Krivotvorine u engleskom časopisu za književnost

 

bookDnevni list koji izlazi u Hrvatskoj prenosi pisanje «London Review of Book» o knjizi Dubravke Ugrešić «Baba Jaga je snijela jaje». Autorica recenzije je Marina Warner, profesorica kreativne književnosti na Sveučilištu Essex. Posve je razvidno iz kojega kruga dolazi kritičarka, koja laskavo piše o spomenutoj knjizi. Vjerojatno je i u pravu jer D. Ugrešić s tehničko-literarne strane nikada nije imala problema s pisanjem, ali ima velikih poteškoća s vlastitim (nacionalnim ) identitetom. Da je Marina Warner ostala samo na razini literarnoga diskursa, ne bih ni reagirao, ali se po poznatoj britanskoj protuhrvatskoj formuli upustila u krivotvorenje povijesti. Vrla profesorica kreativne književnosti (ne poznajem ni jednoga čovjeka koji je postao piscem u tim besmislenim tvornicama mediokriteta) kaže tako da je D. Ugrešić «bila prisiljena napustiti svoj posao na Sveučilištu u Zagrebu», što je krupna laž.

Da Warnerica laže dokazuje i sama nastavkom gornje rečenice koji glasi «nakon što su se na zidovima njezinih kolega pojavili križevi i nacionalne zastave.» Dakle, nitko D. Ugrešić nije dao otkaz, nitko ju nije otjerao, nitko ju ni na što nije prisiljavao, nego je otišla jer nije mogla gledati hrvatski grb i hrvatski zsatavu, pa ni križ. No laž je i to da su se križevi pojavljivali na zidovima njezinih kolega, barem ne u broju koji bi nježnu D. Ugrešić zastrašio, jer je većina tih kolega bila (i ostala) iz drugoga svijeta. A što se u javnoj instituciji pojavio Ustavom propisan i štićen hrvatski grb, posve je prirodna stvar, osim za one koji ne mogu smisliti hrvatsku državu.

No, i to bi čovjek nekako progutao, ta ima različitih fobija (strah od mačaka, strah od otvorenog prostora, itd.) pa i kroatofobiju treba navesti u medicinskoj literaturi – ali Warnerica ide dalje i besramno falsificira povijest tvrdeći da je jedan od razloga bijega D. Ugrešić i to što je «nacionalistička vlada koja je došla na vlast l99l. odbacila srpskohrvatski.»

Da se malo raspitala (a postoji i Internet) kreativna profesorica mogla je doznati da je do «božićnoga Ustava» l99l. bio na snazi (od l974.) Ustav Socijalističke Republike Hrvatske koji je propisivao hrvatski književni jezik, a ne srpskohrvatski , pa taj nepostojeć jezik i nije mogla «odbaciti» demokratski izabrana vlast početkom devedesetih. Ustav RH prihvaćen svršetkom l99l. vrlo jasno i jednostavno, nadam se zauvijek, određuje da je u službenoj uporabi hrvatski jezik, što užasava britansku politiku, novinstvo i – kao što vidimo – kreativne profesore.

Laž je isto tako da je D. Ugrešić tko predbacivao «bugarsko porijeklo». Poznavao sam gospođu Ugrešić, ali o tome nikada nije bilo riječi, niti je itko (uvjeren sam) znao za taj detalj. Ali kada treba podmetati Hrvatskoj i Hrvatima, onda se dohvaćaju i nebuloze. Usput: sretnem baš danas bugarsku novinarku, posve slučajno, u prolazu, razgovaramo o Bugarima i Hrvatima, pa mi kaže: «Znate, za Bugare su Hrvati nešto dobro i pozitivno.» Moglo bi se reći i obratno, ta nije slučajno Dalibor Brozović bio predsjednik društva hrvatsko-bugarskoga prijateljstva, a isti taj Brozović bio je jedan od prvih suradnika dr. Franje Tuđmana i nositelj različitih dužnosti u toj «nacionalističkoj vlasti» čiju je temeljnu ideju poduprlo na referendumu više od 94 posto hrvatskih građana – naime samostalnu hrvatsku državu.

Znači otpada i taj crimen kao posve suluda optužba. A slučaj «pet vještica iz Rija» koji se naravno spominje i u Warneričinu napisu, postavljen je zakuhan u posve drugom miljeu nego što je «nacionalistički»i više je bio nalik obračunu na ljevici…ako se ne varam.

U svakom slučaju, već je postalo dosadno i otužno slušati te «progonjene» pisce i spisateljice koji su se sami prognali i u vjerojatno ugodnom egzilu, okruženi pažnjom protuhrvatskih krugova od Engleske do Njemačke, čekali da hrvatska država nestane. Kako se to još nije dogodilo, a i ne će dok smo živi mi koji smo ju stvarali (pa ni poslije), sva se ta bolna žuć samoprognanih pretvara u apatiju i rezignaciju iz koje Dubravku Ugrešić spašava jedino stanoviti smisao za humor, koji nedostaje nekim njezinim militantnim kolegicama i kolegama. No ima nade i za njih jer se ideja zapadnobalkanskih integracija lijepo razvija, uz pomoć sluga i izdajnika iz hrvatskoga političkog korpusa. Ali ne će proći.

 

Hrvoje Hitrec

 

 

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Licemjerno frazerstvoProf. Lukšić 2009-09-03 10:55
Evo što poznati engleski pisac J.B.Priestley kaže o engleskom karakteru:" Što on (tj.Falstaff, lice u Shakespearovim djelima )ne radi to je upravo ono što je službena Engleska optužena da radi stotinama godina - to jest, da proizvodi gomile neiskrenog frazerstva, svećane i opasne besmislice, koji su rođeni od licemjerja i dotjerane samoobmane. Engleska je proizvela brda toga, što bi Falstaff prozreo na prvi pogled."(citira no iz ulomka "Što se dogodilo sa Falstaffom" , u knjizi "Esseys of five decades", Penguin izdanje, London 1969.)
Prijavi Administratoru
#2 Najbolji demantiJarda 2009-09-03 13:57
Ima ih još podosta, koji su dali petama vjetra,kada je srpska osvajačka "sila" krenula legalizirati oružjem i ognjem teritorijalne pretenzije prema Hrvatima i Hrvatskoj.Jedan od njih je i R.Šerbeđija,koj i je poslije "silnih pritisaka" morao u bijeli svijet,dok su mu subraća razarala hrvatsku domovinu.Kada se oporavio od "progona" i zarađivanja miliona dolara po bijelom svijetu,reklami ranja kafe na srbijanskoj televiziji,sa još par srpskih glumaca koji danas djelomićno zarađuju u mrskoj im zemlji,vratio se na mjesto zločina svoje braće i mnogi su time ushićeni njegovim glumatanjem na račun hrv.poreznih obveznika.No,ta j isti R.Šerbeđija i ostali, kojima nisu mrske hrv.kune, neće odgovoriti "kreativnim" Britancima i Britankama na besramne laži upućene na račun Hrvatske i Hrvata.Neće im napisati niti demantirati,da sve to skupa nije istina i da se , "Ja, R.Šerbeđija,nis am nikada ,a niti se sada osjećam ogroženim i proganjanim,čak što više,zaboravni narod Hrvatski je zaboravio i oprostio nama pobjeguljama sve naše objede i laži na njihov račun,a pogotovo ma i jednu riječ potpore ili bar reagiranje na svinjarije "kreativaca" britanske krune i olinjalog imperija ". Da sam ja R.Š., možda bih se, makar i na taj način, pokušao odužiti za svoj kukavičluk i osudio lažne optužbe onih, koji bi se morali pokriti preko glave i moliti cijeli svijet za oprost od zločina u ime britanske krune.Ali,mi Hrvati smo,izgleda, naučili živjeti u iluzijama i vjerovati lažnim prorocima i idolima.
Prijavi Administratoru
#3 Pismo poslano Marini Warnertiglic 2009-09-04 13:02
Dear Ms Warner,
I had read with interest your essay on the latest book by Dubravka Ugresic in 'The London Review of Books'. While it was never a problem to see Ms Ugresic as a decent and readable author (and so far I would agree with general tone of your essay) I feel compelled to react to those paragraphs in the text in which you, I dare to say, falsify the facts. Or, can I say, which are falsified by Dubravka?
The first fact which does not correspond to actual story is the statement saying that She was forced to leave her job at the University of Zagreb after crucifixes appeared on the walls and national flags on the desks of her colleagues; Serbo-Croat was abolished (the new national language was to be purged of all non-Croatian elements). Even her mother’s birth in Bulgaria was used against her.
Ms Ugresic was not 'forced to leave' by some external force. Ms Ugresic left because her internal demons forced her to leave. Ms Ugresic was (and probably still is) a dye-in-wool 'yugoslav patriot'. Those people's health (physical and otherwise) was conditional and depended on the environment they were living in – like all living creatures that can thrive only in a certain environment and not in some other. Who can blaim them?
Ms Ugresic actually run away from Croatian flag and a crucifix exactly like a vampire (and some would add garlic) and for similar reasons. If a national flag smells and stinks to someone so terribly that she or he cannot look at it and had to turn herself into an emigree because of it, should such flag be abolished in order for make her less anxious? She was not brave enough to burn it and so she left.
Croatian Coat of Arms was another element that convinced Dubravka it is time go. That Coat of Arms, like any other Coat of Arms on a zillion of walls around the planet was not to her liking – the old yugoslav one was much more appropriate for her mind setup and not detrimental for her mental health. And so she left.
And so we came to the point which bothers me most because it is totally without reference to the reality: '...Serbo-Croat was abolished (the new national language was to be purged of all non-Croatian elements…’
From 1974 the Constitution of the Socialist Republic of Croatia stipulated that the language in use in Croatia is the ‘Croatian Language’. How and why would a government elected nearly by the acclamation (90% of votes) abolish its own (Croatian) language? One little detail is correct here; yes, the language has started to undergo changes. At least some of the things forced upon it through seventy years of massive attempts to produce ‘serbo-croatian ’ by the same folks that Ms Ugresic obviously belongs to had to go. Like colonists in a strange land, who fought a war with local fauna they finally admitted they lost a war. This is in reality what had happened. Was that war lost for them from the start? Probably it was. Was Yugoslavia lost from the start? For sure it was. When it old motherland finally turned into ashes all those involved into the project with all their mental powers and emotional engagement felt they have no choice but to flee to some less ‘unhealthy’ environment. That was their own choice. Adaptation, the word unknown to Dubravka’s ilk, a prerogative for survival in the constantly changing world around us is out of capacity of many, Ms Ugresic included.
Suggesting that MS Ugresic suffered some kind of targeted abuse by her colleagues is plainly a nasty and ugly lie. Ms Ugresic suffered at that time a temporary lack of inspiration due to emotional stress from changing environment; accolades in the media became rare in parallel with her published work. Authors of different profiles appeared after decades of living underground, the topics and themes changed. Ms Ugresic started feeling out of time and out of space. She used at that time to tell to everyone how strange she felt and how she lost her foundation that she had in the old country. And then she left…
I had personally known Ms Ugresic at that time. She lived alone and she left alone; someone would say she was born émigré.
Ms Ugresic witchcraft and of her four ‘accomplices’ is another anecdote that describes someone’s lack of capacity to adapt. Lacking any means to affect the events or moderate them Dubravka and her friends resorted to denunciation of their ‘object of disgust’ (‘new country’) and attempted to prevent a PEN club congress in Dubrovnik in 1992. ‘Lacking democracy’ was a reason for that. Country that had any notion of ‘national’ in its literature banned during seventy years was accused of ‘taking more care about its writers then about the others (meaning ‘yugoslav’).
Milan Kundera, in one of his books describes two types of people’s behavior during occupation. One of those he calls ‘subtle’ that being the one which cannot tolerate any kind questioning of morality of situation because even such questioning would be enough to force us to choose the sides.
Ms Ugresic has chosen her side (finally) but she wants to convince everybody she was forced to it by ugly others. What a blatant lie. To do it as she did it the only way was by escaping any moral questioning of what in fact was she doing and was done by others. Blaming was the way ahead. One must admit she convinced quite a considerable lot she was doing a right thing.

With regards,
Prijavi Administratoru
#4 Šerbedžija i ostaliZagi 2009-09-04 15:03
Znaju oni vrlo dobro što su napravili. I nemojte očekivati baš ništa od njih niti me to zanima. Kad smo mogli bez njih prije-možemo i sada. Ovo je demokratska zemlja, neka se vraćaju ako žele, neka čak i rade što žele. Ali nikada više ne će biti ono što su bili - gospodari medijskog i inog prostora. Za što su isključivo sami krivi.
Prijavi Administratoru
#5 Tko nas, bre, zavadi?Eugen Srijemski 2009-09-04 19:33
S velikim zanimanjem pratim (i bilježim!) riječi koje se objavljuju u srpskom medijskom prostoru od strane "hrvatskih" intelektualaca (od Puhovskog do Jergovića). Razumijem da se mora od nečega živjeti, ali oni su baš odlučili zaraditi novce pljuvanjem Hrvata i Hrvatske. Nije demokracija najbolje uređenje "na ovim prostorima", jer se doslovno shvaća kao "mogu izgovoriti bilo što bez posljedica".
Prijavi Administratoru
#6 Školske mukeDRAGO DUVNJAK 2009-09-04 19:51
Gospodine Hitrec odgovorite mi zašto je u škole umjesto naziva zemljopis uveden naziv geografija ? Da li je netko iz hrvatskih kulturnih institucija na to reagirao ili je to njihov proizvod?
Moram kćerki objasniti što je hrvatski naziv pa trebam pomoć. Ako joj kažem da je to rekao pisac za djecu onda će mi vjerovati.Hvala
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Zadnji komentari

Najave

30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...

Tko je na vezi?

  • preporod
  • shoope
  • Željanaa
  • 3 korisnika
  • 63 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal