Kako je zlotvor Paravinja obnovio Jugoslaviju

jugoslavijaDa postoje mnogi u zemljama bivše komunističke nadržave koji bi tu zlosretnu tvorevinu željeli obnoviti, poznato je. Također je poznato da takvih ima barem dvadeset posto među "građankama i građanima" Hrvatske. Prilike im ne idu na ruku, ali oni ne odustaju, nalazili se na dnu ili na vrhu. No jednomu ubojici i serijskom silovatelju uspjelo je što rečenima nije – za svoje je potrebe obnovio Jugoslaviju. Premda primitivan i vođen najnižim instinktima (ili baš zato) Paravinja je prostor od Vardara do Triglava tretirao kao svoj teritorij, odnosno kao jedinstveni jugoslavenski teritorij, kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo. Tako se i kretao, sa srbijanskim pasošem i hrvatskom putovnicom, koje su mu omogućavale i nesmetan ulazak u BiH, a zbunjivale i Slovence koji navodno nisu znali komu bi ga izručili, pa su ga – pustili na slobodu.

Te zgode uvjerile su zlikovca da je 1. jugoslavenski teritorij ostao jedinstven, premda formalno postoje neke nove države i 2. da je to slobodni teritorij za zločince njegova kova.

Krucijalno je pitanje: kako je zlotvor došao do hrvatske putovnice? Radi se o Srbinu, rođenom u Srbiji. Ondje je i odrastao. Prvi put je (valjda) stupio na tlo Hrvatske u sastavu agresorske srpske vojske koja je razarala Vukovar i ubijala njegove stanovnike, žene, djecu, muškarce, civile i branitelje. Kako je opsada Vukovara trajala dugo, zbog odvažnih branitelja i junaka, zlikovac je boravio na tlu Hrvatske najmanje tri mjeseca. Je li na račun ta tri mjeseca boravka u Hrvatskoj zlikovac dobio hrvatsko državljanstvo?

Hrvatska putovnicaKrucijalno je pitanje: kako je zlotvor došao do hrvatske putovnice? Radi se o Srbinu, rođenom u Srbiji. Ondje je i odrastao. Prvi put je (valjda) stupio na tlo Hrvatske u sastavu agresorske srpske vojske koja je razarala Vukovar i ubijala njegove stanovnike, žene, djecu, muškarce, civile i braniteljeIspostavilo se da ima rodbinu u BiH, blizu Dervente, ali na račun toga nikako nije mogao dobiti hrvatsko državljanstvo. Ispostavilo se da ima rodbinu kod Obrovca. Ni na taj način nikako nije mogao dobiti hrvatsko državljanstvo, jer niti je ondje rođen niti je do prije šest godina ondje živio.

Pa kako je onda ubojica Paravinja dobio hrvatsko državljanstvo? Ženidbom? U svakom slučaju, zakon o državljanstvu pun je rupa koje policija-autodopuštaju ovakve smicalice, na temelju kojih novine (hrvatske) sada pišu o "hrvatskom bjeguncu" (prije nego što je uhvaćen). Zakon o državljanstvu jednostavno mora voditi računa o događajima u bližoj povijesti, pa kad je već amnestija provedena tako površno i naivno – ona se zasigurno ne može protegnuti na državljane druge države, u ovom slučaju Srbije. Pa bi bilo u najmanju ruku logično da je odgovarajuće tijelo ispitalo što je taj Srbijanac radio u ratu, te utvrdilo činjenice i reklo: "Ne može, nema osnove. Vi ste ubijali hrvatske državljane i sada hoćete hrvatsko državljanstvo? Gonite se i budite sretni da Vas ne uhitimo, a ne ćemo samo zato jer nije popularno kod državnih vlasti ispitivati srpske zločine. Mi, naime, moramo u Uniju."

O kakvom se pleteru laži, licemjerja i zla radi, svjedoči i reportaža u novinama koje izlaze u Hrvatskoj, gdje se (između redaka, ali i izravno) spominje Vukovar i Ovčara zbog kojih je zlotvor "izgubio sebe" i zbog kojih se navodno nije mogao vratiti u Srbiju jer previše zna pa bi ga ondje likvidirali.

Konstrukcija je odvratno priglupa, ali će spomenuti list naći olakotne okolnosti i za najgoreg srbijanskog ubojicu, kao što će naći izmišljene otežavajuće okolnosti za najnevinijeg Hrvata. O brzim reakcijama hrvatske policije, ne ću ni govoriti. I ubojice srbijanskoga premijera Đinđića skrivale su se šest godina u Hrvatskoj. I oni su ratovali u Hrvatskoj, najmanje tri mjeseca, ubijali žene, djecu i muškarce, civile i branitelje. Kao što rekoh u cjelovečernjem dokumentarnom filmu "Hrvati i Srbi" (a nije ni previše originalno) – mafija, gangsteri i zlotvori svake fele prvi su ostvarili san o jedinstvenom "zapadnom Balkanu". Ostale institucije šepaju za njima.

Hrvoje Hitrec

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 " Magla,magla...Jardo 2011-06-28 22:11
...svuda oko nas..." tako nekako počinje ili završava jedna pjesma, mislim, J.Lisac.
Tako bi moglo početi i sa slučajem i slučajevima a la Paravinja.

Latinska Amerika i njene banana republike su , u prošlim vremenima , bile sklonište i zaštita mnogim kriminalcima,ub ojicama,pronevj eriteljima,utaj ivačima poreza itd.
Bilo je dovoljno priječi granicu prema nekoj od tih država i sa nešto mita policiji i mjesnim sucima,stvar je legla za kraće ili duže vrijeme ili zauvijek.

Što se događa danas u Hrvatskoj ?
Kriminalci,silovatelji,ubojice,ostaci agresorske jna i srbijanskih paravojski i ostali otpadnici društva,ako su etnički Srbi i imaju nešto novaca,kupit će slobodu od progona,u vidu raznih dokumenata,dobi ti čak političku zaštitu, / obnova i " zaostale penzije " su zagarantirane / kako se hrvatski pravni sustav ne bi zamjerio OSSC-u ili komu od " hrv.nevladinih udruga ",DORH-u,B.Tadi ću,I.Josipoviću ...

I danas je počelo raspršivanje magle i pranje ruku od situacije koja je dozvolila zločin ,po vlastitom priznanju, jednog srbijanca nad mladom Hrvaticom i katolkinjom i uopće načina i sustava koji je to omogućio.

Namjerno sam potencirao ta dva podatka o etničkoj pripadnosti,jer zamislite da je bilo suprotno,da je povratnicu srpkinju silovao i/ili ubio Hrvat,pa još i bivši branitelj,kakov a bi se osuda,iz krugova koji o tome danas šute, sručila na branitelj/a/e,k atolik/a/e i Hrvat/a/e.

Pravni i politički sustav RH ponaša se selektivno i pristrano,ali mu najviše odgovara kada su pitanju hrv.branitelji, hrv.generali i politički protivnici.
Tu se onda gazi bez milosti i ne drži se nitko zakona " ko pijan plota ".
Dozvoljeno je baš svašta.
I takav pravni i politički sustav je prihvatljiv u EU ?
Prijavi Administratoru
#2 Odgovornost za hrvatsku putovnicuBoljunac 2011-06-28 22:16
Zar je moguće to što piše H. Hitrec ? Hoće li netko za to odgovarati ?
Prijavi Administratoru
#3 " Magla,magla... — Jardokostresh 2011-06-29 11:49
iijjuuu koliko se ti svrbi osilise, daleko im lepa kuca, zaboravili da su u hrvatskoj magli samo branitelji slobodan odstrel.
Prijavi Administratoru
#4 afirmacijastukapilot 2011-06-29 12:58
Pupavčeva pozitivna dIskriminacija dovela je do toga da su abolirani teroristi lički medvjedi,SNV treba snosit odgovornost!
Prijavi Administratoru
#5 Gorka istinagranicar 2011-06-29 16:13
Poštovani g. Hitrec!
Teško je i preteško bilo Hrvatima u Srijemu gledati kako Srbi lako dolaze do hrvatskih putovnica, osobito nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa između RH i SRJ 1996. godine. Većina ponosnih vlasnika hrvatske putovnice pucala je po Hrvatskoj i ubijala Hrvate, ali su zaposlenje u Srbiji dobili poglavito zbog lakoće kretanja po Europi s hrvatskom putovnicom. Istodobno, autohtonii Hrvati su morali dokazivati svoje podrijetlo desecima dokumenata, često doživljavajući teška poniženja pred beogradskim konzulatom, a vrlo često su bili odbijani. Mene je osobno ponizila spoznaja da su mnoge srpske cajke dobivale hrvatske putovnice, da bi mogle pjevati po četničkim klubovima po svijetu. Dobro se zna tko je za takve zlouporabe zaslužan (kriv), ali takve se greške ne mogu ispraviti, barem ne brzo i lako. Nije čudo što srpski kriminalci kupuju kuće i stanove po Hrvatskoj. Osjećaju se sigurnima.
Prijavi Administratoru
#6 Mila Gojsalić i 'kolaps sustava'triarios 2011-06-29 16:18
'Dok stojim na ove dvije noge i mogu govoriti, borit ću se koliko god bude potrebno dok se ne otkrije istina o Antoniji. Poručujem svima da ćemo sve učiniti da se više nikome ne dogodi ništa slično', kazala je sestra nestale Antonije Bilić.
(ovaj tekst više se ne može naći na internetu!? Bio je na:
danas.net.hr/crna-kronika/page/2011/06/29/0012006.html)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Maloljetna sedamnaest godišnja Antonia Bilić (img846.imageshack.us/img846/2976/antonia.jpg), maturantica rodom iz Drniša, u onom razdoblju života kada se u pubertetu glavom roje na tisuće strahova, misli i želja, kada se cijeli svijet doživljava i kao najljepša bajka i više puta kao pakao, u kojemu, puna hrabrosti, razmišlja kako njezinoj svijetloj budućnosti nema kraja, nema granice, ona postaje u najsićušnijem djeliću trenutka na jednom svjestna da granice ima, da je netko bez pitanja odlučio da je na jednom kraj, kada ona postaje žrtva psihopatološkog a nasilnika-monst ruma ubojice i višestrukoga silovatelja Dragana Paravinje, umorena i bačena u nabujalu rijeku Krku u Dalmatinskoj Zagori.
Njezina starija sestra Ana Bilić (img69.imageshack.us/img69/3505/anasestraantonijebili.jpg), kao zrcalna projekcija stvarne bitke maloljetne Antonie Bilić, prostorna i vrjemenska projekcija Antoniine neravnopravne ali za to herojske borbe sa fizički jačim nasilnikom-mons trumom. Antonia se je, prema riječima njezine majke, nepokolebljive vjernice, hrabro, odlučno i svom snagom suprotstavila nasilniku, pokazavši se gigantom prema njegovoj bijednoj, mizernoj i kukavičkoj psihopatologiji , koja se kao i naša Mila Gojsalić 1530, hrvatska Ivana Orleanska, nije bojala i umrijeti kako bi zaštitila svoju čestitost na tragu vjere, štiteći ujedno i obraz i ime obitelji Bilić.
Ana bilić je, kada je već postojala vjerojatnost da je Antonia izgubila svoj mladi život, u dvadeset i prvomu stoljeću projicirana kao sama Mila Gojsalić 1530 prije pet stotina godina. Njezina vjera i hrabrost ogleda se u njezinoj neustrašivoj borbi za svoju mlađu sestru, kada ona kao lavica navaljuje na Sustav i državne Institucije dajući im svojim držanjem i ustrajnosšću do znanja da se nikoga ne boji i da će, ako ustreba, biti jača i od njih, kada ona probuđuje njihovu uspavanu savijest, podsječajući Institucije da su pogriješle, da su među nesluteće građane Hrvatske pustile (i puštaju) razne lopove, zločince, psihopate, pače i monstrume da se slobodno šeću kao tempirane bombe i kao stalna prijetnja sigurnosti njezinih lojalnih građana. Koliko još Paravinja, Kalinića, Simovića, Milovanovića... hoda Hrvatskom?
Borbom i srdcem lavice, Ana Bilić, poput njezine mlađe sestre Antonia Bilić, svojom je snagom ljubavi prema njoj, uzdrmala Institucije od dna pa sve do vrha i čitavu Hrvatsku digla na noge(img225.imageshack.us/img225/3497/kolonacikolskommostusas.jpg); od lokalne policijske uprave, ministarstva, Vlade, svih baš svih postoječih medija, kao i sve hrvatske građane, zahtjevajući zaštitu svojih i sestrinih građanskih prava; pravo na život, pravo na slobodu, sigurnost i zaštitu od svih onih ugroza zbog kojih smo se, u ostalom, svi mi, građani Republike Hrvatske, dobrovoljno u zamjenu za vlastitu sigurnost i odrekli dijela svoje slobode, kako bi se osjećali sigurno i zaštićeno!
Da li je to ona civilna i građanska Hrvatska za koju se njezini pobornici zaklinju da će biti demokratska, sigurna i pravična? AlI, pitam se, nije li to u stvari ona građanska Hrvatska u kojoj su ljudi-građani samo brojevi koji na papiru imaju samo dvije dimenzije, a ona treća, ljudska, puna ljubavi koja kada voli ne voli samo iz interesa, već ljubi svim srdcem svojim i svom dušom svojom – kako je to uostalom i zapisano rukom proroka i evanđelista u Svetim knjigama Staroga i Novoga Zavjeta, postala joj je možda prevelik teret prigodom napuštanja one 'stare' i 'olinjale', 'konzervativne' nacionalne države u kojoj nije ništa moderno, jer u svemu u sebi i oko sebe uvijek vidi prste onoga 'dosadnoga' i 'smiješnoga' Boga?
Boga, za kojega, očigledno, ova građanska država, čuje samo onda kada se jednom iz mase ljudi-brojeva bez lica dogodi tragedija, a možda niti tada, jer drugi su prioriteti onih kojima je glava stalno sve-prisutna u Europskoj uniji, u Bruxellesu, pa niti ne stignu razmišljti istovrjemeno još i o domaćim problemima – a kojih ima po prilično!
Kao na primjer: ' Kolaps sustava - Svi znali za tjeralicu, nitko nije reagirao Antonia bi možda bila živa da MUP nadzire osuđene kriminalce' (VL - Ivana Jakelić, 28.06.2011 / 12:00)
(vecernji.hr/.../...)

U takvim okolnostima sve jedno sa smijelošću postojanih vjernika herojska obitelj Bilić ne gubi nadu da je njihova Antonia možda ipak još živa! Ako, Antonija ipak možda i nije više živa u tijelu, onda je ona, to čvrsto vjerujem, živa u duhu u njezinoj majci, otcu, bratu i njezinoj predragoj sestri Ani, kao i u čitavoj Hrvatskoj, svim njezinim građanima-sa licem, sa srdcem i sa dušom, koju je njezina uspravnost i nepokolebljivos t i začudna postojanost (rekao bih da samo istinska vjera može to) u trenutcima najdublje boli, brige i smrtnoga straha duboko dirnula i podigla na najvišu moguću razinu svijesti, svijesti koja bi mogla biti u stanju sve one današnje 'grijehe struktura' i pipke 'kriminalne hobotnice' smrviti u prah i pepeo!

Tako je i naša hrvatska heroina iz Poljica Mila Gojsalić, Podrijetlom je iz sela Kostanja u Dalmatinskoj zagori, 1530. godine, nakon što je na silu izgubila tjelesnu nevinost u šatoru Ahmed-paše, u ranu zoru ušla u skladište baruta u turskom taboru i zapalila ga. Poginula je zajedno s Ahmed-pašom i brojnim turskim časnicima i vojnicima. Taj događaj je iznenadio i prestrašio preostalu tursku vojsku od 10 000 vojnika pa su Poljičani napali Turke i porazili ih.

Ana Bilić, kao uzor i vertikala svima, ne upitan je dokaz kako samo onda ako radimo ne samo sa umom, nego i sa ljubavlju, hrabrošću, uztrajnošću i sa vjerom možemo postići to da imamo državu koja nam je i sestra i brat i majka i otac zajedno.

Zato, molimo se svi za našu Antoniu, za Anu! Molimo se svi za obitelj Bilić!
Prijavi Administratoru
#7 Hrvatsko državljanstvoBoljunac 2011-06-30 14:15
Ima jedna gospođa koja je otišla iu Italiju i dobila staus optanta. Postala je T
talijanska džavljanka iako je prava Hrvatica rođena u Istri. Nikada se nije udavala i ored kraj života žečkjela je vratiti se u svoje rodno mjesto i biti pokopana u svojoj rodnoj zemlji. Budući je kao optantica postala talijanska državljanka, tri ili četiri puta je bila odbijena njezina molba za hrvatskim državljanstvom. Odvjetnica koja je dotičnu zastupala, bez sumnje je naplatila svoju uslugu i biroktrati u Zagrebu su obavili svoj posao u skladu sa zakonom, a dotična je i dalje ostala bez hrvatskog dtžavljanstva iako ima osigurana sredstva za život i pokop i zemlji gdje se je rodila.

Takva je naša administracija. Protunarodni. I zakoni ne zaostaju za tom admnistracijom kad omogućuju takvo odlučivanje.
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Zadnji komentari

Najave

  • 1
  • 2
30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...
28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru 28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru U ponedjeljak, 28. svibnja u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru s početkom u 19,00 sati održat će se predstavljanje knjige Damira Borovčaka «Gvozdansko –... Više...

Tko je na vezi?

  • Kolduš
  • MIJO F
  • SJENA
  • 3 korisnika
  • 82 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal