Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Nezabrinuto o zabrinutima

Bilo je samo pitanje vremena kada će se izlizanim a specifičnim optužbama kojima skrivaju svoje prave interese, oglasiti neki strani veleposlanici u RH. Po definiciji, oni su predstavnici svoje zemlje u drugim državama u što doduše vjeruju još samo djeca. Povijest protjerivanja veleposlanika iz zemalja u kojima su bili akreditirani vrlo je bogata. Zašto? Brojni su uhvaćeni kako se bave nedozvoljenim poslovima, često špijunažom, podrivanjem države u kojoj Veleposlasnicidjeluju, podmetanjem ucjena ili fabriciranjem „događaja“ i posljedičnih političkih pritisaka. Ne tvrdim da je tako bilo nedavno i u RH, ali nisam impresioniran njihovom prozirnom zabrinutošću a možemo s pravom i zajedno sumnjati u nju temeljem jednostavne matematike.

Naime, nova vlast još uvijek nije svima i za sve u Hrvatskoj stvarna i priznata vlast što je presedan i (za takve) puna demokratska sramota. Nju je, kao svoju šarenu zastavu, visoko istaknuo još onaj bivši premijer, zaboravio sam mu ime, koji „nije“ izgubio parlamentarne izbore a poznat je i po nuđenju pakla i baš svakojakim drugim optužbama. Neki se tako ponašaju kao da su još uvijek na vlasti i otvoreno ruše onu legitimnu. Dva su osnovna razloga tomu: oni sami ili njihovi miljenici, agenti ili sluge izgubili su dio ili cijelu državnu potporu; njihovi slugani smijenjeni su s čelnih pozicija. Smanjuju se privilegije a to uvijek jako boli. Posebno boli gubitak privilegija onima pretplaćenima na brojne lukrativnosti – onima redovito antifašističko - komunističke (dakle floskulolike) provenijencije. Zamislite zločina. Znači ipak ništa doživotno?

Strani veleposlanici nisu se smjeli odmah eksponirati zahtjevima za smjenom sada već dokazano najboljeg hrvatskog ministra g. Hasanbegovića pa su to nakon nekoliko mjeseci (neuvjerljivo) pokušali jučer. Čekajući povoljnu priliku - čime su se umotali? Prvo ljudskim pravima, onim najbanalnijim jer dio je tih prava i famozna fraza o slobodi medija (pada mi napamet ona Krležina o frazi (...i nikoga nema da ga s fraze skine)... Ne znamo doduše kako se ona mjeri. Ta gospođica, iscifrano prevrijedna, vječno zloporabljena, sloboda medija. Unatoč tome što su mediji u hrvatskoj letalno, tvrdokorno i dugoročno snažno uhereni u lijevo, štoviše komunistički udareni ulijevo a desnica kao da ne postoji (što je raritet i u Europi i u demokratskome svijetu) veleposlanici iz tog istog svijeta ovdje lako okreću pilu naopako, pušu na hladno i „izražavaju svoju zabrinutost“. Sve u strahu da demokracija napokon ne zaživi (i) u Hrvatskoj?

Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone

No, njihov posao u RH nije izražavanje zabrinutosti, kako su za Mesića i Josipovića krivo naučeni pa su to i sami rado tako shvatili, posao im nije niti ocjenjivanje rada pojedine Vlade i izabranih ministara (neka to pišu doma) nego traženje putova kojima se odnosi dviju zemalja mogu unaprijediti. Twitter i facebok i društvene mreže naravno ne da nisu na tom PritisciLoše kopije i još lošije sjene one pune suverene vlasti iz 90-ih dovele su nas dotle da se ponovno trebamo služiti glasovitom, povijesnom latinskom krilaticom iz daleke 1790. a koju je u Budimu izgovorio šef hrvatskog parlamentarnog izaslanstva, grof i hrvatski ban Ivan Erdödy: Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone (Regnum regno...)! Isto je ponovio i prvi hrvatski predsjednik dr Franjo Tuđman na kraju jugo-komunističke strahovlade 30. svibnja 1990. godine u svom znamenitom govoru prigodom konstituiranja prvog demokratski izabranog Sabora moderne hrvatske povijesti. Prema tome, ovo (najnovije) zakulisno iskazivanje zabrinutosti nije ništa drugo nego nelegitiman pritisak i očito iskakanje iz stečenih i dostignutih diplomatskih uzusa i odnosa.diplomatskom i službeničkom tragu nego su njegova čista suprotnost. To što je Hrvatska donedavno imala vlast - ne vlast, koja je služila stranim interesima, a od domovine napravila opustošenu koloniju, vjerujem da veleposlanike, s pridošlim promjenama, sada jako muči. Sada im je sve ovo hrvatsko - retrogradno. Kako kaže stara židovska: ne dao ti Bog da imao pa nemao. Dolaskom nove vlasti oni više ne mogu nametati svoje puke bankarske, geopolitičke i imperijalne interese u onoj mjeri u kojoj im je to bilo rado poklanjano godinama prije. U godinama destrukcije svega hrvatskoga, predugo lažno nazivanim godinama detuđmanizacije. Sada su se zbog toga do te mjere zaigrali da traže smjenu legalno izabranog ministra nakon legalno provedenih (između ostaloga i od njihovih država i same Europske unije) priznatih demokratskih izbora.

Nažalost, loše kopije i još lošije sjene one pune suverene vlasti iz 90-ih dovele su nas dotle da se ponovno trebamo služiti glasovitom, povijesnom latinskom krilaticom iz daleke 1790. a koju je u Budimu izgovorio šef hrvatskog parlamentarnog izaslanstva, grof i hrvatski ban Ivan Erdödy: Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone (Regnum regno...)! Isto je ponovio i prvi hrvatski predsjednik dr Franjo Tuđman na kraju jugo-komunističke strahovlade 30. svibnja 1990. godine u svom znamenitom govoru prigodom konstituiranja prvog demokratski izabranog Sabora moderne hrvatske povijesti. Prema tome, ovo (najnovije) zakulisno iskazivanje zabrinutosti nije ništa drugo nego nelegitiman pritisak i očito iskakanje iz stečenih i dostignutih diplomatskih uzusa i odnosa.

Priča koju su njihovi domaći pomagači, kao prethodničari, nastojali proturiti s temom navodne fašizacije Hrvatske je propala. Svi njezini elementi: krivotvorena kapa koja je bila centar svemira, domovinski HOS ili puka nogometna nadvikivanja ili jedne obične odobrene ulične demonstracije - smiješne su u uvjetima u kojima čitamo o stalnim prilikama u drugim europskim i svjetskim državama. Ako su to uopće prilike. To političko stanje, te, ove sada zabrinute u Hrvatskoj, kod kuće nimalo ne zabrinjava. Ne zabrinjava ih kada u njemačkom pokrajinskom parlamentu sjede otvoreni i registrirani fašisti, kada u Francuskoj prvi krug izbora dobiva registrirana Nacionalna fronta, krajnja desnica, kada ne samo u Italiji već i u Europskom parlamentu sjedi talijanska fašistica rodom izravno vezana uz Mussolinija... O kakvoj se to onda fašizaciji ili ustašluku u Hrvatskoj radi? - medijski fašizam i psihološki rat je (između ostaloga) i izmišljanje opasnosti (vidi više: admiral Davor Domazet Lošo). Da o skrivanju stvarnog, vlastitog (europskoga) fašizma i ne govorim.

Izgleda, trebamo stalno podsjećati na ono eklatantno: u Hrvatskoj nije registrirana nijedna fašistička stranka, nemamo ih ni kao nezavisne u Saboru, nijedna krajnja desna stranka nije na sceni ali jesu ekstremno lijeve stranke: registrirane Radnička fronta i Srp... Militantna RF tako na svojim stranicama otvoreno kaže: „Cilj je Radničke fronte političkom borbom ostvariti radikalnu promjenu društva u kojemu živimo“ oni zatim predstavljaju „organizaciju koja se bori za suštinsku promjenu društvenog uređenja i prenošenje cjelokupne političke moći u ruke naroda“. Što je to drugo nego cjelokupni radikalizam, novi totalitarizam i otvoreno rušenje demokratskog sustava izvan-institucionalnim metodama?

Hrvatskoj se mjere ljudska prava još ne spoznatom fizikom i još ne izumljenim termometrom. Premjeravaju se medijske slobode temperaturu kojih nam nameću upravo sami ti mediji, iako je dobro poznato da se vlastitim prstima ne može izmjeriti vjerodostojna osobna temperatura. Za to vrijeme, desetljećima, u SAD su mogući primjerice defilei i demonstracije Ku klux klanova i raznih drugih nakaza... čak i ako se policiji ne najave... A gdje su u nas spontane demonstracije protiv upornog i višegodišnjeg masiranja većine?

Cinkari

Prema tome, to je kao i iz Domovinskog rata, na sceni su vječna dvostruka mjerila za koja bi nas pojedine ekselencije voljele uvjeriti kako su to uljudbena i logična dostignuća. Ustašluk, fašizacija Hrvatske i ostale bijedne optužbe i ucjene tek su stari pijuci rudara do našeg nacionalnog bogatstva kojeg bi i te kako rado htjeli nastaviti odnositi iz Hrvatske. Kojima nas onih vječnih 20 % neprekidno tužaka. Debelokožno cinkari domovinu u kojoj žive, nekada su glagoljali o puzajućem fašizmu...

Pojedinci i iz židovskih udruga javljaju se samo kad imaju nešto loše i osuđujuće reći o domovini Hrvatskoj. U međuvremenu, povijesna znanost i istina ih trajno ne zanimaju, jedna briljantna i hrabra povjesničarka Ljubica Štefan je za Goldsteina „fabulator“. Osoba koju je država Izrael proglasila Pravednicom među narodima! Osim što je za pokojnu osobu to neukusna primjedba Slavko se nije odmakao od Mirka i metka... Kako drugačije protumačiti i shvatiti da jedan srednjoškolac vrijeđa stručnost profesorice sa svoje samoproglašene egal pozicije? Da sebe i sveučilišnog profesora štoviše dr. sc. Jurčevića izjednačava i naziva kolegom? I ne samo da ga naziva nego ga i proziva i osuđuje zbog znanstvenih radova o Bleiburgu! Koji najgorim riječima pokušava diskvalificirati izvorni znanstveni rad diplomiranih povjesnika mr. sc. Blanke Matković i prof. Stipe Pilića! („Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac“, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru)... Čemu takvima uopće zboriti o žrtvi i djelima blaženika, kardinala Stepinca?

To je puni sumrak pameti i može se objasniti samo tvrdnjama koje su istaknute u javnosti: da je isti bio poručnik JNA a navodno i mladi Oznaš. Demantij nije stigao... Pisao sam kako su pojedini hrvatski Židovi zaboravili svoju braću -žrtve u Srbiji ali su zaboravili i primjerice Vela Luku na Korčuli koja je VeleposlaniciNjihovo ponašanje je za svaku osudu, bez obzira kada im ističe mandat, naročito kada se služe zakulisnim privatno-javnim mrežama za koje dobro znaju da će ih lako ponuditi senzacija gladnim jednobojnim medijima. Sasvim je neuobičajeno i potpuno nediplomatski izražavati bilo kakve sudove o državi domaćinu a da se službenim kanalima prije toga nije raspravilo (tobožnje) otvoreno pitanje. Ali i poslije toga.dala nemjerljiv i izniman doprinos spašavanju i očuvanju Židova i prije i za vrijeme 2. sv. rata. Najveći živući hrvatski redatelj Antun Vrdoljak u svom antologijskome filmu i seriji „Duga mračna noć“ izvukao je (onim starijima poznat) istinit podatak kako su zagrebački studenti za istog tog rata, na stadionu, kao jedan, zajedno istupili korak naprijed s proskribiranim židovskim studentima braneći ih i štiteći od pogroma... i takvih primjera ima... Ali toga za ove obrtnike nema - Hrvatsku treba trajno jedino optuživati. U taj tanjur pljuju jer iz njega (očito) ne jedu.

Nevjerojatno ali istinito, nude se, služe se i stranim veleposlanicima ne bi li ih „senzibilizirali“ da ih gazde što bolje plate i još žešće programski upregnu u ostvarivanje stranih interesa u RH. A interesa je uvijek bilo mnogo. Domaći robovi kolonijalizma ne pitaju ni za metode niti za ustupke, svaka funta ili euro igraju. Tako su se prvo Nevladini hvalili kako nisu samo financirani iz RH već uglavnom iz inozemstva. Sada, kad je to inozemstvo zapalo da treba platiti beznačajno više jer je pipa RH proračuna donekle zatvorena, odjednom se javlja orkestar zabrinutih veleposlanika. I njima bi možda bilo draže da Nevladine plaćamo mi sami iz našeg državnog proračuna. To bi bila nova vrhunska i sadistička satisfakcija te perverzija jer donedavno je i bilo upravo tako.

Bahatost

Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović tako nameću nezahvalnu poziciju da razvija i ispravlja ranije narušene međunarodne odnose ali i da upozorava na kršenje elementarnih ovlasti nekih stranih veleposlanika u RH. U tom grožđu svakako će pomoći kodeks, regule ponašanja stranih veleposlanika u Hrvatskoj. Posebno ako ga primijenimo reciprocitetno. Njihovo ponašanje je za svaku osudu, bez obzira kada im ističe mandat, naročito kada se služe zakulisnim privatno-javnim mrežama za koje dobro znaju da će ih lako ponuditi senzacija gladnim jednobojnim medijima. Sasvim je neuobičajeno i potpuno nediplomatski izražavati bilo kakve sudove o državi domaćinu a da se službenim kanalima prije toga nije raspravilo (tobožnje) otvoreno pitanje. Ali i poslije toga.

Otkada diplomacija na društvenim mrežama raspravlja (ili opipava?) odnose neke strane države i države domaćina? To ukazuje istovremeno i na bahatost ali upućuje i na nesigurnost onih koji tim putem (svjesni da su na tankom ledu) pokušavaju nametnuti svoje interese mimo Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske. To baca sivo svjetlo na motive poduzetih koraka - na podcjenjivanje legitimnih i najviših predstavnika suverene države. To baca negativno svjetlo i na želju za unaprjeđenjem svekolikih odnosa dviju država i nedvojbeno otvara pitanje stvarne funkcije pojedinih veleposlanika u RH. Ukratko, neki veleposlanici poznaju te stare note ali su zaboravili diplomatsku abecedu a s njome i cijeli temeljni bonton.

Stoga se postavlja pitanje, jesu li ovakvim zaobilaženjem Ministarstva vanjskih poslova RH i prizemnim i uvrjedljivim javnim polemiziranjem (na razini dosjetke) a s predsjednicom Republike Hrvatske, pojedini diplomati, njihove ekselencije, sami zaboravili svoju punu titulu, položaj, funkciju te svoje realno mjesto u Republici Hrvatskoj?

Javor Novak

Sub, 8-08-2020, 22:08:23

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.