Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Živa bića zaustavljena u pokretu

(Izložba majstora fotografije Ive Pervana,
predvorje muzeja Mimara, od 21. do 28. veljače 2017.)

Splitski i hrvatski majstor fotografije Ivo Pervan (1947.) po svemu svjetski, već nas je navikao na jedno: svaki njegov novi rad nešto je drugo, još kvalitetnije, još zanimljivije. S velikim sam zadovoljstvom pribivao mozaičnoj izložbi, samo prividno nespojivih panoramskih motiva suhe planine Biokova, klisurina gledanih s mora i njegove skrivene mediteranske vegetacije. Veliko je bilo zadovoljstvo gledati novog Pervana uživo, u kombinacijama sjajne makro fotografije cvijeća od života i teleobjektivskih kadrova negostoljubiva i moćna, divlje krasna Biokova.

Pervan1

Ta treća planina po visini u Hrvatskoj s najvišim vrhom sv. Jure (1762 m) imala je kroz povijest mnogo naziva, sa svakom kulturom drugačijih. Najstariji je grčki naziv Adrion, a koji datira iz prvog stoljeća prije Krista. Zatim su, bilježe stari izvori, ovu planinarski zahtjevnu i opasnu planinu još nazivali Mons Slavorum, Biokovo ili domaći danas, ponekad Bijakovo.

Pervan2

Iz mnogo razloga, godine 1981., područje planine Biokovo proglašeno je Parkom prirode. Pervan se ovom izložbom u Mimari (šteta prekratkom - samo od 21. do 28. veljače) kroz tridesetak srednjih formata predstavio jako i snažno, osvrćući se na ono najljepše što skriveni kutci Biokova imaju.

Pervan3

„Cvit Adriona“ naslov je ove zanimljive izložbe, koji intrigira jer nije riječ samo o doslovnom, razraslome cvijeću. Botaničke strukture gdje gdje su slamnate i suhe, nisko-bojne a veličanstvene u svojoj gracioznosti. Raskriljene u rastrošnosti forme. Ovdje su donesene kao krupni pogled u dubinu planine same. U njezinu biokemiju, biljni rast i fermente. To su jedinstvene boje Mediterana u botaničkim, upravo galatički neomeđenim strukturama koje pršte preljevima i koloritom, kako sam Pervan kaže, istim onim prepoznatim u starih hrvatskih slikara. „Jer to su boje Mediterana, središta svijeta!“ – dodaje ne bez ponosa. S pravom. Ali to su i boje i oblici koji djeluju futuristički i fovistički. Izvanzemaljski. Takvima nas one i ostavljaju – sablasno začuđenima.

Pervan4

Cviće Adriona dobro i zvuči. Oslikava dijelom ono nadnaravno, božansko - nakit skrivenog brdskog Boga negdje za čukom, u prodolju, u vrtačama kao njegovim riznicama. Tako se i doimaju izohipse brda i svemira cvijeta, kojima nas Pervan odvodi. Gledati te neobičnosti, strukture i boje, njihovu formu i zamršenost - možemo vrlo dugo a da ne vidimo sve. Mi (još) nismo bili tamo a tako bi željeli. To su rijetko kad simetrični listovi a tako često nelogično 'razbacane' latice. To su mikronebule neopisivih oblika uz rasap svjetlosti na genijalne partiture boja. Svejednako su nam daleke.

Pervan5

Pervanova je optika skupa, profesionalna, ali iza nje stoji oko majstora i kompozitora kadra, pogled koji crta bilje, donosi bilje kao živa bića zaustavljena u pokretu. Ona možda noću odlaze, othode... ne žele biti zvijerima na dohvat...
Bilo bilje suho ili u cvatu njegova je ljepota u jednostavnosti ili kompleksnosti i mi ne znamo kada je uvjerljivija. Preferiram plave tonove i mnogi me oblici i boje podsjećaju na dubok podmorski svijet, međuzvjezdani prostor sasvim svoje zasebne logike izraštaja i širenja. Mada je ovdje riječ o cijelim prirodno prenapregnutim skladbama boja, o implozijama... u intenzitetu štapičastih oblika se gubimo i nemamo ih, zapravo, s čime usporediti. Svijet smo od površine, svijet na prašnjavoj površini. Njega dobro poznajemo.

Modernim tehnikama, cvat biokovskog bogatstva približen nam je ispred mrklo crne površine koja potencira inokosnost, pojedinačnost i prekrasnu individualnost svakoga od uvjetno nazvano cvjetova. Crna podloga kontrastno otvara njihove male svjetove do neslućenih dojmova koji nas vehementno prožimaju. U prašumi smo. Našoj. U avanturi Dalmacije. Nedaleko i snijega i mora. U oslikanom, opjevanom kraju.

biokovo1

Iza Pervana je osim moćne tehnike i iskustva doslovno milijun okidaja i isto toliko bogato jato fotografija. Digitalna tehnologija sve je još ubrzala i multiplicirala na veliku radost majstora, koji danas u svojem sedmom desetljeću, radi s veseljem kakvo mu je neizgubivo još iz mladosti. I to se jasno vidi u kadrovima Biokova kojeg gleda polako, analitički, prti putem k vrhu i kao zaprepašten, zaigrani dječak donosi nam ih sve u Zagreb. Pronosi svoju dalmatinsku Himalaju boja, sivu i bijelu, noćnu i zastrašujuću, u tonovima zelene, koji se prolijevaju među vuneno bijelim izmaglicama ili zagasito plavim sutonima da bi nas odmah zatim obujmio sunčanim živim bojama života, svom žarkom ljubičastom, žutom, plavom i crvenom uz bijelu - punom dubinom.

Biokovo2

Strukture su to bilja koje ne poznajemo, koje živeći po gradsku, možda nikada ne bismo ni vidjeli. Vrijedi dakle požuriti u Mimaru za trajanja ovog Pervanova kolorističkog, maštovitog tjedna koji je otvoren uz neočekivano brojnu publiku, dragu klapsku pjesmu i stručne govore. O samoj fotografiji i izradama govorio je prekratko autor sam, skromno i zaneseno. Istaknuo je suho bilje koje moderan čovjek šuta nogom jer je ocvalo a to su nezamislive elipse, koplja i pletenice od latica, raspuknuća plodova prirode, majke same.

Uronite u taj svijet iz kojega nam je Zagrebom izronio Pervan i donio nam najveće blago – blago Adriona. Požurite u Mimaru, nema te fotografije u monografiji ili na televiziji koja bi mogla parirati ovom veselju života, majstorstvu izvrsnog zanata i mirnoći ruke iznimnoga autora. Njegovi su kadrovi postojani, stoje u pogledu i vremenu, nema tu lažne igre flash backova ili izrezuckanih kadrova igranoga filma. Ovaj film je film od života, bez artificijelnosti scenografije, šminke ili garderobe. Samo za vas.

Pervan foto

Radovi Ive Pervana izlagani su od Tokya do Sydneya, od Montreala do Londona i Rima, od Hanovera do Lisabona, od Pariza do New Yorka. Od 1980. ima trideset autorskih fotomonografija, koautorskih više od šezdeset, dobitnik je sedam svjetskih nagrada za plakate s njegovim motivima, a tu je i Red Dot Design nagrada. Biografija Ive Pervana kotrlja se i ne zaustavlja globusom i vrlo je bogata. Šteta što takvim već odavno nismo učinili i autora samog.

Više na: http://ivopervan.hr/

Javor Novak

Studijska igra, omaž svjetskim portretistima

(Vrhunski američki komercijalni i umjetnički fotograf, Sandro Miller, izložba fotografija u Galeriji Bačva, Meštrovićev paviljon, od 09. veljače – 09. travnja 2017.)

Usporedbe trebaju postojati i uvijek su moguće. Na prošlog tjedna otvorenoj izložbi koja dovoljno traje, možete u Meštrovićevu paviljonu, pogledati jedan sasvim drugi fotografski senzibilitet. Onaj velikoga američkog fotografa Millera (Sandro Miller 1958.). Njegov crno-bijeli pristup portretnoj fotografiji ima ovom izložbom i svoj nov moto, perpetuirajuću ideju... a ona je 'ponavljanje'povijesno značajnih portreta iz ruke velikih autora te velikih javnih, kreativnih osoba. Izložba „Malkovich, Malkovich, Malkovich“ (usput: John Malkovich, rođen 1953., našijenac je iz Like) je nevelika. S obzirom na iznimno zahvalan galerijski prostor (strahovito tonski nezahvalan isti taj prostor) izložba je lako pregledljiva. Sagledavanjem cjeline, gotovo samo jednim pogledom, tako je i vaša osobna selekcija lako moguća. To zapravo pojačava izloženost auktora oštrijem sudu javnosti. No, samo u onih nesigurnijih.

Millera1

Uvjeti fotografskog rada u dvaju auktora, koje namjerno sučeljavam, su naravno neusporedivi jer Miller je komercijalni fotograf, koji si može priuštiti ekipu koja kostimira, šminka, gradi scenografiju i osvjetljava njegov vlastiti njujorški studio. Oba ovdje i danas skicirana autora, rade s vrhunskom optikom, najskupljom koja danas postoji ali ona ne može odrediti motiv, a još manje ga stvoriti upečatljivim i zapamćenim. Ipak, Miller je tzv. visoko budžetni auktor. I u tome je suprotnost s domaćim Pervanom (koji mi je - ne samo izložbom cvijeća – ipak draži). Pervan je zrcalo ljepote domovine i izvrsnog oka, kadra i zanata, Miller je zrcalo 'općenitosti', mogao bi živjeti i raditi bilo gdje. I radi, kad hoće... Pervan može živjeti vjerojatno samo u Dalmaciji jer se u nas od umjetnosti tek životari. Osim ako niste bili sretnikao pok. hrvatski književnik Ivan Kušan, uspješni kao već dugo Miro Gavran, hrvatski književnik i primjer nad primjerima, izuzetak nad...

Simpatični Amer, Sandro Miller došao je u Zagreb i osobno, predstaviti nam se svojom zapravo makro fotografijom. Dok Pervan traži motive iz postojećih krasota i neobičnosti mora i kontinenta, grada i pustara, osvjetljenja i otoka, rtova i vrhova gora, Miller stvara uvjetnu ljepotu, radije grotesku, kad vidite u što je sve preobrazio Malkovitcha. Miller je pošao od izabranih klasika svjetske portretne fotografije i u svojem studiju učinio sve da scenografski, šminkerski i garderobjerski te svjetlosno John Malkovitch dobije osnovne, glumi predispozicije, kako bi se rado preobrazio u Einsteina, Dalija, Hemingwaya,Merlinku, Nickolsonova Batmana... ili samo u grimasu, samo u pojedinačno, isječeno, samo ljudsko, kao slonovsko oko. Miller se dakle dosjetio a zatim odabrao, sprijateljio se, animirao i dobio jednog svjetski prezauzetog glumca da mu u samo tri raspoloživa, slobodna dana,izvede većinu onog što je zamislio.

Tako je snimio gotovo sve svoje zamisli i prohtjeve dok je sat dosadno otkucavao a vrijeme je termina neumitno istjecalo. Snimao je sve Malkovitcheve postavljene i odigrane metamorfoze. Dio njih je prepoznatljiv na prvu, drugi dio ostavlja nas zamišljenima.

Millee4

Tu bih malo stao, na potrebi Malkovitcha da se prerušava. Takav je i u svojim filmovima. Upitao bih nešto pomalo heretički: poznato je naime da određen a znatan broj gledatelja mijenja program kad ugleda Malkovitcha i njegovo glumačko prerušavanje. Možda im udara na muškost i pokazuje onu muškost koja nije dovoljno muška? Glumac svakako treba i mora imati potrebu unutrašnjeg uživljavanja u ulogu i to je osnovni preduvjet, no, vanjsko prerušavanje? Hm. Što je to? Puko pomagalo kako bi duhom brže i potpunije ušao u ulogu ili djetinjasta igra sama po sebi,koja tog čovjeka jako veseli? I da li samo djetinjasta? Malu, ali stručnu ekspertizu i psihoanalizu ove teme jako bih rado slušao. Baš bi me veselila... I da završim digresiju Hitchcockom: njegov film Psycho s Antony Perkinsomu glavnoj ulozi mračno oslikava dvostruku osobnost tog filmskog lika. Redatelj je bio živo i poznato stravično sugestibilan gradeći tu rolu s glumcem koji ju je donio senzacionalno uvjerljivo. Je li Malkovitch na tome tragu? U kojem smislu?, koliko? i u kojem smjeru? Tu je i veliki Salvador, još jedna iznimna osobnost koja intrigira davno atribuiranom Dalijevom ekscentričnošću, ludilom pa i ezoterijom, osim naravno nadrealizmom. Umjetnički svijet neki je putegzotičan parasvijet u svoj svojoj divoti, strahoti, grubosti ili groteski (vidi ne umjetnika već kreativnog konstruktora Howarda Hughesa).

Miller2

Za razliku od velikog našijenca,cjeloživotnog predanog majstora fotografije, Miller je dovoljno zaradio kao vrhunski komercijalni fotograf da si može priuštiti ovakve prodorne uzlete u umjetnost, u zahtjevnost i u ogoljenu fotografiju. Velik je broj auktora danas, pogotovu portretnih umjetničkih fotografa, koji priznaju samo crno-bijelu fotografiju. Ima i mnogo uspješnih i sjajnih fotografskih majstora-radikala koji odbacuju sve moderne aparate, posebno digitaliju a ne samo i boju. Nekičak rade s camerom obscurom (tragovi koje se vuku još iz Kine i to iz 7. stoljeća prije Krista!). Služe se prastarim tehnikama s početka fotografske povijesti i time drže oštru lekciju svima nama koji se 'vadimo' na fleš, zoom, ugrađen elekt-ronski svjetlomjer, kristalnu i preskupu optiku, promjenjivu osjetljivost elektronike aparata kao nekada osjetljivosti filma, na rafalno okidanje, na smirivanje trešnje fotonaprave, na besprašnost i skidanje iste ina još... Kako bismo mi dakle danas, drvenom kamerom, snimili Picassa na izlasku iz recimo hotela??

Miller3

 Miller je do razumne granice ogolio svoje vrsno zanatsko umijeće crno-bijele fotografije i ako prošećete njegovim web stranicama pronaći ćete mnogo strašnih lica života a prekrasnih portreta. Uz suradnika, majstora svjetla, ti portreti blistaju kontrastima u sjajnoj oštrini i mekim prijelaznim tonalitetima. U ovoj, u osnovi,  igri u dvoje, ako i zaboravimo na tren suradnike i pomoćnike, Miller je s Malkovitchem dao i glumu i gestu i grimasu i pogled i karakter i kadar i izrazi temperament poznatih nam slavnih likova. I na te slojeve tek onda dolazi zanat, vještina i obrada. Dolazi još jednom Miller i vrhunska tehnička razrada u procesu povećavanja. Uspjeli su, to nije bilo ni upitno. No, izložbi u Meštrovićevu paviljonu mislim da nedostaju tehnički podatci o aparatima, objektivima i reflektorima s kojima je Miller stvarao.

Možda možemo prigovoriti i svojevrsnoj tipično američkoj mitomaniji, gradnji kultova od slavnih likova, koja neprestance pronalazi sve nove i nove načine recikliranja svoje prekratke povijesti i likova iz nje. Zato toliko često izvlače one najslavnije među njima, već amblematske. Zato možda (pre)cjenjuju Warhola, meni reciklatora i grafičara. Ne predstavlja mi ništa, ako smijem o svojoj pojedinačnosti. No, Miller šeće svjetskom fotografijom, djelima i likovima.(I) on gradi kult, da... alikult vrhunske portretne fotografije. S lećom na samom licu glumačkog 'modela'.

Miller5

Millera, kojem je ovo trinaesto postavljanje izložbe Malkovitch, Malkovitch, Malkovitch u svijetua Zagreb tek trinaesti grad (što je velika pohvala umjetničkom sloju naše male metropole) ovdje prije svega treba shvatiti kao homo ludensa. Čovjeka, kojemu je dosadilo tražiti motive. On ih želi i stvarati i probavljene snimati. To je eksperimentalan iskorak u svijetu fotografije na putu performansa i iznimno je zajedničko supostignuće. Fotografiju, koja je dugo bila samački, gotovo osamljenički hobi (uglavnom) na otvorenom, Miller pretvara u studijski uradak cijele ekipe vrsnih suradnika i vrhunsku glumačku izvedbu glavnog 'modela'. A taj mu uopće ne statira, već on kreira i izvodi! To je dakako maštovita i zanimljiva novost u svijetu fotografije i teško će ju biti slijediti. Ne samo zbog budžeta, već zbog približavanja težini rada koja je filmska, kazališna a ne osnovno fotografska. Koja je scenska i komplicirana kao na filmskoj klapi, setu ili na probi u kazalištu. Fotograf tako postaje direktor scene, redatelj i dirigent cijeloj ekipi. On radi i s glumcem. Ovdje (za snimanja) novim prijateljem, Malkovitchem. Danas stalnim, obiteljskim...

Miller6

Portretima se danas u nas bavi sve manje fotografa, sve više ih je u atmosferama prirode, godišnjih doba ili u trik fotografijama sa vicik porukama... ili u dokumentarističkim, povijesnim fotografijama, koje nam zapravo govore 'samo' kako su primjerice Zagreb ili Rijeka izgledali nekada.

Ako to na kraju treba reći, preferiram ogoljen portet. Uradak jedne osobe. Tet-a-tet. Bez scenografije i kostimografije, bez šminke. Veliki Sandro Miller, svojim izloženim djelima u Bačvi, ipak me u tome značajno poljuljao.

Javor Novak

 

Pet, 18-10-2019, 16:49:58

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.