Svibanj u Hrvatskoj

Tek je počeo, a sve se zna. I tko će kamo i što će reći, možda samo bolje od drugih, s više strasti i spoznaja.

Putuju i djeca Hrvatskom. Đaci iz Samobora u Vukovar, đaci iz Jagodnjaka u Zagreb. Ali samo "hrvatski odjel" čuvene škole iz toga baranjskog mjesta. Kamo putuju đaci "srpskih odjela"?

Josipović formira Vladu u sjeni. Vanjske poslove daje Budimiru Lončaru koji na duši ima mnoge hrvatske smrti. Lončar i isto tako prononsirani jugoslavenski ideolog Dejan Jović trasiraju put.

Samoborski đaci slušali su u Vukovaru o ratnom heroju Tromblonu. Toga istoga dana srećem Tromblona u Zagrebu. Opet na prvoj crti – on i ekipa pomažu braniteljima s mnogo djece – da prežive, da imaju krov nad glavom. Da ne odustanu od života.

Piše Stefan Rittgsser u "Jeziku" kako službeni list Republike Hrvatske, "Narodne novine", radi protiv hrvatskoga jezika. Umjesto točne riječ "trak" (prometni trak") odjednom piše "traka" – u Zakonu o sigurnosti prometa. Nije to slučajno, treba se i prometno, da ne velim saobraćajno, pripremiti za zapadni Balkan.

Sinkronizirano: crveni intelektualci održavaju skupove (u Zagrebu, naravno), a Crvena akcija šara po zagrebačkim pročeljima i podvožnjacima revolucionarne poruke. Tko je ta Crvena akcija? Treba pitati Zorana Pusića, on će vjerojatno znati.

HTV u dobroj staroj maniri o Titu – da je bio kontroverzna osoba, za jedna ovakav za druge takav. HTV osobno nikako da se odluči kakav. Kako ne zna, pita povjesničara Tvrtka Jakovinu. Čak i takav kakav jest taj ipak veli da je Tito odgovoran "za žrtve tijekom rata i po svršetku rata". Ne veli "za zločine". Ne naziva Tita zločincem. Samo da je bio odgovoran. Ovo je već put prema konačnoj definiciji koja glasi: "Tito je bio odgovoran zločinac."

Denis Kuljiš uspio je u novinama prepričati Titovu biografiju na doista zabavan način. Svibanj 1945. uspio je posve preskočiti, valjda da ne kvari dojam cjeline.

Gledam jučer dokumentarni film u produkciji Udruge Macelj 1945. Koliko naših ljudi na putu prema Austriji itd., na prolasku kroz Macelj i poslije u vožnji pokraj Maribora – koliko je njih svjesno da putuju cestom smrti toliko silnoga broja Hrvata?

O nakaznom "kurikulumu" piše Sanda Ham, o kurikulumdžijama i kroskurikulumdžijama – o sramoti hrvatske jezične kulture. Javio se i Radoslav Katičić koji naravno odbacuje kurikulum, dopušta tek (nevoljko) kurikul, ali drži i uputnik više-manje dobrim, pa zaključuje da bi trebalo zadržati obje riječi.

Od dvadeset i dvije anketirane europske zemlje, "kurikulum" su na svoje jezike prevele – njih dvadeset i dvije. Samo su Hrvati ispali idioti. Eto, Slovaci koji su na jezično vrlo bliski, riješili su taj problem nevjerojatno jednostavno. "Kurikulum" se kod njih kaže – školska osnova.

Kao rođeni (zagrebački) kajkavac imao sam puno poteškoća sa samim sobom, a i drugi sa mnom, kada sam u literaturi rabio riječi kao "oduran" ili "velim, veliš...". Namrgođeni lektori vukovske provenijencije izbacivali su me kroz prozor.

Sada pratim znanstvene studije koje dokazuju da nisam bio tako oduran, jer ta riječ i slični "kajkavizmi" postoje i na čakavskom području. O tomu ću jednom opširnije.

Prije desetak dana umrla je moja majka, u 96. godini. Bila je kći zagrebačkoga liječnika, potom i sama liječnica. U studentskim danima pripadnica tadašnje "zlatne mladeži" (opera, kabareti, gostionica koju je držao tenor Šimenc), a još kao djevojčica glumila u hrvatskom filmu "Vragolanka".

Listam njezine dokumente, jedino što sam naslijedio. Zanimljivo: premda je već neko vrijeme Mačekova Banovina, jezik Svedodžbe o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije i dalje je potpuno srpski (i francuski). Svedodžba je izdana u veljači 194l. a najintrigantnije je što piše da važi do veljače 1946. Kako proročanski zvuči!

Hrvoje Hitrec