Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Povodom državnog nametanja IK

Jedina se predsjednica (ovih mjeseci srdžbe) uspjela suzdržati od kvalificiranja onih koji KGKdrugačije misle o kolokvijalno nazvanoj Istanbulskoj SilovanjeNije Crkva ništa „prekoračila“ već je predsjednik Vlade prekoračio svaku mjeru. On siluje i demokraciju i hrvatske građane svojim prvo osobnim, autoritarnim, a zatim stranačkim igrokazima od glasovanja. Sve važnije informacije pridržava za osobni nastup pred kamerama, nitko drugi ih niti može niti smije predočiti javnosti. Igra ping-pong sa svojim biračima i građanima RH kojima se nameće i suprotstavlja svojom moći uparenom s pravnom službom Vijeća Europe. Tzv. demokraciju u stranci naziva „vidjet ćemo kako će tko glasati“, što zvuči kao prijetnja i najava kazne.konvenciji. Svi drugi politički prvaci sipali su jetke stigme i bučne osude, a najmanje su se iskazali u diskusiji i u argumentima. No, predsjednica je također na kraju popustila pritiscima izvana i onako između redaka prihvatila Konvenciju precjenjujući značaj i tzv. pravnu snagu Interpretativne izjave slijepljene iz Pojašnjavajuće izjave Vladinog ureda za ravnopravnost spolova. Vidjevši kao i Crkva da polarizacija eskalira, predsjednica stalno (uzaludno) poziva na smirivanje stanja. Umjesto na uljuđenu raspravu. No, niti o amblemima totalitarizma niti o ovoj konvenciji za nas, ne za rasprave, ne bi bilo dobro da su gušene. One su svojevrsni purgatorij društva, ventil.

Duboko nezadovoljno društvo, kakvo je naše, društvo uzastopno razočarano djelovanjem izabranih političkih prvaka, misleći građani, svi koji žele i znaju diskutirati moraju izbaciti u društveni prostor svoje dvojbe i pitanja i dobro je da raščlanjuju sve što drže spornim. Stvar je u Medijinačinu, ne u sporenju. Problem nije u tome što se fulminantno raspravlja, problem je što su rasprave niske kvalitete. Prepune etiketa umjesto činjenica i protu-činjenica.

Jedna naša dnevna tiskovina (naravno bez mogućnosti komentiranja pod tekstom) bombardira nas ovakvim stavovima: „Prvi put u povijesti hrvatskog višestranačja Crkva se izravno uplela u razračunavanja unutar jedne političke stranke.“ Niti je prvi put, niti se uplela te nema ništa s razračunavanjima. Crkva je oduvijek bila važnim dionikom i ona se ne upliće već s pravom djeluje i ima svoje mišljenje. Tako je i sada, a kako se stranke razračunavaju između sebe ili unutar sebe, Crkva ne odlučuje. To je politička stvar. No IK nije i ne može biti stvar samo politike. Pogotovo ne jedne stranke i jedne Vlade. Zatim: „Crkva je ovime napisala i potpisala izjavu da izlazi na političku scenu.“ Ni ovo ne drži vodu. Kada Crkva bude imala svoju političku stranku tek onda se može govoriti o političkoj sceni. Inače ćemo valjda tvrditi da svi građani koji iznesu svoje stajalište izlaze na političku scenu?

Predsjednik Vlade siluje demokraciju i hrvatske građane

I nije Crkva ništa „prekoračila“ već je predsjednik Vlade prekoračio svaku mjeru. On siluje i demokraciju i hrvatske Crnograđane svojim prvo osobnim, autoritarnim, a zatim stranačkim igrokazima od glasovanja. Sve važnije informacije pridržava za osobni nastup pred kamerama, nitko drugi ih niti može niti smije predočiti javnosti. Igra ping-pong sa svojim biračima i građanima RH kojima se nameće i suprotstavlja svojom moći uparenom s pravnom službom Vijeća Europe. Tzv. demokraciju u stranci naziva „vidjet ćemo kako će tko glasati“, što zvuči kao prijetnja i najava kazne.

Evo primjera i novinarskog etiketiranja i izvođenja uvrjedljivih zaključaka: „HDZ-ova šestorka protiv Istanbulske konvencije tugaljiva je slika razine intelektualne upornosti, građanske hrabrosti, političke ideje i društvene odgovornosti. To je smiješan, a u određenom smislu čak politički tragičan trenutak za Hrvatsku.“ Dakle, kada je drugačije, ispada tugaljivo, to je niska intelektualna razina, nikakva hrabrost, Upitnikpolitička ideja ili odgovornost. Čak smiješan i politički tragičan trenutak za Hrvatsku. A zašto, zato što su ti ljudi bili u (stranačkoj) manjini i društvenoj većini? A žele se ponašati u skladu s onim što misle i kakva stajališta zastupaju...što je tu tugaljivo? Što čovjek ikada, bio on u manjini ili većini, može napraviti više od toga nego da glasuje po svojoj savjesti?

I onda se ne raspravlja o konkretnim stajalištima nego se lijepe etikete o nekakvim herojima desnice i o „zauzimanju strane“ branitelja ili Crkve: „Najbolje se staviti na jednu od ove dvije uvijek iste, a najbolje obje strane - na stranu ratnih veterana i/ili praktičnih vjernika.“ Kako šuplje, to su nekima prije željene sukobljene strane, nego ikakve stvarne strane. I zašto bi to bilo pitanje stavljanja na neku stranu, to je jednostavno pogrješno shvaćanje hrvatskog identiteta. Ne razumijevanje temelja suvereniteta i prava na uvjerenje. A na čemu smo nastali i osamostalili se? Na herojima ljevice, koji su izašli iz Sabora kad se izglasavalo osamostaljenje? Uvijek smetaju konstitutivni stupovi hrvatske državnosti...

Potrošili su izgleda klerofašiste i ognjištare

Kad se nema argumenta onda se o ljudima koji imaju drugačije stajalište govori kao o onima sa „slijepog puteljka“, o „bezobraznima“ i „bahatima“, „onima kojima treba objasniti“ ili njima iz „lijenog obrasca“, koji su„dubinski buntovnici i vječni oponenti“. Potrošili su izgleda klerofašiste i ognjištare. A koga smetaju argumentirani buntovnici? Što je buntovničko u zauzimanju osobnog stajališta? Spram koga, vlasti? Kako se zove vlast koja nema oponente? RatAh da, razumijem, trebamo sagnuti glavu i plaćati. Ne govoriti ništa, ili možda hvaliti? A i to vlast ne prihvaća uvijek. Sklisko je i to.

„Jer građani su u međuvremenu preodgojeni i naviknuti na novu generaciju 'heroja' i na njihove sužene ambicije i domete: junaci, dakle, više ne moraju biti stameni ljudi koji će žrtvovati svoj standard, pristati da im se možda suzi prostor djelovanja, koji će podnijeti biti izgurani na marginu, koji će riskirati bilo što, neće odustati od stava, ostat će nepokolebljivi.“ Tko je tu preodgojen i to loše, dalo bi se diskutirati, ali ne postoje tu nikakvi novi naraštaji heroja. Heroja suženih ambicija i dometa. Postoji tek sužen pogled na junake, primjerice Domovinskog rata, koje se redovito preskače.

Člankopisac jednostavno ne razumije snagu komunikacijskih alatki koje su se neslućeno razvile u proteklih ne KomunizamEtiketeKad se nema argumenta onda se o ljudima koji imaju drugačije stajalište govori kao o onima sa „slijepog puteljka“, o „bezobraznima“ i „bahatima“, „onima kojima treba objasniti“ ili njima iz „lijenog obrasca“, koji su„dubinski buntovnici i vječni oponenti“. Potrošili su izgleda klerofašiste i ognjištare. A koga smetaju argumentirani buntovnici? Što je buntovničko u zauzimanju osobnog stajališta? Spram koga, vlasti? Kako se zove vlast koja nema oponente? Ah da, razumijem, trebamo sagnuti glavu i plaćati. Ne govoriti ništa, ili možda hvaliti? A i to vlast ne prihvaća uvijek. Sklisko je i to.četiri godine već tri desetljeća. Nekada su hrvatski ljudi mogli zboriti na tribinama, davati intervjue u stranim novinama ili privatno rasuđivati na ulici i u četiri zida te lijepo brzo zaraditi zatvor. Danas su oblici komunikacije i brojni i velikoga dometa, lete oko svijeta u nekoliko minuta pa zahtijevaju (i donose) drugačiju represiju. Prema tome slika i potražnja nekakvih novih „stamenih ljudi“ u suvremenim komunikacijskim pejzažima je promašena. Te heroje, koje se danas ne vidi u ovim citatima, vidimo u svih onih koji se nisu obogatili na ratu i politici. I takvih je vrlo mnogo. Ne bi ih zvao nikakvim kamenitima ili stamenitima ili herojskima nego samo ljudima koji drže do sebe i svojih stajališta. „Možeš postati i junak i disident, a da ustvari, pravo reći, nisi ništa od toga.“

Disident je, znamo, pojam nastao u zajednicama protestanata pri odvajanju pojedinca od glavnih vjerskih struja. Ideološki je to čovjek koji se kritički izjašnjavao protiv mahom komunističkih režima. Kako dakle danas u demokracijama svijeta pa i kod nas, netko može biti disidentom? Može u nečijoj glavi ako se brka pojam kritičkog slobodnog izraza s nekadašnjim javnim protivljenjima zločinačkim režimima. Ono čega je bio nositelj jedan Solženjicin u najvećoj državi na svijetu, danas se pokušava dodati u perje za šeširom nekog lokalnog političara.

S demokracijom se ne mogu pomiriti

Ima još jedna sitnica: za ono za što se gubilo glavu po Titovim kazamatima danas vas policija ne će tražiti ni na ulici. I tu činjenicu imamo zahvaliti još nekim kategorijicama koje smetaju a to su: višestranačje, kakva-takva IKdemokracija, sloboda iznošenja ocjena i poruka iz Crkve, saborski imunitet, hrvatska država kao okvir i preduvjet slobode. A s tim se mnogi ne mogu pomiriti.

„Ono što i sada muči HDZ-ovu političku gerilu, kad je riječ o Istanbulskoj konvenciji, nije ni to hoće li se mlatiti žene niti hoće li muška djeca hodati u rozim majicama. Njima je to samo još jedna, tko zna koja prilika da drmaju državni orah funkcija, poslova, utjecaja i novca ne bi li s njega palo što više za njih. Budimo realni, briga njih za rodnu ideologiju, ono što je njih oduvijek zaokupljalo zapravo je - robna ideologija.“ Koje krivotvorenje do bola. Tek roza majičice i mlaćenje, ha? A zašto bi to bila odmah baš i HDZ gerila? Valjda zato što uz pojam HDZ-a, po projektu, uvijek treba vezivati neki grozan pojam. I tako dokazivati svoju novinarsku pravovjernost nazovi ljevici. Vjerojatno nije dovoljno reći tek toda živimo u vremenu drugog HDZ-a. Izraslog iz prvog, s kojim ne samo da nema veze nego ga ta dvojka (i za dvojku) svaki dan i pobija i krivotvori. A naravno, samo HDZ je takav, SDP nije krivotvoritelj socijaldemokracije, nije izdao lijevu ideju, nije vlastita suprotnost. Samo HDZ ima gerilu. A gerila su svi oni koji misle drugačije.

Zašto onda nisu tako nazvani i gerilci SDP-a, IDS-a? Zar nije robna ideologija prisutna u svim političkim strankama u nas? Nije li to osnovni razlog zašto imamo 19 parlamentarnih političkih stranaka, 143 izvan-parlamentarne i čak HDZ142 bivše. U jagmi za novcem i položajem hrvatska se politika u proteklih 27 godina gubila u oceanu od čak 304 političke stranke!? Govori li to dovoljno o tzv. robnoj ideologiji? Ili ćemo ju vezati uz jednu jedinu stranku?

Zapaljivim se etiketama ne želi ništa drugo nego ugušiti suprotno stajalište, njegovu punu legitimnost te pokušati stvoriti (narcistički) dojam o nadmoći. Pa tako pljušte etikete o „zastupnicima hrvatskog identiteta“ o „akreditiranim i atestiranim zaštitnicima“ svega hrvatskog, o „nenarodnoj vlasti“,o „junaštvu koje reciklira“... Kaplje nemoć u more ispraznih etiketa a argumenata nigdje. Člankopisac je razočaran što su temelji društva „uvijek isti“ i što nikako da se „pronađu novi interesi društva“. Istanbulsku konvenciju uspoređuje s državnim proračunom i baš je te financije pronašao kako bi nas uvjerio u pogubnu stranačku robnu ideologiju. Onda je li stranačka ili je i njegova?

Dakako, muči ga „konzervativna“ ništa manje nego „revolucija“ to bi valjda imalo značiti da se u društvu čuju i njemu nedraga suprotna stajališta. Njih odmah valja sagledati revolucionarno, po mogućnosti na nož. Ali generalno, ne specifično i konkretno. I samo ako su konzervativna.

Nismo prebrodili jednoumlje

U Hrvatskoj nedostaje školovanja za dijalog, pogotovo onaj politički. Donedavno su neki sveučilišni profesori učili Crvenostudente da će diplomom postati elita i intelektualci. Dijalog nije bio RevolucijeNapredna ili moderna ili lijeva revolucija ako je revolucija nije ništa bolja, niti je manje zlo od one konzervativne. Društvu ne trebaju pale glave, nego razvoj potentnog dijaloga.poželjan pogotovo ako se etabliranom stajalištu, ne daj Bože, sučeli neko stajalište koje ga propituje, možda dokida? Teško se oteti dojmu da nismo prebrodili jednoumlje. Sva ova današnja žučljiva i netolerantna sporenja ,tek su prašina na starome vjetru. Podjele od onih oko amblema totalitarnih sustava pa do ovih oko Istanbulske, tek su plodovi ne prihvaćanja različitosti... i nepriznavanja povijesnih činjenica... negiranja postulata logike, retorike, vrijednosti argumenata i poznavanja relevantnih događaja. Napredna ili moderna ili lijeva revolucija ako je revolucija nije ništa bolja, niti je manje zlo od one konzervativne. Društvu ne trebaju pale glave, nego razvoj potentnog dijaloga.

Kao najpozvaniji, svojevremeno se u samom središtu Zagreba, dekan Fakulteta Političkih znanosti obrukao kao nitko, potpunom dijaloškom nekulturom i to još pred stranom gošćom i prema stranoj gošći. Što su studenti iz toga naučili? Naučili su drskost i bijedu dijaloga. Naučili su Radničku frontu. Povratak u divljinu umjesto na razinu uljudbe. Ali ta liberalna puna nekultura nije predmet razgovora, pokušava se kao neupitnu činjenicu obilježiti tek „konzervativnu revoluciju“ i odmah se vidi već i postojanje „konzervativnih pokreta“ (u množini) a koji bi svakako i neupitno imali i morali „biti velik znak za uzbunu“. Kome? Onima iz političkih stranaka s robnom ideologijom? Građanima liberalno lijeve revolucije ispod čijeg šinjela nikada nije izašlo ništa vrijedno „velikog znaka za uzbunu“? Ljeposlovi se o „istinskim vrijednostima“ a koje su to? Tko ih artikulira? I za koju političku opciju... u čiju korist? Jer u nas ništa bez koristi.

Javor Novak

Sri, 18-09-2019, 18:27:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.