Još (samo jednom) o srpskohrvatskom
Premda sam rekao da imamo pametnija posla nego se baviti retardiranim pogledima na nepostojeći jezik, moram još jednom o tome jer sam došao u posjed recenzije knjige Bernarda Gröschla "Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik." Recenziju je napisao Christian Voss i objavio u "Südost- Forschungen" 2009.
Zašto mi je zanimljiv Gröschel i mišljenje Vossa o njegovoj knjizi? Zato jer jezikoslovka inače uglednog i Hrvatima srcu priraslog prezimena Kordić, u posve rastrojenoj knjizi "Jezik i nacionalizam" obilno citira upravo rečenoga Bernarda Gröschla. A što kaže Voss o Groeschlovoj knjizi? Odmah na početku pristojno se čudi što je Gröschel uopće potegnuo temu o srpskohrvatskom jer "diese Frage im Jahr 2009. zu stellen wirkt bereits wie ein Anachronismus, der sich gefärlich weit vom Sprachalltag in Ex-Jugoslawien und den linguistischen Diskursen enfernt hat." (U mojem diletantskom prijevodu to bi značilo: "Postavljanje toga pitanja u godini 2009. djeluje kao anakronizam, koji se opasno udaljava od jezične zbilje u bivšoj Jugoslaviji i jezikoslovnih promišljanja.")
Još štošta zamjera Voss starini Gröschlu koji se u poznim godinama počeo baviti područjem koje ne razumije. Zamjera mu i to da je hrvatske jezikoslovce proglasio anonimcima, pa ih vodi pod nazivima "zagrebački jezični secesionisti" ili "hrvatski jezični secesionisti", te čak " jezični partikularisti u Hrvatskoj".
Vrlo je zanimljivo da Voss posve izravno kaže kako je Gröschel u stvari veoma osamljen i da se našao protiv svih koji iskreno sumnjaju u postojanje bilo kakvog srpskohrvatskoga jezika, te dodaje: "doista protiv svih osim Snježane Kordić i Sabine Kirfel". ( Za drugonavedenu gospođu nikada čuo, neka mi Bog oprosti.)
Dobro obaviješteni Voss ide u detalje, a kako poznaje povijest – za razliku od Gröschla – upozorava kamo vode Gröschlovi protuhrvatski stereotipi ( "das Hantieren mit antikroatischen Stereotypen ") - naime navodeći monografiju Guberina/ Krstić iz 1940., Kordićkin mentor glatko zaključuje da se radi o standardnom poslu iz vremena države NDH.
Toliko o izvorima knjige Snježane Kordić "Jezik i nacionalizam" koju je, da utvrdimo gradivo, sufinanciralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Božo Biškupić, koliko znam, dobro poznaje njemački jezik, te ću mu uputiti cjelovitu Vossovu recenziju. Njegov pomoćnik Čedomir Višnjić vjerojatno ne zna njemački, pa mu ne ću ništa uputiti, samo ga mogu uputiti da brzo pronađe novo radno mjesto.
Ovime završavam svoje bavljenje srpskohrvatskim jezikom koji nikada nije postojao, za razliku od vampira koji su nekada davno bili živi ljudi. Kao P.S.: još očekujem reakciju Državnog odvjetništva kako bi ovo poglavlje bilo dolično zatvoreno.
Hrvoje Hitrec