U Bučju je bio glavni logor. Ono što se događa u Guantanamu ili Abu-Ghraibu je "kindergarten" prema logoru u Bučju i sličnom srpskim logorima. Kada je oslobođeno Bučje, nađena je prostorija s bojlerom i stolcom, po nacrtu Jove Raškovića, gdje su vezane ljude furili vrelom vodom, kao prasad.

Zašto danas nitko ne spominje strahote koje su se zbivale u Belom Manastiru?

U Dalju i danas ubojice šetaju, i nikomu ništa.

Sudkonja Jadranka Biga, u Šibeniku, sudi na tri godina zatvora stanovitog psihopatskog ubojicu-stražar a u knjinskom logoru, Sašu Počuču. Proces koji se odvijao u "medijskoj zavjetrini" a za vrijeme cirkusntskog proces tri puta je mijenjana optiužnica. I nitko o tomu?

Kada je proljetos navodno oskrnavljen spomenik u Gruborima (Hrvatska policija uhapsila je osobu koja je uništila spomenik srpskim civilima pobijenim nakon akcije "Oluja" 1995. godine u selu Varivode kod Knina, saopštila je policija, navodeći da je reč o 47-godišnjaku iz Šibenika.) zašto se ne može saznati ime "47-godišnjeg Šibenčanina"? Ili je to Pupovčeva i Josipovićeva provokacija?

Tanhuma Hakadoš (uvod)

Priča se o čovjeku koji je hodio poljem s krčagom mlijeka u rukama. Uz put sretne zmiju koja je siktala od silne žeđi. Čovjek joj reče:
- Zašto sikćeš?
- Žedna sam. A što ti imaš u ruci?
- Mlijeko.
- Daj mi da pijem od toga mlijeka, pa ću ti pokazati blago od kojega ćeš se obogatiti.
On joj dade mlijeka. Kada se napila, čovjek joj reče:
- Pokaži mi blago o kojem si mi govorila.
- Hodi za mnom.
On pođe za njom sve dok nisu stigli do neke velike stijene. Ona mu reče:
- Ispod ovog velikog kamena je blago.
Čovjek podiže kamen, poče kopati i nađe blago. Uze ga i ponese svojoj kući. A što učini ona zmija? Skoči i ovi se oko njegova vrata. Čovjek joj reče:
- A što je sada ovo?
- Umorit ću te zato što si uzeo sve moje blago.
Čovjek joj reče:
- Hodi sa mnom do Slomona, neka nam on presudi.
Pođoše njih dvoje i stigoše pred Salomona, a zmija bijaše još uvijek na njegovu vratu. Čovjek zavapi kralju. Kralj reče zmiji:
- Što bi ti htjela?
Zmija reče:
- Hoću da ga ubijem, jer je rečeno: A ti ćeš mu vrebati petu! (Post. 3, 15)
Kralj Salomon reče:
- Siđi s njegova vrata, jer nije pravo da vladaš njime viša od mene, pošto se oboje nalazite pred sudom.
Zmija siđe s čovjekova vrata na zemlju i tada joj kralj reče:
- A sada reci što imaš kazati.
Zmija poče govoriti:
- Ubit ću ga, kao što mi je Sveti, blagoslovljen neka je, rekao: A ti ćeš mu vrjebati petu!
Tada kralj reče onome čovjeku:
- A tebi je Sveti, blagoslovljen neka je, zapovijedio: On će ti glavu satirati! (Postanak 3,15)
Tada skoči onaj čovjek i smrska joj glavu.

Od tada se govori: I najboljoj među zmijama - smrskaj glavu!


++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Koliko su “reformirani” hadezenjare napravili za Srbe i za suradnju sa Srbijom, sve im je džaba.
U obnovljenoj Latinici, prije mjesec-dva, gostovao je Goldšatajn i zajedno s Ltinom je izjavio da je Sanader “puno napravio za deustašizaciju Hrvatske”.
I eto mu sada, postao je kao Gotovina ili ona Zmija iz Talmuda.

I naboljoj među zmijama smrskaj glavu!

Zanimljiv je bio danas popodne Mesić, koji kaže: “Savka i Tripalo (bila je zloglasna Maja Server organizovala slavlje za Miku Tripala) i krug oko njih nisu imali povjerenja u Tuđmana”. To mrtav-ladan kaže čovjek koji je bio udarna pesnica tadašnjeg hadezea i pobočnik Tuđmanov.

...imao karakter ozbiljnog čovjeka, pa tako niti ozbiljnog državnika i uvijek je bio u nečijoj sjeni.Tipovi poput njega mogu jedino kod politički nepismenih Hrvata postići nešto.To dovoljno govori o nama samima.Nažalost .

Meni je pak drago što je Sanader završio u pržun. Ne mogu vjerovati da još ima onih koji tu štetočinu brane. Kako vam nije jasno, gospodo, da tek odlazak Sanadera sa scene pruža mogućnost za afirmaciju neke domoljubne opcije, recimo, kroz ovu udrugu "Hrast" ili na neki drugi način? Sa Sanaderom je to bilo nemoguće, jer je Sanader privlačio domoljubne glasove kao nekakva "jaka ličnost" na čelu nekakve stranke koja u glavama mnogih simbolizira nekakvo (formalno) hrvatstvo, a da je pritom svoje simbolično hrvatstvo vezao za totalno jugoslovensku, "europejsku" i slugansku, jednom rječju, izdajničku politiku. Na izborima se predstavljao kao "manje zlo" za koje bi domoljubi trebali glasovati, pa je na koncu ispalo da je "domoljubno" glasovati za stranku i osobu koje provode izdajničku politiku. Perverzija i zamjena teza, jednostavno nešto suludo. Nijedna prava domoljubna opcija nije se mogla u takvoj konstelaciji probiti jer bi bila zaglušena od galame tog arhidomoljuba Sanadera i njegove svite. Sada se nadajmo da će s padom Sanadera biti diskreditiran i sanaderizam.

Kad kažem da mi je drago što je Sanader završio u pržun, ne kažem to iz neke zluradosti. Ne radi se o tom da bi mi bilo drago da je završio u zatvor pod uvjetom da je nedužan. Ne, nego zato jer mislim da su optužbe protiv njega točne i da je stvar pravednosti na kriminalci budu kažnjeni. Sigurno ima i većih lopina od Sanadera, ali zar to znači da Sanadera ne treba kazniti?

Ove novootkrivene malverzacije sasvim su u skladu s dojmom koji sam sam stvorio o Sanaderu dok je bio premijer? Pa zar nije od samog početka bilo jasno da se radi o bonvivanu kojem je samo stalo do finih odijela, luksuza, vila, putovanja po svijetu, žderačine, prijema na visokoj razini, slikavanja sa svjetskim državnicima itd? A da mu je do Hrvatske stalo kao do lanjskog snijega? On je gradio svoj komadićak sreće, u smislu na-se-u-se-i-po da-se, varao glasače (vječna im sramota za podržavanje tog bahatog fićfirića) i svoju premijersku poziciju iskoristio za osobno bogaćenje. Pristao je biti pijun antihrvatske politike u zamjenu za osobni materijalni probitak. Za ispovraćati se.

Apsolutno se slažem s Falconom. Sanader je napravio nemjerljivu štetu po drugim pitanjima, a ne samo po novcu zbog čega čemu se suditi, samo to nažalost nije ni ovlaš predmet interesa hrvatskih medija. Ne želim previše udarati političkog i moralnog mrtvaca, pa ću biti kratak, ali Sanader nas je koštao kao malo što.

Citat hrvatski sin:

OBNOVIMO HRVATSKU!! VRATIMO NA VLAST PRAVE HRVATE, ISTINSKE HRVATE, POŠTENE, HRABRE I PAMETNE LJUDE KOJI SU NAM I IZBORILI OVU NAŠU DRŽAVU!!
VRATIMO DRAGU KRPINU!!!!

Bravo za hrvatskog sina i Dragu Krpinu!

Još mi nitko, hvala Bogu, nije smrskao glavu. U velikoj sam gužvi i nemam puno vremena, pa me baš i nema ovdje u zadnje vrijeme.
Čitam kad stignem, ali sam obično preumoran da ostavim pokoji komentar.

Pozdrav vaš zmijicamala

Da je kojim slucajem Mercep rodjen u Americi ili da je rodjen u Izraelu i da je obranio citave regije u DOMOVINSKOM RATU (i u Slavoniji i u Lici (Gospic) bio bi jedan od najvecih heroja negdje u rangu
Davy Crocketta (koji je poginuo braneci Meksicki Alamo) ili Mose Dajana (koji je osvajao Palestinu)oni su u svojim zemljama jedni od najvecih heroja
iako su "Njihovi ratovi" bili manje "pravedni" od cisto odbrambenog rata koji su vodili Hrvati 1991-1995.
Sada ga uhicuju,( i ne samo njega nego i vecinu najzasluznijih boraca za MODERNU HRVATSKU DRZAVU u kojoj izdajnici i tudje sluge pisu optuznice
protiv NAJVECIH i NAJHRABRIJIH HRVATSKIH MUZEVA gdje im se god ukaze ikakva "prilika".
I stvara se psihoza progona i nesigurnosti.Po koga ce sutra doci?
Jer istinske Hrvatske Drzave i istinskog Hrvatskog Pravosudja nema.
Nema tko zastititi HRVATSKE BORCE ZA SLOBODU.
Nevjerovatno,i Nepojmljivo.
Da,neprijateji Hrvatske hoce nam zaista uzeti "PROSLOST" kao sto rece Admiral Domazet". Narod bez proslosti nema niti buducnosti.Bez svojih heroja i velikana.
Zaista sotonska igra na djelu.

U Hrvatskoj je raširen sindrom Lazara Lakića. Jeste li čuli za tu pošast? Ako niste, onda vas molim da prvo pročitate vijest koja je objavljena 2005. godine:
„U noći između utorka i srijede u prigradskom mjestu Crno pokraj Zadra Mirko Pucar (27) gotovo je ubijen na spavanju: na njega je nožem nasrnuo Lazar Lakić (30), izrezao ga po licu i zatim pobjegao. Lazar Lakić bio je te noći gost u obitelji Pucar, jer je Mirko, na kojega je nasrnuo nožem, njegov rođak. Motiv noćnog napada je strah Lazara Lakića da će ga “ustaše iz Crnoga ubiti”.

Lazar Lakić je podrijetlom iz Crnog i kanadski je državljanin, gdje je njegov otac otišao prije četrdesetak godina. Prije nekog vremena Lazar je s ocem doputovao u Srbiju i tamo je boravio, a na povratku u Kanadu odlučili su se zaustaviti u mjestu Crno pokraj Zadra, gdje im žive brojni rođaci, ovdašnji Srbi.
— Lazar je odmah po dolasku u Crno izrazio strah da će ga tu ustaše zaklati. Tako nam je rekao. Kad smo se okupili oko stola da ručamo, rekao je da ne može jesti od straha, zbog ustaša koji su u okolnim kućama, doznajemo razvoj događaja u obiteljskoj kući Pucar u Crnome.
Potom je Lazar s ocem otišao prošetati mjestom, gdje su se javili susjedi. S njom je razgovarao samo otac, dok joj je Lazar rekao da ne mogu pričati jer on “govori samo srpski”. Iako su mu objašnjavali da se mogu i ovako razumjeti, Lazar Lakić je ostao pri svome da će govoriti samo s onima koji govore srpski, a ne hrvatski.

Kulminacija Lakićeva straha i pokušaj ubojstva dogodio se te iste večeri. Oko jedan sat u noći uzeo je nož, ušao u sobu svog rođaka Mirka Pucara i dok je ovaj spavao Lazar je na njega nasrnuo nožem, razrezavši mu lice. U napadu mu je iščašio i desno rame, a kad su se ukućani razbudili i skočili iz postelja, Lakić je pobjegao.
Započela je policijska blokada i potjera za Lakićem, krupnim čovjekom, teškim gotovo 150 kilograma i visokim dva metra. Oko tri sata noću pronađen je kako se skriva u obližnjem rasadniku “Magnolija”. Ozlijeđenom Mirku Pucaru pružena je liječnička pomoć, a Lakića je policija odvela na Odjel psihijatrije zadarske Opće bolnice, odakle je u srijedu prebačen u Psihijatrijsku bolnicu na otoku Ugljanu.
Liječnica na Ugljanu nam je potvrdila da je Lakić u Crnome proživio paničan strah da će ga ustaše zaklati, zbog čega je tako psihotično reagirao i nožem nasrnuo na rođaka.
U policiji je djelo Lazara Lakića karakterizirano kao pokušaj ubojstva, no kaznena prijava zasad nije podignuta. S njim se navodno ne može razgovarati, a uz to se u slučaj umiješalo i kanadsko veleposlanstvo u Zagrebu, budući da je Lakić kanadski državljanin.

— Lakić je u bolnicu doveden u pratnji hitne pomoći, policije i svoga oca. Bio je dezorijentiran samo u vremenu, a ostalo je shvaćao. S njim smo dugo razgovarali i njegovo psihotično stanje je nastalo od straha da će ga ustaše ubiti. Bio je sav izgreban jer je jurio i bježao kroz šumu, ozlijedio je i nogu u gležnju. Sada je pod terapijom i miran je, na forenzičkom je odjelu, a ne znamo što će biti dalje budući da je državljanin Kanade. Stoga se u njegov slučaj uključila naša posebna služba koja kontaktira s kanadskim veleposlanstvom , doznajemo od liječnika Psihijatrijske bolnice na Ugljanu.“
Koju godinu poslije izašla je i ova vijest:

„Danica Tabaković iz Tenje i njezin suprug Adem, časnik Hrvatske vojske, u srijedu su zamalo nastradali nakon što je njihov prvi susjed Vedran Budin (28) bez ikakvog ozbiljnog razloga ušao u njihovo dvorište, vrijeđao ih te prijetio da će ih sasjeći sjekirom.
Sve se odigralo pred očima drugog susjeda Vinka Begića, također časnika Hrvatske vojske, kojega pobjesnjeli Vedran nije poštedio verbalnih napada.
Stojeći na krovu pomoćnih prostorija Tabakovićevih, Budin sjekiru nije želio odložiti ni nakon dolaska policije zbog čega mu je ona oduzeta tek tijekom naknadne pretrage kuće u kojoj živi s majkom Minjom.
Prema riječima Tabakovićevih, drama se počela odigravati kada je Adem u srijedu oko 14 sati zamjenjivao salonit-ploče na pomoćnim prostorijama. U jednom je trenutku Vedran sa svoga balkona skočio na krov pomoćnih prostorija te sjekirom počeo razbijati netom postavljene ploče.

- Ovako ću vas sasjeći. Sve ćemo ustaše u sanducima spremiti u Bosnu. Vi ste k…! Kakvi ste vi to oficiri? J…. vam majku ustašku - samo su neke od rečenica koje je 28-godišnji Budin izvikivao dok je divljao po krovištu i prijetio.
Cijelo to vrijeme njegova je majka, koristeći poljoprivrednu alatku, razbijala stražnju stranu pomoćnog objekta, također izvikujući psovke i uvrede.
Pravi razlog njihova ponašanja Tabakovićevi ni danas ne znaju, no pretpostavljaju da je riječ o nacionalnoj i vjerskoj netrpeljivosti koju susjedi izražavaju i prema drugima.
Iako su problemi s obitelji Budin počeli još prije pet godina, odnosno odmah nakon što su se majka i sin doselili u kuću, situacija je, kako kaže Danica Tabaković, bila podnošljiva sve do prije godinu dana, odnosno dok Tabakovićevi nisu dovršili svoju kuću.
Osim što im je susjeda poslala sve inspekcije, od čega nije bilo ništa jer za sve izvedene radove imaju potrebne dozvole, više je puta rekla da će im kuću srušiti, zapaliti ili na nju baciti bombu.
- Najviše joj, čini se, smeta to što smo stavili crni krov jer neprestano ponavlja da crni krov neće u centar Tenje, da se ustaške kuće neće širiti po selu i da će osvetiti to što je njezin otac danas u Novom Sadu. Doista ne znamo što više učiniti - požalila se Danica Tabaković.

Jedna od najstarijih slika grba kraljevine Hrvatske iz 1495. nalazi se u austrijskim gradu Innsbrucku
Dodala je da probleme imaju i drugi susjedi jer Budinovima smetaju lavež pasa, domaće životinje, autobusno stajalište ispred kuće, pa čak i zvuk crkvenog zvona.
- Da smo htjeli, mogli smo i mi njima zagorčati život jer je dio njihove kuće na našem zemljištu. No, nismo pravili probleme, nadajući se dobrosusjedskim odnosima. Od toga, čini se, neće biti ništa - rekla je ogorčena Danica.
Napomenula je kako se nakon posljednjeg događaja doista boji za svoju obitelj jer je u očima 28-godišnjaka vidjela mržnju i želju da ih ubije.“
I onda najnovije, na što je nedavno upozorio kolega bloger Zvonimir Varga na blogu Ured za sport, sramotni tekst s portala net.hr:
„Trebamo li se čuditi što nam srednjoškolci ne znaju da je NDH bila nacistička tvorevina i što o njoj ne misle ništa negativno, ako su nam neke osnovne škole oslikane crtežima koje neodoljivo podsjećaju na ustaške vizure?
Osnovna škola na Jarunu već je danima ‘ukrašena’ takvom ‘freskom’ i to, navodno, nitko nije vidio.
Na zgradi koju dijele osnovne škole Alojzija Stepinca i Ivana Meštrovića na Jarunu osvanuo je veliki mural u boji koji prikazuje muškarca s crnom kacigom i grbom Nezavisne države Hrvatske.
Škola je smještena u jednoj od najprometnijih ulica u kvartu, nedaleko od Horvaćanske ceste. Djeca se nehajno igraju ispred murala i to danima. Crtež su u srijedu, usred bijela dana dotjerivala četiri adolescenata, koji nisu bili raspoloženi za duge razgovore.
Zanimljivo, nitko iz te dvije škole nije primijetio da im na zidu djeca crtaju muškarca s obilježjima koja asociraju na NDH iako se sjajno vidi s ulice.“
A BBB dečki s Jaruna na kacigu američkog vojnika stavili su samo hrvatski grb. Famoznoj novinarki sporno je bilo to što je grb počinjao s bijelim poljem i odmah je vidjela ustaše na djelu!
Nekima je čak zasmetao i grb Udruge hrvatski dragovoljac 1991. na njihovom ovdašnjem blogu Ratne priče, jer također počinje s bijelim poljem, a onda je još veća zabrinutost i to što je u tom bijelom polju slovo „u“!
Hrvatska je, na žalost, opterećena sindromom Lazara Lakića, da se na svakom koraku vide neki ustaše kojih nema, a da povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem asocira samo na ustaško, što je besmisleno, apsurdno i posve netočno, da ne kažem i zlonamjerno! Takvima bih onda preporučio da se popnu na krov crkve sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu pa da protestiraju zašto su tamo davno prije NDH stavili grb s prvim bijelim poljem. Ili da možda protestiraju u Austriji, u Innsbrucku, gdje se jedna od najstarijih slika grba Kraljevine Hrvatske iz 1495. godine nalazi na pročelju svoda kuće gradskog suca u Herzog-Friedric hstrasse 35, i zamislite koje podvale, također s prvim bijelim poljem! Ti povijesni dušebrižnici također bi trebali znati da grb NDH i ustaškog pokreta nije bio samo štit s prvim bijelim poljem, nego da je u prvom redu njega karakterizirao znak u obliku zvjezdolike troplete vitice crvene boje koja uokviruje bijelo polje u kojemu je veliko slovo „U“ tamno modre boje! Baš kao što su komunisti hrvatski grb, ovaj put s početnim crvenim poljem, okružili vijencem od žitna klasja sa srebrnim nakovnjem u dnu i zlatom obrubljenom crvenom petokrakom zvijezdom na vrhu te valovitim morem na dnu. Iako je danas službeni grb s prvim crvenim poljem, nitko nikad nije zabranio i ne može zabraniti da se u neslužbene svrhe može koristiti i povijesni hrvatski grb s početnim bijelim poljem.
Ali ništa to ne čudi! Iako u Hrvatskoj nema ni jedne relevantne političke opcije koja zagovara ustaštvo, a takvi pojedinci i grupice na margini su društva, neprestano nas se bombardira ustašama kao da se sad pripremaju preuzeti vlast. U tome prednjače pojedini glasni pojedinci, poput Goldsteina, Jergovića, Lucića, Mesića i njima slični, koji narod plaše ustašlukom, a na kojemu zapravo oni sami zarađuju. Istodobno se u Hrvatskoj na mala vrata rehabilitira četnički pokret, a da o neoboljševizaci ji i ne govorim. Ustaški pokret povijesno je osuđen, neki od njegovih aktera i pravosudno su sankcionirani, iako je u puno slučajeva za Jugoslavije bilo riječi i o montiranim političkim procesima, što ne znači da nisu bili krivi, za razliku od komunističkih i četničkih zločinaca od kojih neki još i danas slobodno hodaju zemljom jer su očito iznad zakona! I to je onda pravna država? Malo „morgen“!

Nikada ne mogu zaboraviti te bahate i cinične osmijehe orjunaša i četnika po Zagrebu, sigurni u svoju pobjedu, vidjevši u nama zabrinutost, pa i strah.
++++++++++++++++++++++++++++++++++

To je ono, ti posprdni i s kao visoka smjehovi, je bilo strašno. Ceo svet je bio njihov, mislili su da će rat dobiti za tri dana.

Srbi i hrvati-četnici još nisu svjesni koliko su dobili s pobjedom račan-mesić-jos ipovićevom klikom, uskoro će doći dan kada će SVAKI srbin moći prijaviti sudu BILOKOJEG Hrvata i ovaj, Hrvat, će biti procesuiran za bilo što.

Ovo s pederima je samo probni balun.

Dario Krešić: Tuži varaždinski fakultet zbog diskriminacije jer je gay.

I sada, kao peder, hoće izvanredno napredovati.

Dr.sc. Dario Krešić, viši asistent na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, odlučio je tužiti tu ustanovu zbog diskriminacije. Naime, Krešić podnosi tužbu Općinskom sudu u Varaždinu u kojoj će se udruge Kontra i Iskorak pridružiti kao umješači, a angažiran je odvjetnik da zastupa Krešića u postupku, priopćeno je iz udruga Kontra i Iskorak.

***Admin

HRAST je posađen, napreduje i grana se.
Sve ostalo, odvijati će se u hladovini njegove krošnje!

Ne znam je li preostao još ijedan hrvatski vitez iz Domovinskog rata koji nije procesuiran. Tomislav Merčep je izgleda posljednji Mohikanac.

Korostim priliku da ćestitam Božić i zaželim srtetnu Novu godinu svim našim uamničenim vitezovima u Haagu, Dariju Kordiću u izdržavanju neljudske kazne u nekoj austrijskoj tamnici, Branimikru Glavašu u Zenici i najnovijem utamničeniku Tomislavu Merčepu.

Bog ih blagoslovio i podario snagu da izdrže poniženja i patnje koje su im dodjelili masoni, Englezi, srbočetnici i "naši" orjunaši. Slavko Pecirep, Domaljevac