Crvena pravda

Kada je u prosincu 2009., tada zagrebački profesor Ivo Josipović u Rijeci dao tobože dvosmislenu, u stvari sramnu izjavu: „zacrvenit ćemo Hrvatsku", dao ju je kao osoba relativno nedavno ušla u Sabor; relativno nedavno postala član SDP-a. Bio je to ulazak u kampanju i u politiku bez nekog stranačkog iskustva, bez suvisle i djelatne političke funkcije, bez ikakvih političkih rezultata iza sebe. Padobranski - odmah u predsjedničku kampanju!

Bio je to stranački i ini izbor da upravo on bude delegiran, bude instaliran za predsjedničkog kandidata SDP-a. Logično, prva politička funkcija pa predsjednička. Tko pamti njegove istupe u Saboru? Tko uopće pamti išta što je kao homo politicus učinio prije predsjedničke kampanje? I ta sramna jednoumna i natražnjačka izjava u Rijeci namjerni je iskorak u žutilo, u aferu i eksces, ali takav koji će onda prenijeti svi mediji. Anonimni Josipović upravo je njome krenuo izlaziti iz vlastite sjene, kampanja se zahuktala. Imao je pravničku sveučilišnu karijeru ali je politički bio nitko i ništa. Osoba bez rezultata, bez traga a pogotovo bez ikakva političkog utjecaja... ne daj Bože i sljedbenika. Partija ga je instalirala i vojnici partije glasovali su po toj partijskoj JosipovićBio je to stranački i ini izbor da upravo on bude delegiran, bude instaliran za predsjedničkog kandidata SDP-a. Logično, prva politička funkcija pa predsjednička. Tko pamti njegove istupe u Saboru? Tko uopće pamti išta što je kao homo politicus učinio prije predsjedničke kampanje? I ta sramna jednoumna i natražnjačka izjava u Rijeci namjerni je iskorak u žutilo, u aferu i eksces, ali takav koji će onda prenijeti svi mediji.stezi - geostrateški točno po nalogu.

Je li takav potpuni politički početnik mogao samostalno dati viziju cijele, buduće, političke Hrvatske? Ma koliko ju osobno priželjkivao, suspektno je to opako predskazanje koje se ostvarilo. Josipović je naime, dopunio svoju gornju izjavu: „Ovi izbori su samo uvod u jedne nove izbore (...) socijaldemokracija će biti vladajuća opcija u Hrvatskoj" (istakao JN). Mada je bio euforičan, mada je to izrekao u crvenoj Rijeci, mada je to bio stranački skup, mada je to bilo novogodišnje okupljanje vrha SDP-a... valjda i s nešto maligana... Josipović je bio vrlo tvrdo uvjeren da su upravo oni buduća vladajuća opcija u cijeloj Hrvatskoj.

Odakle početniku taj podatak? Tko stoji iza njega i na čemu ga temelji? Na činjenici da će upravo on biti instaliran? Nije li to malo premalo i puno prerano? Izbori su stigli tek krajem sljedeće godine. Ili je Hrvatska već tada bila radikalno zaokrenuta sidrivši ne uz Njemačku već poluplovna uz novog strateškog partnera - Veliku Britaniju?

PravDA

„Govorim o pravdi, borbi protiv korupcije, o zemlji u kojoj se ne kopa po smeću..." to je bio njegov program, kako ga je realizirao? Pravda danas egzistira tako da se stigmatiziraju i medijski uporno razvlače samo kaznena djela HDZ-ovaca. Županica Lovrić-Merzel, iako u zatvoru, pada pred time u zaborav i još je uvijek (nesmetano) županica. Radimir Čačić je gotovo heroj. To je borba protiv korupcije?

Prvi potpredsjednik koalicijske Vlade koju vodi Josipovićev SDP godinu se dana u zatvoru sprdao s cijelim pravnim sustavom RH zorno pokazujući kako se sve može kupiti. I sada će se vratiti u politiku, kao da se ništa nije ni dogodilo. Već ga čujem kako kao nova moralna vertikala s novo-osnovanom strankom dijeli osvetničke packe nama 'ostalim' (nereformiranim) Hrvatima. Nakon što je u prometu ubio dvoje ljudi i nakon pravomoćne presude, pušten je prije odsluženja pune kazne, kako je neko točno napisao „zbog dobrog igranja golfa".

Nebrojeni su slučajevi sukoba interesa u samome vrhu ne HNS-a nego i IDS-a i SDP-a. Po čemu se to ti koalicijski drugovi onda Pravda„Ne ću vas razočarati" poručivao je Josipović „osvojivši" izbore. Obećavao je i zaklinjao se na toj stranačkoj i inoj instalaciji. Njima se zahvalio inauguracijski, kad je uspjela. Svoju odavno odioznu i odavno izlizanu 'novu pravdenost' više nikada nije spomenuo. Sve afere od ministara do župana, od tada pa do danas, brisat će se Sanaderom kroz sve medije.razlikuju od „zločinačkog HDZ-a"? Iako trenutno (sezonski) smanjen broj nezaposlenih, socijaldemokrati su ga nabili do umalo rekordnih 380.000. Tako su smanjili broj nesretnika koji kopaju po smeću. Jasno, na tih 380.000 dolaze oni koji rade, a ne primaju plaću i vojska svih onih koje je Burza pravnim smicalicama trajno izbrisala s internih popisa.

„Oni su izgubili svoja prava." Kojom ih alkemijom mogu izgubiti? Jesu li ih možda zaposlili? Josipovićevom Hrvatskom koja se zacrvenjela, Josipovićevom socijaldemokracijom, zasjela je Vlada koju su ljevičarski sindikati sami proglasili kao najgoru Vladu ikad. Nesposobnu, štetnu i bahato nespremnu na dijalog. To jest stvarna razlika od HDZ-a. Da mogu, crvenili bi se zbog te istosti.

„Ne ću vas razočarati" poručivao je Josipović „osvojivši" izbore. Obećavao je i zaklinjao se na toj stranačkoj i inoj instalaciji. Njima se zahvalio inauguracijski, kad je uspjela. Svoju odavno odioznu i odavno izlizanu 'novu pravdenost' više nikada nije spomenuo. Sve afere od ministara do župana, od tada pa do danas, brisat će se Sanaderom kroz sve medije.

Usput, treba reći, ma što svi mi danas mislili o Sanaderu, da je njegova tvrdnja iz pisma upućenog javnosti - kako je osuđen na temelju svjedočenja jednog jedinog svjedoka optužbe, onog puštenoga osumnjičenika koji se nagodio s tužiteljima - vrlo solidno utemeljena! Toplo se nadam kako će taj upravo odstrijeljen SDP-ov politički trofej, taj bivši premijer, taj bivši čelnik detuđmanizatorskoga HDZ-a, izvan Hrvatskoga pravosuđa napokon dostići pravdu. Ne nikakvu ni novu, ni staru niti srednju pravednost. To su metafore Titovoga tipa o 'poštenoj inteligenciji', pa se i Josipović usosio s budalaštinom o novitetu pravde. Je li vas dovoljno razočarao?

Natražnjaštvo

„Pobjeda nije samo moja. To je pobjeda svih poštenih ljudi. Pobjeda koju slavimo svi. Svaki građanin ove zemlje večeras je pobjednik jer duboko vjerujem u to da je svačiji cilj bolja Hrvatska." Tako je blagoglagoljao Josipović izabran za Predsjednika. Nesretno trećeg. Misleći kako je on ta bolja Hrvatska, sam po sebi i već na neviđeno.

A onda se njegova žuđena i opjevana socijaldemokracija još jednom pokazala kao netolerantno i opako natražnjaštvo koje sječivom reže sve već ranije dostignute uljudbene standarde: prvo su ukinuli pokroviteljstvo nad Bleiburgom (na prijedlog suđenoga pojedinca!) a zatim prekinuli istraživanja partizanskih i antifašističkih zločina - otkapanja posvudašnjih masovnih grobnica.

Umjesto da smo se s trećim predsjednikom i već desetom po redu Vladom, napokon, u dvadeset i prvome stoljeću, otpočeli ponašati i djelovati u duhu europske konvencije o dokidanju totalitarizama, Titovi socijaldemokrati vraćaju nas u vrijeme osloboditelja iz 1945... koji su tolike oslobodili života. I još se dan danas europski sramote vladinim smicalicama oko Perkovića. Sve je to bila Josipovićeva 'pobjeda svih poštenih ljudi'. To Soc. demokracijaSocijaldemokracija na Josipovićev i Milanovićev način ne vidi ništa nepravedno da se nekretnine prodaju bud zašto i da banke bez ikakve sumnje imaju pravo naplatiti ne samo goli dug s kamatom već i svu zaradu koju su iznad toga, koju su (ras)prodavajući „ostvarili" na tuđoj konfisciranoj nekretnini. Našim socijaldemokratima to je normalno jer im je poznato, to im je u genima, tako su i njihovi očevi i djedovi masovno plijenili imovinu seljacima, imućnima, svim protivnicima ,njihove borbe' ali i onima koji bi to mogli tek postati... Ne Josipović - već djedovi su im bili vizionarski nasađeni...je ta njegova 'svačija' pobjeda, svačija 'bolja' Hrvatska.

Golema šteta koji su počinili na svim poljima uz brojna kaznena djela i dužničko ropstvo ukupne Hrvatske, dovela je do, kako sindikati kažu, općeg kaosa i sirovog pogodovanja tajkunima i krupnom kapitalu. Rasprodano je hrvatsko nacionalno i srebro i zlato. Komunjare su se derale Saborom od Linić-Antunović falseta do Stazićevog (neshvaćenog) dramoleta - protiv HDZ-ove privatizacijske pljačke (ona srbska pa Titova bila je neznatna i manja - a i trajala je samo 72 godine), a zatim su je razgranali i zdušno nastavili.

Deložacije nikada nisu bile drastičnije, brojnije i brutalnije a hipoteke sramotnije. Socijaldemokracija na Josipovićev i Milanovićev način ne vidi ništa nepravedno da se nekretnine prodaju bud zašto i da banke bez ikakve sumnje imaju pravo naplatiti ne samo goli dug s kamatom već i svu zaradu koju su iznad toga, koju su (ras)prodavajući „ostvarili" na tuđoj konfisciranoj nekretnini. Našim socijaldemokratima to je normalno jer im je poznato, to im je u genima, tako su i njihovi očevi i djedovi masovno plijenili imovinu seljacima, imućnima, svim protivnicima ,njihove borbe' ali i onima koji bi to mogli tek postati... Ne Josipović - već djedovi su im bili vizionarski nasađeni...

Zloporaba psihijatrije

Jedan liječnik nedavno je izrekao sentencu, vrijedi ju ponoviti: „Sve je više destruktora tradicionalnih vrijednosti bez kojih vrijednosti društvo ne možemo smatrati zdravim. (...) Osobe koje nemaju tradicionalne vrijednosti vole kaos; u njemu uvijek isplivaju na površinu najnemoralniji, najbešćutniji, najbeskrupulozniji..." Iz istoga smo izvora saznali i dio onoga kako se u komunizmu smišljeno zloporabila (i) psihijatrija, a upravo iz tog legla zloporaba, kaosa i komunizma, kao i iz izvitoperenosti svih vrijednosti te najveće - života samog, izrodila se današnja maligna socijaldemokracija, ona na hrvatski način. Sama sebi negacijom.

Izideologizirana i mračna, ali ona o kojoj pjeva jedan sveučilišni profesor, nota bene profesor kaznenoga prava, sada predsjednik Republike Hrvatske: radosno i s dignitetom (!) pjeva o pobjedi koja da je ne samo njegova već je pobjeda i svih poštenih ljudi. Kaos kao pobjeda, zločinački komunizam kao načelo poštenih ljudi...

ZločiniIz te kolijevke kaosa i zločina, komunizma i bešćutnosti potekli su veliki današnji socijaldemokrati u Hrvatskoj. Još uvijek se zaklinju u Tita i jalovo ga, neuvjerljivo brane. Drug Tito nije znao... Sačuvano je 49 kartona... a koliko ih je socijaldemokratski spaljeno, uništeno, skriveno? Koliko su ljudskih života uništili po drugim bolnicama i vrlo vjerojatno pobacali (i) u jesenovačke jame? Bezbroj je „nestalih" kartona...„Imamo kartone 49 slučajeva (!) koji su između 1969. i 1987 (!) hospitalizirani pod dijagnozom 'izolacija', dovozila ih je milicija s popratnim pismom u kojem je pisalo: Dogovorom načelnika MUP-a i ravnatelja bolnice Vrapče doveli smo ove ljude radi izolacije. Ti bi ljudi bili u bolnici dok Broz ne bi prošao, a onda bi bili otpušteni s dijagnozom 'izolacija'. (...) Vjerojatno zato što su takve osobe prije trpali u zatvore, a nakon 1969., odnosno pada Rankovića, ipak su ravnatelji zatvora tražili sudska rješenja za pritvor, kojih nije bilo. (...) Zadnji su takvi „bolesnici" u Vrapče dopremljeni za vrijeme Univerzijade (!). Ponavljam, razlozi za hospitalizaciju s dijagnozom 'izolacija' nisu bili psihijatrijski, nego se radilo o čišćenju ulica od onih koji bi Titu mogli doviknuti „uaaa". (ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče dr Vlado Jukić, psihijatar, „Vijenac" Matice hrvatske, lipanj o.g.).

Iz te kolijevke kaosa i zločina, komunizma i bešćutnosti potekli su veliki današnji socijaldemokrati u Hrvatskoj. Još uvijek se zaklinju u Tita i jalovo ga, neuvjerljivo brane. Drug Tito nije znao... Sačuvano je 49 kartona... a koliko ih je socijaldemokratski spaljeno, uništeno, skriveno? Koliko su ljudskih života uništili po drugim bolnicama i vrlo vjerojatno pobacali (i) u jesenovačke jame? Bezbroj je „nestalih" kartona...

Još nije došlo vrijeme da se otvori i druga javna tajna; ona da su naročito psihijatrijske bolnice (ali i brojne druge) za Tita korištene (i) kao gubilišta. U dvorištima psihijatrijskih bolnica, iza ugla zgrada, pobacani su ljudski životi, plitko su zakapani svi oni nepoćudni, do tada slobodni. Oni koji su komunizmu, miliciji i Titu smetali. Drug Tito nije znao... Te humke danas je moguće prepoznati po gigantskim deblima i krošnjama izraslim nad jamama.

Nepoćudnima su dijagnozu pisali u miliciji (nije tada ni trebala ona psihijatrijska). Tu leže kosti onih za čiju smrt i grobni humak obitelj nije smjela i još ne smije znati. To je ono što se još i danas skriva i štiti proslavom Dana mladosti u Kumrovcu i diljem Like. Proslavama širom cijele te (zaražene nam) propupalo-crvene Hrvatske.

To je ta draga Josipovićeva petokraka (ista ona iz Vukovara), zmija o kojoj ni u Knesetu niti u Saboru nikada ne će smoći hrabrosti i poštenja (na koje se tako olako poziva) progovoriti. Ne će se zbog te 'guje' nikome ispričavati, ne će nikome tako ponizno, prozirno i jadno podilaziti: Šalom! Dapače, on ju je slavio, slavi je, i on će je za vazda slaviti. Nove pravednosti i novo-poštenja radi. Instaliran, uljuljkan, trabunja o općoj pobjedi.

Javor Novak