Povijesni lipanj u Hrvatskoj

Doista povijesni datumi u lipnju bili su 4.i 5. dan. Zlorabljeni pridjev "povijesni" tu ima potpuno opravdanje i ne trpi navodnike. Premda je Crkva u Hrvata i sama dovoljno snažna da se odupre sekularizaciji, papin posjet, riječi i odjek bili su melem u pravom trenutku. Neki su komentatori zapazili da se nije rabio "blaži" pojam (relativizacija) nego jači (sekularizacija). No ja bih rekao da nije rabljen najjači, premda se o njemu radi – naime o nasilnim ili sofisticiranijim pokušajima getoizacije katolicizma. Nositelji tih namjera su hrvatskome narodu poznati – isti oni koji su se time bavili u vrijeme hrvatske neslobode i njihovi duhovni ili biološki potomci koji su mrmljali u bradu ili utekli iz Zagreba da ne bi došli u sukob sa svojim porivom da pred HNK dođu s parolama "Dolje papa, dolje Rim i popovi skupa s njim".

Povijesni 10. lipnja

Naime, političko-medijska korporacija proglasila je 10. lipnja povijesnim danom. Bio je to dan svršetka pregovora (da pregovora!) Hrvatske s unijalnom korporacijom za pljuskanje malih država i naroda.

Čuvši da se radi o povijesnom danu, ja sam sav razdragan istrčao na ulicu da se pridružim gomili podivljaloj od sreće i zadovoljstva, ali na ulicama nije bilo nikoga. Sa mnom je istrčala jedino moja mačka i negdje se izgubila. Vratila se tek navečer.

Nego, u čemu je stvar (pojednostavljeno): narod zna da nisu završili pregovori nego desetgodišnje mučno silovanje jedne maloljetnice koja je u međuvremenu postala i punoljetnom. U blažoj verziji radi se o ovoj priči: neki unijalni gospodin obeća curi da će ju oženiti. Ona je sva hepi, ali joj on postavlja uvjete – te da skrati kosu, da operira dojke, da popravi zube, da smršavi, da prestane pušiti, da prepiše na njega dio zemljišta koji joj je ostavio otac, da mu u predbračnom ugovoru dade pola kuće na moru koja joj je ostala od majke (zajedno s komadom mora ispred kuće), da delikatnom operacijom skrati noge kako bi bila još manja (jer je gospodin nizak), da izruči parapravnim paraglajderima svoga starijeg brata koji ju je branio od agresivaca itd. Pa kad prođe deset godina tortura – možete si misliti koliko je cura i dalje oduševljena što se udaje.

Neumjesno i opako pitanje

Ponekad sam opak i zao: gledam popis europskih država. Na njemu je i Vatikan. Onda gledam popis članica Europske unije. Na njemu nema Vatikana. Dalje ne gledam jer bih postao neumjesno opakim.

Hrvatska je gotova

Ljepše od drugih svršetak pregovora s Unijom komentirala je zanosna Vesna Pusić. "Hrvatska je gotova", rekla je odrješito i definitivno kada su mediji zatražili da komentira svršetak pregovora.

Josipović o domovini

Domoljubno razblažen kada taj iskaz smatra oportunim, Josipović je u nekoj prilici početkom lipnja (zgb. branitelji ili slično) rekao doslovce: "Domovina je nastala prije dvadeset godina."

Prije dvadeset godina nastala je suvremena hrvatska država. A hrvatska domovina (ova treća domovina po redu nakon prve blizu Crnoga mora i druge na gornjim tokovima Wisle) "nastala" je u sedmom stoljeću.

U nastavku govora Josipović je još pronašao samo termin "zemlja". Vjerojatno se služi i terminom Republika Hrvatska. Nisam čuo (a tko će sve pratiti) da je ikada rekao – hrvatska država. Molim vas da vi pratite, poštovani čitatelji, jer ne stignem na sve.

Poljoprivredno zemljište

Elem, s nekim kratkoročnim počekom, stranci će za bagatelu kupovati hrvatsku zemlju (poljoprivredno zemljište). Uz to, priglupa hrvatska vlast već im je istrčala u susret da ne bi puno platili kada tu zemlju pretvore u građevinsku.

Kada HRAST dođe na vlast (slučajna rima) bit će značajnih promjena priglupih zakona.

Ovrha Hrvata

Što radi priglupa vlast u zemlji koja je u krizi? Umjesto da smišlja načine kako pomoći svojim građanima, jer zbog njih postoji, ona smišlja perfidne zakone i propise kako im što više dodatno otežati život. Uz udar na obrtnike, na privatni sektor u cjelini, sada je usred krize zahvatila duboko i široko sve slojeve, posebno nižu srednju klasu. Malj se zove ovrha - sve do najsitnijih neplaćenih računa, sve do karikaturalnih oblika, uz (naravno) tisuće birokratskih propusta i egzistencijalnih tragedija.

Treba mijenjati definiciju Hrvatske: to je mediteranska, srednjoeuropska ovršna država na jugoistoku Europe.

Duh vremena: pregovori s EU su završeni, Hrvati su ovršeni.

Kulturni jezik

Suvremeni hrvatski standardni (književni) jezik je ujedno hrvatski kulturni jezik iliti kulturni hrvatski jezik. Po čemu se to zna? Po tomu što je in ultima linea sito koje ne propušta u hrvatski jezik tuđice koje nisu zaživjele u hrvatskom jezičnom biću jer se nisu uspjele plasirati na visoko mjesto posuđenica koje ga ne iritiraju. Koje ga, štoviše (da budem ljigav) obogaćuju.

Jednu riječ iz srpskoga jezika pisani (i nepisani) mediji u zadnje doba guraju li guraju. Riječ je sačekuša. Premda imamo burnu povijest u kojima smo postavljali zasjede, a i nama su, premda imamo još silu hrvatskih istoznačnica, "hrvatski" novinari guraju sačekušu.

Eto, to je jedna od riječi koje životare u protuhrvatskom žurnalističkom polusvijetu, a nema baš nikakve šanse da uđe u kulturni hrvatski jezik.

Čitam i danas (nedjelja u lipnju) da su splitski dečki organizirali "sačekušu" pederastima.

U najhrvatskijem gradu

Kad smo već kod jezika, ne znam jesam li vam ispričao tragikomičnu priču o parkirnim automatima u Samoboru. Naime, vrlo me je počelo smetati kada bih ubacio deset kuna (!), a na ekranu se pojavio natpis SAČEKAJTE KARTU. Kada sam jednom bio u "Komunalcu" nekim poslom, pokucao sam ne vrata nekog referenta ili što je, da bih se požalio. Naime, htio bih da piše PRIČEKAJTE, a bio bi i red u najhrvatskijem gradu, kako je Samobor od milja zvao A. G. Matoš. Mlađi čovjek kojemu sam se potužio, gledao me je nekoliko minuta doslovce razjapljenim ustima, u tolikom čudu i prepasti da sam se uplašio za njegovo zdravlje. Kada sam izašao, vjerojatno je nakon nekoga vremena došao k sebi i zaključio da sam neki čudak.

A SAČEKAJTE je ostalo na automatima, možda ne na svima.

Sličan je slučaj s već čuvenim KLIZAVIM natpisima na hrvatskim autocestama. Nakon dva pisma HKV-a, nakon pisma Instituta za jezik i jezikoslovlje, i dalje se na nekim dionicama Hrvatskih autocesta pojavljuje na semaforu KLIZAV umjesto SKLIZAK (SKLISKI KOLNIK). Kažem, na nekim dionicama. Na obilaznici kod Zagreba i dalje je sve klizavo, od Zagreba do Karlovca je sklisko, pa i dalje, a onda negdje kod sv. Roka opet počinje klizavo. Netko tu nekoga zajebava, da kažem uljudno, ali ja uvijek idem do kraja. Išao sam i u skliskijim slučajevima, pa ću i u ovom naoko banalnom.

(Ipak, u obranu glagola "sačekati": u podosta hrvatskih krajeva, kao ostatak dodira s drugim jezicima, glagol "sačekati" kolokvijalno živi. No, velim, u hrvatski kulturni jezik nema ulaza.)

Parada u Splitu

Gay ili pohrvaćeno gej koje ima gotovo eufemistički prizvuk, (čak bi se dalo tumačiti kao skraćenicu od gejša) u nas se tradicionalno zove peder. Bratoljub Klaić štoviše upućuje na prvotnu dimenziju pederastije te doslovce kaže: općenje muškaraca, osobito starijih, s dječacima, što bi pederastiju poistovjećivalo s pedofilijom. No u definiranju riječi pederast Klaić je još točniji: "pederast – muškarac odan pederastiji, homoseksualac, pigist, uranist, tubaš", te dodaje: "u dnevnom govoru i peder".

Toliko Klaić. Uvijek iznenađuje ignorante kao što sam ja, pa moram u istom njegovom Rječniku potražiti te riječi koje je naveo. Naime, pigizam ne potječe od engleske riječi pig, kako bi možda pomislio ovaj anglizmima zatrpan naraštaj, nego od grčke riječ pyge, koja znači: stražnjica. Dakle, pigist bi u hrvatskom prijevodu značio stražnjičar, da ne idem dalje. Uranizam je pak isto što i tribadija, homoseksualnost u muškaraca, a riječ tubaš Klaić nije posebno protumačio. Dolazi nakon latinske riječi tuba koja može značiti truba, ili cijev od tankoga lima za pakiranje krema i pasta ili kutiju u obliku cijevi.

Eto, i ja sam štošta naučio od Klaića (cjeloživotno učenje).

A glede Splita i parade pederasta i o sličnim paradama uopće: manite se parada u Hrvatskoj, dragi pederasti. Budite normalni. Ne mislim da ste nakaze niti da ste bolesni, samo ste glupi ako priređujete te svoje parade. Nemojte paradirati svojom orijentacijom. Vaš privatni život nikoga ne zanima, i dok sve ostaje u sferi privatnosti – neka vam bude. Ali ako drsko, bahato, razulareno i nasilno krenete ulicama javno manifestirati svoje sklonosti koje su ogromnoj većini Hrvata odiozne – onda priča postaje drukčija, i onda sam i ja protiv.

A ono nešto novinarčića koji pišu o mržnji, posve su prozirni. Ni oni ne misle da se doista radi o mržnji, ali su izvan sebe od sreće kada mogu napisati da Hrvati nekoga ili nešto mrze kako bi skrenuli pozornost od činjenice da oni sami mrze (Hrvate).

Još o jeziku

Grincajg je jedna od onih riječi koje nikada ne će ući u kulturni hrvatski jezik, kao što nije ušlo devedeset i sedam posto germanizama, premda smo stoljećima germanizirani. Ali, dođu tako novi naraštaji u novinarske redove, tko zna iz kojih zavičajnih sredina, pa ne poznaju riječ grincajg – što samo po sebi i nije neko zlo, štoviše. Ali ju rabe – i to krivo. U zadnje vrijeme vidim u kulinarskim i drugim rubrikama riječ – grincek. Tako nastaju nakaradni neogermanizmi, iz čistoga neznanja. Nije to prvi put – od Beča i Zagreba do Sarajeva neki su germanizmi, posebno kada se radi o uporabnim predmetima, doživljavali komične promjene. Šparhet je još dobro prošao, prva riječ "špar" bila je već u uhu, ali je "herd" (ognjište) pretvoren u "het".

Usput: Herder (Johann Gottfried) bi u hrvatskom jeziku bio Ognjištar. Praf mu budi jer je u svoju antologiju ubacio hrvatsku Hasanaginicu.

Hrvoje Hitrec