Kao što je čitateljima internetskih stranica HKV-a i svekolikoj hrvatskoj javnosti poznato, Hrvatsko kulturno vijeće je u listopadu 2010. podnijelo kaznenu prijavu protiv Čedomira Višnjića, ravnatelja Uprave za knjigu i knjižnice u Ministarstvu kulture RH te tadašnjega ministra Bože Biškupića. Svršetkom prosinca 2010. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je prijavu i donijelo rješenje koje je HKV-u dostavljeno u siječnju 2011. Rješenje objavljujemo u cijelosti, uz komentar Hrvoja Hitreca.

Općinsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske u Zagrebu drži da osumnjičeni Čedomir Višnjić i Božo Biškupić nisu počinili kazneno djelo

Republika Hrvatska
Općinsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske u Zagrebu
Broj: K-DO-2511/10
Zagreb, 22. prosinca 2010.

Na temelju odredbe članka 174. st. 1. i 5. Zakona o kaznenom postupku donosim sljedeće

Rješenje

Odbacuje se kaznena prijava Hrvatskoga kulturnog vijeća podnesena po Hrvoju Hitrecu protiv Čedomira Višnjića i Bože Biškupića zbog kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz članka 339. Kaznenog zakona.

Obrazloženje

Ovo Državno odvjetništvo zaprimilo je kaznenu prijavu Hrvatskoga kulturnog vijeća podnesenu po predsjedniku istog Hrvoju Hitrecu protiv Čedomira Višnjića i Bože Biškupića zbog kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz članka 339. KZ. U navedenoj kaznenoj prijavi se navodi da su osumnjičeni Čedomir Višnjić kao ravnatelj Uprave za knjigu i knjižnice u Ministarstvu kulture RH i Božo Biškupić kao ministar Ministarstva kulture RH kršeći zakone Republike Hrvatske te propuštanjem dužnog nadzora očito nesavjesno postupali u obavljanju službe na način da su dopustili da Ministarstvo kulture RH neosnovano, protuzakonito i protuustavno sufinancira knjigu Snježane Kordić «Jezik i nacionalizam», nakladnika Durieux, godina izdavanja 2010., na koji način su prouzročili težu povredu prava drugoga odnosno imovinsku štetu, budući da je navedena knjiga upravljena protiv hrvatskog kulturnog identiteta te negira pravo hrvatskoga naroda da svoj jezik naziva narodnim zastupajući tezu o postojanju srpskohrvatskog jezika, dok se suvremena demokratska hrvatska država uspoređuje s nacističkom Njemačkom prije i u vrijeme Drugog svjetskog rata te se osporava Ustav RH u dijelu koji govori o hrvatskom jeziku u službenoj uporabi. Obzirom na sve navedeno navodi se da su osumnjičeni sufinanciranjem navedene knjige novcem poreznih obveznika počinili štetu Državnom proračunu RH, kao i prouzročili težu povredu prava više od tisuću članova Hrvatskoga kulturnog vijeća i velike većine građana RH da svoj jezik nazivanju narodnim imenom hrvatski jezik.

Kaznena prijava se odbacuje obzirom da nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili prijavljeno kazneno djelo.

Naime, po zaprimanju kaznene prijave u svrhu pojašnjenja navoda iste pozvan je Hrvoje Hitrec, predsjednik udruge građana Hrvatsko kulturno vijeće, koji je pojasnio da je upravni odbor navedene udruge stava da je sufinanciranjem predmetne knjige od strane Ministarstva kulture povrijeđen zakon, oštećen Državni proračun RH te teško povrijeđena prava drugih. Pojasnio je da je njihovo mišljenja da je navedena knjiga mogla biti tiskana buduće da je Republika Hrvatska demokratska država u kojoj mogu biti tiskane knjige različitog sadržaja, ali zbog sadržaja iste nije bilo osnova da tiskanje sufinancira Ministarstvo kulture RH koje se treba baviti očuvanjem hrvatske kulturne baštine i identiteta, pa je stoga odlukom o sufinanciranju navedeno ministarstvo dalo do znanja da stoji iza navoda iznesenih u navedenoj knjizi, a što je suprotno Ustavu RH kojim je hrvatski jezik proglašen službenim jezikom u RH. Naveo je također da Vijeće za knjigu i knjižnice pri Ministarstvu kulture odlučuje koju će knjigu preporučiti za sufinanciranje, koje preporuke se podnose ravnatelju Uprave za knjige i knjižnice koji donosi konačnu odluku o kojoj obavještava ministra koji ju potpisuje, s tim da ministar može izraziti neslaganje i odbiti potpisati takvu odluku.

Tijekom postupka je pribavljeno i očitovanje Ministarstva kulture RH vezano za provedbu javnog poziva za potporu izdavanju knjiga, donošenju odluke o sufinanciranju te konkretnom sufinanciranju knjige Snježane Kordć «Jezik i nacionalizam». Iz navedenoga proizlazi da se svake godine raspisuje javni poziv za potporu izdavanju knjiga, nakon čega sve potpune i u roku pristigle ponude razmatra Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo sastavljeno od renomiranih stručnjaka koje ministru predlaže određen broj naslova za sufinanciranje. Prema kriterijima navedenog vijeća potpora se dodjeljuje nakladnicima za objavljivanje djela domaće književnosti i publicistike, prijevode djela koja predstavljaju opća kulturna dostignuća, sabrana, odabrana i kritička izdanja djela hrvatskih autora, autorskim pjesničkim, proznim, književno-esejističkim djelima visoke umjetničke vrijednosti i estetske razine te djelima za čije je objavljivanje potrebno osigurati sredstva za poseban istraživački, književno-povijesni ili osobito zahtijevan prevodilački rad. Dalje je navedeno da se na natječaj prijavljuju projekti koji su tek u nastajanju ili u završnoj fazi slijedom čega Ministarstvo ne dobiva na uvid gotov rukopis, pa Kulturno vijeće prilikom odlučivanja osim navedenih kriterija uzima u obzir i biobibligrafiju autora te kvalitetu rada nakladnika. Na natječaj za 2010. godinu prijavljeno je 1598. programa od čega je sufinancirano 589.

U odnosu na knjige Snježane Kordić «Jezik i nacionalizam» iz očitovanja Ministarstva kulture proizlazi da ju je izdavač Durieux d.o.o. uredno prijavio na Javni poziv za potporu izdavanju knjiga u 2010. te je Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo na temelju biobibliografije autora Snježane Kordić te činjenice da nakladnik već dugi niz godina uspješno surađuje s Ministarstvom kulture i objavljuje važnu i dobru literaturu i publicistiku procijenilo da bi knjigu trebalo sufinancirati, pri čemu nitko od članova vijeća nije imao uvid u završen tekst niti je mogao znati koji će točno stavovi biti izneseni u knjizi, već su saznanja temeljili na opisu programa koji je nakladnik prijavio objašnjavajući u bitnome sadržaj knjige. Iz očitovanja predsjednika Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo Tonka Maroevića među ostalim proizlazi da su se u odabiru vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike, nipošto ideološkim ili dnevno-političkim motivima. Zaključno iz očitovanja ministarstva proizlazi da je prilikom sufinanciranja predmetne knjige u potpunosti poštovana formalna natječajna procedura, dok iz istome priležeće dokumentacije ujedno proizlazi da je od strane Ministarstva kulture RH knjiga «Jezik i nacionalizam» sufinancirana iznosom od 12.000,00 kn sukladno čemu je 15. veljače 2010. između Ministarstva kulture i trgovačkog društva Durieux d.o.o. sklopljen Ugovor br. 05-565-10 o korištenju sredstava ministarstva za objavljivanje navedene knjige.

Kazneno djelo nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. KZ čini službena ili odgovorna osoba koja kršenjem zakona ili drugih propisa, propuštanjem dužnog nadzora ili na drugi način očito nesavjesno postupa u obavljanju službe, pa time prouzroči težu povredu prava drugoga ili znatnu imovinsku štetu. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH broj Su-726.IV/1997 zakonsko obilježje znatne imovinske štete postoji kad vrijednost prouzročene štete prelazi 30.000,00 kn.

Slijedom navedenoga uzimajući u obzir da je za pokretanje kaznenog postupka potrebno utvrditi relevantan stupanj osnovane sumnje koja počiva na dokazima iz kojih jasno i okolnosno proizlazi zaključak da je upravo osumnjičena osoba ostvarila sva zakonom određena obilježja točno određenog kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, za zaključiti je da nije utvrđen relevantan stupanj osnovane sumnje da bi Čedomir Višnjić i Božo Biškupić počinili inkriminirano im kazneno djelo.

Naime, iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi utvrđenim da su osumnjičeni postupajući kao službene osobe Ministarstva kulture RH prekršili zakon ili drugi propis niti da su propustili dužni nadzor odnosno drugi očito nesavjestan način postupali u obavljanju službe, budući da nije utvrđeno postojanje materijalnih niti personalnih dokaza koji bi govorili u prilog takvom zaključku. U postupanju službenih osoba glede donošenja odluke Ministarstva kulture RH vezano uz sufinanciranje knjige Snježane Kordić «Jezik i nacionalizam» nisu utvrđene nepravilnosti koje bi se mogle smatrati ostvarenjem objektivnih obilježja predmetnog kaznenog djela, budući da se očito radi o diskrecionoj odluci o odabiru projekata koji će se financirati, a koju na temelju okvirnih kriterija donosi Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo.

Osim navedenoga tijekom postupka nije utvrđeno niti postojanje tzv. objektivnog kriterija kažnjivosti za navedeno kazneno djelo, a to je utvrđenje nastupa znatne imovinske štete odnosno teže povrede prava drugoga kao posljedice gore spomenutog postupanja. Naime, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je konkretna knjiga sufinancirana iznosom od 12.000,00 kn, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH da bi se radilo o znatnoj imovinskoj šteti potrebno je da iznos prelazi 30.000,00 kn, za zaključiti je da nije ispunjena navedena zakonska pretpostavka.

Ujedno usprkos navodima kaznene prijave da je ovakvim sufinanciranjem knjige prouzročena teža povreda prava drugoga, u ovom slučaju prava više od tisuću članova Hrvatskoga kulturnog vijeća i velike većine građana RH da svoj jezik nazivaju narodnim imenom hrvatski jezik, rezultati dokaznog postupka ne govore u prilog takvom zaključku. Naime, sama činjenica da se u nekom literarnom djelu iznose teze koje su neprihvatljive za određenu skupinu građana, bez obzira koliko velika ona bila, ne znači a priori da su stavovi takvog književnog djela obvezujući za sve, kao niti da isti izravno narušavaju prava drugih te onemogućavaju postojanje drugačijih mišljenja. Tako i u konkretnom slučaju činjenica da je Ministarstvo kulture RH sufinanciralo izdavanje predmetne knjige ne znači da su stavovi izneseni u istoj prihvaćeni od strane navedenog ministarstva, posebno imajući u vidu očitovanje predmetnog ministarstva u dijelu gdje navode da prilikom odluke članovi Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo nemaju na uvid završen tekst knjige, kao niti da isti na bilo koji način ograničavaju ustavom i zakonom propisana prava građana Republike Hrvatske, između ostalog i pravo nazivati svoj jezik hrvatskim jezikom, a niti da izneseni stavovi predstavljaju obvezujuće shvaćanje kojim se mijenjaju ustavom i zakonima propisana prava i načela. Stoga ne proizlazi zaključak da je opisanim postupanjem došlo do teže povrede prava drugog.

Slijedom svega navedenog za zaključiti je da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni Čedomir Višnjić i Božo Biškupić svojim postupanjem u konkretnoj stvari počinili prijavljeno niti koje drugo kazneno djelo koje se progonio po službenoj dužnosti, pa je stoga valjalo odlučiti kao u dispozitivu ovog rješenja te kaznenu prijavu odbaciti na temelju uvodno citirane zakonske odredbe.

Uputa oštećeniku

U smislu članka 55. st. 2. zakona o kaznenom postupku oštećeni ima pravo u roku 8 dana od primitka ovog rješenja, ako smatra da ono nije pravilno i na zakonu osnovano, poduzeti kazneni progon protiv osumnjičenih podnošenjem optužnog prijedloga pred nadležnim Općinskim kaznenim sudom u zagrebu.

Zamjenica općinske državne odvjetnice
Ksenija Krizman

Rješenje dostavljeno:

- Hrvatsko kulturno vijeće
n/r predsjednika Hrvoja Hitreca
Gundulićeva 23/III
Zagreb

Komentar Hrvoja Hitreca

U Rješenju se ustvrđuje da je Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture sastavljeno od renomiranih stručnjaka. Koliko mi je poznato, u sastavu rečenoga Kulturnog vijeća koje je odlučivalo o sufinanciranju knjige S. Kordić , "Jezik i nacionalizam" nije bilo jezikoslovaca, nekmoli renomiranih. O prijedlogu sufinanciranja odlučivali su, dakle, kulturni djelatnici koji o književnosti vjerojatno ponešto i znaju, ali nisu stručni u području jezikoslovne znanosti. To ponovno otvara pitanje koje sam već postavljao – po kojim se kriterijima spomenuta knjiga uopće našla među onima koje, kako to iscrpno navodi Rješenje, predstavljaju "djela domaće književnosti i publicistike, prijevode djela koja predstavljaju opća kulturna dostignuća, sabrana, odabrana i kritička izdanja djela hrvatskih autora, autorska pjesnička, prozna, književno-esejistička djela visoke umjetničke vrijednosti i estetske razine". Knjiga "Jezik i nacionalizam" ništa od toga nije, te i nije mogla biti uzeta u obzir.

To je prvi propust i članova Kulturnog vijeća i odgovornih osoba u Ministarstvu kulture. Općinsko državno odvjetništvo nije se osvrnulo na tu činjenicu.

Nadalje, u Rješenju se kaže da je Kulturno vijeće za k.i k. Ministarstva kulture uzelo u obzir biobibliografiju S. Kordić, a za dotičnu se knjigu tvrdi da "nitko od članova vijeća nije imao uvid u završen tekst niti je mogao znati koji će točno stavovi biti izneseni u knjizi."

Činjenice su ove: članovi vijeća, kao renomirani književni djelatnici koji prate (i) recentnu časopisnu produkciju, vrlo su dobro znali kakva su stajališta S. Kordić, jer su ta stajališta niz godina objavljivana u časopisu "Književna republika". Štoviše, i autor očitovanja u ime vijeća izravno podsjeća da je i sam svojedobno polemizirao sa stajalištima S. Kordić.

To je drugi propust i članova Kulturnoga vijeća za k. i k. i odgovornih osoba u Ministarstvu kulture. Općinsko državno odvjetništvo nije se osvrnulo na tu činjenicu.

Nije utvrđeno, navodi su u Rješenju, da su osumnjičeni prekršili zakon niti propustili nadzor niti očito nesavjesno postupali u obavljanju službe. Tvrdim i nadalje, već na temelju dokaza o prva dva propusta, da su osumnjičeni propustili nadzor i očito nesavjesno postupali, da su odobrili sufinanciranje knjige u kojoj se iznose stajališta suprotna Ustavu RH i da je barem jedna od osumnjičenih osoba svjesno postupala ne samo nesavjesno nego i zlonamjerno.

U nastojanju da ekskulpira osumnjičene, Općinsko državno odvjetništvo blagonaklono svrstava knjigu S. Kordić u "literarna djela koja iznose teze neprihvatljive za određenu skupinu građana, bez obzira kako velika ona bila".

Prije svega, knjiga "Jezik i nacionalizam" nije literarno nego paraznanstveno djelo s razvidnim političkim porukama, bez ikakvih književnih obilježja. A definicija hrvatskoga naroda u Rješenju, naime kao "određene skupine građana", vjerojatno će biti često citirana u budućnosti.

U svemu, obrazloženje u Rješenju držim neprihvatljivim, to više što može biti presedanom za možebitne slične slučajeve financiranja knjiga s protuhrvatskim stajalištima, novcem uz državnoga proračuna Republike Hrvatske.

Optužni prijedlog (slijedom uputa oštećeniku) Hrvatsko kulturno vijeće ne namjerava podnositi, ali očekuje reakciju hrvatskih pravnika kojima će ovaj slučaj, vjerujem, biti povodom za razmatranje fenomena suvremenoga hrvatskog pravosuđa.

Hrvoje Hitrec