Izdvojeno
Naši komentari
H. Hitrec
Knjiga kojoj se uvijek vraćam

Knjiga kojoj se uvijek vraćam

Subota, 12. veljače 2011.

Knjiga kojoj se uvijek vraćam

BleiburgPrije više od dvadeset ljeta, u zadnjim godinama postojanja SFRJ, pojavila se u nakladi zagrebačkoga "Starta" knjiga "Bleiburg" (skupina autora, urednik Marko Grčić). Knjiga je to znamenita i u svoje je doba izazvala senzaciju, jer je po prvi put nakon duge šutnje u vrijeme komunističke strahovlade objavljena (gotovo cijela) istina o Bleiburgu i Križnim putovima. Pri kraju knjige tiskana su dva razgovora – s grofom Tolstoyem i lordom Adlingtonom. Prvi je netom bio izgubio proces protiv Adlingtona – proces koji i nije mogao dobiti pred engleskim sudom.

Što je tada rekao Tolstoy novinarki "Starta"? Govorio je o zapovjedi feldmaršala Alexandera u kojoj je stajalo da svi četnici i jugoslavenski disidenti trebaju biti evakuirani u Italiju. A što s Hrvatima? Oni su, smatrao je Alexander, trebali biti vraćeni jugoslavenskim vlastima, budući da ih je već bio ponudio Titu. Jesu li to bili ustaše, pitala je novinarka, a Tolstoy odgovorio: Ne, bio je tu samo manji broj ustaša. Većinu su činili domobrani...Nitko u to vrijeme i nije sugerirao da su ti ljudi ratni zločinci niti je to bio razlog zbog kojega su ih Britanci silom vratili u domovinu.

O partizansko-komunističkim zločinima nad djecom i ženama, Tolstoy govori:

"Bivši britanski oficir Nigel Nicholson opisao je u sudnici kako je svaki vlak za deportaciju imao na kraju vagon sa ženama i djecom. I oni su odvedeni u jamu gdje su ubijeni, a žene često prethodno silovane. Postoji o tome čak i svjedočanstvo nekih egzekutora."

Denis KuljišNa pitanje je li se to događalo u Kočevju, Tolstoy veli:

"U Kočevju, te Teharju, postojali su divovski proutenkovski rovovi, koje su još iskopali Nijemci. Partizani su poubijali ljude i pokopali ,a kasnije je preko svega načinjeno umjetno jezero. No, mjesto smaknuća u Kočevju još postoji."

O fantomskoj Titovoj zapovjedi da se sa zarobljenicima postupa humano:

"Brigadni general Cowgill – vrlo čudan čovjek koji je radio za Ministarstvo obrane, dobio je taj dokument u arhivu u Beogradu i predočio ga sudu tijekom parnice. Ja sam vidio taj dokument koji bi, tobože, trebao biti Titova zapovijed. Odmah je bilo jasno da je riječ o krivotvorini. Bio je to komad papira ispisan pisaćim strojem, bez ikakve indikacije odakle potječe – ne samo da nije nosio Titov potpis nego se čak ni formalno nije radilo o njegovom naređenju."

Eto, samo zbog toga intervjua treba se često vraćati spomenutoj knjizi jer odgovara na mnoga ključna pitanja o komunističkim zločinima. Naši bi povjesnici trebali objasniti kako se to od objavljivanja "Bleiburga" (a potom i niza knjiga na istu temu) pa do danas uspjelo tu prekinutu šutnju opet uspostaviti, i to u samostalnoj hrvatskoj državi. Nova šutnja nije bila naravno sveopća, mnoge udruge, mnogi intelektualci (HKV, Hrvatsko žrtvoslovno društvo) i Crkva uvijek su se ponovno vraćali tragediji, ali je hrvatska državna vlast zazirala od toga povratka, a neki njezini predstavnici (Mesić i slični) i neljudski vrijeđali žrtve, što čine i danas, kao i novinari tipa Denis Kuljiš i sličan otpad koji ne služi na čast novinarskom staležu.

Hrvoje Hitrec

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 JANU i Bleiburg — Cetina 2011-02-11 19:16
.
Mesić je i prije dva dana vrijeđao hrvatske žrtve.
Kao nagradu za vrijeđanje, Jugoslavenska akademija nauka i umetnosti (tzv. HAZU) jučer ga poziva na predavanje prigodom proslave 150 godina svoga jugoslavenstva.
Pa što on zna o ekonomiji?

Tim su potezom osramotili hrvatsku znanost i pokazali da su samo promijenili dlaku (ime), ali ne i vučju (jugoslavensku) ćud.

Čast iznimkama, poput akademika Barišića i Pečarića, ali kao cjelina ta je ustanova na razini Stjepana Mesića.
Prijavi Administratoru
#2 Šime Đodan — Jusuf 2011-02-11 20:00
Još mi je u sjećanju jedan govor u tzv. saboru, pokojnog Šime, kada je rekao (navodim prema sjećanju, bilo je riječ o nekoj "akademiji"):
"Ostavimo mi njima (jazovcima) i onu zgradu, i stanove i knjiženice i galerije, i slike, ostavimo im sve. Osnujmo mi svoju Akademiju, Hrvatsku Akademiju, a ONI (jazovci) neka po novce idu u Beograd".

Tada je Franjo tek postao novopečeni akademik, i odmah su "drugovi" ušutkali Đodana.
Prijavi Administratoru
#3 Svim razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1) — Crni Jahač 2011-02-11 21:56
Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić održao je danas u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) predavanje "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu i moderna Republika Hrvatska" u kojem je izložio kronologiju zbivanja koja su prethodila uspostavi samostalne i suverene hrvatske države.

Govoreći o svom istupu u Australiji 1992., Mesić je rekao da je "bio upregnut u kola jednostrane interpretacije povijesnih zbivanja te da je govorio u funkciji ratne propagande i s pozicije stranačkog čelnika HDZ-a".

"Napravio sam svojevrsnu verbalnu akrobatiku, pokušavajući onima koji su me slušali reći ono što su htjeli čuti, a pri tome ipak na neki način ostati i pri svojim uvjerenjima", rekao je u predavanju u HAZU. (…) Objašnjavajući postanak ustaškog režima režima u Hrvatskoj, Mesić je kazao da je u tom režimu najmanje važan broj ubijenih, ali se ništa nije govorilo o karakteru vlasti koja je ubijala. Ključno je, drži Mesić, da je ubijanje bila politika i bitno je da je politika ustaške Hrvatske bila zločin.(…)
Mesićevom govorom u HAZU nazočili su gotovo svi članovi HAZU, unatoč nekim najavama da bi moglo biti bojkotirano. HINA 15.12.2006 13:06


»Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj Narodnooslobodi lačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve, za što su pale milijunske žrtve. Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda, nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je Deklaracija doživjela apsolutni krah, i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici Deklaracije, nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba«. VJESNIK, 31. ožujka 1967.
Prijavi Administratoru
#4 Svim razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2) — Crni Jahač 2011-02-11 22:01
Poštovane dame i gospodo, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti!

S velikim iznenađenjem i nevjericom primio sam prosvjed šest članova Akademije u svezi s pojavom knjige akademika Ivana Aralice.

U prosvjedu nam uvažene kolege daju svoje viđenje nekih djelova Araličine knjige. Nije mi jasno zašto uvažene kolege akademici smatraju za potrebno dati svoju interpretaciju bilo kojeg dijela Araličine knjige svim ostalim akademicima. Smatraju li da ostali članovi Akademije ne mogu sami razumjeti što je akademik Aralica htio reći, pa im to oni trebaju objasniti? A kad je već riječ o navodu ˝...ljudski mozak nema veću cijenu od telećeg. Dvije marke za kilogram!˝, poručuji li time ostalim akademicima kako se cijena mozga iz gornjeg navoda odnosi i na njihove mozgove?

Interpretacija dijela knjige o ˝mozgu ispod peke˝ je doista začuđujuća. Izgleda da uvaženim akademicima ne smeta to što netko za mozak njihovog kolege akademika tvrdi da ima ˝mozak ispod peke˝, već im smeta što on za takvog primitivca kaže da je jedan iskompleksirani glavonja i nedaroviti smrdljivac? I to u romanu!

Nevjerojatna je tvrdnja: ˝Vrijeđanja u Araličinoj knjizi podsjećaju na obračun s pojedincima u ranim danima boljševičke revolucije.˝ Boljševici su radili silna zlodjela kada su bili na vlasti. I komunisti u Hrvatskoj također. Ali Aralica danas nije na vlasti. Upravo je protiv njega, a zbog njegove knjige, današnja hrvatska vlast pokrenula pravu harangu. Nadajmo se da njegovu knjigu neće spaljivati.

A prosvjed šestorice akademika se podudara s napadima vlasti i režimskih novinara na kolegu Aralicu. Duboko sam uvjeren da je primjerenije članovima Akademije uzeti u zaštitu akademika izloženog takvim grubim napadima, nego priključiti se tim napadima. Pače, prosvjed šestorice članova Akademije podsjeća na slična pisma potpore koje su svojevremeno seoske partijske organizacije u Srbiji slale Miloševiću. Kada se hrvatski akademici spuste na tu razinu, doista se ponovo nameće pitanje o vrijednosti kilograma mozga. Je li cijena od dvije marke za kilogram previsoka? Uostalom i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja tako nešto i tvrdi: ˝Cijena mozga za ovu vlast je niža.˝ (str. 167)

Nevjerojatna je i rečenica: ˝Aralica svoj tekst kiti i stihovima: oni su ne samo loši, pučkoškolski, nego su i neukusni i ispod dostojanstva jednog člana Akademije.˝A neukusno je, u stvari, kada neki članovi Akademije svoje amaterske uradke iz književne kritike šalju svim članovima Akademije, a pri tome ne razumiju razine pripovijedanja. Doista nisam očekivao da ću doživjeti da neki hrvatski akademik, koji čak nije književnik, uči jednog kolegu akademika književnika kako treba pisati romane. Zar to nije ispod dostojanstva članova Akademije?

Intelektualcima je svojstveno napadati vlast, a ne pridružiti se haranzi vlasti i režimskih medija na neku knjigu. I to u vrijeme kada predsjednik Vlade najavljuje uvođenje verbalnog delikta kroz formulaciju o ˝govoru mržnje˝. Treba li ovaj prosvjed pomoći u tome? A govor mržnje je upravo promoviran kroz neprestane napade na pokojnog akademika Franju Tuđmana. Tko je od akademika uzeo u zaštitu svog doskorašnjeg člana? Zar nije moralnije braniti svog napadnutog kolegu, pa čak i ako se ne slažeš s njim?
Akademik Josip Pečarić; FOKUS, 2001.
Prijavi Administratoru
#5 Svim razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (3) — Crni Jahač 2011-02-11 22:13
Slobodan Novak o HAZU: Rasprodaja univerzalnih crnih magli

(…)Nisam i ne želim biti ničijim odvjetnikom; nisam navijač, i svejedno mi je tko spada u koju ligu; ne otimam se ni za titule, ni za počasti, pa ni za novac, ali se duboko protivim toj herostratskoj grupici neostvarenih univerzalaca, jer to su zapravo tek dragičevićevci koji, kao i taj njihov prvi počinitelj i promahos, rasprodaju neke svoje svemirske maglice i crne rupe. (…)

To je, ukratko, nekakva sajamska astronautika na štakama, "obogaćena", ili obogaljena i ljutom mržnjom na "nacionalističk u desnicu", "protueuropsku politiku", i Akademijinu "Jezičnu izjavu"; na "junake marginalnog rodoljublja", "ustašonostalgi čare", "zatucane primitivce", "ruralne intelektualce", "znanstveno impotentne minorne znanstvenike", koji se, kako tvrdi njezin bivši dvomandatni predsjednik, "u HAZU primaju preko veza i poznanstava". I to sve oni, dosljedno svojim kriterijima, nazivaju "konstruktivnom kritikom i plodnom polemikom". U svojoj neobuzdanoj futurističkoj mržnji razmeću se, ne prvi put, prepoznatljivim paušalnim nekompetentnim, ali i (vae victis!) antimarksističk im ocjenama o "propalim piscima starog folklornog morlačkog ciklusa". Spotiču se o "srednjovjekovn i jezik ratara i čobana"; o književna djela koja ne čitaju, i djelovanja o kojima ništa ne znaju. Sve tobože in abstracto, u "nagonski zagonetnim" aluzijama i nedomišljenim referencijama, a zapravo, očito inspirirani Feralovom čađi, dimom i smradom i retardiranim Kuljiševim ciničnim stilističkim figurama. (…)

Zašto, barem na predizbornoj skupštini, ne kažu o kandidatima svoj sud; zašto izabranome predsjedniku HAZU ne kažu makar i uz čašicu na izbornome domjenku u lice što o njemu misle, nego nas unatražno maltretiraju diletantskim grafizmima, kolažima i računalnim igricama, i to još anonimno, pod firmom Lige za spas HAZU s jednim jedinim nečitkim parafom umjesto potpisa?
U jednoj svojoj knjizi pisao sam i sâm kritički o HAZU mnogo prije aktualnih "Liginih" invektiva, a pisao sam i bivšem predsjedniku osobnu poruku o preopćenitim i besadržajnim Akademijinim deklaracijama (…)01.01.2007
Prijavi Administratoru
#6 per riči — maryko 2011-02-11 22:21
1. Presmiješno je da Mesić drži predavanje akademicima. Je li to znak da HAZU treba korjenitu promjenu u svojim redovima?
Jer što jedan klaun ima reći onima koji bi trebali biti sam vrh inteligencije jednog naroda, a time i izvorište svega dobrog u društvu?!
Ovako su degradirali sami sebe.

2. Koliko ja znam prvu knjigu o Bleiburgu i Križnome putu napisao je pok.Vinko Nikolić, doduše u emigraciji, ali ipak daleko prije ove koju navodi g.Hitrec.
Prijavi Administratoru
#7 Svim razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (4) — Crni Jahač 2011-02-11 22:23
Mozak bez kantara

Premda u našoj Akademiji sjede umni, mahom stariji i smireni ljudi, ni Akademija nije idila. Ni akademici nisu sveci. I oni se ponekad porječkaju. Pa vjerojatno i oko banalnosti. Jedna takva, naoko banalnost, unijela je među nekoliko akademika mali nemir. Spor je uvjetno nastao oko nedoumice vrijedi li više kila sirovog milasovskog mozga ili mozga ispod peke. Šestoro je akademika tvrdilo jedno, a jedan akademik sasvim drugo. I dakako, nisu se složili. A povod svemu dao je također akademik, Ivan Aralica, svojom Ambrom.

Malo nervozni ognjištar

U pismu upućenom "Svim razredima HAZU" skupina akademika (Sibila Jelaska, Ivan Gušić, Boris Kamenar, Velimir Pravdić, Vlatko Silobrčić i Dionis Sunko) zabrinula se kako pojavom tako i razinom Araličine knjige Ambra, roman s ključem. "Svojim stilom i sadržajem, popraćenim nizom neukusnih primjedbi, neprimjerena je jednom članu Akademije", izričiti su potpisani akademici. Potom i konkretiziraju što ih smeta. Zamjeraju Aralici što je uzeo u obranu onu glasovitu saborsku prispodobu "kil" mozga dvi marke" i njezina rodonačelnika. Autora tog izuzetnog spoznajnog i intelektualnog doprinosa hrvatskoj kulturi, ravnog genijalnom otkriću kako "novac nije vlasništvo", Aralica doživljava kao plemenitog i umnog ognjištara, samo malo nervoznog!

Aralica je zastupnikovu saborsku rečenicu i gestu kojom ju je svojedobno popratio doživio kao: "Gonite se u pe em i vi i vaša Europa." Araličine kolege zasmetao je taj način; obrana takva stava, kao i riječi obrane. Njih smeta i što njihov kolega u Ambri "neimenovanog novinara" zove "iskompleksiran im glavonjom i nedarovitim smrdljivcem". Zvati nekog glavonjom i smrdljivcem nije baš u skladu s malo boljim običajima. I s akademskom tradicijom zgrade na Zrinjevcu. Ali ni s principima. Jer "neimenovani novinar" - Miljenko Jergović - je do sada njihovog kolegu Aralicu višekratno izgrdio na pasja kola. Pa i primitivnije i vulgarnije nego Aralica njega. U tom finom Jergovićevom obraćanju glavna Araličina odlika postat će "mozak ispod peke". Bilo je tu i nabacivanja nečisti koliko hoćeš, smrdljivih opanaka i "neopranih gaća"... No, u zgradi na Zrinjevcu vladao je principijelni muk.

Neimenovani nedaroviti glavonja

Čak i od principijelnih razloga za obranu Aralice kroz proteklo desetljeće uvijek je bila jača sintagma "dvorskog pisca", "Tuđmanova autora", "prononsiranog hadezeovca", "hrvatskog Dobrice Ćosića"... Pismo grupe akademika - unatoč opravdanosti primjedbe kako je Araličin način "neprimjeren članu HAZU" - pokazuje da se principijelno ništa bitno nije promijenilo. Najnovija kritika Aralice bila bi neusporedivo uvjerljivija da se i njega branilo kad ga se moglo braniti. Za Araličine osporavatelje (bilo) je uvijek važnije što je bio član "tuđmanovske nomenklature" nego što je napisao Pse u trgovištu ili Duše robova. S tom, manje-više istom tezom "kasapit" će ga novinari, izdavači, književnici i političari. Malo ga je tko branio, čak i kad se moglo, ali se očito malo kome dalo plivati uzvodno i tako izvrgnuti "lovcima na glave".

Akademika Josipa Pečarića zasmetalo je što njegovi kolege u svom pismu "daju svoje viđenje nekih dijelova Araličine knjige". On to drži intelektualnim podcjenjivanjem drugih akademika. I očito ljutit, ironično pita - znači li potreba šestoro akademika za tumačenjem Araličine knjige drugim akademicima, da se cijena "od dvije marke za kilogram" odnosi i na mozgove svih akademika kojima je pismo upućeno? Pečarić pismo drži podcjenjivačkim , tvrdeći da je zbog Ambre na Aralicu krenula izrežirana režimska hajka, te da nije slučajno što se "prosvjed šestorice akademika podudara s napadima vlasti i režimskih novinara na kolegu Aralicu". Bilo bi "primjerenije članovima Akademije", piše u svom pismu, također upućenom svim Razredima HAZU, akademik Pečarić, "uzeti u zaštitu akademika izvrgnutog takvim grubim napadima, nego priključiti se tim napadima".

Araličina je Ambra do sada, čak i prije nego je tiskana, provocirala osporavanja, svađe, pohvale i pokude akademske javnosti. Sada su se prijepori pojavili i u instituciji kao što je Akademija! Je li to najava nekog novog senzibiliteta naših akademika? Do sada su različita mišljenja, pa i oko krupnih nacionalnih problema, najčešće bivala pokrivena šutnjom, ostajući unutar debelih zidova polumračnih salona HAZU. Nešto se očito u njezinu polumraku pokrenulo. Ova, za akademike malo neuobičajena polemika očito je osvijetlila neke stare razlike, sakrivene iza banalne nedoumice - vrijedi li više kilogram sirovog ili pečenog mozga.
Milan Jajčinović, Večernji list, 2001.
Prijavi Administratoru
#8 Otvreno dossier -BLEIBURG — Boljunac 2011-02-11 22:27
Imam tu knjigu. Pročitao sam je tada, pred oko 20 godina. Pred godinu dana sjetio sam se te knjige, potražio je i donio bliže k sebi. Sada sammje pak bez muke pronašao i prelistao. Imam običaj podcrtavati zanimljive tekstove u knjigama pa sam i tu našao niz podcrtanih ulomaka, kraj njih uskičnika, ali i upitnika. Uz tekst Darka Bekića našao sam više svojih upitnika i na koncu pribilješku : "Konstrukcija bez veze sa stvarnošću".

Ja se toj knjizi ne vraćam radi ponovnog isčitavanja jer nemam potrebe za tim. U međuvremenu sam prikupio moštvo drugih podataka i informacija u tomu što se događalo preko interneta pretežito iz slovenskih izvora. Slovenci su daleko odmakli u istraživanju te tragične prošlosti i u objašnjavanju tadašnih događaja. Tu je veoma značajna poznata Dolomitska izjava koja je povijesni dokumentod prvorazredne važnosti za razumijevanje prakse osvajanja vlasti od strane komunista. Veoma je instruktivna knjiga slov. ovjesničarke Jere Vodušek Starič " Kako su komunsti osvajali vlast 1944. - 1946. "
Prijavi Administratoru
#9 Svim razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (5) — Crni Jahač 2011-02-11 23:05
Čija je bila Nezavisna Država Hrvatska?

Bio sam obazriv prema akademiku Strcicu i nisam išao u pojedinosti, nisam
uzvratio s kvislinzima od 1945. do 1990., kako danas našim ulicama slobodno hodaju zločinci, ne tek od Jazovke, nego i oni koji su ubijali u emigraciji i doma, na glupost kako NDH nitko nije priznao (osim Osovine i saveznika) - NDH je priznalo više od trečine tada postojećih država. NDH je imala neke odnose sa Švicarskom, Vatikanom i Švedskom. Churchillov je mit bio da je Grčka spasila Moskvu, naime Britanci su koješta zamutili u Grčkoj te je Hitler morao intervenirati.

A kako je put do Grčke vodio preko Jugoslavije, odnosno »27. marta« 1941. (koji je bio »Prvi veliki uspjeh dugogodišnje borbe naroda« - Tito), jugoslavenski su komunisti kupili pod gotovo taj Churchillov mit prisvojivši i »27. mart«, koji su također organizirali Britanci.

Bio je to vrlo popularan mit iz povijesti »naših naroda«, o čemu svjedoći i akademik Petar Strcic bilježeći da se Reichu jako žurilo u Aprilskom ratu (zato je tako kratko trajao!) želeći »što prije nastaviti sa na trenutak prekinutom realizacijom planova o vojni protiv SSSR-a i krenuti u praktično ostvarenje toga svoga osnovnoga cilja« (Vjesnik od 29. lipnja).

Povjesnici su srušili taj Churchillov / jugokomunističk i mit. Tako je izraelski povjesnik Martin van Creveld dokazao kako Hitlerov vojni stroj nije bio spreman za raniji napad na Sovjetski Savez (fasada prema vani, dok Sovjeti nisu imali nikakve vlasti).

Osim toga, vremenske su prilike u svibnju bile tako loše da bi se njemačka vojna tehnika bila zaglibila u blatu, tako da ni zbog vremenskih prilika Hitler nije mogao prije napasti SSSR nego ga je stvarno napao.

Umjesto što se pita »Čija je bila Nezavisna Država Hrvatska«, akademik Strcic mnogo bi napravio ako bi istražio čiji je stvarno bio NOB, o kojemu je pisao u Vjesniku od 21. i 22. lipnja. (N. B. Najbitniji, britanski arhiv ostaje nedostupan javnosti do 2025. godine!)

Smije li se zbog ideoloških razlika rušiti nacionalna država? Koje je dobro hrvatskom narodu donio NOB i komunistička vladavina kroz 45 godina?

Zašto Česi ili Mađari nisu imali svoj NOB i koliko su zbog toga izgubili!? Tajland (Siam) na sličan je način došao do nezavisnosti i bio ideološki »pečeniji« od NDH, a ipak je Tajland sačuvao nezavisnost (protiv volje svoga kolonijalnog gospodara, Velike Britanije!) za razliku od NDH.
Zašto?... Zasigurno, vrlo zahvalna tema za istraživanje.
Rudolf Arapović, Vjesnik, 7. srpnja 2001.
Prijavi Administratoru
#10 "Lošija strana pobjede" - tako su nazvali masovni zločin — H7 2011-02-11 23:18
ISPOVIJEST IVANA GUGIĆA, PARTIZANA 26. DALMATINSKE DIVIZIJE O POKOLJU HRVATSKIH ZAROBLJENIKA KOD LJUBLJANE I KOČEVSKOG ROGA

UBIJANJA U KOČEVSKOM ROGU

Ivan Gugić, 14. kolovoza 1953.

Svakako je istina, da su iz vagona iznosili onesviještene i gdjekada lude ljude, a drugi su od slabosti i žege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli
Ubijanje je vršeno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i živi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili još izdahnuli, nego su strašno jaukali u jami, nakon čega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu
Od stanice do kasarne išli su pješice i još odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da će doći dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali

Rođen sam u Veloj Luci 1925. godine. Za vrijeme rata boravio sam kod kuće, kod svojih roditelja, sve dok me partizani nisu prisilno mobilizirali 10. rujna 1943. Bio sam u 26. dalmatinskoj partizanskoj diviziji, te sam bio određen na rad u engleskoj bolnici na Visu jer sam bio malodoban. U ožujku 1945. bio sam priključen XI. dalmatinskoj brigadi kod Gospića nakon pada tog grada. Odatle sam pošao u borbe kod Trsta, te nakon pada Trsta dalje uz Sočansku dolinu sve do sela Kranjske Gore, gdje smo stigli 15. ili 16. svibnja 1945. Ostao sam sa svojom jedinicom jedan dan, dok se nisu predale neke njemačke čete (Vlasovci u njemačkim uniformama). U Koruškoj sam ostao 6 dana, bio sam u Klagenfurtu i okolici. Tu sam bio prisutan, kad su engleske čete predavale hrvatske vojnike, koji su im se u vjeri bili predali te ih razoružane izručivali Titovim snagama. Nakon toga poslani smo vlakom u Jugoslaviju, kroz tunel u Jesenice, jer nam saveznici nisu više dozvoljavali ostati u Koruškoj. Nakon jednog dana prebacili smo se pješke u Kranj (oko 24. ili 25. svibnja). U Kranju, i to točnije u Primskovu, ostali smo opet jedan dan. Tada je stiglo naređenje od štaba 26. divizije štabu XI. dalmatinske brigade, da se izaberu iz cijele brigade, koja je imala 4 bataljuna, najpouzdaniji komunisti, kako časnici tako i vojnici, za neki povjerljivi zadatak. Od njih su stvorili posebnu četu. Odmah mi je tada povjerljivo saopćio moj mještanin D. J., potporučnik, da su ljudi izabrani za ubijanje zarobljene hrvatske, slovenske i njemačke vojske. Moja treća četa (i ja osobno) bili smo određeni za pratnju i osiguranje ove novoformirane jedinice, koja je brojala sedamdesetak ljudi. Zapovijedao im je kapetan Nikola Maršić iz okolice Makarske, nekad zamjenik komandanta 2. bataljuna, a komesar čete bio je Ivan Bokež, Crnogorac. Glavni komandant bio je major Simo Dubajić iz Kistanja kraj Šibenika, načelnik štaba IV. Armije, operativni odsjek.

U pratnji čete ubojica
Sutradan, 25. ili 26.svibnja 1945. krenula je ova ubilačka četa praćena od 3. čete 3. bataljuna u Ljubljanu, gdje smo se iskrcali iz kamiona u logoru pred Ljubljanom s drvenim barakama. Tamo je bila masa zarobljenika - vojnika i civila, dapače i žena i cijelih obitelji. Doznao sam, da se logor zove Št.Vid: tamo je bila biskupska gimnazija, a ograđen je bio žicom. Nama nisu dali pristupiti među logoraše, ali je ona izabrana četa ubojica ulazila u logor i pljačkala satove, nalivpera, prstenje, zlatninu itd. Mi smo znali da ih vode na ubijanje. Našu treću četu povezla su dva kamiona oko 10 sati istog dana za skupljanje i otpremu odjeće poubijanih zarobljenika. Vozili su nas 4-5 km u pravcu Tržaške ceste, koja ide prema Trstu. Išli smo najprije natrag prema Ljubljani 1.5 km, a potom smo skrenuli desno i nastavili širim poljskim putom oko 3 km. Tu smo došli do seljačke kuće u voćnjaku, iza koje je bila šumica i njiva, te neka jama oko 100 m daleko od kuće. Došavši na mjesto vidio sam grupu zarobljenika, oko 50 ljudi, gdje ih skidaju i vežu žicom za ruke dva po dva za mišice; te parove su opet povezali između sebe žicom. One, koji su padali od iznemoglosti ili straha, natovarili bi između dvojice jačih da ih nose do jame. Tukli su ih. Zapovijedali su im, da pjevaju: "Sjeno-slama, kuća-jama". Zarobljenike su skidali i vezali oni isti, koji su ih i ubijali. Prevozili su ljude kamionima u pratnji slovenske kurirske jedinice pod komandom nekog visokog plavokosog kapetana, Slovenca, borca od 1941. sa spomenicom. Kamionima je stizala svaki sat otprilike jedna tura i to cijeli dan, svega oko 40 kamiona te su se navečer hvalili, da su ubili 800-1000 ljudi. Da se slabije čuje pucanje, stavljali su na engleske ručne strojnice od 20 metaka tzv. "glušnik" na cijevi.
Ubijanje je vršeno ispred jame i to uglavnom metkom u zatiljak, a neki su i živi skakali u jamu, duboku bar 50 metara. Mnogi nisu bili još izdahnuli, nego su strašno jaukali u jami, nakon čega su partizani od vremena do vremena bacali bombe u jamu. Te žrtve su bili Slovenci, te nešto Hrvata, i to svi odreda muškarci. Ja sam se oko 11 sati dovukao do jame i pogledao u nju, ali se nije ništa vidjelo. Zbog toga su mi Bokež i Maršić udarili po šamar i ja sam pao okrvavljen u nesvijest. Našoj pratećoj četi nije bilo dozvoljeno to gledati. Tu smo ostali do večeri i pakirali robu ubijenih. Vratili smo se oko 8 sati navečer u logor Št.Vid. Te večeri stiglo je naređenje majora Sime Dubajića, da se ubijanje više ne vrši kraj grada, jer tako narod može saznati tajnu. Govorilo se, da će jamu minirati zajedno s mrtvacima, da se tako pokopa tajna. Inače, za vrijeme ubijanja posipali su živim vapnom krv oko jame, da se muhe ne kupe i krv ne zaudara. Kreč je donio neki seljak.


Skica logora Št. Vid kod Ljubljane:
Brojem 1 označeno je mjesto na kojem su pred odvođenje u Kočevski Rog dva tri dana ležali hrvatski domobrani.
Brojem 2 označeno je mjesto na kojem su pred odvođenje u Kočevski Rog dva tri dana ležali Nedićevci i Ljotićevci
Brojem 3 označeni su iskopani rovovi.
Strelicom je ozančen dvorišni prostor gdje su dva-tri dana ležali slovenski domobrani i policajci.



Kočevski rog
Sutradan smo pošli vlakom u Kočevje, koje je bilo jako razrušeno. Mi smo se naselili u neku polurazrušenu kasarnu oko 800 m izvan grada, gdje su nekad bile njemačke čete. Ubilačka četa bila je stigla prije nas, ali ih nismo više vidjeli. Oni su po pripovijedanju drugova bili otišli u šumu, daleko dva-tri sata hoda, ali ja to točno ne znam. Znam samo, da su tamo bili partizanski logori za vrijeme rata. Ta šuma se zvala Kočevski Rog.
Zadatak moje čete je bio, da najprije u kasarnu primimo one, koje su dopratili slovenski kurirski odredi, koji su ujedno u sobama s njih skidali robu, tražili oružje i zlato - bilo je nakupljeno 5-6 kg zlata, a za dragocjenosti je bio odgovoran komesar 3. čete Ljubo Barbarić, Hvaranin. Mi smo slagali robu u bale i vozili na željezničku stanicu kamionom. Rekli su nam, da će se roba prerađivati u vojnička odijela. Naš zadatak je bio također čuvati zarobljenike do dolaska kamiona i tovariti ih na kamione. Zapovjednik čete bio je Pelješčanin Ivo Franković.
Ostali smo punih osam dana u Kočevju.
Stizalo je dnevno po 10 i više vlakova, s plombiranim (zatvorenim) vagonima, uvijek najmanje 10, a gdjekad i po 20. Te su ljude dovozili iz Ljubljane, a možda i iz drugih krajeva. Skoro svi su bili vojnici-muškarc i, ali i nekoliko žena, koje su silovali kod jame prije strijeljanja. Bilo je nešto i nedoraslih mladića od 15 do 16 godina te znam za slučaj, da je kapetan, plavokosi Slovenac spriječio strijeljanje jednog takvog dečka, valjda jer ga je poznavao. Od onih, koji su prošli kroz moje ruke, bilo je više Hrvata nego Slovenaca, te nekoliko srpskih četnika. Ne znam, koje su čete tu bile ubijane. Svih ubijenih, u dvije jame - bilo je 30 do 40 tisuća u 8 dana. Ubojice su u nedjelju polazile na Bled na odmor nakon osam dana ubijanja, pa je uoči toga, u subotu, bio priređen neki ples za njih. Na plesu su se hvalili, da su likvidirali 30, 40 tisuća neprijatelja u 8 dana.
Prema odijelima, koja smo spremali u Kočevju, bilo je preko 30.000 ubijenih. Mi smo poslali iz Kočevja preko 20 vagona robe; dnevno smo slali 2 do 3 vagona robe.

Žene su silovali kod jama
Glede žena mogu izjaviti, da sam ih vidio 10-15, ali ja sam za vrijeme svoje službe vidio tek jedan dio tih nesretnih zarobljenika, te je sigurno tih žena bilo više od 15. Njih nisu skidali kod naše kasarne nego, su ih do gubilišta vodili odjevene; silovali su ih kod jama i kasnije se tim djelom hvalili, napose neki Hvaranin Kačić Božo, po činu zastavnik. Žene su posebno jadno izgledale i neprestano su plakale. Bile su rastavljene od svojih muževa, koji su bili hrvatski časnici i kod Kočevja ubijeni. S njima nije bilo ni jedno dijete. Žene su bile odjevene u građanska odijela, a neke su nosile vojničke hlače i čizme, valjda radi lakšeg putovanja.
Nama uopće nisu dali doći blizu žena, jer su očito ubojice imali s njima svoje namjere. Osim žena vidio sam možda do 200 dječaka od 14-16 godina, koji su nosili uniforme ustaške mladeži. Njih su potukli sve, osim prije spomenutog dečka, spašenog od kapetana Slovenca. Svi su govorili, da su nevini i da nisu ništa učinili, a mnogi su i plakali.
Vagoni sa zarobljenicima izgledali su strašno: pošto im nisu dali ići izvan vagona radi tjelesnih potreba, to su vagoni bili zagađeni i puni smrada. Nadalje nisu dobivali ni hrane ni vode na cijelom putovanju, a ne znam ni kako su ih hranili u logoru. Svakako je istina, da su iz vagona iznosili onesviještene i gdjekada lude ljude, a drugi su od slabosti i žege posrtali i padali putem. Te su onda pratioci tukli ili eventualno natovarili na leđa zdravijih i jačih zarobljenika. Od stanice do kasarne išli su pješice i još odjeveni, svjesni, da idu u smrt. Neki od zarobljenika su glasno protestirali i govorili ubojicama, da će doći dan pravedne osvete. Drugi su opet plakali, spominjući ženu, djecu, majku.. Neki su govorili, da su činili dobro i spašavali čak i partizane te molili, da ih poštede, ali nitko nije dobio milosti. Ispitivanja među zarobljenicima ili suđenja nije bilo: svi dovedeni u Kočevje imali su umrijeti. Zajedno su ubijani domobrani, ustaše, četnici, Rupnikovi vojnici i svi drugi. Bilo je čak i nešto malo njemačkih vojnika u uniformama, posebno časnika. Ubijena su tu i 2-3 ustaška pukovnika.
Čuo sam, da je više ljudi pobjeglo ispred same jame, kada su već vidjeli, da će za koji čas poginuti, te su onda riskirali život. Neki su se i spasili, ali su druge ubili partizani pucajući za njima.

Spašeni životi
Ja sam spasio nekoliko života i to u dva slučaja. Pred kasarnom u Kočevju opazio sam jedno poznato lice. Nisam znao u prvi čas, tko je pa sam ga zapitao: Otkud si ti? - On se sav tresao i nije mi odmah odgovorio. Pitao sam ga ponovno i ohrabrio ga, da bi on odgovorio: Ja sam Dalmatinac, s Korčule, iz Vele Luke. Kad sam ga pitao da li me poznaje, jer ja sam ga poznao, odgovorio je da me ne poznaje. Kad sam mu se predstavio, onda me prepoznao i poljubio, zaklinjući me, da ga spasim. Ja sam potom otišao kapetanu Bokežu i garantirao svojom glavom za njega, govoreći da su ga Nijemci na silu odvukli sa sobom prigodom napuštanja Korčule i dali u hrvatsku vojsku (imao je tada 15 godina). Kapetan mi veli: dobro, ali ako doznamo, da je on pomagao Nijemcima ili ustašama, onda ni tebi nema više glave.
M.S. je stalno išao sa mnom u mojoj četi. Petnaestog dana stigao je povoljan odgovor u Tetovo, gdje mi je tada četa bila premještena. Tu je mali oslobođen, ali je ostao u četi još dvije godine na odsluženju vojnog roka.
Drugi je slučaj ovaj: Isti M. S. me molio, da pomognem njegovom satniku I. G. iz Slavonskog Broda, koji je bio u vagonu s drugim vojnicima i strašno trpio žeđ. Ja sam zagrabio vode iz gustijerne u kantu i odnio do vagona, koji mi je pokazao moj mještanin M. S. Kako sam poznavao pratioce, pustili su me da priđem. Otvorio sam vagon i dao im piti. Kad se stražar odmakao dalje, ja sam pustio I. G. i druga četiri vojnika, koje je on izabrao, i oni su pobjegli preko željezničke pruge i neke livade u šumu prema jugu. Bila je već polutama, prvi suton i nisu ih primijetili. Prije bijega, u znak zahvalnosti, dao mi je neki zlatni lančić s vrata, srdačno mi zahvalio... Ja sam kasnije dobio petnaestak paketa iz Slavonskog Broda sa šunkama, brašnom, mašću, kobasicama..., a i mi smo njima poslali nešto ulja i smokava. Mogao mi je slati pakete, jer mu je M. S. poslao u Slavonski Brod moju kućnu adresu pa su paketi stizali najprije na oca, a kasnije na mene, kad sam poslije četiri godine došao kući 1949.(jer sam također odležao 6 mjeseci u vojnom zatvoru na Novoj vesi u Zagrebu).

Posebnu brigu posvetili zlatu
Nakon 8 dana prestalo je ubijanje. Čuo sam, da su neki ljudi u civilu došli, koji su trebali minirati pećine i prekriti masovne grobove, a nakon toga su preko toga strašnog mjesta položili i zelene grane. U subotu, zadnjeg dana ubijanja, došla je neka komisija viših oficira u uniformi, koju sam osobno vidio (bilo je 5-6 ljudi među kojima i pukovnik Dule Korać, Srbin s Korduna, te ostali potpukovnici i majori), a uz njih je bilo i 2-3 civila u dobrim odijelima. Kod nas u kasarni zaustavili su se jedva pola sata, a primio ih je Simo Dubajić i komesar Ivan Bokež. Oni su gledali, kako mi pakiramo odijela te su posebnu brigu posvetili skupljenom zlatu i na kraju ga ponijeli sa sobom. Predao im ga je Bokež, a da nama nisu ostavili niti jedno pero za pisanje. Bokež nije kasnije imao neprilike radi predanog zlata, što znači, da je predao zlato u ruke ovlaštenim ljudima.
Nakon toga otišli su u šumu, kod jama - masovnih grobova. Pri dolasku komisije sam doznao, da im je zadaća utvrditi kako je obavljen posao masovnog ubijanja i da li su dobro uklonjeni svi vidljivi tragovi masovnog ubijanja ljudi. Komisija nije dolazila natrag u Kočevje. Čule su se samo eksplozije iz šume (nekoliko njih uzastopce) te smo bili uvjereni, da se tim pokrivaju jame s tisućama mrtvih tijela.
Ubojice se odmarale na Bledu
Ubilačka četa otišla je u nedjelju ujutro vlakom na Bled preko Ljubljane (oko 7 sati). To sam kasnije doznao, kad su se ubojice vratile svojim četama u Makedoniju. Pričali su, da su bili dobro nagrađeni, da su dobili odmor na Bledu u nekom hotelu 10 ili 12 dana, da su bili vrlo dobro hranjeni i da su se sjajno zabavljali, jer su se kupali i imali čamce na raspolaganju, a svaku večer davana je za njih predstava. Svi su bili visoko odlikovani i svaki od njih je imao 2-3 odlikovanja, a imali su također i zlatne satove, fotografske aparate i slično. Medu tim najviše odlikovanim ubojicama bio je neki Čepić Ante iz Makarske, kurir štaba brigade, omladinski rukovodilac, star 21-22 godine. Poslije toga događaja mnoge od tih ubojica hvatali su živčani napadaji - takozvana partizanska bolest.
Moja 3. četa ostala je do nedjelje navečer u Kočevju, te je potom vlakom bila prebačena u Kranj, gdje smo ostali desetak dana i bili poslani dalje u Tetovo, u Makedoniju, kamo smo stigli 7. srpnja 1945.


Na slici dolje - Kartografski prikaz stradavanja Hrvata kod Bleiburga, svibnja 1945.

Prijavi Administratoru
#11 Svim razredima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (6) — Crni Jahač 2011-02-11 23:44
SLOVENSKA POVJESNIČARKA JERCA VODUŠEK STARIČ O SVOJIM ISTRAŽIVANJIMA BLEIBURGA, NACIONALNIM TRAUMAMA I NEOSTALJINIZMU

ANTIFAŠIZAM NE PRAVDA KOMUNISTIČKE ZLOČINE

Kad netko pokušava reći da komunizam nije totalitarizam, pa kaže da su komunisti ipak bili antifašisti i imali nekakvo moralno pravo ubijati jer su žrtve bile krive – s tom teorijom nešto nije u redu

Slovenska povjesničarka Jerca Vodušek Starič predstavila je protekloga tjedna u Hrvatskoj svoja opsežna istraživanja partizanskih zločina na Bleiburgu, koja je sažela u tekstu »Kako se čistila Jugoslavija«, objavljenom u najnovijem broju zagrebačkog kulturnog magazina »Gordogan«. U intervjuu za naš list analizira današnji odnos hrvatske i slovenske javnosti i povjesničara prema tim zločinima.

Što se, u brojkama izraženo, dogodilo na Bleiburgu?

– Moja su istraživanja stara petnaest godina, nastala su za moju knjigu »Osvajanje vlasti 1944.-1946.« Prema meni dostupnim izvorima, iz tiskanih izvora JNA, iz Londona i još nekima, u Sloveniji se našlo između 200 i 500 tisuća ljudi koji su iz Hrvatske išli prema zapadu. Iako su brojke još uvijek nepotpune, preciznije se može zaključiti da ih je bilo oko 250.000. Prema izvorima JNA, na bleiburškom polju ubijeno je oko 100.000 ljudi. Izvori za događaje poslije 15. svibnja 1945. bili su zatvoreni, ali sada se otvaraju u Beogradu, i mislim da bi ih povjesničari mogli istražiti. To bi mogao biti jedan pristup. Drugi bi mogao biti onaj na kojemu se radi u Sloveniji: konzultirati što više dostupnih izvora. Treba, na primjer, usporediti knjige rođenih sa knjigama umrlih, pa polako, demografski, po svakome naselju, istražiti detaljno ime po ime. Više je metoda, ali za svaku od njih potrebna je stručno znanje povjesničara. U Sloveniji to traje već više godina. I u Hrvatskoj će, kada počne, vjerojatno trajati godinama.

Povijesna istina poput beskonačnosti

Postoji li metoda da se sve utvrdi vrlo precizno?

– Metoda slovenskoga Instituta za suvremenu povijest metoda je povijesnoga instituta iz Udina u Italiji, i smatram je preciznom. No povijesna je istina kao beskonačnost: uvijek joj se približavaš, i što si joj bliže, preciznost je veća, ali nikada potpuna. Ipak, kad se jednom dovoljno približiš, možeš ustvrditi da nešto jest kako jest. Mislim da treba početi što prije, naprosto zato što su još uvijek živi ljudi koji mogu prijaviti nestanak nekoga iz obitelji. A ljudi su prijavljivali i ranije, pa se imena vjerojatno mogu utvrditi.

Pretpostavljate da brojka ubijenih može biti samo veća, a ne manja od do sada utvrđenoga broja?

– Ne mogu to tvrditi. Držim da sam iz izvora JNA utvrdila da na bleiburškome polju manjka oko 100.000 ljudi. Potom su ljude u transportima od po deset tisuća prevozili natrag prema Hrvatskoj. Našla sam da su neke i u »maršu« transportirali. Treba utvrditi točne detalje.

Koliko je bilo tih transporta?

– Slovenske su jedinice imale nalog da hrvatske i srpske zatvorenike predaju Ozni Treće armije. Dakle, povjesničar bi potražio dokumente Ozne Treće armije i vidio što su oni izvijestili. Mislim da bi se iz tih izvještaja nešto moglo zaključiti, iako vjerojatno ne do kraja.

Čini se da je broj žrtava Bleiburga veći od broja žrtava Jasenovca.

– Ne želim biti uvuče na u tu raspravu kojih je žrtava više, a kojih manje. Diskusija koja danas traje u Sloveniji pokazala je da je u nekim krajevima Slovenije žrtava partizana bilo više nego žrtava Talijana...

Politika iskorištava povijest

Postoji li moralno pravo da brojke žrtava na ikakav način utječu na današnju situaciju?

– Današnju diskusiju ne bi trebalo voditi oko brojki, premda su one važne, naročito za ljude koji imaju nekoga u tim grobištima. Diskurs treba osoviti oko pitanja zašto se sve dogodilo, tko je to i iz kojih motiva počinio, zašto su ljudi bježali, koje su ih okolnosti na to natjerale... Iz takve će rasprave izaći pitanje krivnje, a potom sve treba racionalno i s puno humanog i profesionalnog osjećaja objediniti u povijest.

Kako postići da se o tome raspravlja s humanim i profesionalnim osjećajem, jer rasprava je očito drukčija?

– Drukčija je jer je potiču političari, a ne povjesničari. Povjesničari su istraživali, ali u javnosti nikada nisu inicirali rasprave, a još manje su bili akteri diskusija. Ni danas nije drukčije, iako politika i danas iskorištava povijest.

Može li se govoriti o manjku građanske hrabrosti u povjesničara?

– Može. Nama povjesničarima toliko su predbacivali da smo dio politike ili apologeti partije – moja je generacija počela raditi još u socijalizmu – da se povjesničari još uvijek, nekad i previše, trude oko izvora, a manje oko interpretacije. Kao da se boje svog građanskog, etičkog stava. Kad studentima govorim o tome, ne mogu naći druge razumljive formule osim one biblijske o »Deset zapovijedi«, iako nisam čak ni krštena. Kažem im: »Kad vam bude teško, sjetite se da postoji neko osnovno pravilo odnosa među ljudima, koje se ne krši ni u ratu«. To bi povjesničare trebalo voditi, kao i civilizacijski standardi vremena u kojemu se nešto događalo. Ono je vrijeme, naime, već posjedovalo međunarodne norme o ljudskim pravima i međunarodne norme o zločinima protiv čovječanstva, i svatko je mogao znati da će se njegova djela procjenjivati prema tim normama.

U raspravu uvodite pojam »neostaljinizam «. Objasnite ga.

– Kad netko pokušava reći da komunizam nije totalitarizam, pa kaže da su komunisti ipak bili antifašisti i imali nekakvo moralno pravo pa ubijali jer su žrtve bile krive – s tom teorijom nešto nije u redu.

Neostaljinizam je u tome da smo uvijek spremni govoriti o svim ružnim stvarima fašizma i nacizma i njihovih suvremenih inačica, pa i Busha i svega lošeg u današnjem svijetu, ali – osim u nekome drugom, opet bijesnom političkom kontekstu – nismo sposobni razmotriti što je to komunizam zapravo bio. Je li ustaštvo, domobranstvo ili HSS imalo ikakve veze s čišćenjem od 1944. do 1946, kod nas? O tome nismo sposobni raspravljati, nego sve propagandno strpati u antifašizam, kao što je činio i Staljin poslije Drugog svjetskog rata.

Proglašavaju li vas u Sloveniji revizionisticom ?

– Jako puno. Ali ne nerviram se zbog toga. Povijest treba revidirati uvijek kada dođu novi podaci. Nema u tome ničega lošeg. Loše je samo to što se takvim pogrdnim etiketama označuju oni koji navodno brane fašizam, što apsolutno nije točno. NOVI LIST 7. svibnja 2005.
Prijavi Administratoru
#12 HAZU 1861 - 2011 — zmijicamala 2011-02-12 01:18
Istina je da je Đodan u Saboru tražio raspuštanje JAZU i osnivanje nove akademije HAZU. JAZU je u to vrijeme bila leglo masonerije (moguće ih ima i danas) i komunista, ali su u njoj bili i značajni Hrvati koji su koliko toliko u komunizmu uspjevali braniti Hrvatsku. Đodanova ideja je bila potpuna ludost! Odreći se tradicije i svih znamenitih Hrvata iz prošlosti Akademije, silnog bogatstva u vlasništvu Akademije, arhive... te sve to prepustiti jugoslavenima!?
1992. Tuđman je postupio vrlo mudro, ponovno je podmetnuo svoja leđa i spasio Akademiju iako mu je to donjelo političku štetu, a Đodan je zašutio.
Manje je poznato da je Franjo Tuđman 60-tih već bio primljen u Akademiju, samo to još nije bilo formalno provedeno. Onda je u JAZU zazvonio telefon, onaj koji je digao slušalicu dobio je infarkt, a Tuđmanovo primanje je stopirano.

Slažem se da je HAZU plašljiva i da ne istupa onako često kako bih to ja želio, no moramo biti svjesni da u Akademiji još uvijek postoji ona jugosveraška struja iako je u manjini, tajnim golasovanjem ipak nisu primljena ona dvojica bučnih manekena.
Najgore bi bilo uvuću HAZU u dnevno političke sukobe, MAticu hrvatsku su tako upropastili.

Okrugli stol o ekonomskom i društvenom razvoju Hrvatske gdje su pozvali mesića organizirao je Razred za društvene znanosti Hrvatske akademije (i Hrvatski institut za financije i računovodstvo), tamo sjedi Bilandžić.

Pozdrav vaš zmijcamala
Prijavi Administratoru
#13 BLEIBURG CE ZAUVIJEK OSTATI UPISAN U KOLEKTIVNOJ SVJESTI HRVATSKOG NARODA — preporod 2011-02-12 05:56
Iz ovog prikaza gospodina HITRECA i svjedocanstava , prilozenih ovdje,jasno je da se Boljsevisticka vrhuska na celu sa Titom nastojala na jedan brzi, podmukli zlocinacki,Soto nski nacin,u kosmaru tek zavrsenog drugog Svjetskog rata rjesiti Hrvatske vojske i civila kod Bleiburga,oko Bleiburga,Zidan og mosta,Kocevskog Roga,Celja i stotinama drugih znanih i neznanih stratista koje jos uvijek po Sloveniji pronalaze.
Znaci unistiti,predan ih, razoruzanih stotine tisuca politickih i vojnickih neprijatelja na krajnje bestijalni,suro v i ubojit nacin u "drugoj zemlji" daleko od Hrvatske gdje bi narod ipak znao sto se dogadja...
Ove scene pakla koje opisuje bivsi partizan ( i Hrvat) Ivan Gugic zorno prikazuju pravu prirodu Titove drzave stvorene doslovce na moru krvi i na brdima kostiju,na ubistvu,pokolju nehumanosti i nepostivanju ljudskih zivota. Strasna je cinjenica da pojedinci u Hrvatskoj pa cak i u samim vrhovima vlasti glorificiraju to krvavo razdoblje-Titov e -Jugo komunisticke tiranije...
Dok se istina o tom pokolju bez primjera u poslijeratnoj Evropi u proljece 1945 kad su odvezani krvolocni psi boljsevistickog slijepog fanatizma i titanske mrznje Jugoslavena i Velikosrba prema svemu Hrvatskom potpuno ne prikaze na svjetlo dana da ih sav SVIJET vidi,dok ne progovore mrtva tjelesa,prostre ljene lubanje i tjelesa iz stotina jama ,nece moci
biti zatvoreno to strasno poglavlje
TITOVE JUGOSLAVIJE koje su partizani godinama pokusavali prikriti i negirati,ali ne, "krv Hrvata na njih sada vice" kao sto rece pjesnik...
Da,BLEIBURG ce zauvijek ostati svjedocanstvo najvece HRVATSKE TRAGEDIJE
i opomena HRVATSKOM NARODU
Sto znaci BEZDRZAVLJE, i sto je znacila a jos i danas znaci NEHUMANA i NENARODNA ,BOLJSEVISTICKA IDEOLOGIJA, i sto znaci ideja JUGOSLAVENSTVA i na kakvim je krvavim temeljima bila sazdana.
Prijavi Administratoru
#14 Maske su pale - svi putovi ponovno vode u Jazovku, Kočevski rog, Maceljsku šumu itd. — Jusuf 2011-02-12 06:32
Ratni zločin
Nakon ispitivanja I. Vekića, DORH zove i V. Šeksa?
Kažu da sam navodno nešto znao o zločinima, a ništa nisam rekao, kazao nam je bivši ministar o svom saslušanju u ŽDO-u
– Pod sumnjom sam za ratni zločin jer sam navodno nešto znao, a nisam ništa rekao. Osumnjičenik sam, ne svjedok – kratko nam je odgovorio ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić i potvrdio da je na obavijesni razgovor u Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku pozvan zbog šest transkripata izjava članova obitelji uhićenih, ubijenih i nestalih s područja Vukovara 1991.
>>Bivši ministar Ivan Vekić ispitan zbog ratnog zločina u Vukovaru
Naime, u transkriptima koje je DORH-u dostavila Inicijativa mladih za ljudska prava iz Zagreba tvrdi se da su za navodne zločine znali, ali ih nisu spriječili tadašnji ministar Vekić te predsjednik Kriznog stožera za Slavoniju i Baranju Vladimir Šeks. Zločini su, tvrde, počinjeni od lipnja do kolovoza 1991., a navodno su ih počinili pripadnici Zbora narodne garde i Sekretarijata za narodnu obranu.
Neslužbeno, pak, u DORH-u doznajemo da Vekić nije bio pozvan u svojstvu osumnjičenika. Istraga više vodi prema Šeksu koji bi, za očekivati je, uskoro također trebao biti pozvan dati iskaz o navodnim zločinima.

+++++++++++++++++++++++++++

I gdje je kraj........
Prijavi Administratoru
#15 Ivkošić "u tri"! — Jusuf 2011-02-12 06:37
Perverzno je što su protivnici istine o komunističkim zločinima najveći zagovornici EU, čija tijela donose rezolucije o osudi tih zločina! Ali još je perverznije što je EU, koliko uopće do nas drži, na njihovoj strani. Jer, baš briga Europu za Bleiburge i Jazovke, njoj je bilo najvažnije dokopati se hrvatskih nacionalnih bogatstava. Kao što se dokopala i u podosta drugih tranzicijskih zemalja, za koje sriče antikomunističk e rezolucije, a čini sve da u njima na vlast dođu bivši komunisti koji joj bolje služe. Kad su joj potrebni – nevini su.
Prijavi Administratoru
#16 Četnici, ustaše i komunisti — Boljunac 2011-02-12 09:53
Kad sam na drugom mjestu, u svezi s Jergoviće- Viskovićevom polemikom, pisao o četnicima i Draži Mihajloviću, te ustašama i komunistima - nisam bio shvaćen na pravi način. Tek kasnije sam se "opravdao" kod nekih koji su me proglasili kojekakvim i oblijepili raznim etiketama.

A bir stvari je veoma jednostavna iako su događaji iz vremena Drugog svjetskog rata u nas bili veoma složeni i isprepleteni.

A sve se svodi na bit svakoga od tih pokreta čiji su protagonisti četnici, ustaše i komunisti.

Četništvo je izraz velikosrpstva kao deologije i kao realne politke koja vuče korijene od vremena "istrage vaše ili naše" pa preko prve Jugoskavije, tijekom Velikog rata, tijekom druge Jugoslavije, u razdoblju 1991.do 1995. i onačno do današnjeg dana.

Prirodno je da su tu svoju četničku ideologiju i praksu sa stoljetnom tradicijom reafirmirali u ovo post ratovsko doba kao svoju slavnu prošlost kojom se ponose današnja pokoljenja. Srbija će se prije ili kasnije morati okrenuti sebi i svoju budućnost graditi na radu umjesto na dominaciji nad susjedima i stim povezanim pljačkama.

Ono što treba zabrinajvati nas Hrvate nije četništvo u Srbiji, to je njihova briga, nego ono u BiH i pogotovo ono u Hrvatskoj. Svaki znak četništva u Hrvatskoj rebalo bi bez milosti goniti i ikorjenjivati kao najgori korov.

Ustaštvo je pak izraz hrvatskog domoljublja i hrvatske samobitnosti, nezavisnosti od stranih gospodara. I ono ima veoma duboke, stoljetne korijene i u doba prve Jugosavije je samo oblikovano kao radikalni odgovor na srpsko nasilje nad Hrvatima , bez primjera i dugoj hrvatskoj prošlosti.

Kad je tako, a tako jest, pitanje je zašto nije ustaštvo rehabilitirano. Odgovor je u biti jednostavan, iako su okolnosti i uzroci toga veoma složeni. Znamo kako je u okružju dočekana samostalna Hrvatska. U dobrom dijelu međunarodne zajednice kojije bio zaljubljen u Jugodslaviju, uskrsnuće nezavisne Hrvatske im je bilo isto kao uskrsnuće NDH iz 1941. g. Zato je Tuđman kao politički pragmatik s osjećajem za realnost načinio odmak od NDH, a time i od ustaštva kao dijelu hrvatske prošlosti, koliko tragične toliko i slavne. Danas još nismo došli do uvjeta za reafirmaciju ustaštva kao ideologije i povijesne zbilje, ali vjerujem da će doći vrijeme kad će se o tom vremenu i onima koji su tada bili na javnoj sceni raspravljati pa i vrednovati u skladu s moralnim i civilizacijskim normama suvremenog svijeta. Ali uvjet za takav daljnji razvoj Hrvatske i hrvatskg društva je konačni obračun s najvećim zlom u Europi, ali najjače izraženim upravo našoj domovini Hrvatskoj.

Time sam već naznačio i bit komunizma kao najvećega neprijatelja Hrvatske.
Prijavi Administratoru
#17 Otpad koji ne služi na čast.. — marginalac 2011-02-12 11:34
novinarskom staležu..

Citiram ovu ključnu rečenicu g. Hitreca.
Inače je pravilo da diplomirani novinari prilikom službene promocije u prisustvu dekana i uzvanika izriču prisegu koja u prvoj rečenici glasi:

"Prisežem da ću časno, moralno i odgovorno svojim radom služiti svojoj Domovini"
Mnogi su prešutjeli ovu rečenicu, zaboravili ili .. su dobro plačeni da rade suprotno.
Prijavi Administratoru
#18 Ustaše, četnici, Crveni Kmeri — bosanac 2011-02-12 17:39
Time sam već naznačio i bit komunizma kao najvećega neprijatelja Hrvatske.
Slažem se u svakoj riječi Boljunac. Komunizam je bio i ostao najveći neprijatelj Hrvata što se i na BH teritoriju sada popkazalo. Svojevremeno sam predlagao zabranu SDP-a u Hrvatskoj kao stranke neprijateljskih namjera (dokaz: ustupanje pravne nadležnosti Haškom tribunalu nad "Bljeskom" i "Olujom" na početku njihovog mandata), no poslije Sanadera i tolikog lopovluka, ZERP-a, INE, Savudrije, predaje Gotovine i drugih, predaje naših branitelja u ruke okupatorske Srbije, mišljenja sam da bi trebalo zabraniti i HDZ kao stranku podlih namjera. Ostaje nam raditi i moliti za HRAST. Ovaj debakl je ravan hrvatskom porazu na kraju II svj. rata, samo što leševa još nema.
Prijavi Administratoru
#19 BLEIBURG CE ZAUVIJEK OSTATI UPISAN U KOLEKTIVNOJ SVJESTI HRVATSKOG NARODA — Jusuf 2011-02-12 17:46
Ne će!
Jer hrvatskog naroda nema, a onoliko koliko ga ima taj dio ne odlučuje ni o čemu i nalazi se pred velikom pogibli.
Stanje nije dobro. Zanimljivo da Hrvati ništa ne čine da se organiziraju i pokušaju se obraniti od prijetnji zagrebačkih kriminalaca.
Zagreb je najcrnja rupa hrvatske povijesti, nigdje se nije nakupilo toliko četničke gamadi i urođenih ubojica kao u toj odurnoj jugoslovenskoj palanci.
Prijavi Administratoru
#20 Komunizam je bio i ostao najveći neprijatelj Hrvata .... — Jusuf 2011-02-12 17:53
Slavko, zaboravio si da su upravo tzzv. rvati bili i jesu najveći i najprljaviji komunisti. Kada ološ nema identiteta ili ga se "kurtališe", tada prihvaća komunističku ideologiju.

Admin***
Prijavi Administratoru
#21 Držati se svoga — Cetina 2011-02-12 18:09
Citat Jusuf:
Ne će!
Jer hrvatskog naroda nema, a onoliko koliko ga ima taj dio ne odlučuje ni o čemu i nalazi se pred velikom pogibli.
Stanje nije dobro. Zanimljivo da Hrvati ništa ne čine da se organiziraju i pokušaju se obraniti od prijetnji zagrebačkih kriminalaca.
Zagreb je najcrnja rupa hrvatske povijesti, nigdje se nije nakupilo toliko četničke gamadi i urođenih ubojica kao u toj odurnoj jugoslovenskoj palanci.


Dijagnoza: hrvatofobija.
Terapija: Ostaviti Hrvate na miru i posvetiti se svojim Turcima.
Prijavi Administratoru
#22 Zanimljivo.... — Jusuf 2011-02-12 21:26
Dijagnoza: hrvatofobija.
Terapija: Ostaviti Hrvate na miru i posvetiti se svojim Turcima.
++++++++++++++++++++++++++++++

Zanimljivo, 27. januara 2005. (na Savin dan) me je "rvatska milicija" upisala u svoje registre kao ustaških bombaša, nikako "rvatofoba", kao opsanog desničara.

Eto! Nu!

Ali nema veze, ne ćete ni vi dugo.
Prijavi Administratoru
#23 NEVER MORE! — nostrodamus 2011-02-13 00:56
Vremena su i previše ozbiljna! Zato ne gubite vrijeme "prepucavajući se" u KOMENTARIMA!
Radije uporno radimo na ustrojavanju i popunjavanju redova NOVE HRVATSKE DESNICE. Samo ujedinjeni Hrvati moći će poraziti LONDONSKI YUGO-CRVENI LOBBY koji po enti-put opasno prijeti našoj budućnosti.
Pamet u glavu: Nikad više s ONKRAJDRINCIMA! Never more!
Prijavi Administratoru
#24 USPRKOS OVOJ ZALOSNOJ I POGUBNIJ SLICI KOJU PRUZA DANASNJE UPRAVNO I POLITICKO STANJE ,VJERUJEM DA "HRVATSKA JOS NI PROPALA" — preporod 2011-02-13 01:31
[quote name="Jusuf"]Ne će!
Jer hrvatskog naroda nema, a onoliko koliko ga ima taj dio ne odlučuje ni o čemu i nalazi se pred velikom pogibli.
Stanje nije dobro. Zanimljivo da Hrvati ništa ne čine da se organiziraju i pokušaju se obraniti od prijetnji zagrebačkih kriminalaca.
--------------------------------------
CITAT :JUSUF
----------------------------------------
Znam da ove "JUSUFOVE" rijeci:"Hrvatsk og Naroda nema" zvuce drasticno i gotovo nevjerovatno.
Treba biti zaista "mudrac" i razmisliti temeljito,prome ditirati...
Zasto nam se dogadja ovo sto nam se dogadja?
ZASTO HRVATI TRI PUTA (3X) UZASTOPCE IZABIRU ANACIONALNOG PREDSJEDNIKA?
Zasto Hrvati (ako ih "ima")ne reagiraju na ponizavanje DOMOVINSKOG RATA ?
Zasto Hrvati ne reagiraju na sudjenja NACIONALNIM HEROJIMA OSLOBODIOCIMA?
Zasto Hrvati ne protestiraju po cesti i pred SABOROM na brojne ANTIHRVATSKE MJERE?
Zasto Hrvati dozvoljavaju unistenje svoje 'vojske,svoje odbrane"?
Zasto Hrvati ne zahtjevaju postivanje
HRVATSKOG USTAVA koji je donio FRANJO TUDJMAN?
I tako dalje...Ovo bi mogla biti jako dugacka lista.
ZASTO?ZASTO?ZASTO?
To su pitanja koja ja sam sebi postavljam bezbroj puta svaki dan...
Ma koliko se mi trudili ma koliko "gojili" nadu,,ma koliko pisali,ma koliko negodovali,na neki tajanstveni nacin nista se ne mjenja...
Ustvari, JUGOSLAVENSTINA ,ORJUNA i progoni Hrvatskih domoljuba se pojacavaju,koje kakove udbaske,strane i neugodne "face'koje kao da su "s Marsa" pale na Markov trg i na Pantovcak, su posvuda oko "predsjednika" i "premijerke",i "HRVATSKA DRZAVA" (da,od navodnicima )doista se doimlje nepostojeca.
Nepostojeca u onom REALNOM SMISLU da ima SVOJ AUTENTICNI GLAS -sto bi SVAKA "normalna" DRZAVA TREBALA IMATI,da ima svoje hrvatske predstavnike u SABORU
koji bi digli glas na ovu degradaciju i sramotu sudjenja i izrucivanja neprijateljima svoje oslobodioce...
i druge ne manje pogubne akte izdaje i veleizdaje.
Zaista ,CUDAN NAROD i cudna "DOGADJANJA".
Pa dali je moguce da su "istinski Hrvati' u tako malom broju kao sto sugeriraju brojke "DOMOLJUBNIH KANDIDATA"tzv," Nacionalne Hrvatske Desnice"na tzv."predsjedni ckim izborima"?
tzv. "Hrvatska ""Ljevica" ne pokazuje veci interes za odrzavanje niti HRVATSKOG niti TUDJMANOVOG PUTA...
Tako da nam ostaje ista Politika,isti svjetonazor iste "vrednote" kao iz doba "Druge Jugoslavije " ..
Ustvari s nama vlada skupina JUGONOSTALGICAR A Udbaskih Knojevskih i
Partijskih 'direktnih' potomaka.
Fantasticno...a opet tragicno evidentno...
Uvijek sam po prirodi bio optimist.
i u doba najvecih "hajki" i "progona" iz doba TITOVE JUGOSLAVIJE uvijek sam gajio DOMOLJUBNI ZANOS i u meni je bila nepokolebljiva NADA i VJERA da ce HRVATSKA DRZAVA POSTATI STVARNOST.
I danas sam jos uvijek optimist da Hrvatska "Jos ni propala"
Usprkos svim Blaiburzima,pro gonima i naizgled beznadnoj sliki koju danas pruza uspavano i nezainteresiran o "Hrvatsko NACIONALNO BICE" vjerujem da ce ce se opet probuditi,makar ih bude morala buditi ta 'cvrsta jezgra 'Hrvatstva koja nije brojcano velika ali je jaka u duhu.
Neznam za Vas druge,ali ja VJERUJEM u taj DAN.
ON CE DOCI.
Prijavi Administratoru
#25 Bilaveru, zašto tako? — Crni Jahač 2011-02-13 10:58
Veseli smo da i HDZ čita naš Portal, ali nesretni da Frank Bilaver ne navodi izvor od kuda je uzeo/prenio tekst "ANTIFAŠIZAM NE PRAVDA KOMUNISTIČKE ZLOČINE". To se tako ne radi!!!
hdzusa.com/.../...
Prijavi Administratoru
#26 " Grozna OZNA ... — Jardo 2011-02-13 11:29
...sve dozna ".
To je bila uzrečica moga oca i njegovih prijatelja,kada su se vratili iz domobranstva,a kasnije
sa " dosluženja vojnog roka ", / nakon 2 god.prisilnog rada /, iz Karlovca 50.-tih god.xx.st.

Sada se drugovi Manolić i Boljkovac žale kako je ,skoro pa, nepravedno starce od 90 god tako " progoniti " ili ,kako kažu " nakon toliko godina ".

Nisu na taj način prigovarali i zaštitili jednog starca ,Andriju Artukovića,koga su bolesnog i na rubu smrti, zatamničili u UDBA-škoj i OZNA-škoj maniri,baš ovdje u njihovom Agramu.
Kasnije se ispostavilo, kako su mnogi od utjecajnih drugova znali da je optužba za zločine, pripisane A.Artukoviću, lažna i da je to bio montirani proces,kao mnogi prije ,a i poslije toga,sve do danas.

Boljkovac i Manolić,jedni od mnogih,nisu se ,na vrhuncu svoje destruktivne moći,pitali,što su im krivi civili,žene,dje ca i starici. Dovoljno je bilo što nisu bili " njihovi ".

Trebalo bi ispitati i zločine
pok. " Tovariša " Mesića i njegovih ,još živih, saradnika sa područja ist.Slavonije,j er postoje još živi svjedoci u okolici Orahovice
.
A s obzirom da je poveznica svih tih zločina,crvena zvijezda,tj.vel ikosrpska ideologija,
bilo bi konstruktivno ,kada bi pozvali V.Stanimirovića i drugove saokrajinaše ,na obavjesne razgovore,jer , zasigurno,ima svjedoka i pisanih tragova o njihovom zločinačkom putu kroz Slavoniju i Zap.Srijem .
Prijavi Administratoru
#27 otvoreni dossier — zosko 2011-02-13 14:23
bleiburg jedna je antihrvatska knjiga prepuna podmetanja i lazi. jedino gore citirano vrijedi spomena. ostatak se svodi na velicanje stradanja nijemaca, cetnika i kozaka, dok se masakri nad hrvatima uglavnom presucuju.
Prijavi Administratoru
#28 PREPOROD — Jusuf 2011-02-13 18:45
Izbrisano. Admin
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća



Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

  • 1
  • 2
30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...
28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru 28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru U ponedjeljak, 28. svibnja u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru s početkom u 19,00 sati održat će se predstavljanje knjige Damira Borovčaka «Gvozdansko –... Više...

Tko je na vezi?

  • Fiery
  • Mirogoj
  • 2 korisnika
  • 100 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal