Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 HAVC: Kinta je nestajala obilato, u poznatim kursevima

U vremenu u kojem živimo, glazba, uz čekanje u autu na semaforu, postaje nužnost bez koje se Glazbane može. Doduše, rijetko kada radio nas zadrži duže u zaboravljnom 'leru' ili uz cijelu emisiju. Pa tako u tom vremenu, je li, koje gubimo u autu, nevremenu u kojem živimo unatoč, danima se vrte primjerice Crveni Koralji, Čobi, rani Boney M od stranih... Tako se za te crvene ne sjećam jesu li već dosezali svjetsku slavu kad sam imao četiri ili sam već išao u školu? Sve mi se nešto čini (jer pamtim) da je to zato što se zovu Crveni. Jer ti dometi ni prije ni poslije njih više nisu dosezani. Grupu 220, sto puta popularniju, nitko i ne spominje. Ovapnenjeni su očito neuhvatljivi, štoviše. Onaj divan metalan glas, napola kmečanje, banalan tekst, ma bili su preteča Janis Joplin što da dalje daljim. I onda ti zakrečenihitovi spram kojih je Billboard obična skupina kekeca...

Ukratko, vrijedi slušati Crvene Koralje i dan danas uz zubobolju, protiv boli u kukovima, protiv svrbeža kože i pripadajuće opstipacije, još i za... ili što ti ga ja znam. Pomaže jamačno. A tek Čobi i bicikl što ga Lilijana vozi? I da nisam zloban pomislio bih da je to možda zato tako, po našim lokalnim radio postajama, što se proizvodi osrednjost da pametni sami od sebe, spontano jel'te - pobjegnu van. Mediji su zaduženi za proizvodnju osrednjosti da bismo svi, što prije, postali mediokriteti. Samo ime im kaže.

U toj dakle svakidašnjici, u kojoj nam crvene uši koralji i oni s M, uopće me ne čudi intervju grande s Ivanom PernarPernarom. I ovdje ukratko, to je jedan najavljivan kao velik a od početka jadan i prevelik intervju. Ma pernarije... da ne duljim... a dulji mi se. I onda zanimljive su (samo polovično) reakcije ljudi. Svašta čovjek čuje. Znaju biti duhoviti, ali najčešće su zlobni kao i ja. Evo recimo jedan glasnogovornik, to su oni poznati ekstroverti kao i ostali zabavljači, glumci, pjevači, ma estrada rečeno na prečac. On po definiciji mora biti brbljav rečeno narodski i u tome još i vješt a ne naklapalo... Bio žensko ili muško taj dan. I sada... s obzirom da oni svi jesu to što jesu, što to ove „moje“ ljude škaklja kod recimo glasnogovornika Županijskoga suda? Više je nego razgovjetan, retorički bezgrješan i kratak, a izravan g. Devčića ne kao Cvitan koji je kratak pa ne kaže ništa. Krešimir Devčić kaže sve a ukratko i odrješito. I sad valjda ljude smeta sposobnost.

Čuo sam i to da jednog po svemu najboljeg tv voditelja smatraju „previše savršenim“, ma zamisli ti prigovora! Pa onda Hribartako ljudi zapaze kako Devčića dugo nije bilo. Znači ne valja ni kad ga bude ni kad ga nebude. Igra košarku, dobaci drugi. I sad vi meni recite, kakve to veze ima? Netko lupa po fliperima i poker automatima a netko se bavi športom, ako se bavi. Ja ne znam. I što ima loše u košarci? Mijenjam pet nogometnih tekmi za jednu košarkašku. I to samo ako je nogomet prvenstveni. A ovi, ti... koji uvijek imaju nešto za prigovoriti kažu da ga snimaju odozdo ili na stepenici. Da sam bio s njima ja bi širio ruke: Pa kakve to pak veze ima? Ali, znate, ja mislim da ni oni sami ne znaju kakve. Hoće samo od Županijskog suda napraviti glasnogovornicu i obratno. Nešto što ni on ni sud nisu. Ima u nas mnogo klijenata i bivših klijenata istoga koji su prošli čičkoliko kojekako. Otud valjda da se prigovara jednom bistrom glasnogovorniku. Štoviše, jedva čekam da ga čujem u predmetu Hribar. Ne zato što bi me to veselilo, nego to nam je očekivati... do kraja godine... s košarkom ili bez nje. Tako sada stoje stvari, gdje je korupcija tu je i Uskok, a gdje je Uskok tu nije Prekršajni sud.

Dokle daklem taj Babarović? Pernar?

Evo recimo nadalje... koliko su ljudi... eh, baš su ljudi! Kažu da kad se g. Cvitan nasmije da to izgleda... ma ne smijem CvitanGlazbaGdje su nestali sjajni stihovi Drage Britvića? U predgrađu? Kad ste zadnji put čuli Radojku Šverko? Gdje su Špišićeve šansone? Tobože oni su svi stara garda. Ali njihove pjesme nisu! One su avant-garda. Ruše kriterije mlađima? I dokle više taj zabavljač maloumnih, koji ruši čak i cirkuske kriterije i ugled tog zanata? Dokle Pernar? Ton ima veliku prednost pred slikom. Često. Kao da Vukov nije pjevao najljepše pjesme. Kao da Coce nije ništa snimio. Samo vrlo rijetko čut ćete Vannu ili Masima. Kao da Cetinićeva nije iznimna. Isto odgurnuta. Forsiraju se neki istarski klinci koji zapravo pjevaju prostački, osim što nemaju materinji jezik.ni reći kako... što je to kad to beba napravi, pa pogleda mamu. Ali sve vam je to jedan dr.. ovaj, komplet, znate? Glazba, pernarije, ljudi kao ljudi i ta prosječnost do boli. Njome se Ameri inače ponose... Ali gdje? U praktičnom,nikako političkom životu. Oni su toliko prosječni da u samoposluživanju možete kupiti debele najlon vreće s dijelovima špera, komada buduće jedrilice koja će na površini biti dulja i od recimo trideset stopa!I samo spajate A i B. Ne doduše stopa u onihgore navedenih, nego onih drugih, dugih trideset i tri centimetra. I svatko prosječno inteligentan može sastaviti takav brod. To se zove praktičnost. Isploviti! a ne mediokritetstvo. Dokle daklem taj Babarović?

Gdje su nestali sjajni stihovi Drage Britvića? U predgrađu? Kad ste zadnji put čuli Radojku Šverko? Gdje su Špišićeve šansone? Tobože oni su svi stara garda. Ali njihove pjesme nisu! One su avant-garda. Ruše kriterije mlađima? I dokle više taj zabavljač maloumnih, koji ruši čak i cirkuske kriterije i ugled tog zanata? Dokle Pernar? Ton ima veliku prednost pred slikom. Često. Kao da Vukov nije pjevao najljepše pjesme. Kao da Coce nije ništa snimio. Samo vrlo rijetko čut ćete Vannu ili Masima. Kao da Cetinićeva nije iznimna. Isto odgurnuta. Forsiraju se neki istarski klinci koji zapravo pjevaju prostački, osim što nemaju materinji jezik. Pjevaju, rečeno jako uvjetno ali se krevelje. Ko banda iz falš-talijanske krčme. I to im pijančevanje još dođe in. To su vidjeli od Pernara, Mesića ili od Šajete? Ma makulatura.

Nego da se vratim temi. Osim rekla-kazala i niskopodnih pernarija te Babarovićevih zavijanja tu je i drzoviti Hribar Vrdoljakzvani Hrvoje za kojeg ne znam pjeva li ili igra odbojku. I eto ga... on nam nadnaravno, pomalo i eshatološki filozofira kako nema domoljubnog filma. Nema pa nema. On ne postoji. Mislim film. Kao ni mrtvi u ratu. Za njega. Njemu ili mu. Nu, kad pogledam bolje, jedino što slabo postoji je njegov filmski opus. Realno gledajući, oštrim njegovim kriterijem rečeno, većinski je to i ne gledajuće i ne gledljivo. Iako rođen daleke 1962. wikipedija poznaje samo pet njegovih uradaka, pretenciozno zvanih autorskim naslovima. Kano pet lakih komada. Zato kad se Hrvoje nedomoljubni nađe u srazu s primjerice Vrdoljakom, čovjeku uopće nije jasno što bi Hribar mali, Eustahije dubiozni, uopće htio? Jest da je frustriran, to mu priznajem, kako i ne bi bio. Vidljivo. Gazi ga vlastiti opus a i pitanje je je li služio vojsku? Možda je samo stajao na stepenicama ispred kasarne i čekao da se okupe prva tri pušača kako bi mogao započeti vrijeđati sve što je taj dan vidio. A možda je zato i pobjegao u direktore, film je ipak teško rudarenje a i vidi ga svako. Nije to ono kad si s lomnim lignitom samo na ti. Ovdje svaka budala može kupiti kartu. Uzalud.

Što Hribar ima s Vrdoljakom velikim?

Što bi dakle Hribar mali imao s Vrdoljakom velikim? Najvećim hrvatskim redateljem, vrhunskim športskim VrdoljakŠto bi dakle Hribar mali imao s Vrdoljakom velikim? Najvećim hrvatskim redateljem, vrhunskim športskim organizatorom i funkcionerom, međunarodnim predsjednikom, visokim političarom, svjetskim putnikom pa ako hoćete i polu-privatno: petnaestostrukim djedom i dvostrukim pradjedom! Što bi, ki bi? Koji Hrvoje? Koji Hrabar? Reći ću (mu) ovako: Duga mračna noć prva, Glembajevi i Kiklop uvjetno drugi, Prosjaci i sinovi slijede a sada dolazi finale: General! I to samo onda ovo navedeno, ako se vrlo izbirljivo probire. Ta su djela vrh, ne samo po mom mišljenju. I što bi i gdje bi Hribar? Po čemu Hribar?organizatorom i funkcionerom, međunarodnim predsjednikom, visokim političarom, svjetskim putnikom pa ako hoćete i polu-privatno: petnaestostrukim djedom i dvostrukim pradjedom! Što bi, ki bi? Koji Hrvoje? Koji Hrabar? Reći ću (mu) ovako: Duga mračna noć prva, Glembajevi i Kiklop uvjetno drugi, Prosjaci i sinovi slijede a sada dolazi finale: General! I to samo onda ovo navedeno, ako se vrlo izbirljivo probire. Ta su djela vrh, ne samo po mom mišljenju. I što bi i gdje bi Hribar? Po čemu Hribar?

Prije toga g. Antun Vrdoljak, koga nitko ne treba braniti jer im je bolje da ga niti ne pokušaju napadati, ostvario je Filmčetrnaest glumačkih uloga, a kažu da nije više nego snimio dvanaest filmova, bio producent u jedanaest, televizijski redatelj, ma što to (manje?) značilo, u pet projekata. I što bi? Što se dogodilo sada malom Hrvoju da se osvrće na Vrdoljaka? On bi ocjenjivao, on bi se izašnjavao, on bi pokušao biti fon oben, on bi konkludirao... Ma ke, umišljena veličina. Tić vulgaris. Hrvatska ih je puna, svaki pomak njihova prsta je projekt. Projekt znate, imam sada jedan važan projekt na Brionima (naglasak je na o) straašno veliki projekt. Internacionalni. A što bi onda rekli arhitekti, koliko oni planova imaju, planova razrade istoga. Kilograme projekata.To su stvarni projekti a ne pernarije i hribarovštine.

Umjesto dase nakloni, duboko, kao što ga nitko nikad izgleda nije naučio. Ali to je ta ljevičarska nekuhanost, apatridna drskost bez ili sa pokrićem u neodgoju i neponašanju. Znate ono kako su bivali uvrijeđeni oficiri u JNA kad bi im dopao netko iz grada, netko čiju finoću nisu mogli podnijeti a od inteligencije su dobivali granulom. Samo bi zavikali: „Ma idi bre! Nemoo da se poonaašaaš!!“ E tako se ovaj ne ponaša. Nema pojma o ponašanju. Ta je izlizana uličarska bahatost viđena u donedavna predsjednika Vlade, u saborske zastupnice koja je poznati euro-parlamentarni poliglot, u bicikljiste Stazića koji je sav u osmicama (još od sinoć). Pa onda od one Jerry Lewis kreature, točnije grimase, pardon bivšeg mudrog jezikoslovca ministra, inače doktora ali radije vrećo-lupača... taj je ukidao sve hrvatsko što se dalo i dalje nastavlja lupati. Dajte mu vreću, molim vas.

Ista škola pozera s lulom

Sve je to ista škola i ona šuplja lula od navodnog socijal-demokrata, a stvarnog pozera nad pozerima Zuppe. Inokosni Vjeran Zuppaintelektualac bez traga i korica. Sve su to lumeni bez grumena i opusa. Zato smeta sudac Devčić a tako dobro artikulira, čak bolje od sveučilišnog Zuppe. Potonji ima rezidualni duhanski talog in ejus corpore, pa ne smije otvoriti usta da mu sekret ne prelije usnu ogradicu. Zato on zabaci glavu unazad, pa kroz zube sam sebi djeluje viši. Još kad stisne oči, kao pred ogledalom... Ma sama krema. Žućkasta. Intelektualisti, kazao bi Velnić. Dno je stvarno uvijek dublje.

A možda Hrvoja malog smeta što je Vrdoljak godinama bio u vrhu vlasti, desna ruka Predsjedniku? Možda Hrvoje ćosavi (i) po tom pitanju nije realiziran? I nakon takve biografije Antuna Vrdoljaka dođe neobuzdano sirov Hribar i zaželi mu sreću! Pa to ti je kao da ga je pljunuo i rekao i opet ću te! Kad bi se uopće osvrtao na tuste figure jednog ne samo financijski već i drugojačije javno proglašenog i manipulativnog dečeca, Vrdoljak bi mu odgovorio. Ali kao da ga čujem: A zašto pobogu? Tko je rekao? Hribar? Što je to Hribar?

A Hribar mu nadmeno tutorski želi sreću i posebice zdravlja! I tko je on, kao bivši redatelj i bivši direktor? Nije čak ni KintaKinta je nestajala obilato, u poznatim kursevima, ali na nepoznatim, a brojnim adresama. Ovisi o kapitalcima, oni će mu glavu iznijeti iznad vode. Cijena stiže nakon. Slila se lova vrlobrojnim dakako faktotumima i umjetničkim akterima, gargujima s punim radnim ili povremenim vremenom bljuvača po svemu hrvatskome kao u Vilija čeonog zvanog nježno - Matula. Najdraže mu je slučajno i ulično kazalište a Hribaru vokabular. Eto vidite...glasnogovornik a i igra tek odbojku. On je protagonist dokazane mu (revizijom!) prijevare. Samo neodgojeni iz toga vuku prednost. To-to-to su njegovi filmovi:dati koliko i kome. Kako? To već zna. Sada znamo i mi. Normalan čovjek pokrio bi se ušima, eventualno bi tiho rekao 'nitko nije savršen' a Hribar je još veća grmaljetina otkako je javno izvještačen i lustriran. I s kojim je dijelomVrdoljakove biografije on al pari? Čovjek koji nije u stanju, koji ne vidi, koji ne može sagledati svoje pravo mjesto, ulogu i sadašnju poziciju (građenu dugo) osumnjičenika za kriminal... kako njega nazvati nego stupidnim?

Klevetnički

Kad se dakle preskoči sve bitno, sve osnovne stvari u životu, Hribar mali, jetko zvan ćosavi, žirira sve što vidi. A Crnodomoljubni film ne vidi, ne razumije, pa mu je najlakše reći da ne postoji. Pa točno, u njega nema takvog filma, dobio bi zapletaj crijeva inače. Njemu je bliže onih zlogukih i krivotvorenih petnaest minuta. Njega intrigira masakr u Dvoru. On se ne izjašnjava kako to da se taj film u nekoj od perverznih metamorfoza i dalje klevetnički vrti svijetom, kako to samo stratezi i graditelji ucjena znaju. Profesionalni podvaljivači. Kako to samo bogato sufinancirani vanjski projekti isfabricirati znaju. Da bi oklevetali cijele države. U njih sve može biti istinom. Bacivši se s malog opusa u veliko direktorovanje, dodjeljivao je lijepo ime Hrvoje, državni novac, neš ti znanja, onim pljuvačima koji bi opravdavali ulaganje. I eto promidžbe domovini širom svijeta.

Kome sve dodijeliti i koliko će to biti isplativo? To je bio važan Hribarov kriterij. I onda što? Tko? Obolio čovo od grandezze. Koji Hribar? I sad ju, napuhujući se kao kopun, širi medijskim vilajetom, boreći se vojnički... Da ga ne osude. Znači ipak treba od dogodine služiti vojsku? Bori se... mada se frustrirajućim pokazivao već i odprije. Bori se dok može. Kad se ispuše a bude snivao, oni će doći. To je strašno saznanje i ne želim ga nikome. Bila putna torba,kraj ulaznih vrata, napunjena ili prazna. No, nekako mi se čini da bi gospodin Devčić mogao već imati spremno priopćenje za kraj ove godine. Volio bih da nije tako, ali revnost je revnost.

Iz HAVC-a je naime, po nalazu te sumnjive i dubiozne revizije, jel'te, znate kakve su vam one već dosadne i brojkovite, HAVCevaporiralo mnogo novca. Hrabar je onaj, koji nije na vrijeme pospremio računčiće za sobom... Kinta je nestajala obilato, u poznatim kursevima, ali na nepoznatim, a brojnim adresama. Ovisi o kapitalcima, oni će mu glavu iznijeti iznad vode. Cijena stiže nakon. Slila se lova vrlobrojnim dakako faktotumima i umjetničkim akterima, gargujima s punim radnim ili povremenim vremenom bljuvača po svemu hrvatskome kao u Vilija čeonog zvanog nježno - Matula. Najdraže mu je slučajno i ulično kazalište a Hribaru vokabular. Eto vidite...

Svi su oni sad dobili uzbunu i već su na stražnjim nogama. Javljat će se sporadično, vraćajući dug kao na gumb. Ali, možda baš zato budu pozvani svjedočiti? Nije njima lako. Misle da brane nešto vitalno svoje a kad tamo to je samo sura kesa. Zato naprijed bojovnici, reprogramirajte blisku nam prošlost koliko hoćete, dalju smo rekli - kaže antifašist Mesić, osoba od renomea - nju ne dirajte. Naprijed bojovnici rat je završio, navalite u proboj. Sada možete. Ma što u proboj, u napad, mi ili oni! Kocka je Rubikova posložena. Avanti!

S obzirom da Hribar mali voli žustro napadati, misleći da je sve obranjivo evo jedne neobranjive pjesmice za kraj njegova mandata. Da vjerujem kako će zaglaviti, nikad je ne bih stihoklepao (za one kojima je poznata ta stara melodija):

Bandiera rossa, bandiera rossa,
Guknite golubi, guknite svi,
Do moga spasa, do našeg glasa,
Bandiera rossa, bandiera rossa.

O proletari, avanti piccoli,
Bandiera rossa e Cosa Nostra,
E dove soldi, e molti soldi?,
Bandiera rossa, bandiera bosa.

Evviva Lenin e stella grossa,
Vrijeme je kletve, bandiera rossa,
Bran'te me sada, dat ću vam groš,
I ti ćeš samnom, budi loš.

O proletari, avanti piccoli,
Naša će zvijezda, sjajiti još,
Blistat će crveno, sjajit će stalno,
Nad Remetincem. Nad Remetincem.

Avanti piccoli, avanti popolo,
Bit ćemo skupa, bit ćemo grupa,
Bandiera rossa, je našakrpa,
E straccio?nostra, trionfera.

Bandiera ova, Uskok je ništa,
Znamo lobista, ima ih trista,
Svi naši ljudi, glavom će platit,
Ima nas grupa, bit ćemo skupa.

Bandiera rossa, avanti piccoli,
Nema nam krpe, ni zvijezde više,
Plačimo sada, jer nikad više,
Slijede nam kiše, možda i „niše“.

Javor Novak

Pet, 18-10-2019, 16:59:57

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.