«Vijenac» Matice hrvatske otkriva nacionaliste

O novom (starom) smjeru «Vijenca» već sam pisao, o najavama da se ne će baviti politikom (što je bio znak da će pacifikacija biti poslušno provedena), o izjavama koje su mirisale na frazu s početka sedamdesetih o «prodoru nacionalizma» u Maticu, a koji je sada eto uspješno spriječen, itd.

VijenacDanas ću pisati iz posve osobnoga kuta jer sam u «Vijencu» od 17. prosinca spomenut kao scenarist filma «Čovjek ispod stola», ali na način koji dokazuje kako sam na žalost bio u pravu glede orijentacije Matičina lista. U uvodu kritike rečenoga filma, meni nepoznati kritičar «Vijenca» vraća se u prošlost, do l999. i filma «Bogorodica», snimljenog po mojem romanu «Hrvatska Bogorodica». Priznajući redatelju da je već tada pokazao pismenost i vještinu u izlaganju priče, kritičar dodaje da se redatelj nije uspio izvući iz ideološke kabanice oca Hrvoja, popularnog dječjeg pisca i autora kultnih Smogovaca koji se, opijen sirenskim zovom politike, tijekom devedesetih prometnuo u gorljiva, te nerijetko isključiva i netolerantna nacionalista. Dramaturški neuredna i zbrkana «Bogorodica», Zlatnom arenom nagrađena (sic!) priča o početku Domovinskoga rata u jednom slavonskom selu, bila je zagušena šovinističkim stereotipima o uvijek podlim, prijetvornim i agresivnim Srbima te bezuvjetno dobrim i plemenitim Hrvatima, a redatelj je demonstrirao sklonost za promišljeno komponiranje kadrova uz uporabu drugog plana, dubinskih kompozicija, iskošenih rakursa te počesto poetičnih pokreta kamere.»

U ovom poduljem citatu ima pregršt insinuacija, o kojima ipak treba progovoriti. Ne znam je li kritičaru poznat moj književni opus. Da jest, ne bi uz moje ime navodio «dječji pisac» jer je pisanje za djecu i mladež samo dio mojega književnog posla. Primjerice, roman «Hrvatska Bogorodica» svakako nije namijenjen djeci. Napisan je polovicom devedesetih i njegova podloga, još potpuno svježa, jest potpuno istinita . Ako je već riječ o stereotipu, on doista postoji i ponovit će vam ga svaki prognanik iz hrvatskoga Podunavlja: od l990. Srbi se potajno naoružavaju, usporedo demonstriraju «ugroženost», šalju obitelji preko rijeke, a s one strane dolaze uvezeni četnici. U ljetu l99l. uz pomoć JNA ubijaju i proganjaju Hrvate, masakriraju hrvatske policajce. Počinje srpska agresija na Hrvatsku. Jesam li na takvoj povijesnoj podlozi mogao napisati što drugo, i u romanu i u scenariju filma «Bogorodica»? Znade li kritičar «Vijenca» za neku drugu povijest? Jesu i svi prognanici govorili isto: da su ih prognali, da su im članove obitelji ubijali «komšije», dakle doista prvi susjedi Srbi ? I to oni s kojima su prije živjeli u posve dobrim ili barem korektnim odnosima? Ja sam samo, prirodom književnosti, opće dao kroz pojedinačno, opisao sudbinu jedne relativno mlade hrvatske obitelji u to doba, njezinu tragediju. Ime mjesta je izmišljeno jer simbolizira sva ona mjesta koja su na taj način stradala, uključujući i Vukovar. A je li se najveća većina Srba ponijela prijetvorno, podlo i agresivno? Jest. Da nije, bilo bi drukčije, oni bi rekli uvezenim četnicima i patološkoj fikciji Velike Srbije: stop, ovo je Hrvatska, mi nismo vaše oruđe, nismo vaša peta kolona. Ali nisu rekli, i ratna je tragedija začeta.

Toliko o povijesnom razglabanju filmskoga kritičara «Vijenca».

Sirenski zov i nacionalizam

Da vidimo sada što je sa mnom i sirenskim zovom politike. Iz kritičarova pisanja netko bi neobaviješten shvatio da sam se politikom počeo baviti «tijekom devedesetih», kako je i precizirano. Ni to nije istina. Počeo sam se baviti «politikom», odnosno sudbinom Hrvatske, sredinom osamdesetih, prvim javnim istupima l986. U veljači godine l989. bio sam jedan od govornika na inicijativi Hrvatske demokratske zajednice i od tada ( i prije) u samom vrhu pokreta za samostalnu hrvatsku državu. Nisam se, dakle, kako se pokušava imputirati, prislonio naknadno, ne, ja sam, štono riječ, u samim korijenima i na to sam vrlo ponosan. A bi li «Vijenac» danas postojao da nas stotinjak nije tako odlučno krenulo, bi li postojala Matica hrvatska? Ne bi. I usput rečeno, u ondašnjem vrlo žustrom Društvu hrvatskih književnika, svršetkom osamdesetih, upravo smo mi nastojali na što skorijoj reanimaciji Matice, koja (uz uspone i padove) eto živi i radi, izdaje «Vijenac», a u tom «Vijencu» se mene godine Gospodnje 2009. oko Božića naziva – nacionalistom, i to ne u pravom smislu riječi , ne domoljubom, nego u interpretaciji krajnje neprijateljskoj. U listu one Matice hrvatske koja je zbog «nacionalizma» morala zatvoriti vrata i nestati na dvadesetak godina.

Takvih sam se imenica i pridjeva doduše naslušao, ali su bili proizvedeni u različitim «Feralima» i EPH-kolumnama, što čovjek i očekuje. Ali ne i u «Vijencu» Matice hrvatske. No kako sam dugo politici, na različite načine, ne mogu sebi dopustiti čuđenje. Mogu samo zaključiti da se «Vijenac» usprkos najavama o odustajanju od politike, i te kako bavi politikom, ali na strani onih snaga koje bi htjele ponovno pisati hrvatsku povijest na temelju krivotvorina, koje bi željele uspostaviti ravnotežu krivnje ,a one koji su stvarali hrvatsku državu proglasiti nacionalistima. Jesam li bio «tijekom devedesetih» netolerantan prema zaboravu, prema onima koji su štetili hrvatskim interesima i koji se nikada nisu pomirili s noćnom morom koju za njih predstavlja nezavisna, samostalna država Republika Hrvatska ? Jesam. Kao što sam bio netolerantan i svih ovih godina u 2l. stoljeću, kao što sam u tom smislu netolerantan i dan-danas. Samo takva «netolerancija» može očuvati Hrvatsku u budućnosti.

 

Hrvoje Hitrec

 

 

 

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Pogrješna imenaCetina 2009-12-22 19:51
Bilo bi pošteno da promijene ime u Matica jugoslavenska, a Vijenac u Srbobran.
Prijavi Administratoru
#2 Vijenac?Golub 2009-12-22 22:39
A tko uopće čita "Vijenac"? Ili "Zarez"?
Prijavi Administratoru
#3 Vijenac bratstva i jedinstvaProf. Lukšić 2009-12-23 08:54
Temeljno je pravilo da kritičar, prije nego kritizira nečija stajališta, mora odgovoriti na argumente toga pisca.To kritičar o kojemu je riječ ne čini u "Vijencu". Varam li se kad naslućujem, da kritika Hitrecova tzv."nacionaliz ma" dolazi iz brloga "bratstva i jedinstva", ili, nedaj Bože, čak sa pozicija pomirbene šajkače? Nije vrag, da za toga kritičara nije tragedija da je Tito uopće živio, nego da je prerano umro!
Prijavi Administratoru
#4 Ničija zemljabosanac 2009-12-23 20:28
Matica hrvatska je svih ovih godina bila po strani bitnih nacionalnih događanja tj bila svoja i ničija. Konačno su je osvojili partizani, kad nitko drugi nije htio, oni su začepili i tu rupu. Dakle mogla bi se zvati i Matica partizanska od Hude Jame. I poslije svega što se dogodilo pravim Hrvatima; zar netko među nama može biti pretjerani nacionalista.
Prijavi Administratoru
#5 Matica i Vijenac!Guest 2009-12-29 18:12
Ne vidim ikavog razloga da postoji danas Matica hrvatska, imajuću i vidu kada je i kako nastala. Ili je ostala po «inerciji», da se uhljebe pronađeni ljudi, ili «hrvatska država» ne postoji kao državni entitet.
Drugim riječima, kako može u jednoj Rijeci ili Vukovaru postojati «hrvatski dom» (ili kuća)? To mi nije jasno. Može, recimo, postojati «srpska kuća», «češka kuća» itd. A «hrvatska kuća» može postojati u Mađarskoj, Srbiji, USA itd. Nešto tu nije u redu, ili su Hrvati jedna od «manjina»? Ne znam.

Matica hrvatska je ukinuta 1972. na jednom od zasjedanja CK SKH (Centralni komitet saveza komunista hrvatske), na posebno inzistiranje nekog novinara i partizanskog đilkoša, stanovitog Jože Horvata (?), navodno je još živ. Od čitave ustanove ostao je samo nakladni zavod, izdavačka kuća.

Nakon «prvih demokrtaskih izbora» i navodnih «demokratskih promjena», na čelo Matice je Franjo postavio imotskog novinara, komunistu Vladu Gotovca. Ono što njegov prethodnik, taj Horvat, nije dovršio, dovršio je histerik i paranoik Gotovac. Potpuno je uništio Maticu, koja je iza njega ostala ruglo i mjesto uhljebljenja brojnih komunističkih i jugoslovenskog kadra.

I obnovljen je matičin tjednik za kulturu Vijenac. Za «karizmatičnim» Vladom, stigli su ostali, sve ekipa od koca i konopca. Pojaviše se dva dubrovačka srbina-katolika , Vlaho i Ivo, ali najvažnije, Vlado je za gl. urednika Vijenca postavio nekog «pjesnika» iz emigracije, stanovitog mračnog Borisa Marunu. U vrijeme Maruninog urednikovanja Vijenac, tjednik najviđenije hrvatske kulturne ustanove, postao je jedna od najprljavijih četničkih bljuvotina. Daleko gori i od Ferala ili pusićoidnog Erazma. Tko ne vjeruje neka iz toga doba pogleda u nekoj knjižnici koji broj.
Lova je tekla, harčilo se i četnikovalo nekoliko godina i takav Vijenac se pomalo gasio. «Zagrebačka elita», uz novu obilnu državnu i gradsku novčanu potporu, osnovala je neki mračni časopis Zarez (zanimljivo da Zarez ima grafički znak poput zakrivljene kame s nekoliko kapljica krvi!!??), uz neizbježnog Marunu. Taj časopis postoji i danas, i nitko ga, kao ni Vijenac, ne čita, ali lova curkom curi. U Hrvatskoj ima love za sve. Maruna se u međuvremenu vratio na «mjesto zločina» (gdje je radio kao suradnik UDB-e) kao ambasador ove nakazne tvorevine, i poslije nekog vremena, zaboravljen od sviju, uspio je umrijeti.

I sada, u sveopćoj jugoslavenizaci ji, nije čudo da se i Vijenac jugoslavenizira . Kao što se devedesetih sve «hrvatiziralo» sada se sve jugoslavizira, samo ne znam je li ono bilo iskreno, ili ovo danas.

Samo se čudim da se novi urednik uhvatio dobrog Hrvaja, kao «nacionaliste». Doduše, nemajući nijednog hrvatskog književnika, uhvatio se Hitreca; valjda privučen imenom Hrvoje, jer još iz udbaških priručnika našao je da je svaki «Hrvoje» ustaša. Nu!

A naš Hrvoje je jedan uredan građanin, književnik, i dobiva redovno književne nagrade «aktualne hrvatske kulturne vlasti», a zloglasni Brešan njemu i sinu Nevenu daje obilne novce za snimanju nezanimljivih i negledljivih filmova.
Slataka vodica, a ne nacionalist.
Doduše, može se steći dojam da Hrvoje i jest hrvatski nacionalist, ali samo na portalu HKV-a što je u neku ruku figa u džepu. A mogao bi biti, da hoće, malo žešći jer ne ovisi od ove terorističke vlasti, financijski je neovison. Ali, to je već neka druga tema.
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Zadnji komentari

Najave

30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...

Tko je na vezi?

  • Fiery
  • 1 korisnik
  • 90 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal