Dani dr. Franje Tuđmana
Hrvati kroz stoljeća
Zbornik pod gornjim naslovom pojavio se nedavno, slijedom stručno-znanstvenoga skupa koji je održan u Velikom Trgovišću sredinom svibnja ove godine. «Dani dr. Franje Tuđmana» na putu su da postanu tradicionalnom manifestacijom visokoznanstvenih dosega, a nastali su marom i energijom dr. Milana Vukovića u suradnji s općinskim vlastima V. Trgovišća.
Vjerojatno je informacija o izlasku ovoga zbornika mnogima već poznata, no nakon što sam ga u cijelosti pročitao osjećam obvezu reći i ponešto više o ovom dragocjenom prilogu starijoj i novijoj hrvatskoj povijesti, na način da upozorim na stožerne ulomke pojedinih tekstova – ne prepričavajući, nego citirajući.
Dragutin Plahutar analizira gospodarske prilike u Hrvatskoj u vremenu nastajanja RH, predočava kretanje duga RH u devedesetim godinama, kao i kretanje zaduživanja u prvom desetljeću 2l. stoljeća, te u zaključku koji govori o zabludama o «izgubljenom» Tuđmanovom razdoblju, kaže: « Od l990. do l999. temeljem postavljenih ekonomskih politika živjeli smo od svoga rada. Nakon devedesetih Hrvatska je došla do raskrižja – s jedne strane postojala je mogućnost da nastavi onim težim putem kojim je išla od osamostaljenja, putem kojim nas je vodio predsjednik Tuđman i da se nastavi razvijati na temelju vlastitoga rada. Takav put bi zasigurno bio teži, gospodarski rast nešto sporiji, ali bi budućnost bila sigurnija. Hrvatska bi, premda možda i nešto kasnije, ostvarila dugogodišnji cilj i pristupila EU kao ravnopravna i neovisna članica s razvijenim nacionalnim gospodarstvom. Na žalost, projektom koalicijske vlade 2000. Hrvatska je odabrala onaj lakši put . put bržeg razvitka temeljen na prodaji obiteljskoga srebra…Hrvatski građani tada nisu znali prepoznati temelje na kojima počiva rast standarda…Hrvatska je dovedena u položaj u kojem je ulazak u EU postavljen kao nužan prioritet, bez obzira što će nas dovesti do toga da će se nedovoljno razvijeno hrvatsko nacionalno gospodarstvo, opterećeno golemim inozemnim zaduženjem, utopiti u globalnoj ekonomiji.»
Božo Žepić razmatra Tuđmanov odnos prema Bosni i Hercegovini, Hrvatima u njoj i Herceg Bosni. Izdvajam dio koji se odnosi na Washingtonski sporazum, u u kojemu dijelu Žepić citira M. Granića koji je bio zapisao da je razgovarao s Gojkom Šuškom ( do Tuđmana nije mogao doći jer je tada iz Tirane letio za Zagreb) i Šušak mu je rekao da on taj sporazum nikada ne bi potpisao, a da tako misli i komisija za praćenje pregovora u Tuđmanovu uredu. Granić je, međutim, kratko odgovorio: «Gojko, ti ne bi, ali ja bih. Ovo je najbolji mogući sporazum za Hrvate u BiH» (!?) «Do čega je Hrvate u BiH doveo taj najbolji mogući sporazum, danas je vidljivo – kaže Žepić – po njihovu političkom položaju neravnopravnoga naroda. Nakon gorkih iskustava s Federacijom i nasilno spriječenog pokušaja samouprave (Herceg Bosna), Hrvati BiH danas bi mu (Graniću) mogli samo reći: «Kamo sreće Mate da si ostavio, a ne uzeo.» ( Naime, Granić je predočio situaciju kao «uzmi ili ostavi» ).
Već čuvenim pregnantnim stilom i nepotkupljivošću, J o s i p J o v i ć piše o Tuđmanu i BiH pod naslovom Između klevete i činjenica. Kronološki niže i ponekad u hodu analizira sve stupnjeve hrvatsko-muslimanskih odnosa u prvoj polovici devedesetih, do Daytona i poslije, donoseći i postdaytonska razmišljanja koja je nepažljivi čitatelj u tome vremenu možda i preskočio. Primjerice, u ožujku l997. Richard Holbrook, američki specijalni izaslanik za Balkan, govori za «Coriere della Sera» da Hrvatska može lako pripojiti dijelove teritorija Bosne i Hercegovine, da su ti dijelovi financijski, telefonski i cestovno već integrirani u Republiku Hrvatsku. Zbilja je potpuno drukčija, položaj Hrvata u BiH sve gori, zapovjednici HVO se uhićuju, a konfederalni odnos Hrvatske i Federacije BiH (Washingtonski sporazum) nikada nije realiziran. No između Hrvatske i BiH potpisano je u međuvremenu l05 bilateralnih sporazuma. «Hrvatska i BiH imaju zajedničku europsku perspektivu. S tog aspekta, i za međusobne odnose i za položaj Hrvata u BiH bila bi nepovoljna okolnost – piše Jović – ako bi Hrvatska ušla puno prije BiH u EU, jer bi to značilo uspostavu tzv. schengenskog režima na granici. Istovremeno, hrvatski nacionalni korpus u cjelini mora biti veoma oprezan prema planovima političkog reintegriranja tzv. zapadnog Balkana. To je inače proces koji se nameće i koji je već započeo.
Hrvatsko-srpski sporazumi
M a t e K o v a č e v i ć prepoznatljivim diskursom, s obiljem dragocjenih fussnota, piše o hrvatsko-srpskim sporazumima od l9. stoljeća do naših dana, počam od Bečkog dogovora l850. pa sve do Sporazuma između RH i SRJ o normalizaciji odnosa l996. Podsjeća i na «izavnistutucionalne» sporazume, kao što je onaj l954. između A. Pavelića i M. Stojadinovića u Buenos Airesu, kojim se predviđalo razbijanje komunističke Jugoslavije i osnivanje triju nezavisnih država, Hrvatske, Srbije i Slovenije.
U sjeni spomenutog sporazuma o normalizaciji iz l966. ostaju dramatične činjenice: Hrvatska je poštovala svoje obveze pa je većini odbjeglih Srba ne samo omogućila povratak nego im na račun državnog proračuna izgradila moderne kuće i stanove , koje nikada nisu imali. Unatoč tomu Srbi još zahtijevaju isplatu više od 40 tisuća navodno zaostalih mirovina, povrat društvenih stanova, te udjele u privatizaciji hrvatskih tvrtka. Za razliku od toga, iz Beograda je nestalo oko l00 tisuća Hrvata, a iz Vojvodine je tijekom agresije protjerano između 3o i 4o tisuća Hrvata, a još 28 tisuća Hrvata pretvorila je asimilacijska politika u Bunjevce.
Mate Kovačević (još jednom) upozorava na nerazjašnjeni slučaj potpisivanja Memoranduma o suradnji na području književnosti i lingvistike, u vrijeme ne tako davnog posjeta Sanadera Srbiji, koji bi, usklađen s europskim ucjenama, mogao opet nametnuti srpsko-hrvatski jezik. S tim u svezi Kovačević podsjeća da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja ni dvjesto godina nakon standardizacije modernih jezika nije riješila pitanje svoga pravopisa.
Istra, Rijeka i Kvarner od 1918.-1941.
Povjesničar P e t a r S t r č i ć kronološki izlaže događaje, stanje duha i ulogu istaknutih osoba u razdoblju između dva svjetska rata na području Istre, Rijeke i Kvarnera.
Slikovito opisuje talijanskog pjesnika, fašista D Annunzija koji je sa skupinom ardita i legionara, te domaćih talijanaša, l9l9. zavladao Rijekom. Strčić spominje buran ljubavni život toga fašističkog avanturista, ali i podatak da je vrli pjesnik bio pedofil, lišen svake etičnosti. Na riječki pothvat se odlučio kada je ostao bez materijalnih prihoda (od ljubavnica) . Pripada mu mračna čast da je pretvorio Rijeku u prvu fašističku «državu» na svijetu i u njoj iskušao metode koje su dalje izgrađivali fašisti u Italiji i nacisti u Njemačkoj, kao i njihovi kvislinzi drugdje.
Ako je sve to više-manje poznato, a jest, Strčić donosi i ono što je (uglavnom) nepoznato- da je, naime, šireći prosto svoje «države» poeta ne samo okupirao nenastanjeni otočić sv. Marka , nego 1920. krenuo i na sam otok Krk, ali je na sveopće iznenađenje doživio katastrofu . Krčki su se Boduli, dakako listom Hrvati, dobro organizirali i u oružanom sukobu otjerali ardite.
Podsjeća Strčić i na povijesnu činjenicu o odcjepljenju Istre i pripajanju matici zemlji Hrvatskoj. Tu su odluku donijeli Istrani (sa slovenskim Primorcima) , donijeli su ju dakle Hrvati iz Istre bez znanja vrha NOP-a Hrvatske (i Jugoslavije) , pa su – nekoliko dana kasnije – morali na «popravni ispit». I još nešto iz povijesti: u početku drugoga svjetskog rata došao je član KPH (neimenovan) u tada još «jugoslavenski dio» Kvarnerskog primorja i zabranio tamošnjim članovima KPH podizanje ustanka preko Rječine jer da je to u skladu s propzicijama Kominterne – područje KP Italije.
O kardinalu Stepincu u Južnoj Americi
Đuro Vidmarović donosi napise o kardinalu Stepincu, uglavnom iz pera hrvatskoga katoličkog intelektualca, pjesnika i novinara, prof. Ive Lendića, koji je uređivao «Glas sv. Antuna», glasilo Franjevačkog komesarijata za hrvatske vjernike u Južnoj Americi, Buenos Aires l947. do l955. Lendić je u nizu članaka branio kardinala od teških optužaba koje su komunisti širili i u svijetu, upozoravao da ne postoje razlike između jugoslavenskog i sovjetskog staljinizma, i točni prikazivao Stepinca kao ponos i simbol zarobljene Hrvatske.
Zanimljivo je da u to vrijeme svršetkom četrdesetih i početkom pedesetih šef jugoslavenskog poslanstva u Buenos Airese stanoviti Pirc, za kojega Lendić kaže: «Nije nadbiskup Stepinac bio u ustaškoj službi, nego vaš šef (poslanstva) gospodin Pirc, dok su ustaše zaštićivali od Nijemaca njega i mngobrojne druge Slovence koji su prebjegli u Hrvatsku i davali mu dobar položaj. Gosp. Pirc je tek onda pobjegao od ustaša među partizane , kad je vidio da će saveznici sigurno pobijediti. Tko bi mogao jamčiti da on i sad ne špekulira…jer je već dvaput prekršio vojničku zakletvu, i u tome se taj pelivan lijepo uvježbao.»
Unutarhrvatske podjele u BiH( u doba Austro-Ugarske)
Današnje unutarhrvatske podjele u Herceg Bosni, koje neupućenog, pa i donekle upućenog promatrača iz Hrvatske duboko zabrinjavaju, imaju presedane u povijesti. J u r e K r i š t o piše pod naslovom «Hrvatska politika u Bosni i prema njoj» o razdoblju u kojemu je iznevjerena nada hrvatskoga puka u BiH da će se pripojenjem Austro-Ugarskoj Monarhiji poboljšati životne prilike, i nadi političke elite piše da će BiH postati ne samo dio nekadašnje Habsburške domene i tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, nego i ujedinjenog Hrvatskog kraljevstva.
Vrijeme je to kada je « BiH počeo zapljuskivati val jugoslavenstva koji je silio integraciju hrvatskih zemalja na nekoj drugoj osnovi, osnovi koja je bila bliža idealima Hrvatsko-srpske koalicije i Hrvatske narodne zajednice nego idejama koje je zagovarao Stadler. U tom že idejnom kotlu neki Stadlerovi suradnici iz svećeničkih redova otići iz njegova kruga, a pridružit će mu se svjetovnjaci poput Pilara…Franjevci će ustrajavati na putu koji se ne će približiti Stadleru…»
Radić i Pribičević u djelima dr. Franje Tuđmana
Pod gornjim naskovom piše M a t o A r t u k o v i ć, podsjećajući da je po mišljenju Tuđmana, Stjepan Radić bio jedna od najvažnijih osoba u povijesti hrvatskoga naroda, čija je politička djelatnost i misao utjecala na zaokruživanje hrvatskoga nacionalnog korpusa.
Tuđman se osobito bavio i srpskim političarom Svetozarom Pribičevićem, koji je od «okorjelog pobornika centralizma postao njegov najljući protivnik «.
«Ne znam», kaže Artuković, « je li šezdesetih godina kada je Tuđman pisao svoju dizertaciju, bilo poznato «Pismo Srbima» S. Pribičevića s kraja l933. U njemu je Pribičević najavio i opravdao stvaranje buduće samostalne hrvatske države. Pisao je : « Srbi nemaju nikakvog, ni moralnog , ni političkog, ni nacionalnog , ni istorijskog prava da vladaju nad Hrvatima i da ih silom (dikataturom) drže u zajednici sa sobom. Istorijsko je iskustvo pokazalo da će se pre Velebit srušiti u more i isušiti Dunav , Sava i Drava nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti…Ne mogu da zamislim ni za jedan čas tu mogućnost da Srbi ratuju s Hrvatima zato što ovi neće da žive zajedno s njima, da Srbi ognjem i mačem nametnu Hrvatskoj zajedničku državu. Takvo držanje osramotilo bi Srbe za sva vremena kao nasilnike i ugnjetače, a s druge strane ne bi bilo nikakvo definitivno rešenje problema jer bi Hrvati upotrebili prvu zgodnu priliku, prvi međunarodni sukob, da takvu nametnutu zajednicu obore…»
Komentar izlišan.
Vuković o Banovini Hrvatskoj
M i l a n V u k o v i ć piše u povodu sedamdesete godine od uspostave Banovine Hrvatske, spajajući tu obljetnicu s razmatranjem odnosa dr. Franje Tuđmana prema Banovini. Još ranih šezdesetih prošloga stoljeća Tuđman je imao neprilike s temom Banovine jer je tvrdio da je ona značila korak naprijed budući da je bilo uglavnom riješeno pitanje jedne od ugnjetenih nacija – one hrvatske. Ta je Tuđmanova teza odbačena (V. Bakarić) , ali ju nisu zaboravili Bakarićevi nasljednici koji će l99l. optužiti Tuđmana da je u Karađorđevu razgovarao s Miloševićem o podjeli Bosne, i to «na temelju granica Banovine».
O Ivi Pilaru u Jugoslaviji
Vjerojatno su se mnogi čitatelji «Južnoslavenskoga pitanja» pitali što je radio Ivo Pilar u jugoslavenskoj državi. Odgovara na to Z l a t k o M a t i j e v i ć. Pilar, koji je svršetak rata dočekao u Beču, vraća se u Bosnu (u Tuzlu) gdje uskoro uviđa da ga politički onemogućuju, štoviše mnogi traže da ga se uhiti, pa se taj povjesničar i političar bijegom spašava i dočepa Zagreba, gdje sredinom l920. otvara odvjetničku pisarnicu. Godinu dana poslije nalazi se na optuženičkoj klupi, zajedno s dr. Milanom pl. Šufflayem i dobiva godinu dana zatvora.
Zanimljivi je da nakon ubojstva Stjepana Radića neumorni Pilar piše Expose u kojemu tvrdi da je «sadanji momenat za Hrvate potpuno nepodesan za provođenje rastave i izlaza Hrvata iz Države SHS, te obrazlaže: «Kad promatramo razvitak od zadnjih lo godina, ne možemo previdjeti naglo padanje Srba, upravo njeke vrsti slom, uz istodobno polako dizanje Hrvata i oporavak od sloma l9l4-l9l8…Ali, nniti su Srbi postigli nadir svoga nazadovanja, niti smo se mi Hrvati toliko oporavili da bismo mogli nastupiti tako izvanrednu zadaću kao što je potpuna državna samostalnost Hrvatske.»
( O ostalim prilozima u zborniku «Hrvati kroz stoljeća» - Dani dr. Franje Tuđmana, pisat ću drugom prilikom. )
Hrvoje Hitrec
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- "Povelja mira i prijateljstva" Slobodanu Langu .................(22. svibnja 2012.)
- U Zadru je danas održana svečana primopredaja 65 stanova hrvatskim ratnim vojnim invalidima i članovima obitelji poginulih branitelja u Domovinskom ratu. .................(22. svibnja 2012.)
- Vrhovni sud će u "slučaju Hrastov" video-vezom ispitati svjedoka iz Srbije .................(22. svibnja 2012.)
- Ministar Jovanović najavio "zakonodavnu oluju" .................(22. svibnja 2012.)
- Karamarko: imperativ je jedinstvo stranke .................(22. svibnja 2012.)
- Pravaška posla: Ruži Tomašić prešlo 70 HSP-ovaca .................(21. svibnja 2012.)
Zadnji komentari
- Argentina i Indija - stravični...
Nijedan političar, koliko znam...
22.05., 23:25, Željanaa - O novom vodstvu HDZ-a - prve r...
Zvonimire, sretno povratku u H...
22.05., 23:15, Jedino Hrvatska - O novom vodstvu HDZ-a - prve r...
Proteklih par dana sam razgova...
22.05., 22:46, Zvonimir Milas - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
..nu, u cijelom gotovo svijetu...
22.05., 22:45, MIJO F - Vrhovni sud će u slučaju Hras...
nisu oni samo bili članovi SKJ...
22.05., 22:44, gojmir - K. Marušić: Karamarko se treba...
Karamarku je nacionalizam pred...
22.05., 22:38, Jedino Hrvatska - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
Četnik neću ti ispričati priču...
22.05., 22:36, gojmir - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
..to su veći komunisti SUSED n...
22.05., 22:36, MIJO F - K. Marušić: Karamarko se treba...
Glas za hrvatsku Hrvatsku! 21....
22.05., 22:29, triarios - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
istine Hrvoja Hitreca. novine....
22.05., 22:20, MIJO F - O knjižici «Sve tajne HDZ-a» i...
Hrvoje Hitrec, Cetina i slični...
22.05., 22:00, Daruvar - Argentina i Indija - stravični...
A i iza ovoga stoji Njeno Viso...
22.05., 21:52, Jedino Hrvatska - Argentina i Indija - stravični...
I još nešto, to sam zaboravio ...
22.05., 21:11, Jedino Hrvatska - K. Marušić: Karamarko se treba...
Clap-clap-clap verusblog.voice...
22.05., 21:11, mirna v - O novom vodstvu HDZ-a - prve r...
Drago Prgomet je prije svega ...
22.05., 21:08, Lovro - Argentina i Indija - stravični...
Koliko znam, to vrijedi samo ...
22.05., 20:59, Jedino Hrvatska - Argentina i Indija - stravični...
Koliko znam, to vrijedi samo ...
22.05., 20:46, kbunjevac - K. Marušić: Karamarko se treba...
www.hrsvijet.net/.../ (http:/...
22.05., 20:27, Jedino Hrvatska - K. Marušić: Karamarko se treba...
Da smo kojim slučajem mi komen...
22.05., 20:10, Jedino Hrvatska - K. Marušić: Karamarko se treba...
www.hrsvijet.net/.../ (http:/...
22.05., 20:03, Cetina - Zastava sv. Vlaha
Kad je Sv. Blaž postao Sv. Vla...
22.05., 20:01, Miros - K. Marušić: Karamarko se treba...
Pa naravno, zato se i jest Ka...
22.05., 19:48, Jedino Hrvatska - K. Marušić: Karamarko se treba...
Ono što me žalosti, neovisno o...
22.05., 19:44, Lovro - Argentina i Indija - stravični...
Cetina odlično rečeno, samo i...
22.05., 19:21, Jedino Hrvatska
Najave
Tko je na vezi?
- Fiery
- preporod
- 2 korisnika
- 91 gostiju