Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Imamo Hrvatsku i jednom će zaista biti onakva kakvu sami želimo.

Mnogo puta u nas, pri otkrivanju kriminala, budemo zatečeni okrutnošću počinjenog Javor Novakkaznenog djela, visinom ukradena novca ili identitetom osobe/ba koja ga je ukrala ili načinom kako je neki kriminalni kanal funkcionirao ili smo osupnuti samom zločinačkom idejom koja je na sreću sada procesuirana. U najnovijoj aferi, primarno međutim, nije riječ ni o čemu od ovoga.

Kako je optužba i tražila, sutkinji Trgovačkoga suda Vesni Malenici, stečajnom upravitelju Peri Hrkaću te njihovim suradnicima Tatjani Kušec i Miroslavu Mitku, određen je jednomjesečni remetinečki istražni zatvor. Čini se da će ih biti još. Ovo nije niti financijski najteža niti, recimo to tako, najmnogoljudnija financijska afera u Hrvatskoj. Ono što upada u oči i po čemu će se ova afera razlikovati od brojnih drugih jest trajanje kriminalnih radnji i razgranatost raznih vrsta kriminalnih poslova. Naravno, ako sud donese presudu i uhićene proglasi krivima. Ali, njihova krivica ili Sudnevinost nije mi trenutno u žarištu. Zanima me nešto drugo: optužba ih tereti za raznovrsne kriminalne radnje, a one se protežu tijekom približno jednog desetljeća. Točnije od 2008., prema podacima koje ima tužiteljstvo. Možemo samo pretpostavljati što je bilo prije toga i da li je bilo sitnijih, neuhvatljivih poslova, slučajeva koji su pali u zastaru ili poslića kojima je ekipa možda hranila sve relevantne značajnike oko sebe: prvenstveno političare, sudstvo i policiju, poreznike. To nikada ne ćemo saznati, a upravo su ti počeci razlog današnjemu uhićenju uz tvrdnju tužiteljstva kako su optuženi čvrsto vjerovali da su nedodirljivi. No, sjećamo se afere Glumina banka, koja se odmotavala još daleke 2002. Godine, a stečajni je postupak neodvojivi dio te (stare) priče. Sada izgleda gledamo drugi dio te kriminalne nizanke, pa s pravom pitam od kada zapravo sve to traje?

Upravo to što je riječ o takvom osjećaju okrivljenika (da su nedodirljivi) upućuje na široku mrežu ili kako se to kaže - Pravdana piramidu koju su oni uredno poštovali i hranili. Notorna je stvar: ako se nahrani cijela piramida odgovornih ljudi, tko će počinitelje prijaviti, gradski vodovod? I tu dolazimo do toga da je jedna mala skupina, po podignutoj optužnici, uortačena u pljački, cijelo jedno desetljeće operirala u sljedećim kriminalnim područjima: „financiranje zajedničke investicije gradnje na Jelenovcu te radova na njihovim privatnim objektima, štetu poduzećima nanijeli su kroz cijeli niz ugovora i raznih transakcija, omogućavali su nezakonitu zaradu pojedincima, pogodovali umanjivanjem tržišne vrijednosti čime su privilegirani dolazili do vrijednih nekretnina, omogućavali prodaju nekretnina iz stečajne mase, uzimali nagrade zbog raznih usluga također tijekom stečajnog postupka, kupnjom, prodajom i najmom nekretnina, evidentnom manipulacijom i sukobom interesa iz stečajnog postupka i samim tijekom njega, stjecanjem lokala u Importanne centru Zagreb, zapošljavanjem brojnih osoba i isplatom raznih honorara“... Zbog svih tih zloporaba optužnica ih tereti za organiziranje zločinačkog udruženja od 2008. do danas. Da bi prikazali razmjere navodnog kriminala, a kojemu se odnedavno sudi treba navesti uključene tvrtke koje su se našle bilo na meti ovog organiziranog kriminala bilo da su bile poluge istoga: Glumina banka, stambena gradnja na Jelenovcu, Herus, Moto Sport, TŽV Gredelj, Importanne centar, Zlatarna Rodić, Štedbanka, Marea Makarska, Amfora Maris, A1 sport, Lidl, Muring, MD Auto, Vrpolje metal...

Hoće li se ikada otkriti stvarna, mnogo šira hobotnica?

Postavlja se jednostavno pitanje: kako je moguće baviti se kriminalnim vrstama posla (njih osnovnih više od 10), Upitnikpljačkati i obmanjivati i oštećivati tvrtke, osnivati svoje kao oružja za kriminal (njih oko 14), sklapati ugovore (njih tko zna koliko desetaka) i sve to raditi neotkriveno, kao sutkinja i stečajni upravitelj istoga suda... tijekom punih 10 godina,u središtu Zagreba? Hoće li se ikada otkriti NepovjerenjeKada se u javnosti barata poznatim podatkom da je više od 70 % hrvatskih građana izrazilo nepovjerenje u organe pravosuđa, onda je to razumljivo i samo iz ove jedne afere, nisu nam nužne sve one druge, prošle a kojih imamo na desetke. Izgovori i opravdanja i njima pogodujuće statistike, kojima se služe plaćeni branitelji sudskog sloja ili predstavnici sudbenog vijeća, ne mogu pobiti opće nepovjerenje.stvarna, mnogo šira hobotnica, a koja je omogućavala sve te pljačke godinama i izdavala bilo naloge bilo uzimala lavovske provizije. Hoćemo li saznati imena onih koji su bili kišobran? Nevjerojatno je da je ovako složene i brojne operacije zamislila, odobrila i izvodila tek nekolicina ljudi. Nekažnjeno.

Kada se u javnosti barata poznatim podatkom da je više od 70 % hrvatskih građana izrazilo nepovjerenje u organe pravosuđa, onda je to razumljivo i samo iz ove jedne afere, nisu nam nužne sve one druge, prošle a kojih imamo na desetke. Izgovori i opravdanja i njima pogodujuće statistike, kojima se služe plaćeni branitelji sudskog sloja ili predstavnici sudbenog vijeća, ne mogu pobiti opće nepovjerenje. Izlike tipa: veliki broj građana nema izravnih iskustava iz parnica ili značajan broj nezadovoljnih su oni koji su izgubili spor ili stanje u sudstvu nije ništa lošije od stanja u druga dva stupa društva (zakonodavnom i izvršnom) – tek su privremeni i blijedi izgovori kojima predstavnici i rukovodeći radnici u represivnom sustavu opravdavaju ovako katastrofalno stanje. Ne samo sporost već i otvoreni nerad, a kako navode neki najpoznatiji odvjetnici: i otvoreno opstruiranje pravde.

Kada je riječ o goloj statistici kojom se služe, nikada nećete saznati primjerice ovu: koliko je ovlaštenih sudskih vještaka na pojedinom sudu u srodstvu s drugim pravosudnim djelatnicima? Po kojem i kakvom javnom natječaju su izabrani baš oni? Koliko sudskih postupaka pokreću sami pravosudni djelatnici i posebice: koja je dužina trajanja takvih postupaka?

Pravosudnici djelatnici i uljepšavanje stanja

Indikativno je da ti pravosudni blagoglagoljivi djelatnici nikad ne započinju svoje tirade i javne istupe nekom logičnom isprikom građanima ili priznanjem da im je žao što je takva percepcija sudstva, da je loše što je stanje takvo ili željom da ga poprave. Oni redovito pokušavaju stanje uljepšati, opravdati ili pobijati opću percepciju građana, a što je osim sasvim uzaludno i promašeno uz to i nedopustivo podcjenjivački. Pod tim šupljim opravdanjima, smrad Ivo Josipovic N1korupcije tako se i dalje slobodno širi. Želeći (u startu)dokazati da velika većina građana griješi, ti ljudi otkrivaju duboku bahatost u svojim pravosudnim redovima, manifestiraju onaj poznati osjećaj nedodirljivosti inaznačuju postojanje nekih svojih para-božanskih moći a što sve, zapravo svakodnevno, gledamo oko nas.

Notorno je da je istu bahatost svojevremeno pokazao i predsjednik Josipović, koji dolazi iz pravosudnih krugova, kada je uz posprdan osmjeh govorio o ljudima „kojima su sudski predmeti, po trajanju, stariji od njih samih“. Ponovio je kako je to uzrečica iz pravosuđa! Istu je bahatost pokazao i predsjednik Mesić kada ga je građanka, a tužiteljica u jednom imovinskom sporu zamolila da joj pomogne samo u tome da se predmet napokon obradi „jer je riječ o vrlo jasnom imovinskom sporu, a on traje već 22 godine... pomozite predsjedniče“ vapila je žena. Uslijedio je mudar, a hladan, brz odgovor predsjednika Mesića: ni pošaljite mi svoj zahtjev, ni nazovite moje suradnike nego: „Ja mislim gospođo da vi svoj problem trebate riješiti kroz DogađajJoš u devedesetima jedan je ministar pravosuđa javno opisao događaj: svakog drugog petka, odmah poslije radnog vremena, nedaleko remetinečkog zatvora, sastaju se supruga i kažnjenik presuđen kao ubojica recidivist, njegov odvjetnik, sudac i direktor zatvora. Ona donosi 30.000 maraka i odlazi sa kažnjenikom na vikend u jedan austrijski hotel. Austrijski.institucije sistema“. Osobno mi se jedan sudski vještak pohvalio kako postoji još jedna pravosudna uzrečica. Citirao mi ju je (kao i Josipović) uz široki osmjeh: „Ma je je, ima ona u tom sporu potpuno pravo..., ali joj ne pripada“.

Još u devedesetima jedan je ministar pravosuđa javno opisao događaj: svakog drugog petka, odmah poslije radnog Korupcijavremena, nedaleko remetinečkog zatvora, sastaju se supruga i kažnjenik presuđen kao ubojica recidivist, njegov odvjetnik, sudac i direktor zatvora. Ona donosi 30.000 maraka i odlazi sa kažnjenikom na vikend u jedan austrijski hotel. Austrijski.

Gospodin Emil Römer još je 2013. obilježio 35-tu godišnjicu svojeg sudskog spora i pitanje je da li je danas još uopće živ i pri zdravoj svijesti. O „njegovoj“ parnici izjasnio se pučki pravobranitelj: “Nenormalno i nedopustivo nerazumno dugo trajanje postupaka naprosto ukazuje da to pitanje ažurnosti sudova nije od jučer“ te dodaje „Prije svega je potrebno da dobro radi sudac, ako on ne radi onda je tu predsjednik suda, onda je na redu mogućnost intervencije ministarstva pravosuđa. “Poznati zagrebački odvjetnik, koji je i sam imao desetak takvih predmeta kaže: „Suci ne smiju dozvoliti odvjetnicima da opstruiraju spis na bilo koji način, a to se događa najčešće u predmetima veće imovinske vrijednosti“. Najčešće veće. Predsjednik saborskog Odbora za ljudska prava o slučaju Roemer kazao je: „Spor koji traje više od pet godina zapravo je diskriminirajući i u takvim sporovima su narušena ljudska prava jer svatko treba imati pravo na pravdu.“ Sjetimo se na kraju i onih već poznatih sudskih sporova u kojima je okončana glavna rasprava pa se 4 do 8 godina čeka da sutkinja/sudac, napokon i samo, napišu presudu. Ima li ikog u pravosuđu tko je nadležan kažnjavati takav „rad“?

Trbuhozborci

Već temeljem samo ovih nekoliko sramotnih primjera trebalo bi biti logično i uobičajeno da osim nepotrebnog TrbuhozborciPravosudni trbuhozborci statistiku ili ne vole ili iznose neku svoju, pa misle da se mogu nadmudrivati i natezati i opravdati za sve ovo što se jednostavno ne može ničim opravdati. Oni izlaze s podatkom da su afere u pravosuđu 1 do 2% slučajeva u odnosu na one brojnije, a iz drugih segmenata društva. Odlično, kako bi onda bilo da ovoga što je jučer opljačkao trgovinu u Zagrebu oslobodimo i nagradimo s visokom i urednom mjesečnom plaćom, jer njegov je akt samo 0,5 % svih kaznenih postupaka u Republici Hrvatskoj?hvaljenja s povećanim brojem riješenih predmeta istaknuti pojedinci iz pravosuđa obore glavu i javno priznaju istinu: mnoštvo je predmeta starije od 10 do 15 godina ito je sasvim nedopustivo. Baš kao što je u gornjem, prvom primjeru sasvim nedopustivo da ponovno, da još jedna sutkinja (nakon nedavnog slučaja sutkinje s bračkim parcelama) ponovno bude nositeljica optužbe za teška kaznena djela.

U svem ovom talogu, strašno je znati da jedna privatna televizija, već više od desetljeća, više puta tjedno, emitira sapunicu pod naslovom Sudnica. U toj obmanjujućoj nizanki sudac saslušava odvjetnike i svjedoke, sudske Sudstvovještake i okrivljene te odmah zaključuje glavnu raspravu i diktira presudu. Ovakva obmana javnosti sračunata na to da tobože prikaže stvaran rad sudova izravno unosi laž u javnu komunikaciju i obmanjuje sve one koje može. Njih doduše nema mnogo, ali oni koji o sudovima ne znaju i ne žele znati više izravno su pogođeni. Oni bi naime ipak, možda, slabijeg svoga obrazovanja radi i posebice zahvaljujući ovoj pokvarenoj nizanki, mogli nasjesti i povjerovati kako svi sudovi rade promtno, brzo i korektno. Začuđujuće je da u toj sapunici glumi i jedan pravosudni djelatnik pa dakle time osobno participira u obmanjivanju javnosti. Osim upitne vjerodostojnosti same grupacije kojoj navedeni pripada, to je dakako i pitanje osobnog morala.

Pravosudni trbuhozborci statistiku ili ne vole ili iznose neku svoju, pa misle da se mogu nadmudrivati i natezati i opravdati za sve ovo što se jednostavno ne može ničim opravdati. Oni izlaze s podatkom da su afere u pravosuđu 1 do 2% slučajeva u odnosu na one brojnije, a iz drugih segmenata društva. Odlično, kako bi onda bilo da ovoga što je jučer opljačkao trgovinu u Zagrebu oslobodimo i nagradimo s visokom i urednom mjesečnom plaćom, jer njegov je akt samo 0,5 % svih kaznenih postupaka u Republici Hrvatskoj?

Hrvatski junaci, branitelji i sve žrtve pale u Škabrnji i Vukovaru, a kojih se uvijek sjećamo a danas za njih palimo svijeće - sanjali su slobodu. Ona je izborena. Na žalost ostaje nam samo parafrazirati riječi dr. Franje Tuđmana iz daleke 1992.: Imamo Hrvatsku i jednom će zaista biti onakva kakvu sami želimo.

Javor Novak

Pet, 20-09-2019, 04:48:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.