Što je sve otkrio slučaj branitelja Purde

Hajde da utvrdimo gradivo: hrvatska državna vlast održava srdačne odnose sa srbijanskim vlastima i da nije kao što jest bilo bi to civilizirano njegovanje dobrosusjedskih odnosa. No budući da jest kao što jest i da je bilo što je bilo, srdačni odnosi zemlje koja bila žrtva agresije sa zemljom agresorom imaju u sebi nešto duboko perverzno, to više što agresorica ni danas ne priznaje da je to bila, nego drsko krivotvori blisku povijest.

A činjenice su ove: Srbija je ratovala na tlu Hrvatske, srbizirana jugoslavenska armija i četničke parapostrojbe izvršile su genocid nad hrvatskim narodom u brutalnom osvajanju koje je imalo za cilj proširiti teritorij Srbije oduzimanjem Hrvatskoj lavljega dijela teritorija.

"Zločini moraju biti kažnjeni", poručuju sada iz Beograda, iz glavnoga grada zemlje koja je izvršila zločin agresije i zločin genocida. O ta dva krucijalna zločina ne govore, oni se nisu dogodili. A koji su se zločini, po njima, dogodili? Zločini obrane od srbijanske agresije, odnosno oružano opiranje ljudi koji nisu dopustili da ih se samo tako ubija i protjeruje.

U tom ciničnom bizantinskom obratu agresija je nestala, a obrana proglašena zločinom i hrvatski branitelji zločincima.

I sve bi to bilo i normalno i predvidljivo kada se zna s kim imamo posla, da je hrvatska državna vlast rekla: " Čekajte, sada ste pretjerali i tako se više ne ćemo igrati", ali ne samo da nije rekla, nego je svjesno ili iz neobjašnjive gluposti pristala na pravno, politički i moralno nedopustivo trgovanje koje podsjeća na razmjenu zarobljenika u ratu pod šifrom "svi za sve". Pristala je da se pod firmom "kažnjavanja svih zločina " stavi u isti koš agresora i branitelja svoje zemlje, a kako je u taj koš Hrvatska ipak stavila više agresora nego branitelja,

Srbija se dosjetila kako da parira i izvuče odnekud toliko slučajeva koji bi uspostavili ravnotežu.

Odakle ih je izvukla? Iz krvi, muka i bespomoćnoga jada premlaćivanih i ubijanih u srbijanskim logorima. Njihovi "iskazi" koji po Ženevskim konvencijama uopće ne mogu biti relevantni ni za jedan sudski postupak – sada su za Srbe spasonosni "predmeti" kojima ucjenjuje Hrvatsku i hrvatske branitelje. "Predmeti" s vojnih sudova i to ne srbijanskih nego jugoslavenskih, ne onih iz treće nego iz druge, komunističke Jugoslavije koja očito i dalje traje u umovima srbijanskog tužiteljstva jer servira procese vođene za "napad na ustavno uređenje", zna se čije uređenje, a odvijali su se ti procesi 1992., što opet znači (kao što sam već pisao) da Srbija ni dan-danas de facto ne priznaje samostalnu hrvatsku državu.

I tu dolazimo do slučaja Tihomira Purde, Petra Janjića i Maslova, vukovarskih boraca. Oni su izvučeni kao jedan, probni "predmet" – pa da vidimo, smeškaju se u Beogradu, kako će "Hrvatska da ispoštuje dogovor da se sudi svima". Ako to dobro uspije, onda će biti izvučeni i ostali takvi predmeti. A imamo ih na hiljade, jer su hiljade tih ustaša bili u našim logorima – kažu i dobro se zabavljaju. Ako im Hrvatska ne će suditi, nastavljaju misao, onda ćemo mi da ih hvatamo izvan Hrvatske jednog po jednog. Ima da čuče u Hrvatskoj i ne mrdaju, a mi ćemo u ljeto lepo na Jadran jer ni viza za nas nema, a more je kao što je bilo, mnogo lepo more i velika je šteta što ga nismo uzeli.

A što na to hrvatska državna vlast? Ni one hrvatske branitelje za koje je znala da su na tom nekakvom srbijanskom popisu – nije našla za shodno obavijestiti što im se može desiti ako odu preko granice, bilo koje granice. Štoviše, ni u Hrvatskoj nisu sigurni jer im Josipović poručuje da budu mirni, da će im suditi hrvatski sudovi (kao Norcu, kao Glavašu, itd.).

I tako su ljudi zaslužni za sigurnost Hrvata, postali krajnje nesigurni i sve više gnjevni. Za razliku od onih koji nisu ratovali (recimo Titov gardist Josipović), njima je zapriječeno pravo slobode kretanja, možebitnog ljetovanja u nekoj drugoj zemlji ili čak samo odlaska po sir u Mađarsku, kako je slikovito svoje stanje prikazao Tromblon, junak Hrvatskoga domovinskog rata.

Purda se otišao prošetati u Bosnu i završio u zeničkom zatvoru. Čeka na izručenje, ali ne zna kome će ga BiH izručiti. Hrvatsko Državno odvjetništvo, filijala u Osijeku, lista "predmet" i zaključuje da Purda nije kriv, ni njegovi suborci – logikom stvari. To bi Purdi trebalo biti drago. Ali Srbija kaže da Purda "mora biti kriv", pa ako mu Hrvatska ne će suditi, sudit će mu Srbija. Tako dolazi do kafikijanske situacije: Purda ne će biti izručen Srbiji samo ako Hrvatska kaže da je Purda kriv i da će mu suditi, no Hrvatska veli da nije kriv i nad Purdom je mač izručenja Srbiji u kojoj je već bio, odveden svršetkom 1991. i danomice mučen.

Tako se hrvatska državna vlast zaplela kao pile u kučine, a sve zbog manijakalne "srdačne suradnje" sa Srbijom, dogovora koje je naivno prihvatila ne učeći ništa iz povijesti i sada je kao i uvijek prevarena. A u Beogradu se dobro zabavljaju.

Ako slučaj i budu riješen "podzemnom diplomacijom", značit će to da se Hrvatska u tom podzemlju opet napravila neki novi ustupak, koji ne će tako skoro biti obznanjen. Možda se računa i na Sarajevo koje sada drži ključ afere u svojim rukama, no i to je upitno jer BiH ( i muslimani i Srbi) i sama brusi popise Hrvata, te se u ovoj bezočnoj igri može očekivati da bih-sudovi zatraže logoraše iz Manjače, one naravno koji su preživjeli.

Takav razvoj događaja koji prijeti i nemirima u Hrvatskoj, jer ljudi ne dopuštaju da se netko igra sudbinama heroja Domovinskoga rata – razgolitio je do kraja potpuno nesposobnu, politički korumpiranu (ucjenama sa Zapada, poglavito na liniji London-Haag-Bruxelles-Beograd), protuhrvatsku državnu vlast u cjelini svoje trodiobenosti. Nije onda čudo što se toliko hrvatskih ljudi okreće prema Hrastu jer je potpuno jasno da samo široki narodni pokret može staviti stvari na svoje mjesto. Može se mirne duše reći da je pobjednik parlamentarnih izbora unaprijed poznat.

Hrvoje Hitrec