Topla voda ili zakon u hrvatskom jeziku

Lesar i njegovi laburisti rade na prijedlogu zakona o hrvatskom jeziku, što je plemenit posao. Pozvali su u Hrvatski sabor neke stručne pa i manje stručne ljude, pozvali su i novinare, neki od stručnih i manje stručnih nastupili su odmah zatim zajedno s Lesarom na Hrvatskoj televiziji, u "Otvorenom".

Namjeravaju u dogledno vrijeme, uz pomoć Instituta za jezik i Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, dovršiti rečeni prijedlog i zainteresirati za nj parlamentarne stranke. Hoće li uspjeti? Jedna rečenica iz inače ne baš poticajne rasprave u "Otvorenom", naime da u Saboru u ovomu trenutku nema intelektualne energije koja bi takav prijedlog prihvatila ili se barem zainteresirala za tu nevažnu temu - ta rečenica je jedina koja poslije televizijske emisije ostaje u pamćenju jer je potpuno točna i potpuno zloslutna.

Kada je prije nekoliko godina Hrvatsko kulturno vijeće održalo tribinu o potrebi zakona o hrvatskom jeziku na kojoj su nastupili akademici Stjepan Babić i Dalibor Brozović, te Tomislav Ladan i nižepotpisani – novinara nije bilo (ili vrlo malo), kamere HTV-a nisu stigle, niti je tko nudio emisiju da bi javnost bila obaviještena kako se na toj zamisli radi. U međuvremenu su umrli i Brozović i Ladan, ali je ideja i dalje živa i HKV od nje ne odustaje.

Zato, naravno, dajemo potporu bilo kojoj stranci ili instituciji koja na tomu radi, uz napomenu da je naš zahtjev i dublji i širi i da su mu namjere sveobuhvatnije od onih koje spominju laburisti , koji su samo zagrebli površinu problema, kao što je i rasprava u studiju HTV-a bila više-manje obilaženje oko vruće kaše. No mnogo je toga ipak i rečeno, onako na refule, mnogi je neupućeni gledatelj vjerojatno prvi put saznao da mnoge europske države štite svoj jezik zakonom, itd. Ne i Hrvatska jer već i sama ideja takvoga zakona izaziva sumanutu srdžbu sadašnjih ideoloških vladara hrvatskoga duhovnog prostora, koji (o tomu sam već pisao) podržavaju stanje kaosa i nereda u jezičnom području.

Jedina osoba u studiju koja je doista jezična stručnjakinja, pa zato i vodi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, bila je Dunja Brozović, koja je prirodom stvari iskakala iz laburističkih ograničavanja teme onima koji su pozorno pratili objasnila da se radi naravno o hrvatskom jeziku, ali ne o sveukupnosti toga prelijepog, jedinstvenog i mnogolikoga jezika, nego o standardnom hrvatskom jeziku.

Spominjem to zato jer oko te činjenice ima mnogo zabuna, pa su i neki dobronamjerni ljudi zamjerili Hrvatskom kulturnom vijeću što je u opsežnim amandmanima na prijedlog promjene Ustava HR zatražio i nadopunu odredbe koja govori o hrvatskom jeziku, naime da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik (i latinično pismo). Zatražili smo da ta odredba bude nadopunjena još jednom rečenicom koja otprilike kaže da se hrvatski jezik u službenoj uporabi ostvaruje u obliku standardnoga hrvatskoga jezika - što i nije drugo nego točan opis već postojećega stanja.

A zašto to tražimo? Pa zato što nije moguć zakon o hrvatskom jeziku, nego samo zakon o hrvatskom standardnom jeziku, a da bi bio moguć treba se naći izrijekom u Ustavu RH. A kada se zatim bude donosio doista ozbiljan i sveobuhvatan takav zakon, ne će se moći izbjeći ni pitanje kompaserije ( gramatika, pravopis, itd).

Eto, s tim će se morati nositi i Lesar koji je naivno, radničkim zanosom krenuo u bitku.

U rečenom razgovoru na HTV-u jedan je marginalac dao naslutiti kakve će biti buduće polemike oko ove teme. Naime, dvaput je izgovorio riječ "sumnjiv" za prijedlog zakona (za sada tek nacrt). Radi se o stanovitom Kapoviću koji jest neinteligentni provokator vjerojatno iz tabora Pusićevih imbecila, ali nije slučajno lansiran u emisiju u kojoj je, doduše, služio za ruglo no očito je svjestan da će prevladavajuće ideološke komisije ići u tom pravcu. Radi se žalibože o mladom čovjeku. Srećom je u studiju bila i jedna mlada, lijepa i pametna djevojka , štoviše pjevačica zabavne glazbe, koja je na posve drugim pozicijama od "lingvista" Kapovića. Koliko sam uspio pročitati riječ je o Mireli Priselac, modernoj mlađahnoj osobi koja budi nadu da u tom naraštaju ima još (vrlo mnogo) sličnih djevojaka i mladića koji ne pate od kompleksa manje nacionalne vrijednosti, štoviše, posjeduju onaj pravi, nepatovoreni, nenasilni, prirodni hrvatski osjećaj koji je iskazuje naravno i u osjećaju za materinski, hrvatski jezik.

Nego, da ne bude sve tako lijepo, koliko sam vidio taj je anarholiberalni orjunaš Kapović asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Što bi značilo da podučava studente. Jer ideološke komisije imaju i svoje kadrovske odjele.

Hrvoje Hitrec