Nastavak svibnja u Hrvatskoj

Dobra je vijest da su kiše prestale. Po dogovoru HDZ-a i SDP-a do svršetka svibnja kiša će padati samo subotom i nedjeljom.

O kazališnom komadu "Buđenje proljeća" bit će još riječi na našim internetskim stranicama. Za sada: stavljanje križa pokraj (nacističke) svastike, štoviše njihovo izjednačavanje, bezočna je drskost. Autorima "Buđenja" vjerojatno nije nepoznato da su nacisti progonili križ i kršćanstvo u cjelini, baš kao i komunisti – ali kada se krivotvori na sve strane i u svim područjima, zašto bi kazalište zaostajalo.

Otvorena je izložba radova Radovana Domagoja Devlića, u zagrebačkoj Galeriji ULUPUH. Neprežaljeni, prerano umrli moj prijatelj postaje sve većim što vrijeme odmiče, te sada već svi potvrđuju ono što sam svojedobno rekao – da se radi ne samo o najboljem hrvatskom crtaču stripova, nego i o jednom od najboljih crtača u hrvatskoj likovnoj umjetnosti uopće.

Ovim putem molim poštovanu gospođu Vesnu Kusin da razmisli o reprezentativnoj izložbi Devlićevih radova u Klovićevim dvorima. Znam da se Devlić nonšalantno odnosio prema originalima, da su mnogi zametnuti ili "nestali" (ukradeni u tiskarama, itd.) ali također znam da bi se pomnim istraživanjem i pozivom svima onima koji posjeduju poneki Devlićev originalni crtež moglo štošta pronaći.

Revija Matice hrvatskih iseljenika "Matica" u svibanjskom broju predstavlja knjigu Vande Boras Podravac "Dnevnik iz tuđine", autentično svjedočanstvo hrvatske emigrantkinje, Senjkinje rođene 1930. 0tišla je iz Hrvatske 1954., po struci sociolog, vrlo aktivna u civilnim udrugama hrvatske zajednice u Australiji. Za svoj rad primila je odličje The Medal of the Order of Australia. Knjigu Vande Boras Podravac prikazat ćemo i na internetskim stranicama HKV-a.

Novi broj "Matice" uređen je pomno, uravnoteženo i profesionalno, obuhvaćajući Hrvate, hrvatska društva i autore na svim kontinentima Izdvajam prikaz knjige Stjepana Šešelja "Približene daljine Duhovne Hrvatske", razgovor s etnologinjom Zoricom Vitez i (prvi) posjet hrvatskih vojnih veterana Melbourneu, te sto godina organizacije Cresana u New Yorku.

Primjedbe na "Maticu"? Imam. Naime, kad čovjek čita "Maticu" lebdi u svijetu nepostojeće idile u hrvatskoj sadašnjosti, premda hrvatski iseljenici u ovo doba međumrežja dobro znaju da se u domovini događaju dramatične stvari.

Primjerice, čuli su, zgranuli su se, ogorčeni su (kao i HKV, kao i Hrvatska biskupska konferencija, itd.) da je hrvatska državna vlast zabila nož u leđa iseljenicima, da ih je (kao i Hrvate u BiH) žrtvovala i de facto im onemogućila glasovanje za Hrvatski sabor, pretvarajući ih u drugorazredne državljane. Pa molim "Maticu" da i o tomu piše.

Kad sam već kod Hrvatske matice iseljenika, iz čijega sam upravnog odbora eliminiran negdje u doba posustalog Sanadera, a nakon moga izlaska iz HDZ-a 2004., ostaje nešto ipak vrijedno. Kaže mi gospodin Šakić ( "Ivo Pilar") da rad na Leksikonu hrvatskoga iseljeništva dobro napreduje. Zamisao je bila moja (neka se zna), a u svezi s tim ostvario sam i prve kontakte s Tomislavom Ladanom, koji je kao direktor Leksikografskog zavoda podržao ideju.

Hrvatsko kulturno vijeće održat će još tri tribine do svršetka sezone. Tri ponedjeljka zaredom, 7., 14. i 21. lipnja – a teme su područja od posebne državne skrbi, UDBA i što je od nje ostalo (vrlo mnogo), te Haaški sud. U svezi s posljednjom temom jedno razjašnjenje: nakon osam održanih stručno-znanstvenih skupova "Zajednički zločinački pothvat – Što je to?", nastala je dvojba treba li nastaviti. Dilema je bila postavljena u trenutku kada se činilo da je na vidiku oslobađajuća presuda za hrvatske zapovjednike, no kako se stvari razvijaju očito je da presuda ne će biti donesena prije ljeta nego tek pri svršetku godine. Osim toga , u haaškoj tamnici su i Hrvati iz Bosne i Hercegovine, njih šest, te ima razloga da se HKV i dalje bavi sudbinom zatočenih i haaškim ruglom.

Zamolba u ime HKV-a: razvidno je da se u masovnijem tisku recenziraju samo knjige podobnih autora, čiji lik i djelo odgovaraju svjetonazoru urednika. Zato šaljite svoje knjige Hrvatskom kulturnom vijeću. Mi ćemo na internetskim stranicama donijeti barem bilješku, a o doista literarno vrijednim djelima i opširnije pisati. Hvala.

Hrvoje Hitrec

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 nastavak svibnja u Hrvatskoj — marginalac 2010-05-26 21:31

Hvala g. Hitrecu na prilozima iz kulture- da se malo odmaknemo od politike - jer tu
teško - osim proljevanja žući možemo nešto učiniti.

Prijavi Administratoru

#2 sentimentalnost — VoC 2010-05-27 00:32

Kakva je glupost i neznanje, ako ne pakost, pripisivati Kriz nacistickom pokretu, pokazao je i ugledni povijesnicar Frédéric Le Moal s l'Université Paris IV Sorbonne, koji, medju inim, predaje na vojnom kodedzu Saint-Cyr i specijalist je za I svjetski rat. Na blogu koji je posvecen Papi Piju XII zakljucio je svoju obranu Pape na sljedeci nacin:

"Njemacki katolici pronacisti? Ian Kershaw, priznati specijalist za nacizam, nedvojbeno je dokazao da su njemacki katolici bili najmanje skloni nacizmu. Nisu li Sophie Scholl i pokret Bijele ruze najbolji dokaz? Ne dokazuju li to posljednji slobodni izbori 1932? Katolici takodjer postaju zrtve hitlerova rezima, napose nakon 1938. kada su Pio XI i Pacelli presli u ofanzivu. Upucujem na rijeci koje je Goebbels zabiljezio u svom dneniku 1943.: "Nakon rata, pozabavit cemo se i problemom casnika kao i kurije" (Ian Kershaw, Le mythe d’Hitler, Paris, Flammarion, 2006.)

"Danas, znamo, u detalje, zahvaljujuci povijesnim istrazivanjima, sto je Papa XII cinio a sto nije. Ponavljam dakle, teza o antisemtskom i hitlerovskom papi ne moze se vise odrzati. Ona nije politicka nego sentimentalna." (Frédéric Le Moal u clanku o povijesnoj metodi, kao odgovoru na povezivanje Katolicke crkve i nacizma, 23. 11. 2007.).

Moze se reci i za katolicki kriz pored kukastog u hrvatskom kazalistu - da je to stvar necije danasnje politike i - sentimentalnost i

Prijavi Administratoru

#3 @marginalac — Guest 2010-05-27 12:31

... "da se malo odmaknemo od politike" ... doduše neprestano gunđanje i prokazivanje može imati i kontra efekt ali onda treba potražiti i pokoju dobru priču. Valda bi se i takva našla u ovoj napačenoj zemlji. No, iako sam oko sebe okruzen sa stavom pa mi ništa ne možemo, jadni mi i tako dalje i tako bliže, ipak ne gubim nadu. Ne treba se predavati, ne kažem da kultura nije važan dio života ali na žalost trenutno je politika ono što će nam odrediti sutrašnjicu. Rekao bih čak da ni ekonomska zbivanja u ovom trenu nisu toliko važna kao politika npr. promjene Ustava, nadolazeći izbori ... ako se nećemo sada aktivirati kad će to vrijeme doći ...

Prijavi Administratoru

#4 križ i kukasti križ — dtuckar 2010-05-27 12:43

razlog postavljanja ovih simbola u isti kontekst (kroz vizualnu razinu kazališne publike), nije nimalo benigni "feler", to je podla ui zla namjera, primjerena svjetonazoru današnje vladajuće neKOMUNISTIČKE garniture !
Sjetimo se razdoblja "proleterske diktature" prožete velikosrpskom KOMUNISTIČKOM komponentom, koja je UVIJEK i SVAKOM prilikom, marketinški gledano, savršeno "utuvila" u proleterske glave:
"NEPRIJATELJI JUGOSLAVIJE su Vatikan i Njemačka !"

Zato i danas, u Josipovićevoj "crvenoj Hrvatskoj", simboli križ i kukasti križ, bivaju opet prezentirani na istoj ravni, ovaj puta suptilnije, kroz KAZALIŠNE prizore, s istim ciljem i vođeni istom režijom !

Lustracijom do DEMOKRACIJE - jedini je mogući politički slogan danas u Hrvatskoj! politička opcija koja to jasno i nedvosmisleno bude dala HRVATSKIM biračima, kao obećanje postizbornog djelovanja, može jedina okupiti birače "razštrkane" po strančicama lidersko ambicioznih, nespremnih na suradnju,autsid era !!!

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments