Čitajući novine

Balansirajući između klasičnoga, ozbiljnog dnevnog lista i tabloida, "Jutarnji list" ponekad postiže probavljivu ravnotežu. Vrlo dobro dizajniran, pregledan, informativan u dijelovima koji ne zahtijevaju interpoliranje ideoloških petarda, tendenciozan u područjima gdje slijedi zadanu liniju prevladanih dogma iz duhovne ostavštine svojih roditelja, politički arhaičan, anakron i balkanofilski u rubrikama većine svojih kolumnista.

«Proces stoljeća»

Dok se pripremam za kampanju Hrasta, političkoga pokreta koji će biti iznenađenje izbora, koristim predsisvetsku tišinu prije bure i stignem pročitati novine, i "Večernji" i "Jutarnji", i još neke. Dominira Sanader. Novinari se uglavnom ne uspijevaju izdići iznad rutinskoga pisanja, premda su i sami vrlo uzbuđeni što su izabrani da prate proces stoljeća. A stoljeće je tek počelo i bit će još slučajeva koje će potomci također nazvati istim imenom. Ono što im je zajedničko zasigurno jest i pripadnost ljudskoj vrsti, te gotovo da i nema novinara koji nije očito ili suspregnuto dao do znanja da ga je – ako ne tronula, ako ne dirnula – uznemirila pojava iscrpljenog, naglo ostarjelog i od predugoga pritvora posivjelog dr. Ive Sanadera, bivšega predsjednika Vlade.

No točno izvješće i o događajima u sudnici prvoga dana tridesetominutnog "suđenja" , o Sanaderu u sudnici i čovjeku preko puta, dotično sucu Turudiću – dao je u "Jutarnjem" jedan strani novinar, meni nepoznati Dan Alex.Dan AlexOno što su "naši" prepoznali u minutama bljeskova mnogih kamera kao Sanaderovo zadovoljstvo što je, kao i prije, u središtu pozornosti, Alex je razumio kao svojevrsnu egzekuciju, i dobro je razumio. Isto je tako precizno ocrtao Turudića kao blaziranu osobu Iz koje zemlje dolazi, nije rečeno. Ne znam ni njegovu ideološku provenijenciju, no to za napis koji sam pročitao i nije važno. Važno je da čovjek posjeduje i novinarsku i ljudsku izvrsnost, ulazi u temu s nekoliko točnih rečenica, a već u njima otkriva da barata i pridjevom a ne samo imenicom i glagolima kao toliki naši.

Ono što su "naši" prepoznali u minutama bljeskova mnogih kamera kao Sanaderovo zadovoljstvo što je, kao i prije, u središtu pozornosti, Alex je razumio kao svojevrsnu egzekuciju, i dobro je razumio. Isto je tako precizno ocrtao Turudića kao blaziranu osobu. Taj pravnik koji je postavio sebi u zadaću da postane hrvatskom sudskom Severinom očito ima plan kako zasjeniti Sanadera u ovom otužnom plesu pod zvijezdama, pa je već u prvih trideset minuta vjerojatno beskrajne utakmice što fućkao, što dizao žute kartone i gledao gdje su kamere i je li u središtu pozornosti. Čovjeka sam upoznao prije podosta godina, kada smo utroje (s jednom damom iz Ministarstva vanjskih poslova) sudjelovali u ležernom razgovoru za tada čitanu rubriku "Jutarnjeg" – ako se ne varam, u Intercontinentalu. Nije ostavio dobar dojam, barem na mene.

Protuzakonita procedura?

Ispitivanje pred hrpom novinara i kamera o zdravstvenom stanju, i to sa svim detaljima, posve je neprimjereno u Hrvatskoj gdje su "zdravstveni kartoni" tajni dokumenti ili bi trebali biti. Ako je doista takva sudska praksa – onda ju treba mijenjati. Čovjek koji (i to prvi put) izlazi pred suca, nevin je u svakome pogledu jer mu još ništa nije dokazano. Osim što je već osuđen u medijima, ali to je druga priča. Ima ista prava kao i svaki drugi građanin, pa i pravo da njegovo zdravstveno stanje ostane tajnom. Ukoliko je baš potrebno, i ukoliko utječe na nastavak suđenja, o tjelesnim se nevoljama – premda ni tu o detaljima – može porazgovarati na početnom, za javnost zatvorenom dijelu suđenja. No onda bi silno radoznala i forenzički raspoložena svjetina ostala zakinuta za razglabanje o anatomiji te su se suci – odgovarajući na sladostrasno zanimanje – odlučili za uvod u anatomiju.

Iživljavanje sustava

A glede pritvora – napisao sam već i ponavljam: dugotrajan pritvor praćen ometanjem i optuženog i njegovih odvjetnika namjernim kasnim dostavljanjem dokumenata, jednostavno je iživljavanje sustava nad pojedincem. Ako se ne radi o teškom ubojstvu i ostalim grijesima iz toga područja, nema nikakvih razloga da se optuženi, nakon razumno kratkoga pritvora, ne brani sa slobode. Uza sve mjere sigurnosti. To više što su – kažu upućeni – uvjeti u pritvoru poput onoga u Remetincu gori nego u bilo kojemu hrvatskom zatvoru. A trebalo bi biti obratno: sve do pravomoćne presude, ako čovjek i jest u pritvoru – treba mu osigurati znatno bolje uvjete od zatvorskih i staviti mu na raspolaganje ama baš sve što podrazumijeva i civilizirani smještaj i mogućnost pune koncentracije na sve što mu se stavlja na dušu.

Čitajući dalje...

Vjerovali ili ne, jedan od rijetkih koji su smireno i otprilike točno prognozirali što će se dogoditi s HDZ-om nakon svih nevolja koje su zadesile tu stranku, jest Mladen Pleše. Bez obzira na svjetonazorsku podlogu autora i krajnje namjere teksta, bez obzira na vjerojatno pogrešni zaključak u naslovu da "nitko važan ne će napustiti stranku", Pleše na stanovit način unosi mir u hadezeovski tabor koji je nekoliko dana bio u stanju duboke i razorne potištenosti. Pleše, doduše, u najzanimljivijem dijelu napisa donosi (naoko) citat neimenovanog hadezeovog dužnosnika, jednoga od onih koji nisu skloni histeriji, ali dajući mu važnost u opširnosti i sadržaju – ohrabruje obeshrabrene.

Kada se čovjek izdigne iznad dosadne političke realnosti, sklon je protumačiti tekst kao iskrenu bojazan da Tom ne ostane bez Jerryja, jer onda nema crtića.

Čitajući još dalje...

Ne znam više u kojim novinama, ali svakako je bila subota, čitam prilično opaki članak prenesen iz američkih novina. Drugi put u zadnje vrijeme susrećem se s imenom i prezimenom gospođe koju i taj američki list nudi kao spasiteljicu Hrvatske. Ime nisam zapamtio, ali prezime jesam – Srdoč. Valjda zato jer sam živio u vrijeme kada je beogradski komičar istoga prezimena bio vrlo popularan. I ne bih se osvrtao da istu informaciju nisam dobio od nekih hrvatskih iseljenika koji su mi posve ozbiljno govorili da bi na tu damu trebalo staviti sve karte na izborima. Bože moj...

Aktual – vodica iz Vodica

Nisam imao pojma da postoji nešto što se zove "Aktual", a kada su mi rekli da je to najveći tjednik sav sam pocrvenio od srama što za nj ne znam. Pa sam ga kupio da vidim i zbilja – na naslovnoj stranici piše da je najveći. Pogledam impressum: nakladnik je Aktual Media iz Vodica, glavna urednica Sina Karli, zamjenik joj Marko Čustić. Kolumne piše Sina i uz nju (pratite me dobro) Edo Popović, Zvonko Maković, Željko Žutelija, rečeni Čustić i nekoliko spisateljica. Desnica se budi.

Na istoj naslovnoj stranici gdje se nalazi podatak o najvećem tjedniku, velikim se slovima poručuje da Kaptol zapovijeda vjernicima: Glasajte za SDP. I inače je sav broj koji sam nesrećom kupio (vratite mi novce!) proviđen časnim i poštenim SDP-om. No najveći tjednik ima i najveći kulturni prilog, dotično prilog o kulturi. Uz donekle točan Makovićev vapaj da se Trg bana Jelačića pretvorio u plastificirani kupleraj štandova i svakovrsnog smeća, uz obavijesti o muzejskim, galerijskim, nakladničkim itd. ljepotama velikih gradova u svijetu, nailazim na članak "Histrioni u krevetu s kulturocidom" meni nepoznatoga Marka Čustića, čija fotografija odaje arhetip mesarskoga pomoćnika.

«Hrvatska Antigona»

Stvar za povijest kazališne kritike, štoviše slavna prekretnica nakon koje ništa ne će biti kao što je bilo. Naime, nikada se još nije dogodilo da neki kritičar piše o kazališnoj predstavi koja još nije doživjela premijeru. A upravo to čini taj Čustić. Njegova je tema predstava "Hrvatska Antigona" Mire Međimorca, koja će biti praizvedena u kazalištu Histrioni 5. studenoga 2011.

Autora teksta u "Aktualu" zaprepastila je informacija da će se u "Hrvatskoj Antigoni" u sporednoj ulozi, veli, pojaviti Marko ČustićČ. ne poznaje ni povijest, ni politiku ni kazalište. Da poznaje kazalište, znao bi da samo idiot može pisati o predstavi prije premijere (desetak dana prije!) jer se može zaprepastiti koliko se predstava na premijeri razlikuje od one u makar uznapredovalim probamaSlobodan Praljak i da će se tijekom predstave čuti njegov glas. Štoviše, da će oko Božića i sam Praljak biti u gledalištu, a što nije stalno u Zagrebu, kaže se u tekstu, "spriječava ga proces pred Haaškim sudom". Bez obzira što se ne piše "spriječava" nego "sprječava", već je veliki korak da "Aktual" nabada pravilniji oblik dvoglasnika od ekavskog sprečavanja, no to su moja dosađivanja preko kojih treba šutke prijeći i vratiti se na temu, a tema se zove Praljak. Za generala Slobodana Praljka (generala, Čustiću, imaš stajati mirno kad ga vidiš), jednoga od junaka Sunje gdje je branio Hrvatsku sa Svenom Lastom i Mirom Međimorcem, Čustić (u daljnjem tekstu Č.) nabraja navodne grijehe iz montirane haaške optužnice koja se odnosi na događaje u Herceg Bosni, s poantom na - kulturocidu.

Radi se naravno o rušenju Staroga mosta u Mostaru. Čustić zna da se to dogodilo u studenom 1993., zna da je za to odgovoran Praljak. Da ipak nije posve siguran, svjedoči rečenica u kojoj se kaže da je granata "ispaljena vjerojatno iz oružja Hrvatskoga vijeća obrane." Ta bojažljiva sumnja ipak ga ne sprječava da vrišti kao mesar koji je umjesto karmenadla udario sjekirom po vlastitom prstu, te nastavlja o "strašnom kulturocidu koji nije viđen u svijetu".

Što je istina?

Što je istina? Slobodan Praljak je napisao više od dvadeset knjiga koje su i njegova obrana i materijal za povjesničare. Glede Staroga mosta, uzeo je tri eksperta (na Č.-ovo nezadovoljstvo ni jedan nije Hrvat) i svi su oni bez ikakve dvojbe dokazali i potpisali da Stari most i nije i nije mogao biti razvaljen artiljerijskom granatom HVO-a. Nakon te ekspertize svi su do tada pomamni listovi i kolumnisti zašutjeli kao...te se o toj stvari više nije govorilo ni pisalo. Ali se sada pojavljuje Č. koji je sve to prespavao i maše kulturocidom u "najvećem tjedniku".

Č. ne poznaje ni povijest, ni politiku ni kazalište. Da poznaje kazalište, znao bi da samo idiot može pisati o predstavi prije premijere (desetak dana prije!) jer se može zaprepastiti koliko se predstava na premijeri razlikuje od one u makar uznapredovalim probama. Da ne poznaje povijest pokazuje u nastavku napisa kada spominje "katastrofalnu tuđmanovsku politiku podjele Bosne sa Srbima", jer su i od te opake i posve iracionalne teze uglavnom odustali i rigidni mrzitelji pravoga hrvatskog predsjednika.

Da ne poznaje politiku i tko je što u njoj bio, svjedoči Č.-ovo pisanje o dr. Miri Međimorcu kao dužnosniku "ozloglašene vojne obavještajne službe SIS". Zašto je navodno bila ozloglašena, zna samo Č. Zato jer je bila institucija hrvatske države, koju Č. očito ne podnosi i koja je normalnom državom postala, veli, 2000. godine kada su Č-ovi komunisti došli na vlast i brzo ju predali u strahu od naroda.

O Vitezu i Histrionima ne zna ništa. Histrione naziva malim lokalnim kazalištem poznatom po kajkavskim obradama Shakespearea (Varaždinci, javite se ). Vjerojatno ni o antičkoj "Antigoni" nije znao ništa sve dok nije trebao napisati domaću zadaću o "Hrvatskoj Antigoni".

Eto tako radi Pukanićev rasadnik. A na premijeru "Hrvatske Antigone" svakako dođite, ili na koju reprizu. Bit će ih. Č. ne će biti na premijeri jer je već sve napisao o predstavi, unaprijed, i tako ušao u povijest.

Hrvoje Hitrec