Hrvatsko-srpski odnosi

Početak svake godine, pa čak i ove u kojoj su djelomično dominirali predsjednički izbori, na stanovit je način obilježen većom pozornosti koja se pridaje srpskoj manjini u Hrvatskoj. Razlog je tomu što pravoslavni Božić pada na 7.siječnja, dan poslije katoličkoga blagdana Sveta tri kralja, ali su razlozi i izvanvjerski, odnosno politički. Srpska manjina u Hrvatskoj znade iskoristiti dane prije pravoslavnoga Božića za prezentaciju i poruke, a kako je i Srpska pravoslavna crkva po povijesnoj tradiciji duboko u politici, to se i njezini velikodostojnici (pa i nižerangirani u hijerarhiji) pridružuju političarima. Tako dobivamo više-manje jasnu sliku stanja duha i bez teškoća možemo zaključiti kamo poruke smjeraju.

Započelo je već uhodanim domjenkom, koji hrvatski političari ne propuštaju, posebno oni čije su stranke u koaliciji sa Srbima, a tako i oni koji bi po dolasku na vlast htjeli biti s njima u koaliciji. Zašto? To samo oni znaju, jer ovo nisu kasne dvadesete dvadesetoga stoljeća, niti je takva koalicija potrebna. Ukoliko imaju takve upute, onda su stvari razvidnije, i svjedoče kao i u drugim područjima o sluganstvu prema središtima moći koja danas upravljaju Hrvatskom.

Na spomenutom domjenku dijeljene su i neke nagrade. Ona za dobre hrvatsko-srpske odnose dana je Igoru Mandiću, a nagrada je nazvana po Svetozaru Pribičeviću.

Držim da je već i čovjek po kojemu je nagrada nazvana u svakom slučaju upitan – naime, Pribičević je imao nekoliko političkih faza, a u pravoj od njih bio je izrazito protuhrvatski nastrojen, njegovo poriv za ujedinjenjem bio je nasilan i brutalan, te je zabilježeno da je l918. pozivao na ubojstvo Stjepana Radića. I sam Aleksandar Karađorđević priznao je Pribičeviću da mu je ovaj «donio hrvatsku krunu». To što se Pribičević promijenio i pokajao, ne može izbrisati njegov istočni grijeh, to što je shvatio da su Srbi prečani u goroj poziciji nego što su bili prije ujedinjenja , ne može opravdati njegovo zlostavljanje Hrvata, to što je autor jedne od najljepših misli o hrvatskoj individualnosti, ne može mu donijeti oprost. Dakle, nagradu je trebalo nazvati po čovjeku koji je bez ikakvih mrlja nastojao na dobrim hrvatsko-srpskim odnosima od početka do kraja političke karijere. Tko je taj, ne znam, ali se valjda može pronaći, možda Srećko Bijelić.

Domjenak je začinjen i nagradom za antifašizam. Dobio ju je Slavko Goldstein. Upravo je dirljivo kako srpska manjina nastavlja tradiciju onih «Srba u Hrvatskoj» koji su žarili i palili u komunističkoj Jugoslaviji, imali izrazitu većinu u vojsci, policiji, tajnim službama itd. a antifašizam uporno vezali samo uz sebe, pri čemu su muke imali i hrvatski komunisti, te teško odolijevali opisanoj percepciji. Nagrada Godlsteinu poruka je da podržavaju njegovo krivotvorenje povijesti , koje je zorno došlo do izražaja i u pismu kardinalu Bozaniću i koje je autor ovih redaka analizirao na stranicama HKV-a.

Od prošlosti prema bližoj prošlosti

Uz rečeni neizravni dodir s prošlošću, poslane su i poruke o ne tako davnom ratu koji se zove Domovinski, pa i tim nazivom pridonosi zaboravu da se radilo o hrvatskoj obrani protiv srpske i crnogorske agresije. Tako velikodostojnik SPC reče da «treba oprostiti i kazati ne ćemo više «, što je potpuno dvosmisleno. Ako on govori u ime Srba i SPC ostaje nejasno tko treba oprostiti i komu to treba oprostiti, ako «ne ćemo više» znači «mi Srbi ne ćemo više « ( u takvu političku i vojnu pustolovinu), onda je taj dio razborit. No kako se poruka može čitati i drukčije, u smislu Mesićevih isprika jednih drugima, ostaje pitanje i (moja ) preporuka da u porukama budu posve precizni.

Usput , ali ne i nevažno: čini mi se da bi pravoslavni velikodostojnici koji žive i djeluju u Hrvatskoj, u javnom obraćanju putem televizije i radija, morali rabiti hrvatski jezik, koji je u službenoj uporabi.

Miješanje u unutarnje stvari

Spomenuti Mesić, koji je u dva mandata iritirao hrvatsku javnost, na samome je svršetku svoga neslavnog predsjednikovanja učinio dvije stvari koje su iritirale Beograd – neznatno je snizio kaznu branitelju Rimcu i pošao na Kosovo. Srbijanski predsjednik Tadić razjario se zbog Kosova, što je njegovo pravo (a i ne smije drukčije), ali je imao isto tako bijesne primjedbe oko Rimca, što nije njegovo pravo, nego miješanje u unutarnje stvari RH. Iz Hrvatske nije bilo pravog odgovora. Rimac je osuđen za navodni zločin u Pakračkoj poljani, pa se ta poljana eto i opet poteže po svim (i) hrvatskim medijima, a srpski logor Bučje se ne spominje, niti se spominje ubojstvo hrvatskog domoljuba dr. Šretera, niti Tadić spominje srpske zločince i zločine, niti spominje desetke logora u Srbiji gdje su mučeni i ubijani Hrvati – činjenice koje Tadić jednostavno prešućuje, makar se nalaze i u tužbi Hrvatske protiv Srbije zbog genocida.

Hrvatski mediji na to (ipak) stidljivo podsjećaju, ali oni skloni jugoslavenskoj prošlosti i budućnosti nastoje skrenuti pozornost, pa u slučaju Rimac potežu drugi njegov navodni zločin, za koji uopće nije osuđen – ubojstvo obitelji Zec, te posebno za ubojstvo dvanaestogodišnje djevojčice, koje svi Hrvati, naravno osuđuju , no i opet se gubi iz vida (što je i svrha toga skretanja) zločin tri stotine puta gori od ovoga. Naime, tek su – nakon toliko godina «zaborava» hrvatski specijalci, prosvjedujući nedavno zbog uhićenja heroja Domovinskoga rata Željka Sačića, podsjetili na više od tri stotine ubijene djece. Bila su to hrvatska djeca – najveća većina njih. Više od deset školskih razreda. Danas su mogli biti studenti. Mogli su voljeti, zabavljati se, učiti i uživati u slobodi. Mogli su ovih dana skijati u alpskim zimovalištima. No ubijeni su u srpskoj agresiji na Hrvatsku. Je li bilo među tom ubijenom djecom i djece nehrvatske nacionalnosti, pa i srpske? Bilo je. No što su životi djece prema grandioznoj zamisli Velike Srbije , rekao bi Milošević, a s njim i oni koji prešućuju taj stravični podatak, kao i oni u hrvatskim medijima koji od njega (i srpskih zločina i zločinaca ) uporno skreću pozornost prema «hrvatskim zločinima», štoviše, pišu knjige i snimaju filmove o izdvojenim incidentima u obrani.

Eto, i zato se Tadić ne smije javljati, to više što se drsko miješa u unutarnje stvari Republike Hrvatske. A kada smo kod Kosova, bilo je poruka i usred Zagreba, na spomenutim pravoslavnim ceremonijama, u skladu sa srbijanskom, a ne hrvatskom politikom u tom pitanju. Kao što je, u porukama mira, spominjana otadžbina i domovina. Ako se pod otadžbinom misli na Srbiju, a pod domovinom na Hrvatsku, onda bi obje zasluživale istu ljubav, ali se u političkoj realnosti «Srbi prečani», da se izrazim kao u Radićevo doba, trebaju držati hrvatskih a ne srbijanskih interesa, dakle odluka Hrvatska sabora.

Još je jedna poruka poslana iz same Hrvatske, naime o povratku Srba koji su napustili domovinu l995. i otišli u otadžbinu, na tragu Miloševićeve ideje da isprazni Kosovo od Albanaca (Šiptara) i ondje naseli Srbe koji nikako nisu mogli ni zamisliti da bi živjeli u nekakvoj hrvatskoj državi. Poruka o kojoj govorim gotovo je rutinska i očekivana, no zašto srpska manjina u Hrvatskoj (njezini politički predstavnici) nikada , ni u jednom trenutku nije postavila pitanje povratka Hrvata u bosansku Posavinu i uopće na sadašnji teritorij tzv. «Republike srpske»? Zašto ne prosvjeduju, zašto ne odlaze u

Banjaluku (i u Beograd), zašto ne podignu glas do svih svjetskih foruma, zašto ne kažu potpuno jasno da je ta «Republika srpska» nastala na genocidu i da se u civiliziranom svijetu takva tvorevina ne može i ne smije održati. (Paradoksalno je da je upravo Mesić za cijelo vrijeme baš tako govorio o RS, dakle kao genocidnoj tvorevini, pa kad se sada budu zbrajali njegovi nesumnjivi grijesi, tu mu treba, negdje sa strane, upisati i plus.)

Nego, kada smo kod prosvjeda. Ja naravno ne mislim, niti mi činjenice daju za pravo misliti da su se svi Srbi svojedobno stavili na stranu agresora koji je ogromnim snagama napao Hrvatsku, uz pomoć iznutra, ali postavljam isto pitanje kao gore – zašto oni koji su bili zgroženi agresijom nisu glasno prosvjedovali, zašto nisam vidio ni jedan jedini masovni skup Srba koji bi na Jelačić placu ili sličnim trgovima u Hrvatskoj izrazili svoju vjernost hrvatskoj vlasti i njezinim naporima u borbi s agresorom. Tek su se pojedinci među Srbima, šutke, zgroženi agresijom, priključili hrvatskim braniteljima i odlučno branili domovinu od napada otadžbine i pete kolone u domovini.

Protutužba kao ucjena

Da je Hrvatsku lako ucjenjivati jer ima na vlasti i u oporbi savitljive strukture – znaju već u cijelom svijetu i vrlo su razdragani tom činjenicom. Znaju to i susjedi, pa se zabavljaju, a oni koji se još ne zabavljaju, spremaju dobru zabavu. Srbija nije iznimka, pa uz još tinjajući teritorijalni spor – koji drži u pričuvi – ide s adutom iz krivotvoriteljske radionice koja ima ogranke i u Hrvatskoj. Napisala je protutužbu pod sloganom Svi moramo jedni druge tužiti, koji se nadovezuje na slogane «svi se moramo jedni drugima ispričati» ili ( SPC) « svi moramo jedni drugima oprostiti», itd. Hrvatska tu ne može ništa, osim što može ne odustati od svoje tužbe – za sada se čini da ne će, no znate kako je s Hrvatima. Ali ono što bode oči svakako je da se kao savjetnik protutužbe spominje S. Štrbac. Je li hrvatsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv toga pljačkaša, koji je - dokumenti potvrđuju –svojedobno dijelio imovinu razgrabljenu iz hrvatskih kuća svojim sugrađanima i suseljanima Srbima? Možda je takva optužnica podignuta, možda sam ja nešto preskočio, ali se dosta ne sjećam, pa molim Bajića da me podsjeti. Ako nije podignuta, onda je to sramotno. Kao što je sramotno da u Ustavnom sudu sjede Hrvati koji su očitim pravnim (pravničkim) manipulacijama omogućili srpskim zločincima da izbjegnu ruci pravde.

Hrvoje Hitrec

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 tadić — dtuckar 2010-01-12 11:04

Bezobrazluk (očekivani) jednog Tadića, kojemu je otac u Srpskom Parlamentu otvoreno zagovarao četništvo, iskazao je u svom "prekoravanju" mesića zbog pomilovanja Rimca fantastičnu sposobnost, srbima urođenog, izvrtanja činjenica.
Naime, on prigovara za minimalno, godina dana, pomilovanje Rimca, a zaboravlja slijedeće:
- svoju "kritiku" Mesića izriče iz Banja Luke, sa proslave obljetnice tzv. RS koja je niknula na fašističkom genocidu ! Licemjerje do neba!
- Mesić je osim Rimca, u istom paketu, pomilovao i DVA ČETNIKA; komandanta "sabirnih logora" u kojima su batinjani, ubijani, izglađivani, brojni Hrvati. ONI su doprinjeli "ENDLOSUNGU" Hrvata u Posavini u provedbi VELIKOSRPSKE soldateske, no to TADIĆA ne zanima. Goebels u liku TADIĆA je slatkorječivi "europejac", kojemu je i jedan "istomišljenik Mesić" stao na put !
- Konačno, sam RIMAC je sudjelovao u ubojstvu kao 18 godišnjak, u kontekstu ratznih zbivanja tijekom kojih su NJEGOVU ubitelj četnici POBILI ! Dakle, ono što "mesićevci" u liku na pr. jednog Fumića, opravdavaju na Bleiburgu kao "osvetu malobrojnih partizana" nad "zločincima", u slučaju OSUĐENOG Rimca se "ne može" primijeniti - jer je HRVAT!

Zaključak : U SRBIJI je i dalje kontinuitet velikosrpstva, a posebno su opasni "europejski" uglađeni poput Tadića, koje "EU mazi i pazi" kao svijetle primjere demokracije (jer nema boljih !). Hrvatski političari, jugofilsko-srps ki orjentirani ili neobrazovani (poput spomenutog u drugom komentaru Joze Radoša), svijesnio ili nesvjesno, HRVATSKOJ čine permanentno, dugoročnu štetu, nastojeći se prema Srbiji "otvoriti i biti iskren" !

Lijek - PARMLAMENTARNA pobjeda desnice, koja će izokrenuti trendove u smjeru KROATOCENTRIČNO STI cijelog društva.
Utopija ?

Ne, to je stvar odlučnosti i organizacije !

Prijavi Administratoru

#2 Velikosrpstvo — Zagi 2010-01-12 13:44

Povijest velikosrpstva seže dvjesto godina unazad ali je svoju brutalnu izvedbu velikosrpstvo dobilo u prošlom stoljeću progonima i ubijanjem te konačno genocidom nad Hrvatima /Bleiburg/, Muslimanima /2.svj.rat i Srebrenica/ i Albancima.

Jedan od idejnih (za)četnika posljednje brutalne agresije na hrvatske zemlje je i otac sadašnjeg predsjednika RS- Ljuba Tadić, koautor Memoranduma SANU iz 1986.

Ali da se mi Hrvati ne zavaravamo da se radi SAMO o idejnim začetnicima poput autora Memoranduma SANU ili ratnog zločinca neviđenih razmjera -Slobodana Miloševića /balkanskog krvnika kako ga prozvaše USA mediji/ već treba reći da je srpski narod godinama uporno glasovao za tu opciju velikosrpstva i da je cvijećem ispraćao tenkove koji su rušili i palili tuđu zemlju.

Time su grozno opasno ideje Zorana Pusića /brata Vesne Pusić/ koji veća sada pušta probne balone PONOVNOG ujedinjenja s majčicom Srbijom.

Čudi me da Zoka nije dobio nagradu Svetozar Pribićević?

Ali valjda računaju da bi bilo preuranjeno a vremena ima...

Prijavi Administratoru

#3 Bleiburg — Guest 2010-01-12 13:59

Nemojte, Zagi, Bleiburg i Križne putove stavljati srbima na dušu. Više od 80% likvidatora, krvnika, ubojica bili su ETNIČKI HRVATI (ako to uopće nešto znači), posebno su bili okrutni i krvavi kajbuši i dalmoši, među koje je spadao i Ante ćale Josija.

Zanimljivo da u tzv. Senjsko-ličkoj županiji su glasovali 52% za Josija, a u gradu Gospiću s 40% za Josija.

U aprilu 1945. u Gospić je ušla handžar divizija zloglasna 26. divizija, satavljena većinom od Dalmatinaca, i počinili su po Lici neviđene zločine. I "Ličani" dana s glasuju sa zastrašujućih 52% (tzv. županija) i 40% Gospić za one koji su ih ubijali.

I tko mi može reći da su "Hrvati" bili žrtve četokomunizma?

Pa neka ih ubijaju i dalje, nisu bolje ni zaslužili.

Prijavi Administratoru

#4 Dobar vam josipović — Guest 2010-01-12 14:04

Četnički radijo agram je ukinuo riječ "dobar dan", svaka emisija vijesti, i ne samo vijesti, počinje s "ivo josipović".

Kada se hoda po zagrebačkim parkovima, punih psećih govana, očekujem da će radijo agram smisliti novogovor: "Hodah s decom po parku i nagazih na psećeg josipovića"!

Hebo ih sve Josipović, i Tatjana, i Lana!

Prijavi Administratoru

#5 Dedijer Vladimir - — Zagi 2010-01-12 14:07

Stevan Dedijer -jedan od nazanimljivijih srba koji su prokazali velikosrpstvo kao nakazu srpskog naroda kaže:

I sada, kad se nazire slom ideje Velike Srbije, postavlja se pitanje: “Kakva ce biti Srbija bez svog zamisljenog imperija, bez ostvarenja ideje Velike Srbije?”

Prvo moramo nesto reci o medjunarodnoj zajednici kojoj je trebalo nekoliko godina da pocne suzbijati velikosrpske osvajacke teznje.

O tome moj sin Mihajlo, koji slabo govori “nas jezik”, organizira u Washingtonu posebnu konferenciju. Npr. 1993. zvao me je urednik casopisa “Duge” iz Beograda, gospodin Milic, koji mi je rekao: “Ovdje se slavi pobjeda. Mi smo uz pomoc medjunarodne zajednice pobijedili. Drzimo u svojim rukama jednu trecinu Hrvatske, gotovo 80% Bosne i Hercegovine, Crnu Goru smo uzeli, a Vojvodina je vec otprije nasa!”

I sada postavljam pitanje: “Tko je u toj medjunarodnoj zajednici omogucio pobjedu ideje Velike Srbije koju su u Beogradu slavili?”

Odmah sam pisao u Ameriku mojim poznanicima, npr. mom prijatelju sefu CIA-e i napomenuo: “Vi govorite da je srpska vojska jaka, a ja tvrdim da je to banda.”

Dodao sam i podatak kako je Tito s partizanima 1944. rastjerao 250.000 srbijanskih cetnika, kako su ih partizanski generali Koca Popovic i Peko Dapcevic 1945. razbili kao stoku. Tako je bilo i s ovom srpskom vojskom sto je potvrdila i hrvatska ratna operacija zvana “Oluja” u ljeto 1995. godine. “Eto”, pisao sam, “to vam je ta jaka srpska vojska!”

Zasto su 1993. Srbi slavili pobjedu?

To im je omogucila stara britanska i francuska imperijalistick a politika koja je na Balkanu uz pomoc Jugoslavije (Velike Srbije) i Grcke stvarala branu Nijemcima i Rusima.

I zato engleski general Rose koji je ubijao Argentince na Falklandima kao stoku, dolazi u Bosnu i Hercegovinu i izjavljuje: “Ne smijem pucati na Srbe. Ja necu ubijati ljude!”

Ili npr. britanski ministar-predsj ednik John Mayor izjavljuje na TV, gledao sam to u Svedskoj: “Znate, to je gradjanski rat. Mi cemo uzeti 30 djece iz Sarajeva i njegovat cemo ih i lijeciti u nasim bolnicama!” Dakle, izjavljuje isto sto i Milosevic.

To je perfidna i gadna politika jednog sefa drzave. To su isto radili lord Carington, Rose, pa cak i najbolji obavjestajac ovog stoljeca Fitzroy MacLean, koji se pod svoje stare dane umijesao i rekao: “Podrzite Srbiju, Hrvati su svi fasisti!” I sad ce opet doci na svoj odmor na (hrvatski) otok Korculu.

Ili, kad je lord Oven Bosancima rekao: “Pa sto, izgubili ste rat, sto jos hocete?” Isto se moze reci i za gospodina Hurda i Rifkinda, koji su bili za Milosevica i tek kad su Amerikanci poceli bombardirati Srbe u Bosni, oni su se iznenada okrenuli i to odobrili.

Eto, to je ta engleska neprincipijelna imperijalistick a politika, koju su provodili gotovo svi, izuzev W. Churchila i M. Thacher.

Ja sam jos 1992. pisao predsjedniku SAD-a Bushu putem svojih prijatelja iz CIA-e i predlozio da samo nadlete Srbiju s brojnim avionima, da utjeraju strah Beogradu, a to cu reci i predsjedniku Clintonu uskoro. Ipak, postigli smo makar to da su bombardirali srpske polozaje u Bosni.

Ali, pogledajte sto radi americki diplomat Hollbrooke.

Daje Srbima u Bosni osvojeno, a ja bih ga pitao:"Zasto niste u Perzijskom zaljevu dali agresoru Saddamu Huseinu jednu trecinu Kuvayta kao poklon samo zato da bude mir?" Ne, nego sav Kuvayt treba vratiti nazad, a agresor mora napolje.

I sto sad on radi? Predlaze da se Milosevicu i ratnim zlocincima Mladicu i Karadzicu dade jedna trecina Bosne, te Bosne gdje su opkolili Gorazde, gdje su u banjaluckom podrucju unistili sve katolicke crkve i dzamije, a ostavili samo pravoslavne (srpske), gdje su Foci promijenili ime u Srbinje.

Zapadni politicari ne zele poraz Slobodana Milosevica i njegove politike.

Oni hoce od Staljina-Milose vica napraviti Gorbacova-Milos evica, od Hiltera-Milosev ica Adenauera-Milos evica.

I sada Milosevic daje izjavu: “Srbiju moramo vratiti u civilizaciju!” Njegova pak zena govori kako, toboze, u Srbiji ne smije biti nacionalizma. Istodobno je Srbija totalitarna drzava u kojoj djeluje 120.000 zandara i 115.000 vojnika. U Srbiji je poslije hrvatske operacije “Oluja” i dalje policijska drzava, ali zanimljiva je situacija.

Sada beogradske novine pisu kako su Hrvati 1991. branili Vukovar samo puskama i drzali su frontu protiv 300 srpskih tenkova.

Oni, pak, u tzv. Srpskoj Krajini u Hrvatskoj imali su 500 tenkova, ali su pred Hrvatskom vojskom pobjegli kao da ih nikad nije ni bilo.

Prijavi Administratoru

#6 ODG: Hrvatsko-srpski odnosi — Zagi 2010-01-12 14:11

Citat Jusuf:

Četnički radijo agram je ukinuo riječ "dobar dan", svaka emisija vijesti, i ne samo vijesti, počinje s "ivo josipović".

Kada se hoda po zagrebačkim parkovima, punih psećih govana, očekujem da će radijo agram smisliti novogovor: "Hodah s decom po parku i nagazih na psećeg josipovića"!

Hebo ih sve Josipović, i Tatjana, i Lana!

Joj Jusufe, nemoj tako!

Prijavi Administratoru

#7 ODG: Hrvatsko-srpski odnosi — Zagi 2010-01-12 14:15

Citat Jusuf:

Nemojte, Zagi, Bleiburg i Križne putove stavljati srbima na dušu. Više od 80% likvidatora, krvnika, ubojica bili su ETNIČKI HRVATI (ako to uopće nešto znači), posebno su bili okrutni i krvavi kajbuši i dalmoši, među koje je spadao i Ante ćale Josija.

Zanimljivo da u tzv. Senjsko-ličkoj županiji su glasovali 52% za Josija, a u gradu Gospiću s 40% za Josija.

U aprilu 1945. u Gospić je ušla handžar divizija zloglasna 26. divizija, satavljena većinom od Dalmatinaca, i počinili su po Lici neviđene zločine. I "Ličani" dana s glasuju sa zastrašujućih 52% (tzv. županija) i 40% Gospić za one koji su ih ubijali.

I tko mi može reći da su "Hrvati" bili žrtve četokomunizma?

Pa neka ih ubijaju i dalje, nisu bolje ni zaslužili.

Ako su likvidatori bili etnički Hrvati to baš ništa ne kazuje.
Pa valjda ti je Jusufe jasno 'ko beli dan' da hrvatstvo tada nije vrijedilo ni pišljiva boba!!

Ali, htjedoh reći nešto drugo.
Nije ovaj drugi krug glasovanja lakmusov papir hrvatstva.

Josifović ili Bandić i Dule Ljuština!
Koješta.
Pa koja mi je to razlika?

Prijavi Administratoru

#8 Prijatelji — Guest 2010-01-12 14:24

U vojski pokojnog Dr. Ante Pavelica je pripadalo ( dragovoljno ) 30-35% hrvatskih muslimana.

youtube.com/.../b0MNwRjiK2c

www.youtube.com/.../Qv-
68uyt7Y8

youtube.com/.../RgHVQ11UQZY

Prijavi Administratoru

#9 Stevan Dedijer , Zagi.... — Pelitzer 2010-01-12 15:31

Zagi, radi se o bratu Vladimira Dedijera- Stevanu, inače vanserijskoj pojavi !

Prijavi Administratoru

#10 ODG: Hrvatsko-srpski odnosi — Zagi 2010-01-12 16:21

Citat Pelitzer:

Zagi, radi se o bratu Vladimira Dedijera- Stevanu, inače vanserijskoj pojavi !

Da, sorry. Bila su tri brata Stevan, Vladimir i ?.
ovdje se uistinu radi o STEVANU DEDIJERU, ocu poslovne špijunaže!

Prijavi Administratoru

#11 Hrvatsvo? — Guest 2010-01-12 17:54

A kada je hrvatsvo ikada išta vrijedilo.
Pa vidite da i ... josifović slavi "hrvatsku"?
A bitno je da su zločine nad Hrvatima počinili upravo josifovićevi "hrvati", vrlo je bitno. Jer će srbi i ostali reći, vidite kakvi su "ti, hrvati, ustaše", pa i njhovi ih ubijaju.
Valjda se sjećate iz Titine Jugoslavije da su milicajci ili sudci, etnički hrvati, bili daleko gori od srba. Oni, kao dobri i uspješni prozeliti, morali su svaki dan i svakim djelom dokazivati da su zaslužili svojih 30 krvavih šekela.
Danas se taj prozelitizam vidi kod svakoga "hrvatskog" političara, neka sve ide k vragu, samo d aje meni dobro. Slušam danas nekkavog Đapićevog ..., Srba, kao hvali josifovića.

Maske su sve pale. Ali šteta ne će biti velika jer ionako nema puno hrvata.

Prijavi Administratoru

#12 ODG: Hrvatsko-srpski odnosi — Zagi 2010-01-13 12:15

Citat Jusuf:

Maske su sve pale. Ali šteta ne će biti velika jer ionako nema puno hrvata.

Maske su odavno pale.
Čak je i Pavelić bez maske /Sedlar/.

Ne slažem se Jusufe, ima dosta i previše hrvata ali je malo Hrvata a još manje Velikohrvata!

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments