Novi krojači Hrvatske

Kao što se neozbiljno i neodgovorno pristupa promjeni Ustava, tako se u istom stilu nabacuju zamisli oko upravne podjele hrvatske države. Sadašnja podjela na dvadeset županija plus Grad Zagreb, nekima nije dobra. Gradovi im, čini se, ne smetaju, ali su im za oko zapele općine, te kažu da ih ima previše.

Da vidimo kako stvari doista stoje i što se skriva iza mnogih zamisli.

Oni koji bi htjeli sadašnje «statističke regije» unutar Hrvatske pretvoriti u zbiljsku makroupravnu podjelu, imaju na umu rezidbu RH na dijelove trojedne kraljevine - na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, plus (valjda) Grad Zagreb. Radi se o opasnoj zamisli koja je na tragu onih povijesnih sila i silnica koje su se protivile jedinstvu hrvatskih zemalja. Ideju dakle treba odbaciti kao klasičnu podvalu.

Sadašnju podjelu na dvadeset županija plus Zagreb treba očuvati. «Granice» možda nisu idealne, ali je takva upravna podjela zaživjela i ne treba ju dirati. Svako zadiranje značit će enormne troškove i višegodišnju zabunu.

Glede općina također: ima u Europi država koje obiluju općinama i ne drže da ima takva množina na bilo koji način smeta boljem upravljanju. Ako u Hrvatskoj postoje općine koje ne mogu same financirati (ni) svoje vodstvo ( a ima takvih), onda im treba pomoći, a ne ukidati ih. Njihovo nevoljno stanje proizlazi iz stanja same države i njezine nesposobnosti da osigura takve gospodarske okvire i programe, planove i vizije, koji će donijeti uzlet i zamah i tih općina sada prepuštenih sebi i bespomoćnih. Primjerice: što je kriva neka općina u Gorskom kotaru ako je država orijentirana na izvoz balvana i uvoz prerađenoga drva i pokućstva, te u takvoj praksi općina ostaje bez pogona i bez radnika, stanovnici se sele prema velikim gradovima, općina nema prihoda, nema ulaganja, nema života.

Zato prije bilo kakvoga administrativnog reza, treba zapitati ljude u državnoj upravi mogu li razmišljati na način što sam ga opisao.

Tvrdim da umjetno spajanje općina ( nekoliko manjih u veću, itd) ne će ljudima donijeti ništa dobro. Birokracija će se nakon prve zabune snaći, te će cvjetati tisuće beamterskih cvjetova, a pučanstvu će usluge (servis) uprave biti nedostupniji, dalji i skuplji.

Osim toga, postoji tu i nešto važnije: «vlast» (a nju se doživljava na terenu upravo kroz upravu) će postati apstraktnijim pojmom, ljudi će mnogo manje nego sada moći utjecati na odluke i manji broj njih će biti zastupljen u tijelima lokalne zajednice, što u pravilu znači da postoji velika mogućnost pogrješnih odluka za neki dio novoskrojene općine – ne zbog namjere, nego nepoznavanja stvari.

A zamisli o «zajednici općina» stara su komunistička floskula i izraz nemoći pronalaska pravih rješenja u upravi. Sjetimo se, osim toga, da je osamdesetih godina prošloga stoljeća «zajednica općina» bila i šifra za grupiranje onih koji su potom kao peta kolona odigrali sramnu ulogu u agresiji na Hrvatsku.

Hrvoje Hitrec