Kronologija trenutka

Već sam upozoravao kako se tendenciozno krate ili krivotvore mnogi službeni i Ustavom štićeni nazivi. Danas o još jednoj pojavi. Naime, u Ustavu je zapisano da je naslov hrvatske himne «Lijepa naša domovino», a ne samo «Lijepa naša».

Ispuštanje domovine postalo je praksom. I ne samo iz naslova himne, nego i na drugoj, manje simboličnoj razini. Ispuštamo domovinu na mnogo načina.

Razina rasprave o Zakonu o prebivalištu u Hrvatskom saboru bila je više nego bijedna, a usporedbe i metafore koje su se čule iz oporbenih redova (poglavito) više nego primitivne. Kao primjerice da dvije četkice za zube ne mogu stajati na istom mjestu.

Zanimljivo je da se takvi biseri sviđaju medijima, pa ih usrdno prenose, što onda govori i o njima.

Nego, pravo je pitanje – a gdje se to u vrhovnim pravnim aktima naše države uopće spominje prebivalište? Nigdje. A ne spominje se jer je to komunistička floskula kojom se ograničava sloboda kretanja i pojačava nadzor nad osobom, znači demokraciji strana kategorija.

Postojalo je u komunizmu i prebijalište – to su bile «milicijske stanice».

Ne prebirem po internetskim portalima jer za to nemam vremena niti osjećam potrebu. No upozoravaju me da na nekima od njih ima vrlo izravnih izljeva mržnje prema Hrvatima iz Hercegovine, s najvulgarnijim rječnikom.

Pa kako s tim stojimo, kako se štitimo od te mržnje? Da se takvim riječima govori o bilo kojoj drugoj naciji, proradili bi svi uzrujani mehanizmi.

Kao što se hrvatske žrtve ne računaju (Krleža), tako se izgleda ni mržnja prema Hrvatima ne računa. Ona je dakle neuračunljiva.

Kaže V. Pusić da je dvostruko prebivalište temelj za varanje na izborima. Usporedo neki iz njezina duhovnog kruga ne žele Hrvatima u inozemstvu dati mogućnost dopisnog glasovanja (Milanović o razglednicama ). Znači, dosta širok krug vječno oporbenih političara javno i izravno naziva Hrvate u BiH i Hrvate u iseljeništvu – varalicama.

Da se to desilo u Italiji, takvi bi političari snosili (barem) političke konzekvence. Radi se o šovinističkim izjavama, iz područja unutarhrvatskoga, vrlo opasnog šovinizma. Tomu šovinizmu koji je samo na prvi pogled iracionalan, ljestve drže drugi široki krugovi, od SDSS-a i Talijanske unije u samoj Hrvatskoj, do još širega u Europama.

O H. Swobodi još ću opširnije pisati. Zasad toliko: radi se o mračnoj figuri koja ne može egzistirati u svijetu navodno civiliziranih europskih političkih stilova. Nakon što je izrekao nekoliko imbecilnih misli o jednoj kabini u kojoj će sjediti svi jezici s «zapadnobalkanskog prostora», neki dan se izvolio izravno umiješati u promjene hrvatskoga Ustava, savjetom da se ukine dvojno državljanstvo za Hrvate u BiH.

Dirljivo je kako hrvatska Vlada ne reagira, no ne treba se čuditi. Država koja drži do sebe, predstavnici hrvatskoga naroda koji znaju što nacionalnom korpusu i nacionalnim strateškim interesima znače Hrvati u Hercegbosni, reprezenti hrvatskoga naroda koji znaju što Hrvatima znači hrvatski jezik – podigli bi istoga časa kuku i motiku na Swobodu i tražili da ga se oswobodi svake funkcije koja je povezana ili bi mogla biti povezana s Hrvatskom.

Nešto ipak dobro: Hrvatska televizija (Dokumentarni program) emitira seriju o dr. Franji Tuđmanu. Autori su mi nepoznati, ali je posao vrsno obavljen, barem u dvije do sada prikazane epizode. Nakon duga vremena napokon nešto što ne predstavlja krivotvorinu povijesti, uz vrlo precizne i otvorene ocjene uglavnom stranih diplomata i državnika – u Tuđmanovu korist. Uz izjavu asistenta Otta von Habsburga išla je slika «razorenog» Knina. Vidi se Otto kako hoda ponešto neurednom ulicom, a zgrade oko njega cijele. Snimku poslati Brammertzu.

Kad smo već pri Haaškom sudu – dogodila se zgodna stvar. Rehnov nasljednik za proširenje dao je intervju HTV-u, a na pitanje znade li da je Haag tražio od Europske komisije topničke dnevnike u vlasništvu EU – rekao je da nema pojma. Očito ne prati. Još jedan od bruxellskih birokrata na sjajnoj plaći koji ne zna činjenice . Ili možda ne prati samo politiku.

Josipović je zauzeo stajalište o Bleiburgu. Radi se, veli, o povijesnom revizionizmu i zato ne želi doći na Bleiburg.

«Bleiburg» ( uključujući Križne putove, odnosno masovna pogubljenja Hrvata) već je dugo potpuno i iscrpno objašnjena povijest i nema ozbiljnog povjesničara, pa makar i nehrvatske i ideološki suprotstavljene orijentacije, koji ne bi u sažetku rekao – da, to je bio zločin ogromnih razmjera, a počinili su ga komunisti. «Lijevo» nasađeni povjesničar vjerojatno bi još dodao da to nisu bili antifašisti, ali o tomu sve znamo.

Pa o kakvom je onda povijesnom revizionizmu riječ? Ili Josipović znade neku drugu povijest. Osim toga, genocid nad Hrvatima izvršen prije toliko desetljeća sada je humanitarno pitanje, pitanje odnosa prema žrtvama, prema njihovu dostojanstvu, ali i pitanje odgovornosti još živih krvnika.

«Bleiburg» je, htjeli mi to ili ne, i nadalje ključna točka podjele u hrvatskom društvu. Josipoviću to nije jasno, ili mu je upravo namjera da nastavi putem podjela. Uostalom, tko je uopće taj Josipović? ( O tomu na jednoj od sljedećih tribina HKV-a).

Još o Josipoviću, u svezi sa savjetnicima. Naime, reče Josipović već u kampanji da ga srde nekakve paraobavještajne službe. Zatim ga inauguriraju, on predstavi savjetnike, a otkrije se da su neki od njih počinili svakojake nepodopštine.

Zanima me jedno: ako nisu provjereni, a nisu, ako ih nisu provjerile za to ovlaštene osobe, tko je onda dojavio o nepodopštinama? Paraobavještajna zajednica? I tko je to pomagao Josipoviću kada je u kampanji cmizdrio da ga ometa paraobavještajna skupina? Saša Perković, koji također nije dio službene obavještajne zajednice, te je dakle djelovao paraobavještajno, čime je zaslužio da ostane na Pantovčaku.

Tko to na Hrvatskoj televiziji daje izjave o tužbi Hrvatske protiv Srbije, zbog genocida, i protutužbi Srbije? Daje izjavu Uzelac, i priklanja se naravno tezi da bi bilo najbolje odustati s obje strane. Kud će suza nego na oko.

Povlačenje hrvatske tužbe bio bi doista prilog povijesnom revizionizmu, koji bi naravno išao u prilog onom dijelu srpske politike u Hrvatskoj koji na tomu gradi svoje apetite u budućnosti.

Ne mogu reći koliko mi je žao što su dobrog, starog Budimira Lončara skinuli s Pantovčaka. Trebalo mu je ipak naći mjesto savjetnika, recimo za glazbu. Savjetovao bi da se pri državnim posjetima svira «Hej, Slaveni», a radnim danom «Od Vardara pa do Triglava».

Gornja pjesma nije baš za odbaciti. Sve upornije, sve glasnije i sve drskije nameće se ideja o jugoslavenskoj nogometnoj ligi. Regionalnoj, ljepše rečeno.

U promjenama Ustava trebalo bi u članak 141. ubaciti i nogomet. Naime, da se zabranjuje bilo kakvo nogometno udruživanje, pa i koraci koji bi doveli do njega. No, grobari i dalje kopaju.

Sjajni hrvatski vojni zapovjednik Sačić pušten je iz pritvora. Elokventni specijalac nije izašao pokunjeno, s najlonskom vrećicom u ruci. Bori se i dalje, optužuje, nije malodušan. Točno opisuje kako su ga uhitili i tko ga je uhitio, točno daje sliku sve očitije beskrupuloznosti struktura i sve očitijeg kršenja ljudskih prava pritvorenika.

Hrvoje Hitrec