Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Istanbulska konvencija

Tek u članku 44. po prvi put se u Konvenciji stidljivo otvara mogućnost da bi za obiteljsko nasilje mogle biti odgovorne i ženske osobe. Evo kako se to (samo usputno) spominje: Točka 5.: „Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi uspostavile nadležnost nad kaznenim djelima utvrđenima u skladu s ovom Konvencijom, u slučajevima kad se navodni počinitelj nalazi na njihovom državnom području i kad ga ne izručuju drugoj stranci isključivo na temelju njegovog ili njezinog državljanstva.“ Dobro i usputno. Skriveno, ne?

Tek u članku 46. po prvi puta se u Konvenciji jasno i glasno navodi da postoje i kaznena djela nad djetetom: „d.) IstanbulKazneno djelo je počinjeno nad djetetom ili u njegovoj nazočnosti.“ Ali dijete još uvijek nije stavljeno u kontekst kojim bi ga se nazivalo i tretiralo kao žrtvu, a što je vrlo učestalo pravilo kad se govori o ženama.

U članku 49. još se jednom naglašava kakvo nasilje sankcionira Konvencija: Točka 2.) „Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere, u skladu s temeljnim načelima ljudskih prava i uzimajući u obzir rodno razumijevanje nasilja, kako bi osigurale učinkovitu istragu i progon kaznenih djela utvrđenih u skladu s ovom Konvencijom.“

Zanimljivo kako u članku 54., Konvencija, naglašeno izrijekom i konkretnim ograničavanjem, posebnu brigu vodi i u građanskim i u kaznenim postupcima (dakle u svima osim prekršajnih) o „seksualnoj povijesti“ žrtve: „Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da će, u svim građanskim ili kaznenim postupcima, dokazi vezani uz seksualnu povijest i ponašanje žrtve biti dopušteni samo kad je to važno i nužno.“ A kada to pri obiteljskom nasilju nije važno? Nije li žensko/muška bračna prijevara uzrok većine obiteljskih svađa i incidenata? Zašto dakle, treba decidirano skrivati nečiju „seksualnu povijest“?

Konvencija se igra Svemogućega

U članku 55. otvara se circulus vitiosus trajnog rata (među supružnicima time i prema djeci) u kojemu žrtva više nema isključivo pravo nad svojim iskazom i prijavom za kazneno djelo jer se kaže kako se: „postupak može nastaviti čak i ako žrtva povuče svoju izjavu ili pritužbu.“

U članku 56. Konvencija se igra Svemogućega jer vjeruje da žrtvu može u potpunosti zaštititi, kako kaže od: Gender„zastrašivanja, osvete i ponovne viktimizacije“. Iako u prethodnim člancima Konvencija ističe posebno postupanje kada nasilnik posjeduje vatreno oružje, u ovom se članku glumata nekakva potpuna zaštita same žrtve pa čak i „obitelji i svjedoka“. U stvarnosti, nositelji oružja i nasilni tipovi muškaraca ili žena a koji desetljećima ratuju kroz parnice i odštetne zahtjeve i time su u ratu dovijeka (a što potiče i sama ova Konvencija) izloženi su osveti do maksimuma. Nema te zaštite, niti ograničenja pristupa koja bi nasilnika/nasilnicu spriječila da izvrši svoj osvetnički naum. Da je to realno tako, dokazuje nam i krvavi slučaj Oreškić, kada je ubojica ispalio čak osam metaka. I to za suđenja i to u samoj sudnici! Bio je to poznati slučaj trostrukog ubojstva te ranjavanja četvrte žene u sudnici zagrebačkog Općinskoga sudagodine 1999. Usput, ubojica je kasnije naveo da su ga te žene kontinuirano ismijavale tijekom sudskih rasprava.

Zato sasvim neuvjerljivo i sigurnosno nedovoljno zvuči točka g.) koja kaže: „osiguravajući da se, kad god je moguće, IKizbjegne kontakt između žrtava i počinitelja u prostorijama suda i prostorijama tijela za provedbu zakona.“ A što je sa susretima na ulici? (Ženske) osobe koje su pisale (i) ovu Konvenciju i same su svjesne manjkavosti ovih točaka pa se ukopavaju u svojoj punoj neuvjerljivosti dodatno, još i trećim (i.) člankom ovako: „omogućujući žrtvama da svjedoče, u skladu s pravilima predviđenim njihovim unutarnjim pravom, bez osobne nazočnosti u sudnici ili barem bez nazočnosti navodnog počinitelja, uporabom odgovarajućih komunikacijskih tehnologija tamo gdje one postoje.“
Napokon, tek u članku 56 i u točki 2. konačno je osvanula i formulacija o djetetu žrtvi, ali i opet ne samostalno već ovako: „Djetetu žrtvi i djetetu svjedoku nasilja nad ženama i nasilja u obitelji...“

Da Konvencija nesumnjivo radi i na zaoštravanju i na produžavanju bespoštednog obiteljskog rata, zbog nasilja nad djecom ili među supružnicima do u nedogled, najbolje pokazuje članak 58. U njemu se briga za kažnjavanjem RatDa Konvencija nesumnjivo radi i na zaoštravanju i na produžavanju bespoštednog obiteljskog rata, zbog nasilja nad djecom ili među supružnicima do u nedogled, najbolje pokazuje članak 58. U njemu se briga za kažnjavanjem produžuje ovako: Konvencija „nastavlja teći tijekom vremenskog razdoblja koje je dovoljno dugo i odgovara težini odnosnog kaznenog djela kako bi se omogućilo učinkovito pokretanje postupka nakon što žrtva postane punoljetna.“ To praktički znači produženje rata za još nekoliko godina jer dijete je moglo biti svjedokom i sasamo deset godina.produžuje ovako: Konvencija „nastavlja teći tijekom vremenskog razdoblja koje je dovoljno dugo i odgovara težini odnosnog kaznenog djela kako bi se omogućilo učinkovito pokretanje postupka nakon što žrtva postane punoljetna.“ To praktički znači produženje rata za još nekoliko godina jer dijete je moglo biti svjedokom i sasamo deset godina.

U jednom članku rod pet puta

Suprotno tvrdnjama onih, koji tvrde kako u Konvenciji nisu vidjeli neko specijalno spominjanje roda, niti je on naglašen, dovoljno je pogledati samo članak 60. kod kojeg se i u naslovu i u članku rod spominje čak pet puta i to kao: „zahtjevi za azil utemeljeni na rodu“, kao „rodno utemeljeno nasilje nad ženama“ te tako treba i „osigurati da se rodno osjetljivo tumačenje prida svakoj od osnova iz Konvencije“ te „kako bi razvile rodno osjetljive postupke“, kao i „rodno osjetljive smjernice i postupke“. A jedan HDZ-ovac u kameru izjavljuje kako u Konvenciji nema rodne ideologije!

U članku 62, točka 4, ponovno se apostrofira „borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ ali ne znamo koje Gender4je to nasilje u obitelji a mimo rečenog nasilja nad ženama. Je li to možda nasilje na djecom žrtvama nasilja? Nad muškarcima ili očevima žrtvama nasilja? Tvorci Konvencije kod tog pitanja, slučajno, nisu konkretni.

U članku 64, točkama 2. i 3. Konvencija, tj. njezine autorice, ponovno su se pogubile pa objašnjavaju kako jedna stranka mora proslijediti drugoj „informacije do kojih je došla u okviru vlastitih istraga“. Također se kaže kako će te informacije proslijediti „svojim nadležnim tijelima kako bi se mogli pokrenuti postupci“. Dokumenti će tako biti najmanje u trima rukama, ako ne i više, pa pitam: gdje je u svemu ovome nestala ona famozna i vrlo važna povjerljivost prijave, svih dokumenata i naravno prvo: identiteta žrtve nasilja? Da stvar bude gora, u članku 65. navodi se i elektronska baza podataka u koju će se pohranjivati osobni podatci - ha ha: „u skladu s Konvencijom o zaštiti pojedinaca glede automatizirane obrade osobnih podataka“. Možete misliti, kako će zaštita identiteta žrtve kod nas, u našoj stvarnosti, zaista izgledati...

U naslovu članka 66., ponovno sasvim konkretno stoji nasilje nad ženama ali i zbirno i amorfno „i nasilja u obitelji“. To se u Konvenciji ponavlja po ne znam koji put. Točka 1. nadalje kaže da će „Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ pratiti provedbu Konvencije. U točki 2. se specificira da će ta skupina GrevioKoliko je taj njihov grevio ključna točka Konvencije i kako će se on osiguravati od nedostatnih informacija vidljivo je i iz točke 9.): „grevio može podredno organizirati, u suradnji s nacionalnim tijelima i uz pomoć neovisnih nacionalnih stručnih osoba, posjete državama, ako su primljene informacije nedostatne ili u slučajevima predviđenima u stavku 14. Tijekom tih posjeta grevio-u mogu pomoći specijalisti za određena područja.“ Zgođušan je i ovaj oblik demokracije iz točke 11.): „Izvješće i zaključci grevio-a bit će javno dostupni nakon njihovog usvajanja, zajedno s eventualnim očitovanjem odnosne Stranke.“ Znači zaključci će biti javno dostupni post festum. Kako lijepo, hoće li biti upriličeno i fotografiranje sa tim pravomoćnim zaključcima?stručnih osoba od 10 do 15 osoba te s multidisciplinarnim stručnim znanjem biti sastavljena „uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu“. Kaže nama predsjednik Vlade: Pa pročitajte Konvenciju!

Grevio

Posebna je priča (i vrlo dvojbena priča) što ta stručna skupina koju se naziva „Grevio“ predstavlja međunarodno tijelo za sebe, gdje se kaže, točka b.): „nijedna stranka ne može biti zastupljena s dva državljanina u članstvu grevio-a“, te još u točki c.): „moraju predstavljati glavne pravne poretke“. A koji su to glavni pravni poretci? To nismo saznali. Hrvatski nisu jer u točki 5.) stoji: „izbor članova grevio-a utvrdit će Odbor ministara Vijeća Europe, nakon konzultacija sa Strankama i dobivanja jednoglasnog pristanka Stranaka“. I još u točki 6.): „grevio usvaja vlastiti poslovnik. U točki 7.):„Članovi grevio-a te ostali članovi izaslanstava koji odlaze u posjete državama, kako je navedeno u članku 68., stavcima 9. i 14., uživat će povlastice i imunitete utvrđene u dodatku ove Konvencije.“ Ukratko Konvenciju će provoditi i članove nekakvog grevia će birati Vijeće Europe po vlastitoj, a Hrvatskoj Grevionadustavnoj i Hrvatskoj nadzakonskoj regulativi te po vlastitom poslovniku..., a njega još nismo niti vidjeli. Ali smo zato odmah saznali da će isti „uživati povlastice i imunitete“ ma što to (u množini) značilo.

Koliko su važne Stranke vidi se po načinu sazivanja. Tijelo se zove „Odbor stranaka“, ali da bi se on sazvao potrebna je ne jedna Stranka nego čak jedna trećina Stranaka. Za razliku od te demokracije, Odbor, koji bi se trebao zvati Odbor predsjednika ili odbor glavnog tajnika, dovoljno je da sazove pojedinac: ili predsjednik Odbora ili Glavni tajnik. Oni su važniji od Stranaka.

Iz članka 68., jasno je o kakvom je tijelu riječ i što je njegova funkcija, točka 4.) kaže: „grevio određuje odgovarajuće načine za provedbu ovog postupka nadzora.“ Koji su to odgovarajući načini ponovno ne znamo. Za svaki krug procjene Grevio može uputiti upitnik a što su njegove obveze također ne znamo, ali znamo što su dužnosti Stranaka: „Stranke će odgovoriti na taj upitnik, kao i na sve druge zahtjeve grevio-a za informacijama. 5.): grevio može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava. 6. grevio uzima u obzir i postojeće informacije koje su dostupne iz drugih regionalnih i međunarodnih instrumenata i tijela u područjima obuhvaćenim područjem primjene ove Konvencije.“ Ukratko grevio će biti centrala, središnjica u koju će se slijevati sve informacije. No, ni tu nije kraj, jer točka 8.) kaže: “grevio može primiti informacije o provedbi Konvencije od povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava, Parlamentarne skupštine i nadležnih specijaliziranih 23 tijela Vijeća Europe, kao i od tijela osnovanih u skladu s drugim međunarodnim instrumentima. Pritužbe podnesene tim tijelima i njihovi ishodi bit će dostupni grevio-u.“ Tako fantomski „grevio“ postaje središnje tijelo nadzora Hrvatske, on je iznad ustava i zakona RH, te je tijelo koje će uživati „povlastice i imunitete“.

Koliko je taj njihov grevio ključna točka Konvencije i kako će se on osiguravati od nedostatnih informacija vidljivo je i iz točke 9.): „grevio može podredno organizirati, u suradnji s nacionalnim tijelima i uz pomoć neovisnih nacionalnih stručnih osoba, posjete državama, ako su primljene informacije nedostatne ili u slučajevima predviđenima u stavku 14. Tijekom tih posjeta grevio-u mogu pomoći specijalisti za određena područja.“ Zgođušan je i ovaj oblik demokracije iz točke 11.): „Izvješće i zaključci grevio-a bit će javno dostupni nakon njihovog usvajanja, zajedno s eventualnim očitovanjem odnosne Stranke.“ Znači zaključci će biti javno dostupni post festum. Kako lijepo, hoće li biti upriličeno i fotografiranje sa tim pravomoćnim zaključcima?

Na kraju ove teme, koliko je „famozni alat“ Grevio Europi bitan, koliko je upravo on središte Konvencije, a ne obiteljsko nasilje, vidljivo je iz toga što ga Konvencija obrađuje u pet članaka i čak 34 točaka. Ukratko, nijedno pitanje iz Konvencije nije ni približno tako široko i opširno razrađeno... Nakon stvaranja ovako široke i sveobuhvatne mreže, a sve pod krinkom zaštite ljudskih prava i suprotstavljanja nasilju nad ženama i (usputno) nad žrtvama amorfnog „obiteljskog nasilja“ (ma što ono značilo) postavlja se pitanje želi li dakle EU, kroz organizaciju Vijeća Europe i putem ključa koji se naziva ova Konvencija, stvoriti nadnacionalnu i super državu ili ne želi? EU čelnici se već desetljećima zaklinju kako ne žele. Ako ne žele, zašto su njezina novo-smišljena tijela i široke mreže izuzete od nacionalne jurisdikcije i stvorene tako da mogu uživati „povlastice i imunitete“ nepoznate dubine, širine, zahvata i dosega? Zašto zaključke Grevia imamo divnu priliku čitati tek nakon što su doneseni i postanu izvršni?

-nastavlja se-
Javor Novak

Čet, 17-10-2019, 11:56:08

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.