Još je jedan skup održan tih svibanjskih dana, u Bjelovaru. Bio sam nazočan, čak sam i nešto govorio, štoviše ponešto predlagao. Skup su priredili bjelovarski dečki, domoljubi kojih se sjećam iz doba stvaranja hrvatske države. Uspjeli su okupiti mnogo manjih i jednu ne tako malu i beznačajnu stranku, mnogo udruga i nezavisnih pojedinaca. Pisao bih o tomu opširnije, ali nemam dopuštenje nazočnih, ne zato što mi ga ne bi dali, nego jednostavno zato što smo propustili dogovoriti se o načinu i opsegu izvješćivanja javnosti. U svakom slučaju, o ovom će projektu još biti podosta govora.
Vidio sam i ondje neke kamere i novinare, ali ne i ono što su zabilježili. Glede javnosti, radi se o nepostojećem sastanku. Možda bi bili zainteresiraniji da je održan u nekoj klijeti na Plješivici.

Dajem, osobno, potporu Sinjanima i sinjskim alkarima u svezi s prosvjedima oko ukidanja rodilišta. Tradicija je da alkar mora biti rođen u Cetinskoj krajini, a tradicija se treba poštovati. Tolika je stoljeća trajala, tolike je režime i države preživjela, pa zar da sada sve to baci u koš jedan Dado, jednim potezom skalpela? Inače mi je i nadalje ponešto simpatičan, nešto manje nego kada sam dolazio u Gospić da mu pružim potporu u vremenima račanovske represije, ali ipak. Na dobrom je putu da mi postane mnogo manje simpatičnim, a to nije dobro.

Sramotno je kako su novine bez komentara objavile više nego blage presude za logor Morinj, u kojemu su Crnogorci mučili i ubijali Hrvate. Televizije su ipak bile dostojnije, prenijele su zgražanja (posebno Dubrovčana). No što se ljudi čude, kad su imali Mesića na Pantovčaku, koji je izjavljivao da nikada nismo ratovali s Crnogorcima. Osim toga, crnogorski sud je našao olakotne okolnosti za počinitelje – dobro ponašanje(!). Poučak: dobro se ponašati znači ubijati Hrvate.

Zapelo mi je za uho u tv-izvješću o sastanku europskih bankara u Zagrebu – naime reče izvjestiteljica "europski bankari smatraju Hrvatsku srednjoeuropskom zemljom". A tko ju ne smatra? Pa zna se – hrvatska službena politika, takoreći vlast, koja se ne samo pomirila s nametnim svrstavanjem u "zapadni Balkan", nego to s ponosom stalno i ističe. Pa kad sam tu "elitu" u jednom nedavnom govoru nazvao smećem – jesam li bio daleko od istine?

U Dnevniku navečer, u danu obilježavanja bleiburške tragedije, najvećega narodnog gubitka u povijesti Hrvata – o skupu na polju smrti svega nekoliko površnih minuta (urednik Đurica Drobac), histerične potrage za nekim znakom ustaške ikonografije, relativiziranje i minimaliziranje, čak vrlo škrt zapis o govoru Ivana Jarnjaka koji je ondje bio u ime Hrvatskoga sabora. Ljevičarske novine sutradan dovršavaju relativiziranje, minimaliziraju brojke ubijenih Hrvata do karikaturalnosti (stanoviti Žabec). Iscrpnije se, točnije i novinarski časnije pisalo o Bleiburgu u hrvatskim novinama svršetkom osamdesetih, kada su na vlasti još bili komunisti i kada je još postojala njihova Jugoslavija! Provjerite i uvjerit ćete se.

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.