu razvoj zdravstvenih usluga, smanjenje čepova čekanja? Gdje je tu ikoji pomak u odnosu na prethodnog ministra zdravstva? SDP-ova sasvim nekompetentnog, prečesto incidentnog, karikaturalno i pomalo suviše sub-inteligentnog ministra? Neki su ga zvali Jerry Lewis hrvatske politike i športa...

Jest, istina je. Kod Kujundžića nema takvih (ima drugojačijih) incidenata, sve mu teče kroz prste, kao mutna Sava, tiho, polako, a beznačajno. U stagnaciju. A ministar nam se onda obraća kao tatek histeričnoj kćerkici, koja se zbog nečeg dodatno uzrujala pa nam on onda, i nama nam, nama svima nam, šapuće i guguće, bas oporim tonom i nosnim korpusnim, ali i značajnim sonoritetom (i nas, nas sve) i nehoteć smiruje. Na neželjeno. A što smiruje? Svoj nerad? Svoj status, za koji toliki govore da je bio izborno zarađen pozicijom Trojanskoga konja? Ili je i to laž? „Mi ćemo tužiti“ hrabro i ustrašeno zbori on. Ooo, jada! Jada od ministra, koji koprcajući se, tužaka slobodu govora. Iii, kako čujemo, gospodina Hebranga, prof. dr. sc. emeritusa...Nooo, Trojanci su bili veliki i lukavi borci... pobjednici! Zar je hrvatsko zdravstvo u tako dobrom stanju da ne treba investicije, ne treba javno-privatno partnerstvo, ne treba međunarodne natječaje, ne treba europske fondove? Zar... A kada će osvanuti sve to?

Lijepo-govornici

Plenkovićevi ministri upravo su to, ekipa lijepo-govornika, kakav im je i gazda. Isprazno zbore i naoko dobro zvuče. Ali, ako razmislite – oni ječe. Nemojte tražiti smisao. Njega nema. Nemojte pitati ni Bagu, on se jadan hiperaktivno prelomio, od žučljivosti i neurastenije,pa moćno zaobilazi fundamentalne teme. Druži se s vladajućima, pa gradi ustupke, ah, koji su sluzavi.

Što očekujem od Plenkovića? Pa druže, pođi Mesićevim stazama: put pod noge pa u Rusiju. Može i u Ukrajinu. Na novi put bez veze, put gdje ti kažu. Put gdje ti se možda sviđa biti. Druga ti je polovica mandata i trebaš ju naplatiti, trebašubrati plodove minuloga, preminuloga, nikakvoga rada. Na našu punu štetu. Sad ćeš ili nikad. Biti Milanović. Jer pobjeda HDZ je zajamčena a i stranka stoji bolje nego ikada: svi su je realni domoljubi odavno napustili. Štoš bolje. Što se čeka sa slavljem, dakle. Digestiv molim!

I za sam kraj, poruka mojim dragim braniteljima: Cave srbijanska ili BH granica, jer hrvatske suverenističke države (za Mesića, Josipovića, za Milanovića i za Plenkovića) neima... U dosluhu s njima, bratskim, žandarmerijskim i srbskim prethodnicima, možete očekivati samo kazamate. Živjela (zloporabljena) hrvatska... cjelovito budalasta abolicija.

Javor Novak

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 22-10-2020, 05:00:29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.