Listopad u Hrvatskoj

Početkom listopada napokon kiša, poslije dugoga sušnog razdoblja, a i ta kiša nikakva, nedostatna, jednodnevna. Seljaci i država gledaju u nebo. Bog nam je dao lijepu zemlju s obiljem vode, a mi bismo trebali samo tu i tamo ponešto prokopati da navodnjavamo njive i vrtove. No, to nismo učinili, a trebali smo – uza sve mjere opreza da ne narušimo prirodnu baštinu. U programu političkoga pokreta Hrast navodnjavanje je na visokom mjestu u poljoprivrednom području, skupa s rečenom ekološkom osjetljivošću.

U međuvremenu svi se mole Bogu za nešto kiše. Njegov je odgovor vjerojatno ovaj: "Nemojte mene čekati. Ja se ne bavim navodnjavanjem. Kada sam se zadnji put toga prihvatio, završilo je katastrofalno. Pitajte Nou i njegove".

Neslučajni požari

Jedini kojima suša dobro dolazi jesu potpaljivači, bolesni piromani ili zdravi palitelji, ljubitelji prirode. Gotovo da i nije bilo većega požara zadnjih godina, a da u prvim izvješćima profesionalni vatrogasci nisu tvrdili da su požari – podmetnuti. Već u sljedećim izvještajima te su izjave polako izgarale, još neko vrijeme tinjale i zatim nestajale.

Za požar kod Žrnovnice,Podmetanje požaraZa požar kod Žrnovnice, u blizini raketne baze, policija se ipak ponešto zainteresirala, ali rezultata još nema. Ponešto je bilo priče i oko požara koji je navodno krenuo sa smetlišta, a zatim zahvatio vojarnu blizu Knina i nastala kataklizma nakon eksplozije streljiva u blizini raketne baze, policija se ipak ponešto zainteresirala, ali rezultata još nema. Ponešto je bilo priče i oko požara koji je navodno krenuo sa smetlišta, a zatim zahvatio vojarnu blizu Knina i nastala kataklizma nakon eksplozije streljiva. Ta dva slučaja vrlo su bliska po načinu izvedbe i namjeri, ostvarenoj u prvom, i neostvarenoj u drugom incidentu. Bliska po neslučajnosti.

Jedan susjedni Ustav

Došao mi je u ruke mađarski Ustav. Vrlo dobar, sažet, točan u izričaju. Ostala mi je u sjećanju jedna kratka rečenica: "Država štiti svoje građane". Ne sjećam se takve u hrvatskom Ustavu.

U preambuli se ne spominju manjine. Samo mađarski narod, odnosno mađarska nacija. I nešto zanimljivo: državnih blagdana ima tri, čini mi se, a jedan se odnosi na 1948/1949. i nazivaju ga sjećanjem na rat za oslobođenje.

Pisao sam nedavno o banu Jelačiću, o tome da se Ugarska željela osloboditi Austrije, ali je usporedo negirala hrvatsku državnost što je bila kobna pogreška mađarske politike. Taj mađarski rat za oslobođenje završio je porazom, ali su mađarske težnje realizirane mnogo godina poslije na miran način, a s Hrvatima uglavljena nagodba koja je bila kobna pogreška hrvatske politike.

Tko je protiv?

Oko Zakona o ništetnosti pravnih akata susjedne Srbije i njezine JNA nastala je velika buka. Protiv toga zakona koji još jednom, dvadeset godina poslije, napokon pokazuje ponešto državne odlučnosti da se stane na kraj srbijanskoj drskosti – stali su isti oni koji su u trenutku proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske izašli iz dvorane Hrvatskoga sabora. Zakon o ništetnosti bolno doživljavaju kao još jedan, konačni čin trajne rastave sa svojom duhovnom domovinom, Jugoslavijom. A kako imaju u rukama sve moguće medije, mogu u njima prolijevati suze od jutra do mraka. I te su suze ništetne, ili ništavne. A oni će ostati u povijesti kao ništice.

No perverzni srbijanski bauk s optužnicama za 44 hrvatska branitelja (za sada) i dalje će se nadvijati nad sudbinom hrvatskih vojnika. Dok Srbija ne povuče te svoje jugoslavenkoarmijske zakone, tih 44 branitelja (za sada) bit će građani drugoga reda, što je protuustavno. Ne će moći putovati izvan Hrvatske, dok će oni koji su, rekoh, izašli iz Sabora, vrlo skoro na skijanje u inozemstvo.

Jedno dobro ime

Kažu mi iz nekoliko izvora da apostolski Srpske optužniceDok Srbija ne povuče te svoje jugoslavenkoarmijske zakone, tih 44 branitelja (za sada) bit će građani drugoga reda, što je protuustavno. Ne će moći putovati izvan Hrvatske, dok će oni koji su, rekoh, izašli iz Sabora, vrlo skoro na skijanje u inozemstvonuncij u BiH Alessandro D Errico vrlo dobro djeluje. Po činu (šalim se) je nadbiskup. U ne tako davnoj beatifikaciji Drinskih mučenica imao je važnu ulogu. Prisjetimo se: samo je jedna časna sestra koju su ubili sprski četnici bila Hrvatica. Dvije su bile Slovenke, jedna Austrijanka, jedna Mađarica. Tako su četnici posredno ulazili u srednju Europu. Sada Srbija dobiva status kandidatkinje za Europsku uniju, premda je službeno ozakonila četnike i četnički pokret. Da ne velim – beatificirala.

Oslobađanje Ive Sanadera

U političkom smislu nemam dirljivih osjećaja prema Sanaderu, no imam u ljudskom smislu. Njegovo sada već dugo zadržavanje u remetinečkom pritvoru pretvara se u osvetu sustava prema pojedincu, u svojevrsno sladostrasno mučenje. Nepotrebno dug pritvor koji je do karikature instaliran u Haagu, u Hrvatskoj ne bi smio postati običajem. Oslobodite, dakle, Sanadera, neka se brani sa slobode.

Who is who?

Navodno je tiskan "Who is who u Hrvatskoj", ali ga nisam dobio pa ne znam je li. U svakom slučaju ne raduje podatak da ga objavljuje švicarska firma. Zar pokraj tolikih nakladnika u Hrvatskoj ni jedan nije mogao izvesti taj projekt? Eto na kakve se sve načine izvlači novac iz Hrvatske, a ne radi se o malome novcu nego o više od pet stotina eura po primjerku. Uz to, nuditelji se služe trikovima u usmenim kontaktima, pa kažu, recimo, 520 ali ne kažu čega. Naivni Hrvat koji je uvjeren da živi u Hrvatskoj čija je moneta kuna, smatra da je cijena gotovo pa pristojna te i ne pogleda svotu na ugovoru koja se u pisanom obliku pretvori u eure. Na znanje zainteresiranima.

Hrvoje Hitrec